{"id":443756,"date":"2025-11-06T07:01:09","date_gmt":"2025-11-06T06:01:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=443756"},"modified":"2025-11-06T07:01:09","modified_gmt":"2025-11-06T06:01:09","slug":"izbori-u-njujorku-socijalizam-ili-varvarstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/06\/izbori-u-njujorku-socijalizam-ili-varvarstvo\/","title":{"rendered":"Izbori u Njujorku: Socijalizam ili varvarstvo"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Erik Ros<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Prije vi\u0161e od vijeka, iz berlinske zatvorske \u0107elije gdje je bila zatvorena zbog svog beskompromisnog protivljenja krvoproli\u0107u Prvog svjetskog rata, Roza Luksemburg je upozorila: \u201eBur\u017eoasko dru\u0161tvo stoji na raskr\u0161\u0107u, ili prijelaz u socijalizam ili regresija u varbarstvo.\u201c Njena dijagnoza ostaje ni\u0161ta manje va\u017ena i danas.<\/p>\n<p>U Sjedinjenim Dr\u017eavama, davno smo odabrali put varvarstva. Tramp i njegovi pomaga\u010di pokazali su se glavnim katalizatorima u ubrzavanju na\u0161eg propadanja, ali oni su i simptomi i uzroci. Sve ve\u0107e krize na\u0161eg vremena, od ekolo\u0161kog kolapsa do ogromne nejednakosti i beskrajnog rata, te\u0161ko da su bile nepredvidive aberacije. One su logi\u010dni izdanci kapitalisti\u010dkog sistema izgra\u0111enog na nasilnom iskori\u0161tavanju ljudi i ukorijenjenog u neumoljivoj potrazi za profitom.<\/p>\n<p>Neodr\u017eivi ekonomski poredak koji je definisao na\u0161 nacionalni \u017eivot nagrizao je na\u0161u demokratiju, naru\u0161io na\u0161 zajedni\u010dki osje\u0107aj humanosti i gurnuo na\u0161e institucije i na\u0161u planetu prema kolapsu. Danas se nalazimo opasno daleko na autoputu koji vodi do kolektivnog samoubistva. \u0160ta \u0107e kona\u010dna autopsija uklju\u010divati \u200b\u200b- bilo da se radi o nuklearnom uni\u0161tenju, klimatskoj katastrofi, apokalipsi podstaknutoj vje\u0161ta\u010dkom inteligencijom ili svemu navedenom &#8211; niko jo\u0161 ne mo\u017ee biti siguran.<\/p>\n<p>Ipak, fatalizam nije odr\u017eiva opcija. Druga\u010diji smjer za zemlju i svijet ostaje mogu\u0107, a Amerikanci jo\u0161 uvijek mogu do\u010dekati ovaj trenutak i sprije\u010diti katastrofu. Ako to \u017eelimo u\u010diniti, Luksemburgin recept, socijalizam, ostaje na\u0161a posljednja, najbolja nada.<\/p>\n<p>To uvjerenje pokre\u0107e demokratsko-socijalisti\u010dku kampanju Zohrana Mamdanija za gradona\u010delnika Njujorka. U tmurnoj politi\u010dkoj klimi, on nudi rijetku iskru istinske nade. Pa, ipak, njegova masovna privla\u010dnost izazvala je izvanrednu, iako predvidljivu, reakciju elite.<\/p>\n<p>Suo\u010dio se s islamofobnim klevetama, novcem oligarha i tajnim dogovorima (naporima koji, primijetio je Mamdani, ko\u0161taju daleko vi\u0161e od poreza koje planira uvesti kako bi pobolj\u0161ao \u017eivot u Njujorku). Tramp se, o\u010dekivano, svim srcem pridru\u017eio tim naporima, dok je demokratski establi\u0161ment odabrao put kukavi\u010dluka i \u0161utnje, ili barem dvosmislenosti.<\/p>\n<p>Ogor\u010denje zbog Mamdanija nije samo zbog oznake &#8220;socijalist&#8221;. Svaki Amerikanac je \u010duo refren: socijalizam izgleda dobro na papiru, ali ne funkcioni\u0161e u praksi. Podtekst je, naravno, da kapitalizam funkcioni\u0161e. I u odre\u0111enom smislu, funkcioni\u0161e. Funkcionisao je ta\u010dno onako kako je zami\u0161ljen koncentri\u0161u\u0107i opscene nivoe bogatstva u rukama vladaju\u0107e klase koja svoje bogatstvo koristi kako bi dodatno u\u010dvrstila svoju mo\u0107. Pogotovo od odluke Vrhovnog suda u slu\u010daju Citizens United iz 2010. , privatni kapital imao je neopisiv uticaj na izbore, utapaju\u0107i obi\u010dne glasove u poplavu korporativnog novca.<\/p>\n<p>Ono \u0161to Mamdanijevu kampanju \u010dini toliko uznemiruju\u0107om za one (previ\u0161e doslovno) koji su ulo\u017eili u ovaj status quo nije samo njegova kritika kapitalizma, ve\u0107 i njegovo insistiranje na istinskoj demokratiji. Njegova platforma po\u010diva na jednostavnoj tvrdnji da, u najbogatijem gradu u najbogatijoj zemlji na svijetu (kao \u0161to bi trebalo biti istina svugdje u ovoj naciji), svaka osoba zaslu\u017euje osnovno dostojanstvo. A ono \u0161to nesumnjivo uznemiruje politi\u010dki establi\u0161ment nije toliko njegova \u201eradikalna\u201c agenda, ve\u0107 ideja da politika treba slu\u017eiti mnogima, a ne privilegovanoj manjini, te da bi se obe\u0107anje demokratije moglo transformisati iz puke retorike u stvarnost.<\/p>\n<p>Bez obzira ho\u0107e li Mamdani pobijediti ili izgubiti u utorak, 4. studenog (ve\u0107 je pobijedio), on je podstakao ponovno bu\u0111enje dugo uspavane ameri\u010dke tradicije ljevi\u010darske politike. O\u017eivljavanje socijalizma u ovoj zemlji tako\u0111e zahtijeva o\u017eivljavanje njene istorije, oporavak od histerije Crvene panike i mentaliteta Hladnog rata &#8220;bolje mrtav nego crven&#8221;. Socijalizam je dugo bio dio na\u0161eg nacionalnog iskustva i demokratskog eksperimenta. A ako demokracija \u017eeli pre\u017eivjeti u dvadeset i prvom stolje\u0107u, demokratski socijalizam mora biti dio njezine budu\u0107nosti.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Korijeni ameri\u010dkog socijalizma<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Krajem 19. i po\u010detkom 20. vijeka, talas imigracije doveo je milione radnika u Sjedinjene Dr\u017eave, od kojih su mnogi nosili radikalne ideje koje su tada klijale u Evropi. Pa, ipak, takva uvjerenja nisu bila strana ovoj zemlji. Rast sindikata i uspon ljevi\u010darske politike nisu bili uvoz iz inostranstva, ve\u0107 su se pojavili kao nusprodukt te\u0161kih materijalnih okolnosti \u017eivota pod industrijskim kapitalizmom u Americi.<\/p>\n<p>Do 1900. godine SAD je postao vode\u0107a svjetska industrijska sila, nadma\u0161iv\u0161i svoje evropske suparnike u proizvodnji i do 1913. godine proizvode\u0107i gotovo tre\u0107inu globalne industrijske proizvodnje, vi\u0161e od Velike Britanije, Francuske i Njema\u010dke zajedno. Taj \u0107e se udio popeo na gotovo polovinu globalnog bruto doma\u0107eg proizvoda do kraja Drugog svjetskog rata. Me\u0111utim, golemo akumuliranje bogatstva nije bilo podijeljeno s onima \u010diji je rad to omogu\u0107io. Ameri\u010dki radnici trpjeli su intenzivno siroma\u0161tvo i nesigurnost, dok su bili izlo\u017eeni iscrpljuju\u0107im satima rada za bijednu platu. Vidjeli su malo smislene za\u0161tite i pretrpjeli su najve\u0107u stopu industrijskih nesre\u0107a na svijetu.<\/p>\n<p>Kad su se radnici kolektivno pobunili protiv tih uslova, suo\u010dili su se ne samo s monopolisti\u010dkim korporacijama pozla\u0107enog doba, ve\u0107 i s cijelom politi\u010dkom ekonomijom strukturiranom kako bi o\u010duvala taj sistem nejednakosti.<\/p>\n<p>Antikonkurentske prakse koncentrisale su bogatstvo u izvanrednoj mjeri. Najbogatijih 10 posto Amerikanaca tada je posjedovalo oko 90 posto \u00a0nacionalne imovine, a takvo bogatstvo kori\u0161\u0107eno je za kupovinu mo\u0107i kooptacijom dr\u017eavnog aparata \u010diji je monopol na nasilje kori\u0161ten protiv rada i u odbrani kapitala.<\/p>\n<p>Kao \u0161to je populisti\u010dka liderka Mary Elizabeth Lease opisala situaciju 1900. godine, \u201eVol Strit posjeduje zemlju. To vi\u0161e nije vlada naroda, od naroda i za narod, ve\u0107 vlada Vol Strita, od Vol Strita i za Vol Strita.\u201d<\/p>\n<p>To je bilo o\u010dito ve\u0107 1877. godine, kada su \u017eeljezni\u010dki radnici pokrenuli nacionalni \u0161trajk, a savezne trupe su ga nedjeljama brutalno gu\u0161ile, ubiv\u0161i vi\u0161e od 100 radnika.<\/p>\n<p>Takvo nasilje podstaklo je nagli porast radni\u010dkog organizovanja, posebno zahvaljuju\u0107i radikalno egalitarnim Vitezovima rada. Pa, ipak, afera Haymarket iz 1886. &#8211; kada je bomba eksplodirala na skupu povodom Prvog maja u \u010cikagu, pru\u017eila je povod za krvavi vladin obra\u010dun &#8211; omogu\u0107ila je dr\u017eavi da produbi represiju i stigmatizuje radni\u010dki pokret povezuju\u0107i ga s anarhizmom i ekstremizmom.<\/p>\n<p>Ipak, socijalisti\u010dka ljevica se uspjela rekonstituisati u decenijama koje su uslijedile pod vo\u0111stvom Eugena V. Debsa. Privukao ga je socijalizam ne kroz apstraktnu teoriju, ve\u0107 kroz \u017eivotno iskustvo u Ameri\u010dkom \u017eeljezni\u010dkom sindikatu. Tamo se, kako se prisje\u0107ao, \u201eU bljesku svakog bajoneta i bljesku svake pu\u0161ke otkrivala se klasna borba. To je bila moja prva prakti\u010dna lekcija iz socijalizma, iako nisam bio potpuno svjestan da se tako zove.\u201c<\/p>\n<p>Godine 1901. Debs je pomogao u osnivanju Socijalisti\u010dke stranke Amerike. Tokom sljede\u0107e dvije decenije, socijalisti\u010dki kandidati postali su gradona\u010delnici i zastupnici u Kongresu, pobje\u0111uju\u0107i na izborima za lokalne vlasti diljem zemlje. Na vrhuncu 1912. Debs je osvojila gotovo milion glasova, oko \u0161est posto ukupnog broja glasova na nacionalnom nivou, dok se kandidovao kao kandidat tre\u0107e stranke za predsjednika (i ponovo iz zatvora 1920.). Na neko vrijeme, socijalizam je postao vidljivi, utvr\u0111eni dio ameri\u010dke demokracije.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>&#8216;Ovaj rat nije na\u0161 rat&#8217;<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Ipak, socijalizam se suo\u010dio sa svojim najve\u0107im testom tokom Prvog svjetskog rata. Diljem Evrope i Sjedinjenih Dr\u017eava mnogi socijalisti su se protivili sukobu, tvrde\u0107i da je to bio \u201erat bogatih i borba siroma\u0161nih\u201c, okvir koji je odjeknuo kod \u0161irokih djelova ameri\u010dke javnosti.<\/p>\n<p>Socijalisti\u010dka kritika i\u0161la je dublje od klasnog ogor\u010denja. Decenijama su socijalisti povezivali parazitsko iskori\u0161\u0107avanje rada od strane kapitalizma kod ku\u0107e i njegovo predatorsko \u0161irenje u inostranstvu.<\/p>\n<p>Pi\u0161u\u0107i tokom razdoblja visokog imperijalizma krajem 19. vijeka, dok su evropske sile dijelile svijet u ime nacionalne slave, pokazuju\u0107i brutalno nepo\u0161tovanje \u017eivota onih koje su pokoravale, progresivni i socijalisti\u010dki mislioci su tvrdili da imperijalizam nije ni\u0161ta drugo nego izdaja kapitalisti\u010dke logike.<\/p>\n<p>Ruski komunista i revolucionar Vladimir Lenjin je nazvao taj trenutak \u201emonopolskom fazom kapitalizma\u201c. (Kapitalisti su to nazvali uzrokom \u201ecivilizacije\u201c.) Dok je britanski ekonomist D\u017eon Hobs sli\u010dno tvrdio da carstvo ne slu\u017ei interesima nacije, ve\u0107 njenih elita koje su koristile mo\u0107 dr\u017eave kako bi osigurale sirovine i nova tr\u017ei\u0161ta potrebna za dalje ekonomsko \u0161irenje. \u201eVladaju\u0107a svrha modernog imperijalizma\u201c, objasnio je, \u201enije \u0161irenje civilizacije, ve\u0107 podjarmljivanje naroda radi materijalne koristi dominantnih interesa.\u201c To je bio \u201eekonomski korijen imperijalizma\u201c.<\/p>\n<p>Sli\u010dno tome, u Sjedinjenim Dr\u017eavama, V. E. Du Bojs, vode\u0107i zagovornik gra\u0111anskih prava, je smjestio rat u du\u017eu istoriju rasne i kolonijalne dominacije. Njegovo porijeklo pratio je do \u201ezlokobne trgovine\u201c ljudskim bi\u0107ima koja je cijele kontinente ostavila u \u201estanju bespomo\u0107nosti koje podsti\u010de agresiju i iskori\u0161\u0107avanje\u201c, \u010dine\u0107i \u201esilovanje Afrike\u201c zamislivim i stoga mogu\u0107im. Rat, tvrdio je, nastavak je carstva drugim sredstvima. \u201e\u0160to nacije briga za cijenu rata\u201c, napisao je, \u201eako tro\u0161enjem nekoliko stotina miliona na \u010delik i barut mogu dobiti hiljade miliona na dijamantima i kakaou?\u201c<\/p>\n<p>Drugi, poput aktivistice za prava osoba s invaliditetom i socijalistice Helen Keler, osniva\u010dice Ameri\u010dke unije za gra\u0111anske slobode, su ponovili takve kritike. Godine 1916. napisala je : \u201eSvaki moderni rat ima korijen u eksploataciji. Gra\u0111anski rat vo\u0111en je kako bi se odlu\u010dilo trebaju li robovlasnici Juga ili kapitalisti Sjevera eksploatisati Zapad. \u0160pansko-ameri\u010dki rat odlu\u010dio je da Sjedinjene Dr\u017eave trebaju da eksploati\u0161u Kubu i Filipine.\u201c O Prvom svjetskom ratu, zaklju\u010dila je, \u201eradnike ne zanima plijen; ionako ga ne\u0107e dobiti.\u201c<\/p>\n<p>Nakon \u0161to je Va\u0161ington u\u0161ao u rat, kriminalizovao je neslaganje Zakonom o \u0161pijuna\u017ei i pobuni , istom &#8220;izvanrednom mjerom&#8221; koja \u0107e biti kori\u0161\u0107ena tokom budu\u0107ih ratova za optu\u017eivanje zvi\u017eda\u010da poput Daniela Ellberga, Edvarda Snoudena i Daniela Hela. Socijalisti su bili me\u0111u prvim metama.<\/p>\n<p>Nakon govora iz 1918. u kojem je osu\u0111ivao rat, sam Debs bio je zatvoren. \u201eNeka bogatstvo nacije pripada svim ljudima, a ne samo milionerima\u201c, izjavio je. \u201eVladaju\u0107a klasa vas je oduvijek u\u010dila i odgajala da vjerujete da je va\u0161a patriotska du\u017enost i\u0107i u rat i biti poklani na njihovu zapovijest. Ali u cijeloj istoriji svijeta, vi, narod, nikada niste imali pravo glasa u objavi rata.\u201c Poziv na svijet \u201eu kojem proizvodimo za sve, a ne za profit nekolicine\u201c ostaje relevantan kao i uvijek.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Socijalizam nakon panike<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Crvena panika iz 1919., nakon koje je uslijedio Makartizam 1950-ih i \u0161ira hladnoratovska klima histerije i represije, efikasno je kriminalizovao socijalizam, pretvoriv\u0161i ga u politi\u010dki tabu u Sjedinjenim Dr\u017eavama i protjerav\u0161i ga iz glavnog toka ameri\u010dkog diskursa. Pa, ipak, uprkos \u017eestini antikomunisti\u010dkog krsta\u0161kog rata, brojni istaknuti glasovi nastavili su da brane socijalizam.<\/p>\n<p>Godine 1949., razmi\u0161ljaju\u0107i o ratu koji je odnio vi\u0161e od 60 milijuna \u017eivota i donio nam Au\u0161vic i Hiro\u0161imu, Albert Ajn\u0161tajn je tvrdio da je \u201epravi izvor zla\u201c sam kapitalizam. \u010covje\u010danstvo, insistirao je, \u201enije osu\u0111eno zbog svoje biolo\u0161ke konstitucije da uni\u0161tava jedni druge ili da bude prepu\u0161teno na milost i nemilost okrutne, samonanesene sudbine\u201c. Alternativa, napisao je, le\u017ei u \u201euspostavljanju socijalisti\u010dke ekonomije\u201c, s obrazovnim sistemom namijenjenim njegovanju \u201eosje\u0107aja odgovornosti za bli\u017enjega umjesto veli\u010danja mo\u0107i i uspjeha\u201c.<\/p>\n<p>Martin Luter King je nastavio tu borbu protiv kapitalizma, rasizma i rata. Nadovezuju\u0107i se na nasle\u0111e kampanje Double-V , pozivao je na suo\u010davanje sa zlom bijele supremacije kod ku\u0107e i imperijalizma u inostranstvu. U borbi s tim isprepletenim nepravdama, sve je vi\u0161e usvajao socijalisti\u010dku analizu, \u010dak i ako se javno nije proglasio tim imenom. Za Kinga, ne mo\u017ee biti polovi\u010dne slobode ili djelomi\u010dnog oslobo\u0111enja: politi\u010dka prava su prazna bez ekonomske pravde, a rasna jednakost je nemogu\u0107a bez klasne jednakosti.<\/p>\n<p>Kako je rekao, mo\u017eete to \u201enazvati demokratijom ili demokratskim socijalizmom, ali mora postojati bolja raspodjela bogatstva unutar ove zemlje za svu Bo\u017eju djecu.\u201c Odbacuju\u0107i pogubni mit o kapitalisti\u010dkoj samodovoljnosti s o\u0161trom jasno\u0107om, istakao je da je \u201eu redu re\u0107i \u010dovjeku da se sam uzdigne vlastitim rukama, ali okrutna je \u0161ala re\u0107i \u010dovjeku bez \u010dizama da se sam uzdigne vlastitim rukama.\u201c<\/p>\n<p>U svom govoru u Riverside Church-u 1967. godine, u kojem je osu\u0111ivao ameri\u010dki rat u Vijetnamu, King je jasno pokazao vezu. \u201eNacija koja iz godine u godinu tro\u0161i vi\u0161e novca na vojnu odbranu nego na programe dru\u0161tvenog uzdizanja\u201c, upozorio je, \u201epribli\u017eava se duhovnoj smrti.\u201c Americi je, dodao je, potrebna revolucija vrijednosti, prelazak s dru\u0161tva \u201eorijentisanog na stvari\u201c na dru\u0161tvo \u201eorijentisano na osobu\u201c. Sve dok se \u201ema\u0161ine i ra\u010dunari, motivi profita i imovinska prava smatraju va\u017enijima od ljudi\u201c, zaklju\u010dio je, \u201edivovski tripleti rasizma, materijalizma i militarizma ne mogu se pobijediti.\u201c<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Bolja zemlja i svijet su mogu\u0107i<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Nastojanje da se diskredituje Zohran Mamdani i drugi demokratski socijalisti poput Bernija Sandersa, Aleksandrije Okasio-CKrtez i Ra\u0161ide Tlaib, koji osporavaju ukorijenjenu mo\u0107, naravno je sve samo ne novo. To odra\u017eava kontinuiranu borbu oko zna\u010denja demokratije. Da bi se izgradilo dru\u0161tvo koje zapravo slu\u017ei svom narodu, potrebno je obnoviti dugo marginalizovanu tradiciju koja demokratiju shvata ne samo kao odr\u017eavanje izbora, ve\u0107 kao istinski na\u010din \u017eivota usmjeren na borbu za mnoge, a ne za privilegovanu manjinu. Mamdani i ekipa ne mogu biti izuzeci od pravila, ako se takva vizija ikada \u017eeli ukorijeniti u ovoj zemlji.<\/p>\n<p>U sumornoj viziji i verziji Donalda Trampa za Ameriku, demokratske institucije propadaju brzim tempom, vojska se koristi za okupaciju gradova s \u200b\u200bdemokratskim gradona\u010delnicima, a tiranija zamjenjuje vladavinu prava. Fa\u0161izam nikada nije trijumfovao bez pristanka elita koje se vi\u0161e boje uspona ljevice nego diktature. Musolini i Hitler nisu preuzeli vlast u vakuumu; uzdigla ih je elita demokratskog establi\u0161menta koja je preferirala autoritarni poredak u odnosu na neizvjesnosti narodne demokratije.<\/p>\n<p>Rje\u0161avanje dana\u0161njih kriza zahtijeva vi\u0161e od djelimi\u010dnih reformi. Zahtijeva ponovno promi\u0161ljanje politi\u010dkog \u017eivota. Vjekovi imperijalizma koja se vra\u0107aju ku\u0107i u obliku fa\u0161izma ne mogu se demontirati bez suo\u010davanja s kapitalizmom koji ih je odr\u017eavao, a sam kapitalizam ne mo\u017ee se transformisati bez demokratizacije ekonomije kojom upravlja.<\/p>\n<p>Ova zemlja se ponovno nalazi na raskr\u0161\u0107u. Kapitalizam nas je doveo na rub ekolo\u0161ke, ekonomske i moralne katastrofe. Danas gornjih 1% kontroli\u0161e vi\u0161e bogatstva nego donjih 93 % Amerikanaca zajedno, putanja koja je jednostavno neodr\u017eiva.<\/p>\n<p>Izbor ostaje ono \u0161to je bio prije vijeka: neka verzija socijalizma kao temelj obnovljene demokratije ili nastavak varbarstva kao cijena njegovog odbijanja. Pitanje vi\u0161e nije mo\u017ee li socijalizam funkcionisati u Americi, ve\u0107 mo\u017ee li ameri\u010dka demokratija pre\u017eivjeti bez njega.<\/p>\n<blockquote><p>Erik Ros (Eric Ross) je organizator, edukator i doktorant na odjeljenju za istoriju Univerziteta Massachusetts Amherst.<\/p><\/blockquote>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"g06sKa8tla\"><p><a href=\"https:\/\/consortiumnews.com\/2025\/11\/03\/nyc-election-socialism-or-barbarism\/\">NYC Election: Socialism or Barbarism<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#8220;NYC Election: Socialism or Barbarism&#8221; &#8212; Consortium News\" src=\"https:\/\/consortiumnews.com\/2025\/11\/03\/nyc-election-socialism-or-barbarism\/embed\/#?secret=KdmYnqlbsq#?secret=g06sKa8tla\" data-secret=\"g06sKa8tla\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>S obzirom na izbor Zohrana Mamdanija za gradona\u010delnika Njujorka u utorak, Eric Ross ka\u017ee da o\u017eivljavanje ameri\u010dkog socijalizma tako\u0111e zahtijeva oporavak njegove istorije od Crvene panike i Hladnog rata<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":443672,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-443756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=443756"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443756\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":443760,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443756\/revisions\/443760"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/443672"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=443756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=443756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=443756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}