Posljednja decenija XX vijeka za savremenu Crnu Goru i region je period bez premca. Godine raspada dr\u017eave, ratova, zlo\u010dina, razaranja, izbjeglica, ekonomskog kolapsa, poni\u017eenja, bijede i redova za osnovne namirnice. Iako su ratovi, ratni zlo\u010dini i razaranja najizra\u017eeniji dio kolektivnog pam\u0107enja, ekonomske i kulturne posljedice tog perioda podjednako su duboke, oblikuju\u0107i i danas \u017eivote miliona gra\u0111ana. Generacije ro\u0111ene nakon 1995. ili 2000. godine \u010desto nesvjesno \u017eive u svijetu ograni\u010denja koja im je stvorila ta decenija.<\/p>\n
Mo\u017eda i najmra\u010dnija faza te decenije za Crnu Gori i Srbiju, period hiperinflacije, uni\u0161tio je \u017eivotni standard i u\u0161te\u0111evine gra\u0111ana. Osnovne namirnice postale su luksuz, a UN sankcije gotovo potpuno izolovale zemlju. Scene praznih polica i redova postale su svakodnevnica. Fabrike su stale, radna mjesta nestala ili fiktivno odr\u017eavana, dok se industrija koja je povezivala republike raspala u haosu. Milioni ljudi su potra\u017eili spas u inostranstvu, a odliv kvalifikovanih radnika i intelektualaca usporio je obnovu i razvoj. Dijaspora se rasula \u0161irom svijeta, nose\u0107i pri\u010de, sje\u0107anja i kulturu koja je polako brisana sa zajedni\u010dkog prostora.<\/p>\n
U haosu i borbi za pre\u017eivljavanje, ispod radara je pro\u0161la \u010dinjenica da je kulturni \u017eivot pretrpio te\u0161ke udarce. Zajedni\u010dki jugoslovenski kulturni prostor se fragmentisao, a mediji, knji\u017eevnost i umjetnost preplavili su nacionalisti\u010dki narativi. Finansiranje univerziteta, pozori\u0161ta, muzeja i filmskih produkcija gotovo je nestalo, dok su mnogi umjetnici i nastavnici napustili zemlju. Biblioteke, arhivi i kulturna dobra su uni\u0161teni ili oplja\u010dkani, nestajali su dijelovi zajedni\u010dke istorije… \u010cak su i simboli poput muzike, festivala i obi\u010daja reinterpretirani kroz etni\u010dku prizmu, produbljuju\u0107i podjele i nepovjerenje.<\/p>\n
Ekstremizam se spojio sa nacionalnim tuma\u010denjima obnovljene vjere, dok se nasilje sa fronta relativno brzo prelilo na ulice. Nema\u0161tina i kriminal amputirali su generacije od osnovnih vrijednosti ljudskosti i zajednice. Trauma se neprimjetno uvukla u svaki aspekt \u017eivota. Djeca su odrastala okru\u017eena nasiljem, oskudicom i propagandom, stvaraju\u0107i \u201eizgubljenu deceniju\u201c u obrazovanju i dru\u0161tvenoj povezanosti. Decenijama gra\u0111eno povjerenje me\u0111u etni\u010dkim grupama nestalo je za par mjeseci, dok su nacionalizam i vjerski fanatizam oblikovali politiku i identitet.<\/p>\n
Ipak, iz najte\u017eih perioda ra\u0111ali su se i najsvjetliji primjeri juna\u0161tva, otpora i stvarala\u0161tva, a 90-e nijesu izuzetak. Od umjetni\u010dkog izraza do politi\u010dkih pokreta, brojni su bili otpori ludilu i nasilju. Mnogi segmenti dana\u0161njih dru\u0161tava koji njeguju, i dalje manjinsku, zdravorazumsku politiku potekli su upravo iz borbe protiv mr\u017enje i agresije tog doba.<\/p>\n
Na\u017ealost, najtrajnije naslje\u0111e posljednje decenija XX vijeka jesu ideje koje su uvele \u0161est republika, a danas sedam dr\u017eava, u rat. One i dalje dominiraju, dr\u017ee\u0107i dru\u0161tva u nacionalizmom izazvanoj anesteziranoj tranziciji.\u00a0 Osnovna zabluda ve\u0107ine, u Crnoj Gori i regionu, jeste uvjerenje da su 90-e pro\u0161lost, a istina ne mo\u017ee biti dalje.<\/p>\n
Iste politi\u010dke strukture, ili njihovi nasljednici, koje su vladale u 90-im su\u0161tinski vladaju i danas. Iste politike, populizam i medijske manipulacije. Razlika je \u0161to odre\u0111ene ko\u010dnice koje su nekad postojale, \u010dak i tokom ratova, danas ne postoje. Populizam i ekstremizam postali su dru\u0161tvene norme, dok partitokratija i kleptokratija bujaju uz minimalan otpor. Ovaj period je rodno mjesto otvorene simbioze nacionalisti\u010dke propagande, vjerske manipulacije i medijskog i kulturnog zatupljivanja \u2013 oru\u0111a koje ve\u0107 tri decenije odr\u017eava tranzicionu plja\u010dku.<\/p>\n
Za\u0161to treba 90-e staviti u muzej? Obrazovni i politi\u010dki sistemi ve\u0107ine dr\u017eava nijesu uspjeli da odvoje dru\u0161tva od naslje\u0111a 90-ih. Neprestane \u201ereforme\u201c dovele su do stanja bez stvarnih promjena, uskra\u0107uju\u0107i generacijama \u0161ansu da grade novi sistem. Muzeji, ina\u010de, treba da budu mjesta \u010duvanja i preispitivanja istorije. U ovom slu\u010daju, muzej 90-ih bio bi prozor kroz koji mo\u017eemo da vidimo te\u0161ku pro\u0161lost i ogledalo njenog ru\u017enog, ali i svijetlog naslje\u0111a.<\/p>\n
U nedostatku slobode da se 90-e objektivno prika\u017eu izvan magle ratne traume i nacionalisti\u010dkih narativa, ali i zbog kompleksnosti samog perioda, muzej je najbolji medij za njihovu prezentaciju. Suprotno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, \u00a0muzej nije samo skladi\u0161te predmeta, ve\u0107 i prostor dijaloga, obrazovanja i novog do\u017eivljaja.<\/p>\n
Muzej 90-ih, kao nezavisna produkcija, otvoren je u Beogradu 1. jula 2025. godine, nakon godina rada, privremenih postavki, foruma i interakcije sa publikom iz regiona. Zadr\u017eav\u0161i formu lavirinta, uspio je u svojoj stalnoj verziji da spoji inovativnost i smjelost da zadr\u017ei provokativnu kompleksnost sadr\u017eaja i ideja. Te\u0161ko je opisati samu postavku koja obuhvata skoro sve aspekte \u017eivota 90-ih, kombinuju\u0107i koloritnost \u017eivota i kulture sa politi\u010dkim, gra\u0111anskim i medijskim naslje\u0111em, uz stru\u010dni prikaz klju\u010dnih istorijskih doga\u0111anja, li\u010dnosti i zlo\u010dina.<\/p>\n
Za mla\u0111e generacije, Muzej 90-ih predstavlja uvod u razumijevanje svijeta u kojem \u017eive. Anegdota o izjavi studenata, koji ve\u0107 godinu protestvuju na ulicama Srbije, da nijesu skoro ni\u0161ta nisu znali o velikim studentskim protestima 90-ih dovoljno pokazuje njegovu svrhu. Ostaje nada da \u0107e makar neke crnogorske \u0161kolske ekskurzije koje se upute ka Beogradu posjetiti muzej umjesto obila\u017eenja vulgarnog tranzicionog naslje\u0111a poput Cecine ku\u0107e.<\/p>\n
Nakon Sarajeva, crnogorska premijera ove izlo\u017ebe organizovana je u Muzeju grada Podgorice 13. maja ove godine i trajala je do 13. septembra, dok su manje verzije bile izlo\u017eene u Budvi i na Cetinju. Svaka izlo\u017eba nosi li\u010dni pe\u010dat, ali su i kreirane i predstavljene objektivno, bez prikrivanja \u010dinjenica, manipulacija ili eufemizama koji ubla\u017eavaju odgovornost bilo koje strane.<\/p>\n
Kako su izlo\u017ebe organizovane tokom op\u0161te revizionisti\u010dke, a u pripremnom periodu antiturske histerije, makar kratko su kreirana razumna ostrva koja su prepoznala iste \u0161ablone djelovanja istih politika iz 90-ih. Pokazala su da kontinuirano pokretanje odre\u0111enih tema, od rehabilitacija \u010detnika do negiranje Srebrenice, dr\u017ee dru\u0161tvo u stalnoj napetosti, dok se ne rje\u0161avaju problemi uni\u0161tene socijalne \u201esigurne mre\u017ee\u201c, stabilnosti i standarda.\u00a0 Izlo\u017ebe su novim generacijama omogu\u0107ile da uo\u010de sveobuhvatni napad na dru\u0161tveni napredak, \u010dak i kroz odr\u017eavanje \u201emejnstrim\u201c muzi\u010dke i kulturne scene zasnovane na najprizemnijim porivima.<\/p>\n
Stavljanje 90-ih u muzej treba da simbolizuje dru\u0161tvenu evoluciju koja podrazumijeva prekid veza sa politi\u010dkom klasom i njihovim nasljednicima. Kona\u010dan izlaz iz tranzicije ne mogu voditi oni koji ne shvataju pogubnost naslje\u0111a ove decenije, a takva se sjenka, kako pokazuju doga\u0111aji proteklih dana, makar djelimi\u010dno krije u svima nama.<\/p>\n
Milo\u0161 Vukanovi\u0107<\/strong>, istori\u010dar<\/p>\n Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO)<\/span><\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Posljednja decenija XX vijeka za savremenu Crnu Goru i region je period bez premca.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":368906,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-443383","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443383","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=443383"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443383\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":443386,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443383\/revisions\/443386"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/368906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=443383"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=443383"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=443383"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}