{"id":443366,"date":"2025-11-01T07:21:31","date_gmt":"2025-11-01T06:21:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=443366"},"modified":"2025-11-01T07:21:31","modified_gmt":"2025-11-01T06:21:31","slug":"mit-o-inteligenciji-chatgpt-grcki-panteon-sinkronicitet-i-platonova-apoteka-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/11\/01\/mit-o-inteligenciji-chatgpt-grcki-panteon-sinkronicitet-i-platonova-apoteka-2\/","title":{"rendered":"Mit o inteligenciji: ChatGPT, gr\u010dki panteon, sinkronicitet i Platonova apoteka"},"content":{"rendered":"

Autor: Ernad Osmi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mi trenutno \u017eivimo u jednoj distopijskoj stvarnosti. Pojedinci koji do ju\u010der nisu znali sastaviti prosto-pro\u0161irenu re\u010denicu, sada se izra\u017eavaju u \u010ditavim paragrafima bez ijedne pravopisne gre\u0161ke. Jeste da su ti paragrafi popra\u0107eni mno\u0161tvom emod\u017eija i pravopisnim znakovima koje prije godinu dana ne bi znali koristiti u pisanju, ali \u0161ta je tu je.<\/p>\n

Ljudi bez likovnih ili dizajnerskih vje\u0161tina proizvode slike i postere. Drugi pak bez znanja o muzici stvaraju \u010ditave muzi\u010dke kompozicije. Tre\u0107i opet uspijevaju napraviti kratke video snimke dok se izle\u017eavaju na ugaonoj u dnevnom boravku ili sjede na WC \u0161olji.<\/p>\n

I prije nego \u0161to pomislite da je u pitanju renesansa uma, da smo napokon stigli u zlatno doba kreacije i intelekta u kojem je \u010dovjek napokon zakora\u010dio na vi\u0161i nivo spostvene egzistencije, istina je, po obi\u010daju, mnogo mra\u010dnija, sebi\u010dnija, \u2026 gluplja.<\/p>\n

\n

\u0160ta je AI?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Prije nego \u0161to zakora\u010dimo u detalje ovog na\u0161eg usuda koji moram trpjeti, po\u017eeljno bi bilo znati \u0161ta je uop\u0107e AI.<\/p>\n

AI ili umjetna inteligencija je ki\u0161obran pojam kojim se obuhvata nekoliko razli\u010ditih tehnologija. U naj\u0161irem smislu: AI je tehnologija koja slo\u017eenim algoritamskim operacijama stvara iluziju onoga \u0161to na\u0161i umovi do\u017eivljavaju kao inteligenciju.<\/p>\n

Klju\u010dna rije\u010d ovdje je iluzija, jer kod umjetne inteligencije ne postoje misaone forme kao kod \u010dovjeka. ChatGPT, Gemini i Grok ne razmi\u0161ljaju, oni kalkuliraju i pretpostavljaju koja bi rije\u010d statisti\u010dki trebala da uslijedi nakon prethodne rije\u010di kako bi se nama u\u010dinilo da uistinu vodimo razgovor s osobom. Iskustvo je sli\u010dno kao kad sociopata poku\u0161ava da ti se dodvori nekim vicom kojeg je nau\u010dio napamet, a ti vidi\u0161 u njegovim mrtvim o\u010dima jaz gdje bi trebala biti ljudska du\u0161a.<\/p>\n

Sve je tekst, \u0161to bi rekao Jacques Derrida, a ovi AI modeli ovu njegovu misao tjeraju do tolikih granica apsurda, da se ovaj francuski filozof ne okre\u0107e u grobu, nego je posljednje dvije godine u neprestanom centrifugalnom stanju.<\/p>\n

ChatGPT i drugi modeli su takozvani LLM-ovi (Large Language Models) iliti Veliki jezi\u010dni modeli. Zovu se tako jer je nepregledna kolekcija jezi\u010dnih informacija na kojoj su bazirani upravo njihova sr\u017e i su\u0161tina.<\/p>\n

OPEN AI, neprofitna organizacija koja stoji iza ChatGPT-a, je prilikom izrade ove svoje apokalipti\u010dne aplikacije iskoristila na milijarde tekstova iz javnih, ali \u010desto i iz autorski za\u0161ti\u0107enih izvora.<\/p>\n

Koriste\u0107i tu ogromnu bazu skoro svega \u0161to je mogu\u0107e na\u0107i u pisanom obliku, ChatGPT je u sebe satvorio i od sebe stvorio apostola satara\u0161a informacija i hiperinformiranosti. Satara\u0161 kojeg smo posljednje dvije decenije bili primorani da jedemo u obliku spinovanja, klikbejtova, la\u017enih vijesti, dezinformacija, postistine i botova. ChatGPT i drugi modeli su vidjeli kako iz dana u dan jedemo taj satara\u0161 i odlu\u010dili su da nam ga ponovo podgriju, a mi smo ga zgrabili i samo nastavili da jedemo kao da u \u017eivotu nismo nikada ni\u0161ta stavili u usta.<\/p>\n

\n

Kako radi ChatGPT?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kada ka\u017eemo da umjetna inteligencija pretpostavlja \u2013 a ne razmi\u0161lja, mi moramo biti svjesni kojom brzinom se sve to odvija.<\/p>\n

Ba\u0161 kao \u0161to je brzina presudna kod \u0161ibicara na pijaci da nas prevari, tako je brzina vode\u0107i faktor i kada je u pitanju ChatGPT i njegova iluzija o inteligenciji. Mnogima je te\u0161ko shvatiti brzinu kojom ovi modeli umjetne inteligencije vr\u0161e kalkulacije da pretpostave koje bi grupacije slova trebale da uslijede jedna nakon druge i time nas prevare da ih prozovemo inteligentnim.<\/p>\n

Ti komadi\u0107i informacija zovu se tokeni. To su male grupacije znakova: ponekad slovo, ponekad dio rije\u010di, ponekad cijela rije\u010d. Model sve (tvoj upit i svoj odgovor) razbija na te tokene i gradi re\u010denice token po token.<\/p>\n

Bitno je napomenuti ovdje da ChatGPT nije baza podataka tekstova. On je program koji je treniran na tim tekstovima kako bi nau\u010dio obrasce jezika. Kod ovih AI modela ne postoji, dakle, razumijevanje, postoji samo prepoznavanje matrica po kojima jezik stvara zna\u010denje. ChatGPT nije svjestan zna\u010denja, on je “svjestan” samo koji token najvjerovatnije treba uslijediti nakon prethodnog tokena.<\/p>\n

Evo jednog izuzetno pojednostavljenog primjera.<\/p>\n

Recimo da je na\u0161 upit ili prompt \u201cKoji je glavni grad Italije?\u201d<\/p>\n

Model je tokom treniranja bezbroj puta vidio obrazac oblika glavni grad + Italija = Rim. Kada izra\u010duna vjerovatno\u0107u od svih tokena koje trebaju uslijediti nakon tokena glavni grad i Italija, Rim ispadne kao najizvjesniji.<\/p>\n

On zatim svoj odgovor formatira sli\u010dnim postupkom. Obrazac Rim + glavni grad + Italija on je bezbroj puta “vidio” u obliku \u201cGlavni grad Italije je Rim.\u201d, pa nam to ponudi kao svoj odgovor.<\/p>\n

Ako smo pomno pratili ovaj izuzetno upro\u0161teni primjer, primijetit \u0107emo da je klju\u010dno ovdje pojam bezbroj puta vidio. \u0160ta se desi me\u0111utim ako to \u201cbezbroj puta vidio\u201d izostane. Ako ChatGPT nema referencu na ono \u0161to se nalazi u na\u0161em promptu?<\/p>\n

ChatGPT u tom slu\u010daju i dalje poku\u0161ava da nam pru\u017ei odgovor, ali to radi poput osobe s manjkom znanja i vi\u0161kom samopouzdanja, i ba\u0161 kao \u0161to je takvim osobama najte\u017ee izgovoriti rije\u010di \u201cne znam\u201d, i ChatGPT uzme i sastavi one tokene koje njegov algoritam izra\u010duna kao najplauzibilnije iako ne moraju imati veze s na\u0161im upitom ili na\u0161im o\u010dekivanjima.<\/p>\n

Mi validan odgovor do\u017eivljavamo kao inteligenciju zbog brzine kojom ga dobijemo, a ove nama nevalidne odgovore smatramo lupetanjima, ili kako se popularno naziva \u201cAI halucinacijama\u201d.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, samo govorimo o prividu inteligencije ili glupo\u0107e, jer nikakav se proces razmi\u0161ljanja ne de\u0161ava. ChatGPT ba\u0161 kao Hermes u gr\u010dkoj mitologiji, ne jam\u010di za ispravnost poruke, on je samo prenosi. On ne mari za istinom jer nije Apolon niti ima tu sposobnost da bude.<\/p>\n

\n

Dihotomija Apolona i Hermesa<\/h3>\n<\/blockquote>\n

\u010citaju\u0107i o tehnologiji ovih velikih jezi\u010dnih modela, nametnula mi se dihotomija Apolona i Hermesa. Ova dva starogr\u010dka bo\u017eanstva predstavljaju dva opre\u010dna arhetipa kada je u pitanju preno\u0161enje informacija.<\/p>\n

Hermes (ili Merkur u rimskoj mitlogoji) bo\u017eanstvo je koje se mo\u017ee kretati izme\u0111u svjetova bogova i smrtnika. Vi\u0111ali ste ga vjerovatno u popularnoj kulturi predstavljenog sa krilatim sandalama. Pomo\u0107u njih on brzo i pouzdano mo\u017ee stizati od svijeta bogova u svijet smrtnika, pa je dobio ulogu glasnika bogova. Uzeo bi poruku od bogova i odnio bi je ljudima.<\/p>\n

Prema mitologiji, Hermes nije odgovarao, me\u0111utim, za mogu\u0107e transformacije koje bi ta poruka do\u017eivjela tokom prelaska iz bo\u017eanskog svijeta u svijet smrtnika. On bi samo uzeo poruku, pre\u0161ao s njom prag, i dao bi je ljudima u kakvom god obliku ona u tom trenutku bila.<\/p>\n

ChatGPT se jednako tako ne zamara interpretacijom. On je samo glasnik. Baza teksta na kojoj je treniran predstavlja omniscentnost, to sveznaju\u0107e bo\u017eanstvo od kojeg nam sti\u017ee poruka kada joj se molimo iliti napi\u0161emo prompt. ChatGPT kao glasnik grabi to znanje i algoritam vjerovatno\u0107e odabranih tokena formatira usli\u0161enje na\u0161eg prompta u obliku odgovora i, ba\u0161 kao Hermes, ne odgovara za oblik koji ta poruka ima u trenutku kada stigne do nas.<\/p>\n

Apolon je, s druge strane, bo\u017eanstvo istine. Njemu je stalo do validnosti poruke, a ne samo do njenog preno\u0161enja. On je verifikacija. On je razmi\u0161ljanje i kopanje po izvorima kako bi ih ne samo oblikovao u bilo kakvu pitku poruku, nego provjerio njenu ta\u010dnost i unio svjetlo u mjesta koja su tamna.<\/p>\n

Hermesa nije briga za tim. Njegove poruke se oslanjaju na ono \u0161to je Karl Gustav Jung nazvao sinkronicitetom.<\/p>\n

Sinkronicitet je prema njemu, slu\u010dajni smisao, to jeste smisao koji se stvori nasumi\u010dno iz dvije ili vi\u0161e nepovezane pojave. Na primjer: ako danima pada ki\u0161a, pojava jedan. I onda do\u0111e do poplava, pojava broj dva, zaklju\u010dak da je ki\u0161a izazvala poplave ima smisla, ono nije slu\u010dajni smisao, nego uistinu jeste uzro\u010dno-posljedi\u010dno povezano i proiza\u0161lo direktno iz pojave jedan i dva.<\/p>\n

Sinkronicitet je pak smisao koji se ne mo\u017ee dokazati validnim mehanizmom koji djeluje ispod povr\u0161ine, ali nam ipak djeluje kao zna\u010dajan; kao zna\u010denje. Primjer bi bio: sjetimo se neke pjesme ili neke osobe o kojoj jako dugo nismo razmi\u0161ljali, i ba\u0161 tog dana kada se nasumi\u010dno sjetimo, \u010dujemo tu pjesmu na radiju ili sretnemo tu osobu u gradu.<\/p>\n

A, po\u0161to su na\u0161i mozgovi tako dizajnirani da uvijek te\u017eimo ka smislu, mi ne mo\u017eemo a da tu pojavu ne do\u017eivimo kao ne\u0161to \u0161to mora imati smisao, iako, apolonski gledaju\u0107i, mi tu povezanost ne mo\u017eemo objasniti niti dokazati.<\/p>\n

Ne \u010dudi ni to \u0161to je Jung sinkronicitet doveo u usku vezu s arhetipom Hermesa, koji po istom principu ne mari za porukom ili smislom koji ona proizvede, ali kojem \u0107e se pripisati zasluge ukoliko ta nasumi\u010dna povezanost proizvede smisao u nama.<\/p>\n

ChatGPT nasumi\u010dno kalkulira tokene na\u0161eg prompta, uspore\u0111uje sa svojim treningom i statisti\u010dkom u\u010destalosti tih tokena sa drugim tokenima, formira svoj \u201codgovor\u201d istim tim procesom; i, uzdaju\u0107i se u matemati\u010dku vjerovatno\u0107u, prezentira odgovor nama u nadi da \u0107e se proizvesti slu\u010dajni smisao, a time da \u0107emo povjerovati da iza umjetne inteligencije uistinu stoji inteligencija, smisao, a ne sinkronicitet.<\/p>\n

\n

Bog Teut i Platonova apoteka<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Hermes se, me\u0111utim, pojavljuje u jo\u0161 jednoj iteraciji kada je rije\u010d o porukama kao \u010distim na\u010dinima reprezentacije bez prevelikog promi\u0161ljanja o implikacijama kakav efekt te poruke mogu imati na \u010dovjeka.<\/p>\n

U svom djelu Fedar, Platon kroz glas Sokrata spominje egipatskog boga Teuta, koji je pandan starogr\u010dkom bo\u017eanstvu Hermesu. U Fedru, Sokrat pripovijeda o tome kako je Teut do\u0161ao pred kralja Tamusa, te mu ponudio nekoliko svojih izuma koje bi da podari \u010dovje\u010danstvu. Jedan od tih alata je bila pisana rije\u010d. Platon u Fedru pi\u0161e:<\/p>\n

Teut je do\u0161ao k njemu i pokazao svoje izume, \u017eele\u0107i da i drugi Egip\u0107ani imaju koristi od njih; […] kad su do\u0161li do slova, ovo \u0107e, rekao je Teut, u\u010diniti Egip\u0107ane mudrijima i dati im bolje pam\u0107enje; To je lijek i za pam\u0107enje i za mudrost.<\/p>\n

[…]<\/p>\n

Tamus je odgovorio: O najdomi\u0161ljatiji Teute, roditelj ili izumitelj vje\u0161tine nije uvijek najbolji sudac o korisnosti ili nekorisnosti vlastitih izuma za njihove korisnike. A u ovom slu\u010daju, ti koji si otac slova, iz o\u010dinske ljubavi prema svojoj djeci bio si naveden da im pripi\u0161e\u0161 osobinu koju ne mogu imati; jer \u0107e ovo tvoje otkri\u0107e stvoriti zaborav u du\u0161ama u\u010denika, jer ne\u0107e koristiti svoje pam\u0107enje; vjerovat \u0107e vanjskim pisanim znakovima, a ne sami se sje\u0107ati. Lijek koji si otkrio nije pomo\u0107 pam\u0107enju, ve\u0107 opominjanju, a ti svojim u\u010denicima ne daje\u0161 istinitu mudrost, ve\u0107 samo privid mudrosti; bit \u0107e slu\u0161atelji mnogih stvari i ne\u0107e ni\u0161ta nau\u010diti; \u010dinit \u0107e se samima sebi sveznaju\u0107ima, a op\u0107enito ne\u0107e ni\u0161ta znati; bit \u0107e zamorno dru\u0161tvo, glume\u0107i da posjeduju mudrost bez da je uistinu imaju.<\/p>\n

Platon, Fedar ili o ljepoti<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kao \u0161to mo\u017eemo vidjeti, sli\u010dnosti o slovima, tj. pisanju i njegovom efektu na \u010dovjeka i njegov rad pam\u0107enja i usvajanja znanja stoji u paraleli s onim \u0161to danas \u010desto mo\u017eemo \u010duti i \u010demu svjedo\u010dimo i s tehnologijom umjetne inteligencije. Oni \u0161to su je izumili tvrde da je lijek. Kralj Tamus bi ipak rekao da izumitelj ne\u010dega nije uvijek najbolji sudac o korisnosti svog izuma.<\/p>\n

U svom eseju “Platonova apoteka”, Jacques Derrida, onaj \u0161to je zapao u centrifugu, nagla\u0161ava jednu dodatnu ambivalentnost koja se javlja u ovom dijelu Platonovog pisanja. Ta\u010dnije, u zna\u010denja rije\u010di pharmakon.<\/p>\n

I Teut i Tamus koriste gr\u010dku rije\u010d pharmakon kako bi opisali izum pisanja. Ova rije\u010d prevedena s gr\u010dkog mo\u017ee zna\u010diti i lijek i otrov.<\/p>\n

Mi mo\u017eemo pretpostaviti da kada Teut reklamira i predstavlja Tamusu svoj izum pisanja, on koristi pharmakon u zna\u010denju lijeka. Derrida, pak, otvara pitanje o tome da li kritika kralja Tamusa, koja izum pisanja tako\u0111er naziva pharmakon, u sebi ve\u0107 sadr\u017ei impliciranu kritiku samog pisanja.<\/p>\n

Platon u svojoj filozofiji pisanje uspore\u0111uje sa slikarstvom i sa svim umjetnostima koji samo poku\u0161avaju predstaviti materijalni svijet. Obzirom na to da Platon materijalni svijet samim od sebe ve\u0107 smatra samo ozna\u010diteljima onog stvarnog svijeta ideja, on pisanje i sve druge reprezentacije materijalnog svijeta odbacuje kao kopiju kopije.<\/p>\n

Derrida upravo na osnovu tog Platonovog vjerovanja u nemo\u0107 pisanja da prika\u017ee svijet onakvim kakav on jeste, zaklju\u010duje u svom eseju da je sam \u010din pisanja dijaloga i kori\u0161tenje dvosmislenosti rije\u010di pharmakon Platonova implicitna kritika da je pisanje neadekvatno u prenosu znanja. Mi \u0107emo se uvijek pitati da li je kralj Tamus pharmakon pisane rije\u010di smatrao lijekom koji mo\u017ee imati neke nuspojave, ili \u010distim otrovom.<\/p>\n

Derrida tako navodi:<\/p>\n

U drugu ruku, Kraljev odgovor pretpostavlja da u\u010dinkovitost pharmakona mo\u017ee biti obrnuta: ona mo\u017ee pogor\u0161ati bolest umjesto da je izlije\u010di. […] Mogu\u0107e je da je Teut poku\u0161ao predstaviti phramakon kao suprotno od onoga \u0161to pisanje uistinu jeste. Poku\u0161ao je otrov predstaviti kao lijek. Dakle, pri prevo\u0111enju pharmakona kao lijeka, ono \u0161to se po\u0161tuje nije ono \u0161to je Teut namjeravao, niti \u010dak ono \u0161to je Platon namjeravao, ve\u0107 ono \u0161to kralj ka\u017ee da je Teut rekao, u\u010dinkovito obmanjuju\u0107i ili kralja ili sebe. Ako Platonov tekst zatim nastavlja davati kraljevu izjavu kao istinu Teutove produkcije, a njegov govor kao istinu pisanja, tada prijevod lijeka \u010dini Teuta ili budalom ili prevarantom.<\/p>\n

Jacques Derrida, Platonova apoteka<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Su\u0161tina je sljede\u0107a: Platon pisanje smatra neadekvatnim za istinsko usvajanje znanja jer mo\u017ee dovesti, prema Derridinom tuma\u010denju, do privida mudrosti, a ne do istinskog su\u0161tinskog znanja.<\/p>\n

Primijenimo li istu logiku na tehnologiju umjetne inteligencije, mogu\u0107e je uspostaviti paralelu s pisanjem. Poznavati su\u0161tinu ne\u010dega i \u010ditati o tome dvije su razli\u010dite stvari, prema Platonu. On smatra da je znanje koje je nau\u010deno samo \u010ditanjem, a ne aktivnim razmi\u0161ljanjem, samo iluzija znanja. Veliki modeli jezika su, u tom pogledu, manifestacije Platonove no\u0107ne more. Oni ne samo, da pod navodnicima, \u010ditaju napisano, nego ga u obliku pisanja preformuliraju i prezentiraju kao znanje. Ova tehnologija time zavodi one koji je koriste u pomisao da su uistinu i sami usvojili znanje, umjesto da budu svjesni da su odgovori ChatGPT-a, platonski gledano, reprodukcija reprodukcije jedne kopije ozna\u010ditelja realnog svijeta.<\/p>\n

Umjetnu inteligenciju nam poku\u0161avaju oni \u0161to je prodaju predstaviti kao lijek. Kriti\u010dari je posmatraju kao otrov koji \u0107e uni\u0161titi na\u010din na koji u\u010dimo. Da li \u0107e se ispostaviti jedno ili drugo kao ta\u010dno, pokazat \u0107e vrijeme. Me\u0111utim, \u0161ta god bilo, ono oko \u010dega se svi mogu slo\u017eiti je \u010dinjenica da je umjetna inteligencija sinteti\u010dka pojava koja je strana \u010dovjeku i njegovim kognitivnim procesima usvajanja znanja. Ona nije puki organizator informacija, kao \u0161to su to internet pretra\u017eiva\u010di ili Wikipedia, ve\u0107 aktivno poku\u0161ava stvoriti iluziju misle\u0107eg bi\u0107a, iako ono to nije. Upravo u tom grmu le\u017ei zec najve\u0107e opasnost ove tehnologije.<\/p>\n

Derrida u jednom dijelu svog eseja donosi zaklju\u010dak o prijevodu pharmakona: \u010dak i ako pretpostavimo da pharmakon (izum pisanja) shvatimo kao lijek, \u201con je u svojoj su\u0161tini \u0161tetan jer je umjetan.\u201d<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

ChatGPT nije svjestan zna\u010denja, on je “svjestan” samo koji token najvjerovatnije treba uslijediti nakon prethodnog tokena. Nikakav se proces razmi\u0161ljanja ne de\u0161ava – samo privid inteligencije <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":429980,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-443366","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443366","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=443366"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443366\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":443370,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443366\/revisions\/443370"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/429980"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=443366"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=443366"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=443366"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}