{"id":443195,"date":"2025-10-30T07:39:17","date_gmt":"2025-10-30T06:39:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=443195"},"modified":"2025-10-30T07:40:37","modified_gmt":"2025-10-30T06:40:37","slug":"sto-je-to-antifa-i-tko-je-se-treba-bojati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/30\/sto-je-to-antifa-i-tko-je-se-treba-bojati\/","title":{"rendered":"\u0160to je to Antifa i tko je se treba bojati?"},"content":{"rendered":"

Autor: Nikola Vukobratovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Autor analizira kako ameri\u010dka desnica, predvo\u0111ena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvaraju\u0107i kontrakulturno, decentralizirano antifa\u0161isti\u010dko djelovanje u simbol radikalne prijetnje. Propituju\u0107i historiju antifa\u0161isti\u010dkih mobiliziranja \u2212 od samoobrambenih njema\u010dkih i talijanskih uli\u010dnih grupa, preko \u0161ezdesetosma\u0161kih i pod utjecajem autonomizma preoblikovanog antifa\u0161izma u kontrakulturu, do antifa\u0161isti\u010dke supkulture u panku \u2212 autor trasira putanju otvorene i fleksibilne borbe koja se, usprkos preoblikovanjima pa i deradikalizaciji, uvijek iznova uspostavlja kao \u201ecrveno stra\u0161ilo\u201f. Lijepljenje oznake \u201eteroristi\u010dki\u201f samo je jedan od izraza ove panike, kao i ideolo\u0161ke borbe za zna\u010denje. Tako se borba za ulice pretvara u borbu za zna\u010denje samog antifa\u0161izma, otkrivaju\u0107i da je strah od Antife zapravo strah od same ideje politi\u010dkog otpora \u2013 od mogu\u0107nosti kolektivnog djelovanja izvan dr\u017eavnih i institucionalnih okvira.<\/p>\n

U grotesknom prilogu na Fox Newsu, ameri\u010dkom desni\u010darskom kanalu, voditelj intervjuira sredovje\u010dnog bijelog mu\u0161karca maskiranog \u0161iltericom i maramom. U dramati\u010dnom uvodu, sugovornika predstavlja kao hrabrog zvi\u017eda\u010da koji se usudio progovoriti protiv \u201eAntife\u201c. Njegova maska nu\u017eni je rekvizit da bi za\u0161titio vlastiti \u017eivot. Unato\u010d tonu, opremi i scenografiji koja je sva na\u0161timana da sugerira opasnost, razgovor je razo\u010daravaju\u0107e antiklimakti\u010dan. Voditelj postavlja pitanja o bombama i nasilju. \u201eZvi\u017eda\u010d\u201c pri\u010da o pank muzici i pritisku vr\u0161njaka na sceni kako bi bio u skladu s postulatima anarhizma. U nekom trenutku spontano prasne u smijeh. Voditelj mu zahvaljuje na velikoj hrabrosti te izra\u017eava sre\u0107u \u0161to je pre\u017eivio u\u017ease ameri\u010dke pank scene, odnosno navodno \u010dlanstvo u \u201eteroristi\u010dkoj organizacija Antifa\u201c.<\/p>\n

Ovakvi prizori u ameri\u010dkim medijima dio su propagandne kampanje osmi\u0161ljene kako bi opravdala nedavnu odluku ameri\u010dkog predsjednika Donalda Trumpa da dekretom (tzv. izvr\u0161nom naredbom) proglasi Antifu \u201edoma\u0107om teroristi\u010dkom organizacijom\u201f. Oko pravnih posljedica ovog dekreta postoje nedoumice. On vjerojatno ne zna\u010di da \u0107e svaka osoba koja se deklarirala kao antifa\u0161ist_kinja mo\u0107i zavr\u0161iti u zatvoru ili u Guantanamu, ali izvjesno je da predstavlja jaku sugestiju represivnom aparatu da poja\u010da nadzor i operacije protiv radikalne ljevice. Jedan od paradoksa Trumpove odluke (i popratne propagandne kampanje) je \u010dinjenica da se njome zahtijeva progon osoba \u201ekoje se mogu povezati s Antifa teroristi\u010dkom organizacijom\u201c, pri \u010demu je jasno da Antifa nije jedna organizacija, niti se njezine metode uklapaju u aktualnu zakonsku definiciju \u201edoma\u0107eg terorizma\u201c kao \u201eugro\u017eavanja \u017eivota s ciljem zastra\u0161ivanja civila\u201c.<\/p>\n

\n

Teroristi\u010dka organizacija bez terorizma i organizacije<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Iako je dodjeljivanje oznake \u201eteroristi\u010dke organizacije\u201f samo radi politi\u010dkog obra\u010duna i ina\u010de vi\u0161e pravilo nego li iznimka u zakonodavstvu ve\u0107ine zemalja, ipak se Antifa isti\u010de po tome \u0161to je progla\u0161ena teroristi\u010dkom organizacijom ne samo bez da je koristila teroristi\u010dke metode (zastra\u0161ivanje civila) ve\u0107 i bez da je uspostavljena kao organizacija.<\/p>\n

No ako Antifa nije organizacija, \u0161to je to? I kako to da je neorganizirana, a ipak vidljiva kao fenomen? Mo\u017eda je Antifu najbolje opisati kao jednu kontrakulturnu tendenciju u aktivizmu protiv ekstremne desnice, koja uklju\u010duje kako suprotstavljanje nasilnim desni\u010darskim grupama, tako i antidemokratskim tendencijama dr\u017eava. Pritom, kada ka\u017eem kontrakultura, ne mislim to na pe\u017eorativan na\u010din. Radi se o pojmu koji je u ovom slu\u010daju precizniji nego \u201eideologija\u201c ili \u201epokret\u201c. Ve\u0107ina ljudi povezana s ovim fenomenon lak\u0161e \u0107e se me\u0111usobno prepoznati po simbolima, metodama, pa \u010dak i modi, nego li po politi\u010dkoj strategiji ili programu. Dapa\u010de, Antifa je namjerno i svjesno decentralizirana i pluralna tendencija koja nema ni centralni komitet, ni internacionalu, a ni duhovnog vo\u0111u kojoj joj odre\u0111uje politi\u010dku liniju. Ali, prije nego \u0161to se posvetimo pitanju za\u0161to je tomu tako, vratimo se na trenutak na ameri\u010dku sada\u0161njost.<\/p>\n

Nema nikakve sumnje da je direktni povod za trampisti\u010dku ofenzivu protiv radikalne ljevice ubojstvo desni\u010darske medijske zvijezde Charliea Kirka. Politi\u010dka zloupotreba tog ubojstva potaknula je usporedbe s na\u010dinom na koji je nacisti\u010dka propaganda koristila (vjerojatno politi\u010dki nemotivirano) ubojstvo pripadnika SA odreda Horsta Wessela 1930. godine, s tom zna\u010dajnom razlikom da nema nikakvih dokaza da je osoba koja je ubila Kirka ikada bila politi\u010dki aktivna, pogotovo ne na ljevici.<\/p>\n

Opsesija ameri\u010dke desnice, odnosno trampista, Antifom traje od prvog Trampova mandata (2016.-2020.) i najkasnije od 2017. Antifa se redovito koristi kao op\u0107a i sveobuhvatna pe\u017eorativna oznaka za manje-vi\u0161e sve tipove prosvjeda protiv ameri\u010dkog predsjednika i njegova pokreta. To \u0161to su mnogi od tih protesta organizirani uz antifa\u0161isti\u010dke parole i simboliku vi\u0161e je posljedica Trumpove politi\u010dke retorike i karaktera njegove baze nego hirova ljevice. Da se ni ovoga puta Antifa \u2212 iako tobo\u017ee ozna\u010dava \u201edoma\u0107u teroristi\u010dku organizaciju\u201c \u2212 ne koristi kao oznaka za konkretnu organizaciju, nego za potencijalno vrlo \u0161irok spektar opozicijskih stavova, sasvim je jasno iz dokumenata koje kao naredbu represivnom aparatu \u0161alje ameri\u010dka administracija.<\/p>\n

\n

Novi Red Scare<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Svega dva dana nakon originalnog dekreta, Trump je potpisao i memorandum u kojem se eksplicitno nabrajaju stavovi koji su \u201eindikatori prijetnje\u201c, odnosno koji sugeriraju represivnom aparatu da djeluje protiv grupe ili pojedinca koji ih iznose. Oni uklju\u010duju antikapitalizam, neprijateljstvo prema \u201etradicionalnim vrijednostima\u201c i kr\u0161\u0107anstvu, napad na \u201etradicionalne rodne norme\u201d, \u201eantiamerikanizam\u201c (\u0161ta god to bilo) itd. Ukratko, radi se o popisu dovoljno \u0161irokom i op\u0107em da pokriva osnovni set vrijednosti ljevice posljednjih pedeset ili sto i pedeset godina.<\/p>\n

Trumpovi posljednji potezi imaju, dodu\u0161e, i konkretniji cilj. Kao \u0161to se da pro\u010ditati iz njegovih izjava, njegove odluke, poput potpuno nepotrebnog i provokativnog slanja vojske i na brzinu regrutiranih parapolicijskih grupa u gradove i kvartove koji mu se najvi\u0161e protive, ima za cilj izazvati sukob u kojem \u0107e upravo Trump \u2013 uz pomo\u0107 cijele dr\u017eavne ma\u0161inerije \u2013 iza\u0107i kao neupitni pobjednik. S obzirom na to da, na njegovo razo\u010daranje, slu\u017ebena opozicija (odnosno Demokratska stranka) ne pru\u017ea nikakav ozbiljni otpor, represija se koncentrira na one koji se doista nastoje suprotstaviti autoritarnim tendencijama.<\/p>\n

U tom smislu, Trampov novi Red Scare1Red Scare ili Crvena panika naziv je za dvije politi\u010dko-medijske kampanje protiv ljevice i migranata iz siroma\u0161nih zemalja koje su se u Sjedinjenim Dr\u017eavama odvile neposredno nakon Prvog i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Prva je predstavljala reakciju na Oktobarsku revoluciju i ciljala je prije svega anarhiste, a druga je povezana s nastupom Hladnog rata i ciljala je komuniste. mo\u017eda je i kompliment Antifa metodama otpora, koje bi u suprotstavljanju autoritarizmu mogle igrati va\u017eniju ulogu od one koju igra parlamentarna opozicija. Stvar nije va\u017ena samo u ameri\u010dkom kontekstu. Sjedinjene Dr\u017eave jo\u0161 uvijek diktiraju politi\u010dku dinamiku u ve\u0107ini zemalja svijeta. Dapa\u010de, razvoj posljednjih godina sugerira da \u2212 kako op\u0107a globalna dominacija SAD-a opada \u2212 tako ta sila nastoji \u010dvr\u0161\u0107e i energi\u010dnije (i svakako manje suptilno) kontrolirati svoje saveznike. Ubrzana i uvelike prisilna militarizacija Evropske unije koja nam predstoji to najbolje pokazuje. Politi\u010dki procesi koji se doga\u0111aju u SAD-u neminovno imaju znatno \u0161ire posljedice.<\/p>\n

Najavljuje li to mogu\u0107u zabranu Antife, odnosno poja\u010danu represiju protiv radikalne ljevice, i ovdje? Zahtjevi u tom smislu dakako ve\u0107 postoje u EU parlamentu2Popis stranaka koje su to najavile uklju\u010duje uobi\u010dajene sumnjivce: ma\u0111arski Fidesz, Alternativa za Njema\u010dku, \u0161panjolski Vox itd.. Mo\u017eemo pretpostaviti da nismo daleko od toga da se i realiziraju, barem za po\u010detak u pojedinim manjim i konzervativnijim zemljama Unije. Dok to \u010dekamo, bilo bi korisno da raspravimo o tome \u0161to je to Antifa i tko je se i za\u0161to pla\u0161i.<\/p>\n

\n

Borba za kontrolu ulica<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Termin antifa kao kratica za antifa\u0161izam prvi se puta pojavljuje jo\u0161 ranih 1930-ih u Njema\u010dkoj (dakle neposredno prije dolaska nacista na vlast). Funkcionirao je kao kratki naziv za organizaciju koja se punim imenom zvala Antifa\u0161isti\u010dka akcija,3Termin antifa\u0161isti\u010dka umjesto antinacisti\u010dka u nazivu organizacije posljedica je odluke da se ona ne koncentrira samo na otpor jednoj stranci, nego op\u0107oj politi\u010dkoj tendenciji uvo\u0111enja autoritarnijeg oblika vladavine u me\u0111uratnoj Evropi. \u0161to je ime koje mnoge grupe iz antifa spektra i danas koriste. Originalna Antifa\u0161isti\u010dka akcija bila je zapravo zami\u0161ljena kao samoobrambena organizacija povezana sa Komunisti\u010dkom partijom Njema\u010dke, ali otvorena i za sudjelovanje drugih ljevi\u010dara, pogotovo socijaldemokrata. Iako nikada nije za\u017eivio, taj formalni pluralizam simbolizirao je i logo organizacije sa dvije crvene zastave, koje se u znatno izmijenjenoj varijanti i danas koriste u antifa miljeu.4Ve\u0107ina antifa grupa i inicijativa danas koristi crveno i crnu (ili crnu i crvenu) zastavu, rje\u0111e i dvije crne zastave, \u0161to odra\u017eava znatno ve\u0107i utjecaj anarhisti\u010dkih ideja na pokret danas.<\/p>\n

Takve \u201eborbene organizacije\u201c, namijenjene osiguravanju vlastitih politi\u010dkih mitinga, strana\u010dkih novina i prostorija, te po potrebi razbijanju protivni\u010dkih, bile su uobi\u010dajna pojava za politi\u010dke stranke u me\u0111uratnom periodu. Samo u 1932., godini osnivanja Antifa\u0161isti\u010dke akcije, na njema\u010dkim je ulicama ubijeno preko 80 ljudi. Veliku ve\u0107inu ubili su nacisti, a ve\u0107ina \u017ertava bili su komunisti. Joseph Goebbels i sam Adolf Hitler u vi\u0161e su navrata eksplicitno tvrdili da je uli\u010dno nasilje bilo klju\u010dni dio njihove strategije za dolazak na vlast. Sve to je naposljetku bilo samo repriza istog scenarija kao i desetak godina ranije u Italiji. Poku\u0161aj tamo\u0161nje ljevice da se odupre uli\u010dnom nasilju, koje je fa\u0161iste vodilo prema vlasti, kroz borbenu organizaciju pod nazivom Arditi del Popolo, bio je naposljetku jednako neuspje\u0161an kao i u njema\u010dkom slu\u010daju.<\/p>\n

Iako nastali u sasvim specifi\u010dnom kontekstu i u okviru specifi\u010dnih historijskih pokreta ljevice, originalna Antifa i talijanski Arditi pokazivali su odre\u0111ene karakteristike koje \u0107e utjecati na kasniji razvoj antifa\u0161isti\u010dkog aktivizma. Oni su za po\u010detak zami\u0161ljeni kao pluralni zajedni\u010dki frontovi ljevice. Njema\u010dka Antifa\u0161isti\u010dka akcija bila je, kao \u0161to smo spomenuli, uglavnom neuspje\u0161an poku\u0161aj suradnje komunista sa socijaldemokratima. Arditi su pak nastali kroz spontanu suradnju razli\u010ditih tendencija ljevice, osobito anarhista, s komunistima i socijalistima. Osim pluralnosti, druga njihova karakteristika bila je relativna autonomija. Iako su njihovi aktivisti \u010desto bili dio \u010dvrsto hijerarhijski organiziranih partija, same borbene organizacije funkcionirale su manje-vi\u0161e izvan partijskih struktura. U slu\u010daju Ardita povremeno i protiv njih.5Ga\u0161enje organizacije posljedica je odluka Talijanske socijalisti\u010dke partije, kao i tada dominantne frakcije u Komunisti\u010dkoj partiji Italije, da povuku svoje \u010dlanove.<\/p>\n

Naravno, o\u010dito je da je ono \u0161to (i pobornicima i protivnicima) Antifa zna\u010di danas ne\u0161to sasvim druga\u010dije od ovih povijesnih primjera. Osim na protestima, ova kontrakultura je danas naj\u017eivlja u socijalnim centrima i oslobo\u0111enim prostorima razli\u010ditog tipa, od skotova do infoshopova, knji\u017eara i prostora za diskusije i koncerte. Iako se frekvencija od zemlje do zemlje razlikuje, u ve\u0107ini gradova ne\u010deg \u0161to se naziva \u201eZapadom\u201c, pa i znatno \u0161ire, ovi prostori su lako prepoznatljivi i poznati kao mjesta na kojima \u0107e se prvo roditi opozicija ekstremnoj desnici, u bilo kojem obliku.<\/p>\n

\n

Od \u201968. do panka<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Unato\u010d razlikama, ovakav razvoj suvremene kontrakulture nije sasvim odvojen od toga kako se razvijala i povijest ljevice posljednjih stotinjak godina. Sam termin Antifa dugo je bio vezan specifi\u010dno za njema\u010dki poslijeratni kontekst, gdje je imao odre\u0111enu tradiciju i povijesno sje\u0107anje na ljevici. Njegov dana\u0161nji oblik, me\u0111utim, po\u010deo se naslu\u0107ivati tek kroz \u0161ezdesetosma\u0161ku ljevicu. Pitanje nedovr\u0161enog obra\u010duna s naslje\u0111em i nositeljima nacizma bila je istaknuta tema studentskog pokreta i vanparlamentarne ljevice u Njema\u010dkoj kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Obnova antifa grupa zapo\u010dela je u okviru tzv. K-grupa, odnosno maoisti\u010dkih organizacija nastalih iz studentskog pokreta, koje su bile inspirirane radikalizmom Kulturne revolucije u Kini, kriti\u010dne prema tzv. staroj ljevici, osobito komunisti\u010dkim partijama, i spremne istra\u017eivati nove metode rada.6Iako nipo\u0161to jedina, maoizam je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih nakratko postao dominantna tendencija ljevice nastale iz studentskog pokreta u ve\u0107ini zemalja. Retorika i fraze poput \u201ebombardirajte partijsku centralu\u201f, \u201elinije masa\u201f, \u201eoslobo\u0111enih baznih teritorija\u201f, \u201epoliti\u010dka mo\u0107 izvire iz pu\u0161\u010dane cijevi\u201f i \u201eispravno je pobuniti se\u201f desetlje\u0107ima su se zadr\u017eale kao standardni repertoar vrlo raznolikih grupa. U pojedinim zemljama, poput Francuske, grupe koje su eksperimentirale sa \u201espontanizmom\u201c, koji je bio puno bli\u017ei anarhisti\u010dkim nego komunisti\u010dkim metodama rada, bile su dominantne maoisti\u010dke organizacije.<\/p>\n

Presudni utjecaj na dana\u0161nji izgled kontrakulture, me\u0111utim, izv\u0161io je autonomisti\u010dki marksizam, odnosno talijanski autonomizam. Uz rizik da \u0107u zagnjaviti \u010ditatelje tobo\u017ee opskurnim rukavcima historije ljevice, mislim da je va\u017eno istaknuti \u010desto nepriznati, a zapravo duboki i trajni utjecaj koji je autonomizam imao na najve\u0107i dio vanparlamentarne ljevice na Zapadu posljednjih desetlje\u0107a.<\/p>\n

Autonomisti\u010dke tendencije u Italiji po\u010dele su se razvijati ne\u0161to ranije od \u0161ezdesetosma\u0161kog studentskog pokreta, ali su bile pod sli\u010dnim utjecajima.7Quaderni Rossi, odnosno Crvene bilje\u017enice, novine Raniera Panzierija, u kojima se jo\u0161 po\u010detkom \u0161ezdesetih po\u010deo formulirati autonomizam, izvorno su nastale kao lijeva, promaoisti\u010dka frakcija Talijanske socijalisti\u010dke partije. Kasnije se autonomizam eksplicitno artikulirao u opoziciji prema talijanskim maoisti\u010dkim grupama, iako su neke organizacije (Lotta Continua) povremeno koristile terminologiju naslje\u0111enu iz maoizma. Dramati\u010dni rast radikalne ljevice kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih zahvatio je i Italiju na vrlo sli\u010dan na\u010din kao i druge zemlje. No dok je u drugim zemljama post-studentska ljevica uglavnom radila na poku\u0161aju kopiranja revolucionarnih pokreta iz pobunjenog tzv. Tre\u0107eg svijeta8Osim Kine, tih su godina osobito popularni bili Kuba i (Sjeverni) Vijetnam, ali i pokreti u portugalskim kolonijama u Africi. ili pak o\u017eivljavanju i osvje\u017eavanju manjinskih tendencija stare ljevice, poput anarhizma i trockizma, u Italiji je ova vanparlamentarna ljevica radila na razvoju nove i posebne teorijske i polti\u010dke linije \u2212 autonomizma. Neki od elemenata te ideologije su inzistiranje na \u201eoslobo\u0111enim\u201f prostorima u urbanom kontekstu (skvotovi, dru\u0161tveni centri), antiautoritarnost i antihijerarhi\u010dnost, \u0161irenje borbe izvan ekonomske sfere na sve sfere \u017eivota, autonomija od dr\u017eave, kapitala, politi\u010dkih stranaka i sindikata.9U svojim kritikama avangardizma i hijerarhi\u010dnosti te vjeri u revolucionarnu spontanost, autonomizam je sli\u010dan \u201eklasi\u010dnom\u201f anarhizmu. No u metodama rada mogli bismo re\u0107i da je autonomizam izvr\u0161io ve\u0107i utjecaj na suvremeni anarhizam nego obrnuto.<\/p>\n

Mo\u017eda jo\u0161 sna\u017enija posljedica autonomisti\u010dkog utjecaja je svakodnevni modus operandi radikalne ljevice danas, u usporedbi s onom \u0161est i vi\u0161e desetlje\u0107a ranije. Umjesto partijskog mitinga, izborne kampanje ili sindikalne akcije, dominantni oblik djelovanja su protest i blokada, organiziranje \u017eivota van sistema, pokretanje direktno demokratskih tijela, te kolektivna proizvodnja i konzumacija kulture. Suvremena Antifa tendencija nesumnjivo je spoj njema\u010dke antifa\u0161isti\u010dke tradicije, autonomisti\u010dkih metoda borbe i \u2212 kao tre\u0107i i najsporniji element \u2212 pank supkulture.<\/p>\n

\n

Radi se o tome da ga se primijeni<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Utjecaj pank estetike na politi\u010dke kampanje mnogima na radikalnoj ljevici predstavlja izvor frustracije i \u010desto je predmet kritika. Argumenti u toj raspravi sasvim su na mjestu. Pank se svjesno i namjerno nastoji odvojiti od ve\u0107inskog ukusa. Antifa\u0161izam je pak ne\u0161to \u0161to bi trebalo biti podrazumijevani ve\u0107inski stav. Ali muzika \u2212 bilo da se radi o panku, regeu, elektronici ili sl. \u2212 i danas je va\u017ean element okupljanja i mobilizacije antifa kontrakulture. Mo\u017eda i najuspje\u0161niji projekt obnovljenog antifa \u201epokreta\u201c bila je serija koncerata i turneja pod nazivom Rock against Racism (Rock gegen Rechts u Njema\u010dkoj), koja je zapo\u010dela u Britaniji kasnih 1970-ih, a nastavila se u razli\u010ditim zemljama te u razli\u010ditim oblicima traje do danas (npr. Love Music Hate Fascism).<\/p>\n

Masovni antifa\u0161isti\u010dki koncerti kao oblik politi\u010dkog djelovanja imaju mnogo prednosti pred konkurentima: oni su atraktivniji i zabavniji od prosvjeda ili mitinga, a \u0161alju jednaku poruku. Osim toga, oni su i prilika poznatima i slavnima, koji imaju velik utjecaj osobito na mlade, da se o klju\u010dnim pitanjima jasno izjasne, pogotovo ako je to dio poznatih i slavnih ve\u0107 u\u010dinio \u201ena drugoj strani\u201c. Pouke ovih koncerata i turneja \u010dine se vrlo relevantnima u zemlji koju je nedavno potresao veliki dr\u017eavno organizirani koncert-miting, koji je sna\u017eno utjecao na rast ekstremne desnice, normalizirao njezine stavove i ohrabrio njezine aktiviste. Antifa\u0161isti\u010dki odgovor koji mnogi \u010dekaju bio je iznena\u0111uju\u0107e mlak i nevidljiv. Kada se govori o odgovorima ekstremnoj desnici u Hrvatskoj \u010dini se da jo\u0161 uvijek vrijedi fraza: \u201eLjevi\u010dari su antifa\u0161izam samo razli\u010dito komemorirali. Radi se o tome da ga se primijeni.\u201c<\/p>\n

Unato\u010d dubokoj uronjenosti u specifi\u010dnu povijest ljevice, antifa kao metoda otpora fa\u0161izaciji dovoljno je otvorena i fleksibilna da obuhvati sve koji ne \u017eele \u017eivjeti u svijetu s jo\u0161 manje slobode i jo\u0161 vi\u0161e nejednakosti nego danas. Za njezinu efikasnost nije va\u017ean habitus, porijeklo i precizna politi\u010dka linija njezinih aktera, pa \u010dak ni to postoji li jedna ili vi\u0161e mre\u017ea, okupljenih po teritorijalnoj, teorijskoj, (sup)kulturnoj ili drugoj osnovi. Njoj tako\u0111er mogu biti otvoreni putevi koji nisu dostupni politi\u010dkim strankama pod pritiskom desnog medijskog i politi\u010dkog establi\u0161menta ili organizacijama civilnog dru\u0161tva \u010diji je vrat stalno pod giljotinom projektnog financiranja. Uostalom, ako sumnjate u njezine potencijale, pitajte Trumpa za\u0161to je progoni.<\/p>\n

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija Agencije za elektroni\u010dke medije za 2025. godinu.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/em>
\n1<\/strong>Red Scare ili Crvena panika naziv je za dvije politi\u010dko-medijske kampanje protiv ljevice i migranata iz siroma\u0161nih zemalja koje su se u Sjedinjenim Dr\u017eavama odvile neposredno nakon Prvog i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Prva je predstavljala reakciju na Oktobarsku revoluciju i ciljala je prije svega anarhiste, a druga je povezana s nastupom Hladnog rata i ciljala je komuniste.<\/em>
\n2<\/strong>Popis stranaka koje su to najavile uklju\u010duje uobi\u010dajene sumnjivce: ma\u0111arski Fidesz, Alternativa za Njema\u010dku, \u0161panjolski Vox itd.<\/em>
\n3<\/strong>Termin antifa\u0161isti\u010dka umjesto antinacisti\u010dka u nazivu organizacije posljedica je odluke da se ona ne koncentrira samo na otpor jednoj stranci, nego op\u0107oj politi\u010dkoj tendenciji uvo\u0111enja autoritarnijeg oblika vladavine u me\u0111uratnoj Evropi.<\/em>
\n4<\/strong>Ve\u0107ina antifa grupa i inicijativa danas koristi crveno i crnu (ili crnu i crvenu) zastavu, rje\u0111e i dvije crne zastave, \u0161to odra\u017eava znatno ve\u0107i utjecaj anarhisti\u010dkih ideja na pokret danas.<\/em>
\n5<\/strong>Ga\u0161enje organizacije posljedica je odluka Talijanske socijalisti\u010dke partije, kao i tada dominantne frakcije u Komunisti\u010dkoj partiji Italije, da povuku svoje \u010dlanove.<\/em>
\n6<\/strong>Iako nipo\u0161to jedina, maoizam je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih nakratko postao dominantna tendencija ljevice nastale iz studentskog pokreta u ve\u0107ini zemalja. Retorika i fraze poput \u201ebombardirajte partijsku centralu\u201f, \u201elinije masa\u201f, \u201eoslobo\u0111enih baznih teritorija\u201f, \u201epoliti\u010dka mo\u0107 izvire iz pu\u0161\u010dane cijevi\u201f i \u201eispravno je pobuniti se\u201f desetlje\u0107ima su se zadr\u017eale kao standardni repertoar vrlo raznolikih grupa. U pojedinim zemljama, poput Francuske, grupe koje su eksperimentirale sa \u201espontanizmom\u201c, koji je bio puno bli\u017ei anarhisti\u010dkim nego komunisti\u010dkim metodama rada, bile su dominantne maoisti\u010dke organizacije.<\/em>
\n7<\/strong>Quaderni Rossi, odnosno Crvene bilje\u017enice, novine Raniera Panzierija, u kojima se jo\u0161 po\u010detkom \u0161ezdesetih po\u010deo formulirati autonomizam, izvorno su nastale kao lijeva, promaoisti\u010dka frakcija Talijanske socijalisti\u010dke partije. Kasnije se autonomizam eksplicitno artikulirao u opoziciji prema talijanskim maoisti\u010dkim grupama, iako su neke organizacije (Lotta Continua) povremeno koristile terminologiju naslje\u0111enu iz maoizma.<\/em>
\n8<\/strong>Osim Kine, tih su godina osobito popularni bili Kuba i (Sjeverni) Vijetnam, ali i pokreti u portugalskim kolonijama u Africi.<\/em>
\n9<\/strong>U svojim kritikama avangardizma i hijerarhi\u010dnosti te vjeri u revolucionarnu spontanost, autonomizam je sli\u010dan \u201eklasi\u010dnom\u201f anarhizmu. No u metodama rada mogli bismo re\u0107i da je autonomizam izvr\u0161io ve\u0107i utjecaj na suvremeni anarhizam nego obrnuto.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor analizira kako ameri\u010dka desnica, predvo\u0111ena Trumpom, demonizira Antifu kroz propagandni aparat i zakonodavne mjere, pretvaraju\u0107i kontrakulturno, decentralizirano antifa\u0161isti\u010dko djelovanje u simbol radikalne prijetnje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":440601,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-443195","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443195","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=443195"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443195\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":443200,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/443195\/revisions\/443200"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/440601"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=443195"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=443195"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=443195"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}