{"id":442828,"date":"2025-10-27T07:33:02","date_gmt":"2025-10-27T06:33:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=442828"},"modified":"2025-10-27T07:33:02","modified_gmt":"2025-10-27T06:33:02","slug":"izazovi-liberalizma-blizi-li-se-liberalizam-svojem-kraju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/27\/izazovi-liberalizma-blizi-li-se-liberalizam-svojem-kraju\/","title":{"rendered":"Izazovi liberalizma: bli\u017ei li se liberalizam svojem kraju?"},"content":{"rendered":"

Autor: Karlo Jurak<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Srpanj 2024. U jeku je \u017eestoka kampanja za predsjedni\u010dke izbore u SAD-u, kandidat Donald Trump dr\u017ei govor pred masom svojim prista\u0161a. Iznenada, metak iz nepoznatog smjera okrzne mu uho, a on se u trenu sklanja ispod govornice, ruke mu zakrvavljene nakon primanja za ranjeno uho, osiguranje ga zaklanja tijelima, a ve\u0107 koju sekundu kasnije u zanosu bijesa i prkosa ustaje sa \u0161akom podignutom u zrak, te po\u010dne izgovarati: \u201eFight! Fight!\u201c. Ta je scena \u2013 ranjeni Trump, okru\u017een osiguranjem, sa stisnutom \u0161akom u zraku \u2013 gotovo filmski predodre\u0111ena za budu\u0107e ud\u017ebenike povijesti. Podsje\u0107a na brojne \u010duvene scene koje se vrte po ud\u017ebenicima uz nastavnu jedinicu koja obra\u0111uje pad nekog sustava\/re\u017eima\/poretka \u2013 podizanje sovjetske zastave u Berlinu, iskrcavanje na Normandiji, ru\u0161enje Berlinskog zida, govori Walese i Havela u posrnulim socijalisti\u010dkim prijestolnicama i sl. Uvijek ista dramaturgija \u2013 sustav se ru\u0161i, a slika opstaje kao njegova epitafna gesta.<\/p>\n

Te su scene ovjekovje\u010dene u ud\u017ebenicima povijesti obi\u010dno uz lekciju koja nosi naslov \u201eSlom fa\u0161izma u Europi\/svijetu\u201c i\/ili \u201eSlom komunizma u Europi\/svijetu\u201c. Ako bismo, prema tome, zami\u0161ljali lekciju u nekom budu\u0107em ud\u017ebeniku povijesti naslovljenu \u201eSlom liberalizma u svijetu\u201c, te\u0161ko bi se na\u0161la upe\u010datljivija ilustracija od ove Trumpove. Jer, dok s jedne strane imamo prkosnog Trumpa, s druge se odvija kontrapunkt: dezorijentirani, pora\u017eeni Joe Biden, koji napu\u0161ta skup, nesigurno ma\u0161u\u0107i okupljenima. Dvije slike, dva svijeta, dva iscrpljena simbola epohe. Ili mo\u017eda ipak nije tako?<\/p>\n

Danas nije potrebno mnogo historijske distance da bismo uo\u010dili duboku krizu liberalnog poretka. Ona se vi\u0161e ne mo\u017ee prikrivati retorikom napretka ni projekcijom pobjedni\u010dke budu\u0107nosti, kakva je pratila liberalni trijumf nakon pada Berlinskog zida. Jo\u0161 prije samo pet ili \u0161est godina, svijet se \u010dinio bitno stabilnijim \u2013 liberalne su demokracije, dodu\u0161e uz trzajeve, uspijevale upravljati krizama koje su se redale, odr\u017eavaju\u0107i dojam samopouzdanog, ako ve\u0107 ne i sveprisutnog, modela dru\u0161tva.<\/p>\n

Tada \u2013 prije malo vi\u0161e od 5 godina \u2013 napisao sam tekst u kojemu sam, povodom 30. godi\u0161njice najve\u0107e pobjede liberalizma u povijesti, pada Berlinskog zida, detektirao tri krize liberalizma s kojom se taj pobjedni\u010dki poredak suo\u010dio u razdoblju od svojeg najve\u0107eg trijumfa. Prva, sigurnosna kriza, uslijedila je nakon teroristi\u010dkih napada 11. rujna 2001. godine, kada je postalo jasno da liberalna globalizacija ne donosi nu\u017eno sigurnost, nego i nove oblike ranjivosti. Druga, ekonomska kriza, izbila je krajem prvog desetlje\u0107a 21. stolje\u0107a, sru\u0161iv\u0161i vjeru u samoreguliraju\u0107e tr\u017ei\u0161te i otkriv\u0161i paradoks liberalne demokracije koja, oslobo\u0111ena ograni\u010denja, proizvodi vlastite ru\u0161evine. Tre\u0107a, migracijska kriza, sredinom drugog desetlje\u0107a otvorila je pitanje odr\u017eivosti liberalnog pojma otvorenosti \u2013 mogu li liberalne demokracije ostati vjerne idealu slobodnog protoka ljudi, a da pri tom ne izgube vlastitu socijalnu koheziju i osje\u0107aj gra\u0111anstva?<\/p>\n

Te tri krize ozna\u010dile su prijelaz iz razdoblja liberalnog optimizma (1990-e) u razdoblje liberalnog pesimizma. Taj je pesimizam svoje kona\u010dno upori\u0161te prona\u0161ao po\u010detkom 2020-ih u pandemiji novog koronavirusa, koja je potaknula neliberalne reakcije (nalik kineskoj) unutar samih liberalnih dru\u0161tava: restrikcije, nadzore, ograni\u010denja, i cijeli spektar \u201eizvanrednih mjera\u201c koje su razotkrile krhkost liberalnog razumijevanja slobode. To sam nazvao u tekstu napisanom samo nekoliko mjeseci kasnije \u201e\u010detvrtom krizom liberalizma\u201c.<\/p>\n

Sve ubrzo nakon toga uop\u0107e nije bilo potrebno nazivati daljnjim krizama jer su krize liberalnog poretka ubrzo postale simultane i vi\u0161estruke (\u201esvijet naglavce\u201c) \u2013 uzrokovane ratom u Ukrajini, energetska kriza, inflacijska kriza, galopiraju\u0107i rast tzv. \u201epopulisti\u010dke desnice\u201c, kulturolo\u0161ki ratovi post-ljevi\u010darskog woke-a i alternativne desnice, o\u010dito odustajanje od liberalizma u me\u0111unarodnim odnosima u korist realizma itd. \u0160e\u0107er na kraju ponovna je pobjeda Donalda Trumpa u Americi, najava odustajanja od multilateralizma, poticanje sukoba unutar zapadnih nadnacionalnih asocijacija (unutar \u201ekolektivnog Zapada\u201c), konsolidiranje \u201enovog Isto\u010dnog bloka\u201c, tehnokorporativizam koji od olak\u0161avanja \u017eivota prelazi u modus nadzora i kontrole itd.<\/p>\n

Nazovimo sve to \u201eizazovima liberalizma\u201c, kako bismo ostavili slobodan teren za sve mogu\u0107e scenarije \u2013 i da se liberalni poredak oporavi i konsolidira, i da eventualno propadne u potpunosti i petrificira se u ud\u017ebeni\u010dku sliku iz uvoda ovog teksta. Spominjanje Trumpa i SAD-a nije iz notorne medijske fiksacije na njega, nego iz \u010dinjenice da je SAD ipak (bio) nosilac liberalnih ideja i (geo)politi\u010dkih praksi, i da je veliki dio svijeta, ne samo ovaj na\u0161 koji nazivamo \u201ekolektivnim Zapadom\u201c nastojao biti formiran na sliku, priliku i ideju SAD-a.<\/p>\n

*<\/h3>\n

Ako te izazove poku\u0161amo pobrojati, mogli bismo ih \u2013 bez pretvaranja u strogu hijerarhiju me\u0111u njima \u2013 navesti ovako:<\/p>\n

\u2205<\/strong> Ukorijenjenost praksi pre-regulacije \u017eivota i rada, koje su pandemijom samo ubrzane \u2013 Europska unija i SAD postaju laboratoriji birokratske racionalnosti sa sve manje obilje\u017eja liberalne slobode;
\n\u2205<\/strong> Nepovjerenje u multilateralizam i formiranje \u201eimperatorskih blokova\u201c \u2013 autoritarna Kina trenutna je pobjednica globalizacije koja je kao proces zapo\u010dela na sliku i priliku liberalne Amerike;
\n\u2205<\/strong> Inflacija uzrokovana ekspanzionisti\u010dkom politikom sredi\u0161njih banaka (\u201etiskanje novca\u201c kao paradigma razvoja);
\n\u2205<\/strong> Klimatski alarmizam koji se ogleda u pre-regulaciji \u017eivota i rada, te u kona\u010dnici poskupljenju tro\u0161kova \u017eivota;
\n\u2205<\/strong> Woke kao obilje\u017eje zapadne ljevice i mnogih samozvanih liberala \u2013 jak utjecaj woke-a u liberalnodemokratskim ustanovama (ideolo\u0161ka rigidnost pod krinkom emancipacije)
\n\u2205<\/strong> Galopiraju\u0107i rast tzv. \u201epopulisti\u010dke desnice\u201c u Americi i Europi na antiliberalnoj retorici i retorici borbe \u201eautenti\u010dnog naroda\u201c protiv \u201eliberalnih elita\u201c;
\n\u2205<\/strong> Permanentnost migrantske krize zapo\u010dete 2015. \u2013 od humanitarnog pitanja postala pitanje sigurnosti i demografski problem;
\n\u2205<\/strong> Razdor me\u0111u \u201eliberalnim saveznicima\u201c \u2013 vjeruje li itko vi\u0161e NATO-u i EU?;
\n\u2205<\/strong> Uspon tehnokorporativizma, oli\u010den u likovima poput Elon Muska i Peter Thiela, s transhumanisti\u010dkim reperkusijama (gdje inovacija prelazi u nadzor, a sloboda u algoritam).
\n\u2205<\/strong> Sve te to\u010dke ne \u010dine samo katalog te\u0161ko\u0107a kroz koje prolazi liberalni svijet; one zajedno tvore njegovu unutarnju anatomiju krize. Nije rije\u010d samo o vanjskim prijetnjama, nego o simptomima samog procesa kojim je liberalizam postao globalan, i prakti\u010dki sinoniman s globalizacijom. Liberalni poredak danas ugro\u017eavaju njegove vlastite globalne posljedice \u2013 monopoli multinacionalnih korporacija, neliberalni (autoritarni) pobjednici globalizacijskog procesa poput Kine, individualizam koji se pretvorio u fragmentaciju dru\u0161tva i galop identitarijanizma (i slijeva i zdesna)[1] itd. Drugim rije\u010dima, izazovi liberalizma nisu negacija liberalizma, nego njegova zrcalna slika. Mogli bismo biti cini\u010dni, pa re\u0107i da je to dijalektika liberalizma.<\/p>\n

Kako su, dakle, sve te pojave izazovi za liberalni poredak? Mo\u017ee li se liberalizam poistovjetiti s globalizmom, i \u0161to nam o tome govori uspon Kine kao neliberalnog pobjednika liberalne globalizacije? Nije li liberalizam ve\u0107 dosad pokazao svoju ekonomsku \u201esavitljivost\u201d? I koja je uloga tehnologije u svemu tome? \u0160titi li u kona\u010dnici mo\u017eda Trump liberalizam od njega samoga \u2013 paradoksalno, vra\u0107aju\u0107i mu granice i identitet koje je s\u00e2m ranije razgra\u0111ivao?<\/p>\n

*<\/h1>\n

Prvo, globalizam i liberalizam. Liberalizam se \u010desto poistovje\u0107ivao s globalizmom, no ta je identifikacija povijesno i teorijski neto\u010dna. Danas kritike liberalizma zdesna u potpunosti izjedna\u010davaju liberalizam i globalizam. Nasuprot tome, liberalizam je povijesno zaslu\u017ean za nacionalne dr\u017eave i za koncept suvereniteta na koji se danas naj\u010de\u0161\u0107e pozivaju tzv. desni populisti, a globalizacijski modus tek je jedna prolazna faza u njegovu \u017eivotu. Tu ipak treba povu\u0107i jedno va\u017eno razlikovanje \u2013 niti \u201esuverenizam\u201d zna\u010di ono \u0161to u njega upisuju oni koji se najvi\u0161e na njega pozivaju, niti globalizam nu\u017eno zna\u010di predominaciju svjetskih nadnacionalnih institucija. U vrijeme nastanka i razvoja liberalizma, kada je nosio sa sobom najve\u0107e emancipatorne ideje svojeg vremena, pojam suvereniteta bio je usko povezan s kontrolom dr\u017eavne mo\u0107i, odnosno s ograni\u010denjem vlasti. Drugim rije\u010dima, liberalizam kao ideologija individualnih prava i ograni\u010denja vlasti sa sobom je nosila koncept narodnog suvereniteta \u2013 preko prvih, protoliberalnih teoreti\u010dara poput Bodina, Machiavellija, Hobbesa, Lockea, Montesquieua i dr., preko onih koji su prvi prakti\u010dno uozbiljili liberalizam kao ameri\u010dki oci-osniva\u010di, sve do pojedina\u010dnih liberalnih pokreta inspiriranih Ameri\u010dkom i Francuskom revolucijom.[2] To \u0161to je liberalizam sa sobom nosio koncept narodnog suvereniteta ne zna\u010di da je gradio suverenizam kao puki izolacionizam i autarkiju \u2013 upravo naprotiv, slobodna trgovina u temelju je liberalne ideje. U tom je smislu u liberalizmu gradnja suvereniteta u potpunom skladu s njegovim univerzalisti\u010dkim (\u201eglobalisti\u010dkim\u201d) tendencijama. Danas se problem stvorio iz nemogu\u0107nosti ostvarenja (potpune) univerzalnosti, odnosno razo\u010daranja dosezima i mogu\u0107nostima liberalisti\u010dke globalne misije (Fukuyaminim \u201ekrajom povijesti\u201d).[3] \u201eSuverenizam\u201d kao odgovor na to su\u0161tinski tako ne mora biti antiliberalan, ve\u0107 upravo naprotiv \u2013 vra\u0107anje liberalizma svojim korijenima. Je li to tako kod pojedinih pokreta, stranaka i pojedinaca koji sebe nazivaju \u201esuverenisti\u010dkima\u201d, drugo je pitanje.<\/p>\n

Drugo, liberalizam u ekonomiji. Ide li uvijek nu\u017eno ruku pod ruku s politi\u010dkim liberalizmom? Neki ljevi\u010darski teoreti\u010dari poput npr. Ishaya Lande o\u0161tro su razdvajali politi\u010dki i ekonomski liberalizam, tvrde\u0107i da oni povijesno idu u suprotnim pravcima \u2013 do\u010dim je politi\u010dki liberalizam nastojao pro\u0161iriti demokratsku participaciju masa u politici, ekonomski liberalizam se ustezao od toga. Na ovom bismo mjestu stvar prili\u010dno nepotrebno pro\u0161irili da se dulje zadr\u017eimo na Landinim zanimljivim povijesnim opservacijama, ali ta podvojenost koju on izra\u017eava ima u nekom drugom obliku i globalnu potkrijepu. Upravo spomenuti primjer Kine koja je zadr\u017eala jednopartijski sustav i autoritarnu dr\u017eavnu vlast, a prilagodila se pravilima liberalizma i slobodnog tr\u017ei\u0161ta \u201eprema van\u201d, pokazuje da je mogu\u0107e razila\u017eenje ekonomskog liberalizma (dodu\u0161e, u globalnom kontekstu, \u201eprema van\u201d) i politi\u010dkog okvira liberalne demokracije. Rani liberalni optimisti, poput Miltona Friedmana, tu su pogrije\u0161ili. Nije Kina jedini primjer \u2013 upravo kriza liberalizma krajem prvog desetlje\u0107a ovog stolje\u0107a pokazala je da tr\u017ei\u0161te zahtijeva \u010desto i veliku intervenciju dr\u017eave i sredi\u0161njih banaka u vidu sve prihva\u0107enijeg monetarnog ekspanzionizma, kvantitativnog popu\u0161tanja, famoznog \u201etiskanja novca\u201d \u2013 sve to postaje nova ekonomska ortodoksija. Ekonomski liberalizam tako pokazuje nevjerojatnu savitljivost: sposobnost da pre\u017eivi negaciju vlastitih na\u010dela. Povijesno gledaju\u0107i, tako\u0111er primje\u0107ujemo tu \u201esavitljivost\u201d \u2013 od zlatnog standarda, preko sustava iz Bretton Woodsa, sve do \u201cplutaju\u0107ih te\u010dajeva\u201d. Sve to nije u domeni radikalne negacije liberalizma, nego promjene njegova guvernmentaliteta, njegove vlastite tehnologije upravljanja.<\/p>\n

Tre\u0107e, klimatski alarmizam i zelene politike. Zemlje EU i SAD pod vodstvom Demokratske stranke preplavile su politike pogonjene idejom zaustavljanja klimatskih promjena, a u tome su sekundirali mainstream mediji i aktivistkinje (a zapravo vi\u0161e pop-zvijezde) poput Grete Thunberg. To nisu bile samo politike stranaka koje imaju otvoreno \u201ezeleni\u201d predznak, nego i velike ve\u0107ine stranaka uzdu\u017e politi\u010dkog spektra od ljevice do desnog centra \u2013 svima kao da je postao cilj \u201esmaniti stopu CO2\u201d (50% do 2030.!), a Europa da postane \u201eklimatski neutralan kontinent\u201d do 2050. godine. Pod krinkom moralne hitnosti i znanstvenog konsenzusa te su politike dodatno tehnokratizirale Europsku uniju, pri \u010demu je vrhunac bio pretpandemijska 2019. godina kada je Europska komisija pod vodstvom nove predsjednice, danas \u010duvene Ursule von der Leyen donijela Europski zeleni plan. Pretpandemijska 2019. godina kao da nije bila slu\u010dajna u tom smislu \u2013 svetost stru\u010dnjaka koja se gradila po pitanju klimatskih promjena samo je \u201eskliznula\u201d prema pandemijskoj krizi i ulozi stru\u010dnjaka u njoj, da bi kona\u010dno zelene politike potpuno bile legitimirane postojanjem \u201evanjskog\u201d neprijatelja \u2013 Rusije koja je napala Ukrajinu, a o \u010dijim fosilnim gorivima i plinu je ovisio nemali dio Europe.[4] Klimatski alarmizam i zelene politike spojile su tako znanstveni konsenzus, moralnu ispravnost i borbu protiv zapadnog arch-nemesisa \u2013 Rusije. Je li u tim okolnostima mogu\u0107e uop\u0107e imati kriti\u010dko razmi\u0161ljanje o politikama koje nisu demokratski legitimirane, koje poskupljuju tro\u0161kove \u017eivota i koje uop\u0107e jako reguliraju (kontroliraju) svaki aspekt \u017eivota i rada?[5]<\/p>\n

\u010cetvrto, tehnokorporativizam. Taj fenomen poga\u0111a pitanje tehno-optimizma, oduvijek nerazdojivog od liberalne (i bilo koje prosvjetiteljske) ideje. Tehnokorporativizam je u pogledu tehnolo\u0161kog razvoja ono \u0161to je monopolizam za slobodno tr\u017ei\u0161te \u2013 i glavni neprijatelj i neizbje\u017ena posljedica. Danas imamo slu\u010daj da velike tehnolo\u0161ke kompanije preuzimaju institucije liberalnog poretka, grade svoju mo\u0107 na u\u010dinku i novcu (a ne demokratskom legitimitetu), te pretvaraju slobodu u podatak i algoritam. Nije to nastalo i razvilo se s likovima poput Petera Thiela i Elona Muska, bliskih Trumpu, to je tinjalo ve\u0107 sa svim tehno-ideolozima Silicijske doline, samo se u krajnjosti razobli\u010duje u Thielovu i Muskovu transhumanizmu.
\nTehnokorporativizam tako potencijalno ukazuje da liberalizam nije uni\u0161ten revolucijom, nego vlastitom evolucijom \u2013 umjesto politi\u010dke zajednice slobodnih gra\u0111ana, nastaje ekonomska zajednica korisnika; umjesto javne rasprave, algoritamski konsenzus; umjesto slobodnog izbora, prediktivno pona\u0161anje. Pitanje je mo\u017ee li u pogledu tehnologije liberalizam pre\u017eivjeti vlastitu automatizaciju i zarobljavanje demokratskih institucija od strane tehno-korporativnih feuda, te uistinu ponuditi optimisti\u010dku, tehnoliberalnu alternativu?<\/p>\n

Peto, migracijska kriza. Ona tako\u0111er sadr\u017eava tu podvojenost u sebi. Liberalne demokracije nisu posrnule zato \u0161to su odbacile na\u010delo solidarnosti i gostoprimstva, nego zato \u0161to su shvatile da ne mogu istodobno biti i univerzalne i odr\u017eive, odnosno da ako premisa o primjenjivosti liberalnih vrijednosti na cijeli svijet pada u vodu (premisa iz razdoblja liberalnog optimizma), da onda zaklju\u010dak ne mo\u017ee biti neselektivno gostoprimstvo svima i svakome \u2013 i onima koji te vrijednosti jednostavno ne priznaju i ne \u017eive. Kako je rekao jo\u0161 prije ljevi\u010darski filozof Slavoj \u017di\u017eek \u201eNorve\u0161ka ne postoji, \u010dak ni u Norve\u0161koj\u201d. \u00a0Otvorene granice bile su ideal dok su bile apstraktne; kad su postale konkretne, liberalni sustav suo\u010dio se s vlastitim granicama, ali i s paradoksom tolerancije \u2013 kako biti tolerantan prema netolerantnima?[6] Mogu\u0107i je odgovor da liberalizam tako ne izdaje svoje ideale, nego ih oja\u010dava u dosljednosti i izbjegavanju mogu\u0107ih kontradikcija. Prema tome, na apstraktnoj razini jedno isprva \u010disto humanitarno pitanje vrlo je brzo postalo pitanje sigurnosti, a sve je vi\u0161e (a budu\u0107nosti \u0107e biti tek pogotovo) i demografski problem.<\/p>\n

\u0160esto, i kona\u010dno, mo\u017ee li se, me\u0111utim, na Trumpa iz uvoda ovog teksta gledati i druga\u010dije, ne nu\u017eno kao tipsku figure \u201esloma liberalizma\u201d? Iako na doma\u0107em planu izgleda kao da napada tekovine liberalizma (npr. napadi na sudove i izra\u017eavanje nepovjerenja u check and balances), ne stvara li ipak na me\u0111unarodnom planu pretpostavke za \u010duvanje liberalizma protute\u017eom koju stvara u odnosu na utjecaj Kine i \u201ekineskog svijeta\u201d? Podsjetimo se, liberalizam i globalizam nikako nisu sinonimni, i\u0161li su ruku pod ruku tek jedno vrijeme, kada je postojala jaka vjera u tome da je liberalna demokracija politi\u010dki model za cijeli svijet.<\/p>\n

Pogledajmo to izbliza i konkretnije. Trumpov protekcionizam, koliko god se \u010dinio antiliberalnim, zapravo je poku\u0161aj da se liberalni poredak obrani od vlastitih globalisti\u010dkih posljedica \u2013 od svijeta u kojem su plodove globalizacije po\u010deli odnositi autoritarni neliberalni sustavi poput kineskog, i gdje se pod krinkom liberalizma i liberalnih ideologema provode neliberalne politike (regulacije na razini EU, progon slobode govora pod egidom borbe protiv govora mr\u017enje, tzv. cancelkultura i sl.). Liberalizam koji je slavio slobodan protok ljudi, roba i ideja sada poku\u0161ava ponovno nacrtati karte svijeta i granice suvereniteta \u2013 to je jedan od mogu\u0107ih pogleda na Trumpov protekcionizam i ratovanje carinama (Trumpov reset). No, ta se gesta te\u0161ko mo\u017ee provesti bez unutarnje neliberalnosti: bez kontrole, nadzora, selekcije, bez onoga \u0161to liberalizam nominalno odbacuje. Trump tu predstavlja obje strane te kovanice \u2013 onu unutarnju (nadzor, kontrola, razgradnja liberalnodemokratskih ustanova), i onu vanjsku (u\u010diniti \u201eponovno velikim\u201d zapadni, liberalni svijet, ovaj put bez slijepe vjere u globalizaciju i multilateralizam kao put prema tome).<\/p>\n

*<\/h1>\n

Mo\u017eda \u0107e u budu\u0107im ud\u017ebenicima doista stajati fotografija s po\u010detka ovog teksta \u2013 ranjeni vo\u0111a s uzdignutom \u0161akom, koji najavljuje kraj jednog dekadentnog sustava. Ali mo\u017eda \u0107e, ipak, liberalizam pre\u017eivjeti jo\u0161 jednom, onako kako je ve\u0107 mnogo puta: ne pobjedom, nego prilagodbom. I to ne nu\u017eno usprkos Trumpu, nego mo\u017eda i ba\u0161 zahvaljuju\u0107i njemu. Liberalizam, \u010dini se, nije sustav koji propada spektakularno, nego onaj koji se tro\u0161i tiho, ali se i regenerira. Nema vi\u0161e ru\u0161enja zidova, revolucija ni novih dogmi \u2013 ima tek postupno otapanje uvjerenja da su sloboda i napredak sinonimi. U tom smislu, dana\u0161nji liberalni svijet nalikuje starom carstvu koje jo\u0161 uvijek ima vojske, institucije i protokole, ali vi\u0161e ne vjeruje u vlastiti smisao. Zasad ga jo\u0161 ne treba pokapati. Liberalizam je kroz povijest pokazao sposobnost regeneracije upravo onda kada je izgledao potro\u0161eno. Njegova je snaga uvijek bila u sposobnosti da svoju krizu pretvori i u mogu\u0107u drugu stranu. Mo\u017eemo se na\u0161aliti i re\u0107i da je liberalizam \u201edijalekti\u010dniji\u201d od njegova \u201edijalekti\u010dkog\u201d protivnika, arch-nemesisa kojeg ovdje ne\u0107emo imenovati.<\/p>\n

Zato pitanje mo\u017eda ne glasi ho\u0107e li liberalizam pre\u017eivjeti, nego u kojem \u0107e se obliku ponovno pojaviti. Ho\u0107e li, kako sugeriraju Patrick Deneen i postliberalni konzervativci, morati prona\u0107i novu moralnu jezgru i obnoviti zajedni\u010dki osje\u0107aj svrhe? Ili \u0107e, kako vjeruju Fukuyama i Rorty njegova budu\u0107nost ovisiti o povratku pragmati\u010dnom, gra\u0111anskom liberalizmu \u2013 onome koji se ne brani velikim idejama, nego malim praksama solidarnosti i povjerenja?<\/p>\n

Liberalizam je, u kona\u010dnici, neodvojiv od moderniteta i racionaliteta \u2013 ne nu\u017eno kao moderna i racionalna savr\u0161enost, ali sasvim sigurno kao najfleksibilnija ideologija te epohe. Ako uspije ponovno prona\u0107i mjeru izme\u0111u slobode i pripadnosti, tr\u017ei\u0161ta i zajednice, individualnosti i dru\u0161tvene odgovornosti, mo\u017eda \u0107e jo\u0161 jednom pre\u017eivjeti vlastitu najavu smrti. Ako ne uspije, ostat \u0107e ono \u0161to ve\u0107 jest \u2013 zrcalo u kojemu se Zapad gleda, ne znaju\u0107i vi\u0161e vidi li vlastitu budu\u0107nost ili vlastiti odraz.<\/p>\n

Ovaj tekst, dakle, ne zatvara raspravu, nego je tek otvara. U sljede\u0107im nastavcima poku\u0161at \u0107u, kroz prizmu razli\u010ditih autora i suvremenih mislilaca, razmotriti mogu\u0107e puteve liberalizma: od njegovih postliberalnih transformacija do poku\u0161aja unutarnje obnove. Mo\u017eda je vrijeme da se u tu svrhu vratimo temeljima \u2013 raspravi o velikim idejama poput slobode i jednakosti, a da se okanemo povijesno efemernih opreka koje u su\u0161tini samo zamagljuju cjeloviti problem.<\/p>\n

*Karlo Jurak je filozof, lingvist, konzultant za javne politike i strate\u0161ko planiranje i doktorand suvremene i moderne povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Zagrebu<\/p>\n

[1] I woke (lijevi identitarijanizam) i alt-right (desni identitarijanizam) nerijetko \u0107e za sebe re\u0107i da su \u201eliberalni\u201c, za razliku od \u201eonih drugih\u201c. Budu\u0107i da i jedni i drugi koriste liberalizam kao pozitivnu oznaku, mogli bismo biti malo cini\u010dni i re\u0107i da se u tome ogleda ba\u0161 pobjeda liberalizma, a ne izazov za nj \u2013 kad neliberalni prakti\u010dari uzimaju liberalizam kao ne\u0161to pozitivno, a ne ne\u0161to \u0161to treba odbaciti.<\/p>\n

[2] Spominjanje Ameri\u010dke i Francuske revolucije u istom (liberalnom u \u0161irem smislu) kontekstu implicira da u ovom tekstu apstrahiramo od ina\u010de vrlo va\u017enih razlikovanja izme\u0111u tih dviju revolucija (koje je npr. jako suprotstavila Hannah Arendt), kao i izme\u0111u triju razli\u010ditih koncepcija prosvjetiteljstva \u2013 francuskog, \u0161kotskog i njema\u010dkog.<\/p>\n

[3] S\u00e2m je Fukuyama u vi\u0161e navrata odustao od teze o \u201ekraju povijesti\u201c. Nasuprot tome, danas je najaktualnija ona njegova o priznavanju \u201eidentitarijanskog izazova\u201c za liberalni poredak.<\/p>\n

[4] Paradoksalno, \u201ezeleni\u201d su jako protiv nuklearne energije koja je mogla biti dobra alternativa ruskom plinu i nafti, no upravo je pod njihovim lobijem Njema\u010dka zatvorila svoja nuklearna postrojenja (i jo\u0161 se vi\u0161e bila vezala uz Rusiju). Bismo li mo\u017eda mogli re\u0107i da su njema\u010dki Zeleni, \u010dija je prija\u0161nja ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock bila jedna od najglasnijih kriti\u010dara Putina, zapravo istinski \u201eputinofili\u201d jer su ba\u0161 oni servirali politike koje su zna\u010dajnije vezale Njema\u010dku (a time i Europu) uz Putina?<\/p>\n

[5] Zelene politike pravi su primjer biopolitike \u2013 politizacije kompletnog \u017eivota (navika, habitusa) i, posljedi\u010dno, discipliniranja pojedinaca i kontrole njihovih tijela. Interesantno je da su kriti\u010dke teorije biopolitike do\u0161le s ljevice (Giorgio Agamben, Michel Foucault), a da je danas ba\u0161 nominalna ljevica prvak u poticanju na zelene politike, promjene \u017eivotnih navika i, prema tome, \u201ediscipliniranje ljudskih tijela\u201d.<\/p>\n

[6] Budu\u0107i da je rije\u010d o Popperovu paradoksu, mogli bismo biti poprili\u010dno sigurni da on, tvorac koncepta \u201eotvorenog dru\u0161tva\u201d bi ima\u0161 \u0161to\u0161ta kazati po pitanju la\u017enog humanitarizma i selektivnog prakticiranja prosvjetiteljstva, jako zastupljenih pojava kod \u201eopen borders\u201d fanatika i uop\u0107e apologeta masovnih migracija.<\/p><\/blockquote>\n

Izazovi liberalizma: bli\u017ei li se liberalizam svojem kraju?<\/a><\/p><\/blockquote>\n