{"id":442606,"date":"2025-10-23T17:00:32","date_gmt":"2025-10-23T15:00:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=442606"},"modified":"2025-10-23T17:00:32","modified_gmt":"2025-10-23T15:00:32","slug":"izmedju-da-i-ne-koliko-je-mozda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/23\/izmedju-da-i-ne-koliko-je-mozda\/","title":{"rendered":"Izme\u0111u da i ne koliko je mo\u017eda?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Na\u0111a Durkovi\u0107, profesorica knji\u017eevnosti<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Borba za nijansu i ukus<\/h4>\n

Za naslov teksta poslu\u017eila mi je misao Hulija Kortasara, uz Borhesa i Sabata jednog iz izuzetne trojke argentinske knji\u017eevnosti, autora kultnog romana \u201e\u0160kolice\u201c. Koliko savremeni medijski univerzum bri\u0161e nijanse u stavovima, izborima, vrijednostima? Da li su mladi sve vi\u0161e izlo\u017eeni teroru zauzimanja jedne od samo dvije mogu\u0107e strane? Gubimo li sposobnost nijansiranja mi\u0161ljenja i stavova? Jesmo li svi podlegli op\u0161toj krizi ukusa? Koliko smo se ubrzali u imperativu proto\u010dnog modela na\u0161e stvarnosti?<\/p>\n

Liberalna ekonomija stvorila je svijet u kojem ono \u0161to nije potro\u0161a\u010dki aktivno, to i ne postoji, a do slojevitosti i nijanse dolazi se ozbiljnim promi\u0161ljanjem, za koje je potrebno vrijeme.\u00a0 Stvaranje, ba\u0161 kao i tuma\u010denje i vrednovanje, ra\u010duna na ozbiljno utro\u0161eno vrijeme. No, iskustvo nas u\u010di da takva \u201esporovozna\u201c aktivnost nije konzumerski atraktivna. Ko to onda uporno stvara povr\u0161nog \u010ditaoca, bezukusnog, jeftinog, navodno brzomisle\u0107eg, zapravo automatizovanog do lajka i klika? Prebacujemo li krivicu uvijek na neke neimenovane, zagonetne sisteme ili treba da dublje kopamo po sebi? Dopaminski smo pod uticajem brzih informacija, mozak je sve \u010de\u0161\u0107e ba\u017edaren na 30\u201245 sekundi zaustavljanja na odre\u0111enoj stranici, sadr\u017eaju. \u0160ta je onda sa razvojem apstraktnog mi\u0161ljenja kod mladih? Da li je realnost ekrana prava i jedino va\u017ena realnost? Jesu li odsustvo truda, povr\u0161nost i instant estetika zakonomjernost na\u0161eg doba?<\/p>\n

Nije nikakvo \u010dudo \u0161to ve\u0107ina tekstova u vezi sa medijskom pismeno\u0161\u0107u po\u010dinje nizom pitanja. Da budem iskrena, ekrane danas svi volimo \u2012 uz njih smo svakodnevno, kroz njih se hvalimo i stvaramo (la\u017enu) identitetsku sliku, njima vjerujemo, kroz njih pamtimo. Na koji na\u010din onda da od toga \u201eplitko\u201c (N. Kar), koriste\u0107i prednosti digitalnog svijeta, do\u0111emo do gospodarenja sopstvenom slo\u017eeno\u0161\u0107u? Jedan od trajnijih zadataka jeste razvijanje medijske pismenosti, naro\u010dito kod mladih.<\/p>\n

\u00a0\u0160ta pojam pismenost zapravo obuhvata?<\/h3>\n

Ako se ne otvorimo kada ulazimo u \u010ditanje teksta (pa i medijskog, prim. N. D.), onda ne dozvoljavamo ni da se tekst otvori prema nama\u2026 Na\u0161a predrasuda je preduslov za predrasude teksta (ma kog teksta, prim. N. D.) koji \u0107emo \u010ditati. (D. Albahari)<\/p>\n

Poznato je da pismenost, u naj\u0161irem smislu, odavno nije samo ona vje\u0161tina koja se sti\u010de u djetinjstvu i razvija u \u0161koli. Danas taj termin obuhvata skup znanja, vje\u0161tina i strategija koje pojedinci sti\u010du i unapre\u0111uju tokom \u017eivota u raznorodnim situacijama, kroz interakciju sa razli\u010ditim tipovima tekstova, sa sebi ravnima i \u0161irom zajednicom. Pismenost je ne\u0161to \u0161to treba osvojiti. (N. Mili\u0107) S promjenama u dru\u0161tvu, ekonomiji i kulturi mijenja se i definicija \u010ditanja i \u010ditala\u010dke pismenosti. Danas bi bio po\u017eeljan\/po\u017eeljna \u010ditalac\/\u010ditateljka koji\/koja otkriva zna\u010denje teksta koriste\u0107i prethodno znanje i \u010ditav spektar tekstualnih i situacionih smjernica koje su \u010desto dru\u0161tveno i kulturno uslovljene. Kognitivno zasnovane teorije \u010ditala\u010dke pismenosti isti\u010du interaktivnu prirodu \u010ditanja i konstruktivisti\u010dku prirodu razumijevanja \u0161tampanog medija. Preciznu definiciju pismenosti daje OECD u okviru PISA projekta i ona glasi: \u010citala\u010dka pismenost je razumijevanje, kori\u0161\u0107enje napisanih tekstova i promi\u0161ljanje o njima, kao i anga\u017eovanje na napisanim tekstovima, kako bi se ostvarili cijevi i razvili potencijali za aktivno u\u010de\u0161\u0107e u dru\u0161tvu. (http:\/\/www.oecd.org\/pisa\/)[1]<\/p>\n

\u010citala\u010dka pismenost se mo\u017ee smatrati jednom od najva\u017enijih sposobnosti jer je klju\u010dna za intelektualni razvoj svakog pojedinca, a predstavlja i pretpostavku za do\u017eivotno obrazovanje i socijalnu interakciju. \u010citanje svakog teksta, pa i medijskog, slo\u017een je proces koji sinteti\u0161e razli\u010dite operacije, pristupe i vje\u0161tine koje variraju u zavisnosti od \u010ditaoca (njegovog iskustva, obrazovanja\u2026), tipa teksta, kao i cilja \u010ditanja ili situacije u kojoj se \u010dita. U definiciji OECD-a zanimljiva je ova kategorija anga\u017eovanosti koja se odnosi na vje\u0161tine i znanja pismene osobe da vrednuje i koristi \u010ditanje u razli\u010dite svrhe. To podrazumijeva motivaciju da se \u010dita uz zainteresovanost i u\u017eivanje u \u010ditanju, osje\u0107aj kontrole nad onim \u0161to se \u010dita, uklju\u010denost u dru\u0161tvenu dimenziju \u010ditanja, kao i raznovrsno i stalno \u010ditanje.<\/p>\n

\u00a0Medijska pismenost, \u201ek\u0107erka\u201c \u010ditala\u010dke pismenosti \u2013 razvoj \u010ditala\u010dkih strategija<\/h3>\n

Medijska pismenost se mo\u017ee posmatrati kao vi\u0161edimenzionalni proces koji podrazumijeva sve \u0161to je pomenuto u vezi sa \u010ditala\u010dkom pismeno\u0161\u0107u, ali u nju spada i analiziranje izvora, svrhe i efekata teksta. UNESCO defini\u0161e medijsku i informati\u010dku pismenost kao sposobnost pristupa, analize, evaluacije i stvaranja medijskih poruka u razli\u010ditim formatima. Tradicionalna \u010ditala\u010dka pismenost, iako ostaje nezaobilazna osnova za ove procese, djeluje ipak u linearnijem okviru, fokusirana na analizu pisanog jezika i razvijanje interpretativnih ve\u0161tina. Ono \u0161to je sigurno \u2013 u savremenom svijetu jedna bez druge ne mogu. Za obje pismenosti potrebne su razvijene strategije \u010ditanja (strategija \u010ditanja \u2013 kontinuirano nadgledanje stepena razumijevanja). Koriste se svjesno i namjerno i razvijaju se tokom \u010ditavog \u017eivota.<\/p>\n

Iako ove dvije pismenosti dijele funkcije dekodiranja i kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, njihova razlika le\u017ei u modalitetima recepcije: \u010ditala\u010dka pismenost dominantno je verbalno-semioti\u010dka, dok medijska pismenost uklju\u010duje i kodove slike, zvuka i pokreta, zahtijevaju\u0107i vi\u0161eslojnu interpretaciju i dodatni oprez. Najva\u017eniji izazov dana\u0161nje digitalne kulture jeste fragmentacija pa\u017enje i hiperlinkovana struktura informacija, koje mijenjanju na\u010din \u010ditanja, sa sve kra\u0107im vremenom zadr\u017eavanja na tekstu i sve ve\u0107om dominacijom vizuelno-multimedijalnih sadr\u017eaja. Ovaj fenomen postavlja visoke zahtjeve na sinergiju \u010ditala\u010dke i medijske pismenosti kao neophodan odgovor na izazove zasi\u0107enosti informacijama i dezinformacijama.<\/p>\n

Zadatak obrazovanja jeste da jednako uporno kao \u0161to njeguje \u010ditala\u010dku pismenost, kod mladih razvija strategije recepcije medijskih tekstova, u naj\u0161irem smislu. Za to je potreban dobar koncept, istrajnost i stalna procjena kvaliteta primjene.<\/p>\n

Ovaj tekst je pisan za sajt medijskapismenost.me<\/a> u okviru programa Agencije za audiovizuelne medijske usluge. Tekst je mogu\u0107e preuzimati i dijeliti uz obavezno navo\u0111enje izvora.<\/p>\n

[1] PISA\u00a0je engleski akronim za\u00a0Me\u0111unarodni program za procjenu u\u010deni\u010dkih postignu\u0107a\u00a0(Programme for\u00a0International\u00a0Student Assessment) \u2013 najve\u0107e je me\u0111unarodno istra\u017eivanje u oblasti obrazovanja.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije nikakvo \u010dudo \u0161to ve\u0107ina tekstova u vezi sa medijskom pismeno\u0161\u0107u po\u010dinje nizom pitanja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":313109,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-442606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=442606"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442606\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":442609,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442606\/revisions\/442609"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/313109"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=442606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=442606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=442606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}