{"id":442478,"date":"2025-10-22T08:00:07","date_gmt":"2025-10-22T06:00:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=442478"},"modified":"2025-10-22T08:00:07","modified_gmt":"2025-10-22T06:00:07","slug":"swiftnicavost-u-nama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/22\/swiftnicavost-u-nama\/","title":{"rendered":"Swiftni\u010davost u nama"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Karlo Rafaneli<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Novi, dvanaesti album Taylor Swift \u201cThe Life of a Showgirl\u201d postavio je rekord s 2,7 milijuna primjeraka (od toga \u010dak 1,2 milijuna vinila) prodanih u SAD-u na dan izlaska. Kontinuirana je to potvrda najve\u0107e pop karijere u 21. stolje\u0107u. No nakon nevjerojatnog interesa za njenu postpandemijsku \u201cEras\u201d turneju, niza ponovno snimljenih albuma nakon razlaza s izdava\u010dkom ku\u0107om Big Machine te pogotovo poduga\u010dkog pro\u0161logodi\u0161njeg albuma \u201cThe Tortured Poets Department\u201d, ovo je izdanje prvi pravi nagovje\u0161taj da je njen dugogodi\u0161nji medeni mjesec s kriti\u010darima, ali jednim dijelom obo\u017eavatelja napokon do\u0161ao kraju.<\/p>\n

U trenutku pisanja ovog teksta album ima ocjenu 69 na agregatoru recenzija Metacritic, \u0161to je za standarde njenih izdanja u posljednjih nekoliko godina iznimno nisko, pogotovo kad se usporedi s \u201cFolklore\u201d iz 2020. i njegovih 90 od mogu\u0107ih 100 ili \u201cMidnights\u201d iz 2022., koji ima 88. Zanimljivi su ovo podaci, pogotovo zato \u0161to je prije nekih mjesec dana \u010dlanak \u201cHow Music Criticism Lost Its Edge\u201d Kelefe Sanneha, objavljen u New Yorkeru, izazvao poprili\u010dnu buru u internetskim glazbenim krugovima.<\/p>\n

Sanneh proziva glazbene kriti\u010dare i novinare za blagost prema pop zvijezdama, lamentiraju\u0107i za izgubljenim danima nesmiljenih kriti\u010dara poput Roberta Christgaua i Lestera Bangsa. Tekst je posebno zanimljiv jer je sam Sanneh autor teksta \u201cThe Rap Against the Rockism\u201d objavljen 2004. u New York Timesu, koji se godinama smatrao jednim od fundamentalnih tekstova tzv. poptimizma, labavo definiranog medijskog stila koji preispituje vrijednost popularne glazbe izvan ustaljenih odrednica poput autenti\u010dnosti.<\/p>\n

Recentni Sannehov tekst je pak potpuno zanemario te\u0161ke materijalne uvjete u kojima se danas nalazi pisano glazbeno novinarstvo, stisnuto izme\u0111u uredni\u010dkog \u201czaokreta prema videu\u201d, manijakalnih fanova sposobnih objavljivati osobne podatke (tzv. doxing) autora na internetu ako se zamjere njihovim ljubimcima te, ne i najmanje va\u017eno, pada va\u017enosti recenzija u dobu u kojem je sve dostupno na dodir prsta i \u201cpreporuku\u201d algoritma.<\/p>\n

Zapravo je nevjerojatno koliko Swift iz albuma u album podsje\u0107a na jednog od svojih arhetipskih neprijatelja, Kanyea Westa. Oboje su se u startu pozicionirali kao autsajderi protiv kojih je ostatak svijeta. Rastom popularnosti, ego je narastao, ali ostala je pozicija \u017ertve
\nSama \u010dinjenica da je broj negativnih osvrta na novi album najve\u0107e svjetske pop zvijezde u najmanju ruku jednak pozitivnima, a da je magazin Paste jo\u0161 za prethodni album morao pod pseudonimom objaviti relativno negativan osvrt, potvr\u0111uje da stvari nisu ili barem nisu vi\u0161e takve kakvima ih je Sanneh opisao. Pritom treba istaknuti da nijedan od objavljenih relativno negativnih osvrta na album nije neprimjeren ili seksisti\u010dki obojen kao \u0161to su nerijetko znali biti oni spomenutih ikona poput Christgaua ili Bangsa.<\/p>\n

Tim je zanimljivije \u0161to podijeljeni kriti\u010darski dojam, unato\u010d ogromnom po\u010detnom komercijalnom uspjehu, prati i onaj dijela razo\u010darane publike. Krivac za to je ponajprije sama Swift, koja je od 2020. objavila \u010dak pet novih i \u010detiri nanovo snimljena albuma, \u010dime je uz spomenutu turneju zasitila tr\u017ei\u0161te. U odnosu na 31 pjesmu na prethodniku, \u201cThe Life of a Showgirl\u201d sa svojih 12 pjesama i 41 minutom trajanja na papiru djeluje kao fokusirana pop bomba na tragu njenih najuspje\u0161nijih radova poput \u201cRed\u201d ili \u201c1989\u201d.<\/p>\n

Unato\u010d obnovljenoj suradnji s pouzdanim \u0161vedskim hitmejkerima Maxom Martinom i Shellbackom, album ne obiluje pamtljivim refrenima njihovih prethodnih zajedni\u010dkih hitova poput \u201cBlank Space\u201d, \u201cI Knew You Were Trouble\u201d ili \u201cShake It Off\u201d. Martin mo\u017eda jest najve\u0107i suvremeni hitmejker, specijalist za \u201cmelodijsku matematiku\u201d, no album zaglavljuje u logorei\u010dnim baladama srednjeg tempa koje su prije svega namijenjene njenim najodanijim poklonicima \u2013 a njih, kao \u0161to brojke pokazuju, itekako ima.<\/p>\n

Zapravo je nevjerojatno koliko Swift iz albuma u album podsje\u0107a na jednog od svojih arhetipskih neprijatelja, Kanyea Westa. Oboje su se u startu pozicionirali kao autsajderi protiv kojih je ostatak svijeta. Rastom popularnosti i hvalospjeva, ego je narastao, ali u njihovom glavama ostala je pozicija \u017ertve. Ba\u0161 kao i kod Westa, sitni\u010davost i opsjednutost naizgled nebitnim sva\u0111ama vidjela se od samog po\u010detka, samo je u nedostatku kasnije pozicije mo\u0107i izgledala kao simpati\u010dna ekscentri\u010dnost, za\u010din njihovog autorskog rukopisa.<\/p>\n

Tako\u0111er, ba\u0161 poput Westa i drugih suvremenih repera, Swift je od po\u010detka svoj privatni \u017eivot u\u010dinila centralnom temom svojih pjesama. Rezultat takvog pristupa je iskonstruirana, implicitna \u201cbliskost\u201d s publikom. Kad se, primjerice, na \u201cDear John\u201d 21-godi\u0161nja Swift obra\u010dunala s dvanaest godina starijim i tada jo\u0161 etabliranim biv\u0161im de\u010dkom Johnom Mayerom, rezultat je bio sirova, nefiltrirana metapjesma koja je njegov mekani blues rock zvuk upotrijebila protiv njega. Takvi i sli\u010dni pseudodnevni\u010dki, \u010desto namjerno slabo kodirani potezi u\u010dinili su je kraljicom osvetoljubivih parasocijalnih balada.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Swift se lukavo postavila u poziciju avatara svih onih koji nisu mogli napisati vrlo osobnu, a opet dovoljno univerzalnu muzi\u010dku osvetu onima koji su ih nekad povrijedili. Na \u201cLife of a Showgirl\u201d takav pristup do\u017eivljava svoju logi\u010dki kraj u \u201cActually Romantic\u201d, cini\u010dnom dissu Charli XCX preko instrumentala koji je Walden Green na Pitchforku vrlo precizno opisao kao \u201cKidz Bop\u201d verziju \u201cWhere Is My Mind\u201d Pixiesa. Pretpostavlja se da je pjesma odgovor na \u201cSympathy Is a Knife\u201d s pro\u0161logodi\u0161njeg Charlinog albuma \u201cBrat\u201d, no ono \u0161to je Swift propustila primijetiti jest da pjesma uop\u0107e nije o njoj, nego o autori\u010dinoj vlastitoj nesigurnosti i nesvjesnoj zavisti prema nekome \u010diji status nikad ne\u0107e dosti\u0107i iako se nakratko na\u0161la u njenoj orbiti.<\/p>\n

Takvu vrstu samokritike i autorefleksije Swift ovdje ni na trenutke ne pokazuje jer je toliko zaslijepljena vlastitim egom da uop\u0107e ne mo\u017ee pojmiti da postoji svijet izvan nje same. Ova pjesma, ba\u0161 kao i niz trenutaka u kojima se spominje tradicionalni brak i roditeljstvo pokazuje da je trenutak pop feminizma s kojim su je povezivali tijekom desetih pro\u0161ao i da joj je, ako \u017eeli biti jednako uspje\u0161na u Trumpovoj Americi, pametnije album natovariti predbra\u010dnim pjesma poput \u201cHoney\u201d ili \u201cWood\u201d, prakti\u010dki trominutnom \u0161alom o penisima. U najgorim trenucima poput navedenih, ili pjesama \u201cCanceled!\u201d i \u201cEldest Daughter\u201d, Swift zvu\u010di poput parodije same sebe, pretvaraju\u0107i pjesme u paranoidne papazjanije bli\u017ee tvitovima Elona Muska nego bilo \u010demu nalik na pop refren.<\/p>\n

Ni\u0161ta od prethodno napisanog ne mo\u017ee umanjiti \u010dinjenicu da \u0107e Swift i dalje biti nezamislivo popularna. Razlog je jednostavan: ljudima s kojima njena glazba zaista rezonira, pjesme, produkcija, melodije i aran\u017emani nisu zapravo bitni. Bitan je kult li\u010dnosti koji s njima dolazi. Bitna je potpuna posve\u0107enost kreiranom narativu, i u tom je smislu Taylor Swift i dalje najrelevantnija pop zvijezda posljednjih 20 godina. Nitko tako slobodno, tako dugovje\u010dno i tako uspje\u0161no nije utjelovio suvremenu opsesiju sobom kao ona.<\/p>\n

Njene pripovjeda\u010dke vje\u0161tine su neosporne, no s godinama su ogromnom hiperprodukcijom svedene na razinu nefiltriranih internetskih postova, \u0161to ih je paradoksalno samo u\u010dinilo privla\u010dnijima. Pravi problem je \u0161to smo svi, voljeli li je ili ne, bli\u017ei njenoj osvetoljubljivosti i sitni\u010davosti nego \u0161to bismo htjeli priznati. Izgleda da svi, kako bi ona to rekla, pomalo patimo od \u201ckroni\u010dne jedinstvenosti\u201d.<\/p>\n

www.portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nitko nije tako uspje\u0161no utjelovio suvremenu opsesiju sobom kao Taylor Swift. Njene pripovjeda\u010dke vje\u0161tine su neosporne, no s godinama su svedene na razinu nefiltriranih internetskih postova, \u0161to ih je paradoksalno samo u\u010dinilo privla\u010dnijima. Problem je \u0161to smo svi, voljeli li je ili ne, bli\u017ei njenoj osvetoljubljivosti i sitni\u010davosti nego \u0161to bismo htjeli priznati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":375294,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-442478","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=442478"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442478\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":442481,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/442478\/revisions\/442481"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/375294"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=442478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=442478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=442478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}