{"id":442391,"date":"2025-10-21T06:34:36","date_gmt":"2025-10-21T04:34:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=442391"},"modified":"2025-10-20T21:35:14","modified_gmt":"2025-10-20T19:35:14","slug":"feminizam-u-patrijarhatu-i-militarizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/21\/feminizam-u-patrijarhatu-i-militarizmu\/","title":{"rendered":"Feminizam u patrijarhatu i militarizmu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Petra Ore\u0161kovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010cinjenica da \u017eene mogu biti odgovorne i za najstra\u0161nije ratne zlo\u010dine, kao \u0161to je to bio slu\u010daj s Biljanom Plav\u0161i\u0107 u Bosni, ru\u0161i iluziju da bi svijet automatski bio bolji kad bi njime upravljale \u017eene. No, mo\u017eda je klju\u010dno pitanje \u2013 kakav bi svijet bio da njime upravljaju feministkinje? Bi li u svijetu bez patrijarhata i dalje bilo rata? O feminizmu, patrijarhatu i militarizmu za H-Alter govore Nela Porobi\u0107 Isakovi\u0107 koja se godinama radi na pitanjima feministi\u010dke politi\u010dke ekonomije i Emina Bu\u017einki\u0107 iz Instituta za razvoj i me\u0111unarodne odnose te Inicijative za slobodnu Palestinu.<\/p>\n

Ove dvije feministkinje ve\u0107 godinama promi\u0161ljaju odnos izme\u0111u feminizma, patrijarhata, kapitalizma i rata.<\/p>\n

\u201eNe mislim da bi svijet automatski bio bolji kad bi njime upravljale \u017eene, takva glorifikacija \u017eena nam ne poma\u017ee. Ne mo\u017eemo esencijalizirati \u017eene, kao da smo mi po prirodi empati\u010dnije ili moralnije. Dovoljno je pogledati oko sebe, i lokalno i globalno, da vidimo da to jednostavno nije istina. Ali ono \u0161to je va\u017eno jest da \u017eene, iskustveno, u sustav donose ne\u0161to druga\u010dije jer \u017eivimo stvarnosti koje su trenutno potpuno nevidljive u lokalnim, regionalnim i globalnim politikama. Zato je va\u017eno ne samo da nas ima vi\u0161e nego do sada, nego da se na\u0161e iskustvo uzme ozbiljno kao politi\u010dka kategorija\u201c, nagla\u0161ava Nela Porobi\u0107 Isakovi\u0107.<\/p>\n

Dodaje kako \u201ctemelj feminizma nije samo borba za \u017eensku jednakost, nego borba protiv svih oblika opresije\u201d, a dok svijet gleda nove i stare ratove, od Ukrajine i Gaze do Konga i Sudana, feministi\u010dke analize uporno podsje\u0107aju da rat nije samo teritorijalni sukob, ve\u0107 sustav koji odr\u017eava rodne, klasne i rasne hijerarhije.<\/p>\n

\u201cImaginarno dru\u0161tvo kojim upravljaju feministkinje moralo bi aktivno uru\u0161avati sve oblike opresija, uklju\u010duju\u0107i patrijarhat, ne samo deklarativno kroz zakone, nego stvarno, kroz institucije i prakse koje ga provode\u201c. Zato feministi\u010dki svijet mnogi nazivaju nemogu\u0107im, ali Isakovi\u0107 Porobi\u0107 smatra da je mnogo te\u017ee prihvatiti sada\u0161nji \u2013 kapitalisti\u010dki, militarizirani, patrijarhalni \u2013 kao jedini mogu\u0107i.<\/p>\n

Feministi\u010dko djelovanje, dodaje, po\u010dinje priznanjem da smo svi odgojeni unutar patrijarhalnog kapitalisti\u010dkog sustava koji duboko oblikuje na\u010din na koji mislimo i djelujemo. \u201cMi internaliziramo i patrijarhat i kapitalizam. Zato feministi\u010dke institucije \u2013 u imaginarnom svijetu \u2013 ako su dosljedne feministi\u010dkoj praksi, moraju biti spremne uru\u0161avati i vlastite pozicije mo\u0107i\u201d, isti\u010de ova aktivistkinja i istra\u017eiva\u010dica.<\/p>\n

Unutar feminizma ne postoji jedinstven pogled na svijet i to je, sla\u017eu se obje sugovornice, njegova vrijednost i tenzija. \u201cVrlo je va\u017eno da se ne libimo rasprava i rastvaranja na\u0161ih neslaganja\u201d, isti\u010de Emina Bu\u017einki\u0107.<\/p>\n

Kao \u0161to je u Hrvatskoj 1992. do\u0161lo do raskola na feministi\u010dkoj sceni izme\u0111u onih koje su se zalagale za suradnju sa srpskim feministkinjama i onih koje su bile za prekidanje bilo kakvih odnosa s feministkinjama sa zara\u0107ene strane, tako je u Ukrajini 2021. do\u0161lo do raskola izme\u0111u onih koje podr\u017eavaju ratnu mobilizaciju kao feministi\u010dku participaciju i onih koje je odbacuju kao reprodukciju militarizma i patrijarhata, pri \u010demu obje strane tvrde da se bore za \u017eensku autonomiju i slobodu, no u potpuno razli\u010ditim okvirima.<\/p>\n

Porobi\u0107 Isakovi\u0107 sebe vidi u antikapitalisti\u010dkim, antimilitaristi\u010dkim i socijalisti\u010dkim grupama. Tako\u0111er, jasno razlikuje pacifizam od antimilitarizma, iako se ta dva pojma \u010desto koriste kao istozna\u010dnice. \u201cJa nisam pacifistkinja, nego antimilitaristkinja. To zna\u010di da uvijek tra\u017eim rje\u0161enje koje ne\u0107e uklju\u010diti bilo kakvu podr\u0161ku ili oslanjanje na vojno industrijski kompleks, \u0161to nu\u017eno nije isto \u0161to i potpuni otklon od upotrebe\u00a0 nasilja. Smatram da je spa\u0161avanje golog \u017eivota jedna stvar, a sasvim druga je vo\u0111enje politike koja odr\u017eava ratne i kapitalisti\u010dke strukture.\u201d<\/p>\n

Stoga u pomo\u0107i Ukrajini ne vidi solidarnost, ve\u0107 smi\u0161ljenu geopolitiku. \u201cSolidarnost nije trgovina oru\u017ejem ve\u0107 solidarnost podrazumijeva da shva\u0107amo da \u017eivimo u sistemu koji koristi ratove kako bi otvorio nova tr\u017ei\u0161ta i ostvario dobit\u201d.<\/p>\n

Trenutno \u017eivimo millitarizaciju. Svijet tvrdi da se mir mo\u017ee uspostaviti samo oru\u017ejem. Ali koga naoru\u017eavamo i kako, dio je geopoliti\u010dkih previranja. Unutar feministi\u010dkih krugova stavovi nisu uniformni. \u201cAko pogledate Gazu, Kongo, Sudan, Jemen, tu nema zahtjeva niti diskusija u feministi\u010dkim krugovima za vojnom podr\u0161kom. Taj zahtjev da i feministkinje budu \u2018pro-naoru\u017eavanje\u2019 postoji samo u kontekstu Ukrajine. To ne mogu razumjeti druga\u010dije nego kroz rasisti\u010dku optiku.\u201c<\/p>\n

Porobi\u0107 Isakovi\u0107 nagla\u0161ava da feministi\u010dka pozicija ne mora biti uniformna: \u201eAko netko \u017eeli da se \u0161alje oru\u017eje, to je njegov izbor. Ali imamo pravo na antimilitaristi\u010dku poziciju. \u0160tavi\u0161e, mislim da je u dana\u0161njem svijetu militarizacije feministi\u010dka, antimilitaristi\u010dka pozicija neizmjerno va\u017ena.\u201c<\/p>\n

Uostalom, dodaje, od mu\u0161karaca se nikad ne tra\u017ei da budu slo\u017eni, samo se od feministkinja o\u010dekuje jedinstvo mi\u0161ljenja, kao da ina\u010de nisu legitimne.<\/p>\n

Rat i militarizam, ka\u017ee Porobi\u0107 Isakovi\u0107, nisu mu\u0161kog roda, nego orodnjeni fenomeni koji poga\u0111a sve, ali na razli\u010dite na\u010dine. \u201cRat je dru\u0161tvena struktura koja reproducira patrijarhat. U njemu su mu\u0161karci ti koji moraju ginuti za naciju, a \u017eene ra\u0111ati za naciju.\u201d Tezu o orodnjenom ratu podupire i Bu\u017einki\u0107 koja o njemu govori iz pozicije genocida u Palestini.<\/p>\n

\u201cOrodnjeno nasilje se prema mu\u0161karcima doga\u0111a na na\u010din da se mu\u0161karce demaskulinizira, da ih se stavlja u podre\u0111enu poziciju, da ih se feminizira oduzimanjem ne samo njihove tradicionalne mu\u0161ke uloge, nego generalno njihovog maskuliniteta kroz razli\u010dite oblike poni\u017eavanja i maltretiranja\u201d.<\/p>\n

Primjerice, dokumentacija iz izraelskih zatvora govori o razli\u010ditim oblicima mu\u010denja u kojima mu\u0161karci nemaju pravo ni obraniti se, ne mogu koristiti svoje tijelo. Njihovo tijelo je zapravo podre\u0111eno ne\u010dijem sadizmu. Istovremeno, to orodnjeno nasilje gledamo na \u017eenama. \u201cS jedne strane ih se zlostavlja na check pointima gdje trpe dodire, pretrage, skidanja, pretra\u017eivanja, kontinuirano pipanje i istra\u017eivanje njihovog tijela. Jedno istra\u017eivanje koje sam nedavno \u010ditala govori o slu\u010daju oca koji, ucijenjen, dovodi svoje k\u0107eri u \u0161ator na check pointu gdje ih izraelski vojnici siluju, sve da bi zadr\u017eali mali komad zemlje koji ih hrani ili dobili priliku da pre\u0111u check point.\u201d<\/p>\n

Palestinske \u017eene govore i o drugom obliku nasilja. To je nasilje palestinskog patrijarhata, koji je \u017eensku ulogu u Drugoj intifadi posve minoritizirao.<\/p>\n

Kao glavne strukture iz kojih proizlaze mnoge dru\u0161tvene problematike, Porobi\u0107 Isakovi\u0107 detektira kapitalizam, militarizam, patrijarhat, kolonijalizam, odnosno neokolonijalizam, imperializam i rasizam.<\/p>\n

Prema Bu\u017einki\u0107, kada govorimo o suvremenim oblicima patrijarhata i rodne neravnopravnosti, ne smijemo zaboraviti povijesni kontekst kolonijalizma koji ih je oblikovao.<\/p>\n

\u201cPrije kolonijalnih intervencija, odnosi izme\u0111u mu\u0161karaca i \u017eena u mnogim su dru\u0161tvima izgledali bitno druga\u010dije\u201d, ka\u017ee. \u201cKolonijalizam je bio taj koji je te odnose promijenio i uveo podjele mo\u0107i koje danas prepoznajemo kao tipizirane rodne. Model rodnih odnosa kakav danas postoji zapravo je proizvod kapitalizma i njegovog kolonijalnih naslje\u0111a.\u201d<\/p>\n

Taj uvid, obja\u0161njava, posebno je va\u017ean u razumijevanju pojma kolonijalnog feminizma, zapadnja\u010dkog diskursa koji, iako se \u010desto poziva na \u017eensko oslobo\u0111enje, u praksi name\u0107e vlastite norme i definicije emancipacije.<\/p>\n

\u201cMnogo sam radila sa \u017eenama iz Afganistana, Irana, Indije, s globalnog juga, koje su vrlo jasno analizirale \u0161to se doga\u0111a kad bijeli feminizam u\u0111e u dru\u0161tva u kojima \u017eene vode svoje specifi\u010dne borbe\u201d, pri\u010da.<\/p>\n

\u201cPrimjerice, u Egiptu postoje islamske teologinje koje su feministkinje, one mijenjaju odnose mo\u0107i unutar islama i njegovih institucija. Ali zapadni, kolonijalni feminizam to ne priznaje. On ne vidi feministkinju ako ona nosi hid\u017eab\u201d, ka\u017ee Bu\u017einki\u0107. \u201cTakav feminizam smatra da se \u017eenu s hid\u017eabom mora \u2018osloboditi\u2019 mu\u0161ke represije, a ne vidi da i zahtjev da skine hid\u017eab mo\u017ee biti oblik iste te represije. To nije oslobo\u0111enje, to je prekid i razdor globalnog sestrinstva\u201d.<\/p>\n

Upravo u tom razila\u017eenju, isti\u010de, vidi se paradoks ideje \u201cuniverzalnog\u201d feminizma koji ne priznaje razli\u010ditost iskustava, religija i kultura. \u201c\u0160to zna\u010di imati globalno sestrinstvo ako ono priznaje samo jedan model \u017eene, jedan tip borbe, jednu formu slobode?\u201d pita Bu\u017einki\u0107.<\/p>\n

Zato kolonijalni feminizam ne vidi samo kao ideolo\u0161ki, nego i kao geopoliti\u010dki instrument, alat koji je, ka\u017ee, uvijek bio desna ruka imperijalizmu. \u201cKolonijalni feminizam je pomagao opravdati ameri\u010dke vojne intervencije u Afganistanu i Iraku, kumovao destabilizaciji Sirije i Turske, i pratio svaki poku\u0161aj imperijalne ekspanzije pod krinkom \u2018osloba\u0111anja \u017eena\u2019\u201d, ka\u017ee Bu\u017einki\u0107. \u201cZato mora pasti zajedno s imperijalizmom.\u201d<\/p>\n

Da se vratimo na pitanje s po\u010detka, bi li svijet bio bolji da njime upravljaju feministkinje? Odgovor vjerojatno ne postoji u jednostavnom \u201eda\u201c ili \u201ene\u201c. Feministi\u010dke analize ne nude utopiju, nego poziv na stalno preispitivanje. Jer kao \u0161to nas povijest u\u010di, ni jedna ideologija, ni \u201e-izam\u201c ni \u201e-acija\u201c, ne spa\u0161ava sama po sebi. Na kraju, sve se svodi na to koliko smo sposobni i spremni vidjeti vlastite privilegije, razgraditi mo\u0107 koja nas oblikuje i biti samokriti\u010dni, pa i prema vlastitim pokretima.<\/p>\n

Feminizam u patrijarhatu i militarizmu<\/a><\/p><\/blockquote>\n