{"id":441854,"date":"2025-10-14T07:46:41","date_gmt":"2025-10-14T05:46:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=441854"},"modified":"2025-10-14T07:46:41","modified_gmt":"2025-10-14T05:46:41","slug":"zoran-milanovic-i-yuval-noah-harari-ekstremni-centar-protiv-naroda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/14\/zoran-milanovic-i-yuval-noah-harari-ekstremni-centar-protiv-naroda\/","title":{"rendered":"Zoran Milanovi\u0107 i Yuval Noah Harari \u2013 ekstremni centar protiv naroda"},"content":{"rendered":"

Autorka: Katarina Peovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U Zagreb dolazi intelektualna zvijezda, popularni liberalni mislioc Yuval Noah Harari. Hararija mnogi politi\u010dari, estradnjaci, intelektualci smatraju uzorom. Jedan od njih je predsjednik Zoran Milanovi\u0107. Hararijeve ideje tipi\u010dne su za suvremenu ideologiju, te su bitnije od same \u010dinjenice, koju mnogi isti\u010du, preskupih karata koje \u0107e mo\u0107i kupiti samo oni bogatiji slojevi. Na njih Harari i njegova klika i ra\u010dunaju, na vi\u0161u srednju klasu. Harari je predstavnik politi\u010dkih elita i linije koju treba po\u010deti zvati \u201dekstremni centar\u201d.<\/p>\n

Inauguracijski govor nakon prve pobjede na predsjedni\u010dkim izborima Zorana Milanovi\u0107a u cijelosti je bio naslonjen na djelo Hararija – ovog Halil D\u017eubrana liberalnih elita. Milanovi\u0107 je obilno citirao Hararija koji je, prate\u0107i ameri\u010dke izbore, zaklju\u010dio kako \u201eizbori nisu metoda za postizanje istine, apsolutne istine… ve\u0107 kompromis \u017eelja razli\u010ditih bira\u010da… Ve\u0107ina bira\u010da mo\u017ee izglasati da nema klimatskih promjena, ali to ne\u0107e promijeniti \u010dinjenicu da taj problem postoji\u201c (Milanovi\u0107, 2020; Harari, 2020). No iako je mi\u0161ljenje bira\u010da o\u010dito pogre\u0161no, Harari\/Milanovi\u0107 ne tuma\u010de uzroke trumpovske idelogije \u2013 kako je mogu\u0107e da bira\u010di tako pogre\u0161no misle? Za Harari\/Milanovi\u0107a \u2013 krivi su oni sami, odnosno njihovo nerazvijeno mi\u0161ljenje. Ako su ve\u0107 ti bira\u010di tako glupi, \u0161to nam je \u010diniti?<\/p>\n

Milanovi\u0107 je zaklju\u010dio da je politika obrana \u201eistine\u201c od slobode \u017eelja (masa), stvaranje osje\u0107aja slobode za bira\u010de koji imaju pravo\u00a0izraziti svoje mi\u0161ljenje, bez obzira na to iskazuje li to mi\u0161ljenje bilo kakvu dublju istinu. Milanovi\u0107\/Harari tako izbore slikaju kao oblik \u201eispucavanja\u201d. Sloboda je \u017eelja koju, kao i svaki nagon, treba \u201eisprazniti\u201c na izborima. U temelju takvog mi\u0161ljenja je idealizam koji masama priznaje samo \u017eelju bez dublje istine. Mase, ukratko, za njih ne mogu biti nositeljice istine.<\/p>\n

\u017delju masa treba kontrolirati, mase su opasne… Problem se smje\u0161ta u sferu mi\u0161ljenja, vjerovanja, shva\u0107anja zbilje, dok odbacuje relevantnost materijalnih uvjeta nastanka odre\u0111enog \u201emi\u0161ljenja\u201c. Naravno, danas nam u javnom prostoru nedostaje materijalisti\u010dke analize koju smo odbacili sa socijalizmom, a koja bi upozorila na opasnosti i zablude takvog mi\u0161ljenja, koje u kona\u010dnici mase prezire, masa se boji, a zagovara vladavinu elita. Takve su interpretacije duboko nedemokratske.<\/p>\n

U liberalnom svjetonazoru izbori su kompromis \u017eelja, a od njih ne treba o\u010dekivati da demokratska ve\u0107ina donese istinitu. Glavna preokupacija u obrani liberalne demokracije bila bi \u201eda odr\u017eimo razdvojenim istinu i \u017eelju…\u201c u vrijeme kada postoji manipulacija \u017eeljama, pogotovu putem novih tehnologija koje donose mogu\u0107nost \u0161irenja razli\u010ditih ideja. Za Milanovi\u0107a\/Hararija budu\u0107nost liberalne demokracije mo\u017ee se osigurati samo tako da se istinu sa\u010duva neovisnom od mase (\u017eelje ve\u0107ine bira\u010da), ali i mase (\u017eelju ve\u0107ine bira\u010da) neovisnima od istine.<\/p>\n

Tko \u0107e to obraniti istinu od masa? Idealisti\u010dki odgovor je jasan. Osnovna brana \u017eeljama mase, odgovara Zoran Milanovi\u0107 su institucije. \u201eZnanstvena zajednica, akademska neovisnost, neovisnost sudstva i medija naj\u010dvr\u0161\u0107a su brana tiraniji\u201c. Kao da su znanost, sudstvo i mediji neovisni od manipulacija istinom, i ne predstavljaju interese elita. Nisu li elite te koje upravo putem institucija promi\u010du netrpeljivost, nejednakost, nesolidarnost, a odgovorne su i za pro\u2013fa\u0161isti\u010dke tendencije u dru\u0161tvu. Nije li pozdrav ZDS u nas danas normalizirala upravo Hrvatska skademija znanosti i umjetnosti?<\/p>\n

No prezir prema masama dio je liberalne idealisti\u010dke interpretacije koju pratimo od devetnaestog stolje\u0107a do Hararij\u00e2 i Milanovi\u0107\u00e2. Danas takvo idealisti\u010dko razumijevanje \u010desto interpretira fa\u0161izam kao \u201etiraniju ve\u0107ine\u201c. Popularno je fa\u0161izam tuma\u010diti kao \u201etiraniju ve\u0107ine\u201c (pa i neki oblik tiranije radni\u010dkog pokreta), dok se fa\u0161izam smatra politi\u010dkim kontrapunktom liberalizmu. No fa\u0161izam i liberalizam dijele interes prema individualizmu (kontra kolektivizmu). Nema kolektivnog demokratskog momenta u fa\u0161izmu. Fa\u0161izam upravo vu\u010de svoje korijene iz Zapadne liberalne tradicije \u0161to je najbolje opisao Ishay Landa u djelu The Apprentice\u2019s Sorcerer: Liberal Tradition and Fascism (2012) gdje je detaljno opisao konzervativce kao anti\u2013liberalne liberale. Naime konzvervativci, niti u doba fa\u0161izma nisu bili protiv kapitalizma ve\u0107 protiv \u201eslabog kapitalizma\u201c. Anti\u2013liberalni liberali i zagovornici \u201e\u010dvrstog\u201c kapitalizma posebna su pojava i danas kada se na stranicama popularnih libertarijanskih glasnika mogu \u010duti razne sociopatske ideje o potrebi rada do smrti, ograni\u010davanja socijalne za\u0161tite najsiroma\u0161nijima, o raznim fleksibilizacijama i deregulacijama i privatizacijama javnih servisa.<\/p>\n

Zoran Milanovi\u0107, koji je kao premijer donio jedan od najrigidnijih Zakona o radu, koji nas je smjestio na sam vrh ljestvice prekarnih ugovora o radu, slabo pla\u0107enih poslova i niskih pla\u0107a – promi\u010de tu \u0161iroko rasprostranjenu predod\u017ebu. Za njega su, naravno, mase nositeljice fa\u0161izma \u2014 pa kada definira patriotizam, masama pripisuje svojstveni nacionalizam, suprotstavljaju\u0107i mu patriotizam koji induktivno, raspodjelom lo\u0161ih i dobrih karakteristika, stavova i strana \u2014 pripada prosvije\u0107enim institucijama.<\/p>\n

Poruke o materijalnoj jednakosti u \u201eprogresivnog liberala\u201c ekstremnog centra tako\u0111er ostaju oblik deklarativne solidarnosti, ali i idealizma ako se ljudska prava smje\u0161taju ispred materijalnih prava, osiguranja temeljnih \u017eivotnih potreba kao \u0161to su hrana, stanovanje, zdravstvena za\u0161tita i obrazovanje. Milanovi\u0107 tako deklarativno mo\u017ee stati i iza radnika, jer on u prvom inauguracijskom govoru ka\u017ee i da je Hrvatska \u201edomovina nekvalificiranog radnika, jednako kao i uglednog akademika… jednako pripada i nezaposlenom tokaru i prezaposlenom programeru i potpla\u0107enoj radnici na blagajni i menad\u017eerici u javnom ili privatnom poduze\u0107u\u201c. No promjene se u folklornoj slici raznolikosti i interklasne solidarnosti ne nalaze u promjeni materijalnih uvjeta, prekidu nametanja tr\u017ei\u0161nih principa svim, pa i temeljnim potrebama i zadovoljenu tih potreba, ve\u0107 u pluralizmu, \u201euva\u017eavanju\u201c, toleranciji, pretvaranju Hrvatske u \u201esretnije mjesto za \u017eivot\u201c.<\/p>\n

Nema boljeg primjera za favoriziranje koncepcije ljudskih i gra\u0111anskih prava nad materijalnim pravima od Milanovi\u0107eva zastupanja u Hrvatskoj popularnog narativa o potrebi za okretanjem privrede prema \u201ekreativnim industrijama\u201c u kojima vladaju nesigurni i prekarni radni uvjeti.<\/p>\n

Masovni otkazi mladim suradnicama i suradnicima u kulturi za vrijeme rije\u010dke \u201eevropske prijestolnice kulture\u201d najautenti\u010dnija je slika \u201eevropske kulture\u201c danas. A favoriziranje \u201ekreativnosti\u201c i fleksibilnih radnih odnosa nad stabilno\u0161\u0107u klasi\u010dnog radnog odnosa \u2014 upotpunjuje tu sliku. A ako \u0107emo o fa\u0161izmu, a \u017eelimo govoriti i o kapitalizmu, kako nas upu\u0107uje Horkheimer \u2013 upravo su tr\u017ei\u0161te kao mjera svih stvari i liberalna demokracija, korijeni fa\u0161izma i nacizma. To je u ostalom pokazao i Karl Polanyi 1944. uputiv\u0161i na potrebu ovladavanja \u00bbsamoreguliraju\u0107eg tr\u017ei\u0161ta\u00ab dru\u0161tvenim mehanizmima (u The Great Transformation. The Political and Economic Origins of Our Time).<\/p>\n

\u201eOpsjednuti mi\u0161lju o te\u017eini\u201c, ljudi se utapaju\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ukoliko masama namijenimo ulogu zlog demona totalitarnog mi\u0161ljenja, a ideju racionalne organizacije proizvodnje koja prevladava stihiju samo\u2013reguliraju\u0107eg tr\u017ei\u0161ta proglasimo njihovim totalitaristi\u010dkim projektom \u2014 onda ne postoji alternativa. Ne postoji svijet koji bi bio bolji ili druga\u010diji, odnosno dolazimo do slogana \u201enema drugog na\u010dina\u201c, horizonta svijeta koji je me\u0111u prvima postavila Margaret Thatcher \u2014 a u kojem ostaje samo \u201eracionalan\u201c srednji put izme\u0111u \u201eekstrema\u201c. Upravo kako bismo se suprotstavili takvoj idealisti\u010dkoj slici svijeta koja promjenu smje\u0161ta u svijest, a ne u materijalni \u017eivljeni svijet, potrebno je takav \u201esrednji\u201c put nazvati ekstremnim. \u201eEkstremni centar\u201c je precizna dijagnoza politi\u010dkog horizonta ekonomskih liberala.<\/p>\n

Ako je demokracija stvar \u010duvanja istine od \u017eelje ve\u0107ine, kako je to sro\u010dio Milanovi\u0107, ako se treba boriti ne za promjenu na\u010dina proizvodnje, ve\u0107 za uva\u017eavanje i toleranciju, a kako bismo stvorili sretnije mjesto za \u017eivot, prihva\u0107aju\u0107i neumitnost sudbine samo\u2013reguliraju\u0107eg tr\u017ei\u0161ta, onda smo suo\u010deni s \u201eodva\u017enim \u010dovjekom\u201c iz Njema\u010dke ideologije\u00a0i idealizmom koji smje\u0161ta rje\u0161enje problema u sferu mi\u0161ljenja, ideja i vjerovanja.<\/p>\n

U Predgovoru Njema\u010dke ideologije\u00a0Marx i Engels ilustriraju idealisti\u010dke zablude opisuju\u0107i jednog \u201eodva\u017enog \u010dovjeka\u201c koji je umislio da se ljudi utapaju u vodi samo zato \u201e\u0161to su bili opsjednuti mi\u0161lju o te\u017eini\u201c. Iako je cijeloga svojeg \u017eivota ovaj \u010dovjek pobijao iluziju o te\u017eini, svaka mu je statistika dostavljala mnogobrojne nove dokaze. Vjerovati da \u0107e se jednakost akademika i nekvalificiranog radnika posti\u0107i ne izjedna\u010davanjem materijalnih uvjeta \u017eivota i reprodukcije \u017eivota, ve\u0107 da je ta jednakost stvar vjerovanja, mi\u0161ljenja i ideja, obrane \u201eistine\u201c od \u017eelja (\u201eterora\u201c masa), jednako je kao pobijati iluziju o te\u017eini koja na\u0161em odva\u017enom \u010dovjeku predstavlja stvar mi\u0161ljenja i vjerovanja. \u201eOpsjednuti mi\u0161lju o te\u017eini\u201c, ljudi se utapaju samo u glavama tr\u017ei\u0161nih fundamentalista koji uporno masama ponavljaju da su slobodne \u2014 a da je njihovo bijedno stanje samo posljedica stanja svijesti, \u201ementaliteta\u201c. Nema alternative, jedino \u0161to nam preostaje jest da elite odr\u017eavaju koliko\u2013toliko \u201enormalno\u201c stanje.<\/p>\n

Poznata misao Marxa i Engelsa materijalisti\u010dko je podsje\u0107anje na zablude idealizma i na\u0161ih dana\u0161njih idealista poput Milanovi\u0107a i Hararija. Nije posrijedi to \u0161to ovaj ili onaj proleter ili \u010dak cijeli proletarijat u datom trenutku zami\u0161lja kao svoj cilj, ve\u0107 je posrijedi \u0161to on jest i \u0161to \u0107e historijski biti prisiljen u\u010diniti. Marx i Engels su se sva\u0111ali sa svojim idealistima a oni su bili predvo\u0111eni njihovim Yuvalom Hararijem \u2013 koji se zvao Bruno Bauer. Njemu i tada\u0161njim idealistima koji su se smatrali kriti\u010darima poretka, Marx i Engels su napisali \u2013 \u201eKriti\u010dka kritika\u201c samu je sebe proglasila stvarala\u010dkim elementom historije, a institucijama prosvije\u0107enih elita nametnula se zada\u0107a za\u0161tite dru\u0161tva od njegovih \u010dlanova. U masi, pou\u010dava nas ona, ne drugdje, kao \u201e\u0161to misle njeni raniji liberalni pobornici, ima se tra\u017eiti pravi neprijatelj duha\u201c.<\/p>\n

Marx i Engels su u djelu Sveta porodica ve\u0107 pokazali ono \u0161to je bitno i danas – narativ o istaknutim pojedincima i institucijama koje trebaju obraniti istinu od masa nije nikakva \u201ekritika\u201d (danas bi se reklo \u201ekriti\u010dko mi\u0161ljenje\u201d) ve\u0107 korak unazad \u2014 na konzervativni poredak. Milanovi\u0107eva \u201ebrana\u201c intelektualaca i institucija, otpor teroru masa, \u201eistina\u201c je koju je \u201eotkrio i \u2018gospodin Bruno\u2019\u201c, a predstavlja tako\u0111er \u201ekriti\u010dno karikirano dovr\u0161enje Hegelova razumijevanja\u201c povijesti, koje \u201eopet nije ni\u0161ta drugo do spekulativni izraz kr\u0161\u0107anske dogme o suprotnosti duha i materije, boga i svijeta\u201c. Ova suprotnost izra\u017eava se, naime, u historiji u samom ljudskom svijetu tako da nekolicina \u201eizabranih individua\u201c kao aktivan duh stoje prema ostalom \u010dovje\u010danstvu \u201ekao bezduhovnoj masi, kao materiji\u201c.<\/p>\n

Takva \u201e\u2018apsolutna, savr\u0161ena, \u010dista\u2019 kritika\u201c jednostavno se osje\u0107a neugodno pred \u201epredrasudama\u201c mase, kao \u0161to bog obi\u010dava \u010diniti u svojim otkrivenjima, a spas se o\u010dekuje od istaknutih pojedinca \u2014 \u201eu jednoj malenoj gomilici izabranih ljudi\u201c. U liberalnom manihejstvu na jednoj strani stoji masa kao pasivan, bezduhovni, bezhistorijski, materijalni element povijesti; \u201ena drugoj strani stoji: duh, kritika, gospodin Bruno i kompanija\u201c, gospodin Zoran i gospodin Harari i kompanija \u2014 duhovno superiorni pojedinci koji predstavljaju aktivni element, od kojega potje\u010de sva povijesna akcija. \u010cin preobrazbe dru\u0161tva svodi se na mo\u017edanu djelatnost kriti\u010dne kritike (danas \u010ditaj: kriti\u010dkog mi\u0161ljenja) koja je samo jedan vid religiozne forme. Engels \u0107e u svojem djelu Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj\u00a0ve\u0107 uskliknuti \u2013 pa nismo valjda do\u0161li do toga da se \u201e\u010dovje\u010danstvo opet dijeli na dvije hrpe \u2014 ovce i jarce, one koji vladaju i one kojima se vlada, aristokrate i svjetinu, gospodu i budale…\u201c te da se nadamo da \u201e\u010dovje\u010danstvo prolazi kroz demokraciju ne zato da bi, napokon, opet do\u0161lo na mjesto odakle je po\u0161lo\u201c.<\/p>\n

Liberalizam koji kritizira staro konzervativni je pogled na svijet\u00a0jer, prividno zastupaju\u0107i demokratske slobode, ne cilja prevladati socijalne razlike, dokinuti obespravljenost velikog dijela \u010dovje\u010danstva, \u010dak ni ne cilja na empirijske uvide, jer ih te\u017ei prevladati samo misaono i idealisti\u010dki \u2014 (jo\u0161) jednom interpretacijom svijeta, a ta interpretacija, frojdisti\u010dki re\u010deno je ni\u0161ta doli frojdovsko \u201eprebacivanje\u201c ili \u201epotiskivanje\u201c. Problem se prebacuje sa sistema na individue, individualnu krivnju pojedina\u010dnih aktera kojima se upu\u0107uje idealisti\u010dka apsolutna i \u201e\u010dista\u201c kritika navodnog \u201eprogresivista\u201c Milanovi\u0107a i predbacuje zbog (mentalne) zaostalosti.<\/p>\n

Liberalni idealizam je povez preko o\u010diju progresivnog mi\u0161ljenja jer daje la\u017ena rje\u0161enja, odbijaju\u0107i se uhvatiti u ko\u0161tac s problemima materijalne zbilje, uvidima koji iz materijalisti\u010dkih uvjeta proizlaze (klasnog sukoba, eksploatacije, otu\u0111enja). Takvo se \u201eprebacivanje\u201c zbiva po principu idealisti\u010dkog tuma\u010denja zbilje koje kretanje povijesti smje\u0161ta u sferu razvoja ideja, mi\u0161ljenja, svijesti, a ne materijalnih uvjeta proizvodnje i op\u0107ih uvjeta reprodukcije dominantnog poretka.<\/p>\n

To je bitno i da bismo protuma\u010dili aktualne oblike pro\u2013fa\u0161isti\u010dkih pojava. Iako je bilo popularno u liberalnom taboru fa\u0161izam tuma\u010diti kao oblik socijalizma \u2014 a \u010demu je argument bio da su\u00a0se sami nacisti nazivali \u201esocijalistima\u201c \u2014 fa\u0161izam na povijesnu pozornicu nastupa zbog golemih pote\u0161ko\u0107a liberalizma da se nosi s izazovom fenomena masovnog dru\u0161tva, kako je precizno opisao Ishay Landa. Liberalizam poput \u010darobnjakovog \u0161egrta doziva u postojanje nove snage, nove tehnologije, znanja \u2014 izuzetno korisna ispo\u010detka, ali koje u kona\u010dnici ne mo\u017ee kontrolirati; on doziva i moderne radnike koji odbijaju biti obi\u010dan alat u procesu proizvodnje i koji stje\u010du vlastitu volju. Liberalizam tada mijenja svoje pona\u0161anje, \u010dak i svoje ime (nazivaju\u0107i se ponekad i \u201esocijalizmom\u201c) ukoliko je to potrebno.<\/p>\n

I danas dr\u017eavnici poput Milanovi\u0107a i propagandisti poput Hararija otvoreno priznaju da ih demokracija pla\u0161i i smatraju je opasnom. No to je oduvijek bila liberalna \u201elinija\u201d. Poznata je re\u010denica Hanne Arendt o srodnosti izme\u0111u demokracije i diktature, izme\u0111u vladavine i tiranije. Politi\u010dki liberalizam je zapravo borba protiv demokracije i poku\u0161aj da se demokracija ograni\u010di, kontrolira, pa \u010dak i eliminira.<\/p>\n

Uostalom, da je idealizam va\u017ena sastavnica liberalne ideologije svjedo\u010dili smo u doba pandemije korona virusa kada su ljudi umirali samo zato \u0161to su umislili da nije problem virus, ve\u0107 to \u0161to su im uskra\u0107ene osobne slobode. Materijalnost virusa \u2014 koji se ne mo\u017ee vidjeti \u2014 ali on svoje postojanje dokazuje brojkama mrtvih (preko 7 milijuna umrlih od korone) \u2014 najslikovitija je lekcija. Ideologija se u posljednjoj instanci \u201e\u017eivi\u201c, njezine se posljedice osje\u0107aju doslovno na tijelu subjekta, u\u00a0materijalnim uvjetima \u017eivota. Stoga nas mogu Harariji i Milanovi\u0107i uvjeravati da je potrebno promijeniti svoj \u201emindset\u201d \u2013 no bez obzira \u0161to mi mislili na\u0161 \u0107e dru\u0161tveni polo\u017eaj odre\u0111ivati materijalni uvjeti u kojima \u017eivimo. Minimalno \u0161to bi morali u\u010diniti pripadnici srednje klase s kartama koje ko\u0161taju nekoliko stotina eura, dok sjede na Hararijevu predavanju \u2013 bilo bi osvijestiti vlastite privilegije.<\/p>\n

Tekst je prilago\u0111ena verzija poglavlja studije Sve \u0161to je \u010dvrsto i postojano pretvara se u dim\u00a0(poglavlje \u201eSveta porodica ili kriti\u010dna kritika Zorana Milanovi\u0107a\u201d) objavljene 2021. godine.<\/p><\/blockquote>\n

https:\/\/forum.tm\/vijesti\/zoran-milanovic-i-yuval-noah-harari-ekstremni-centar-protiv-naroda-8253<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

I danas dr\u017eavnici poput Milanovi\u0107a i propagandisti poput Hararija otvoreno priznaju da ih demokracija pla\u0161i i smatraju je opasnom. No to je oduvijek bila liberalna \u201elinija\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":280243,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-441854","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441854","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=441854"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441854\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":441859,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441854\/revisions\/441859"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/280243"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=441854"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=441854"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=441854"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}