{"id":441576,"date":"2025-10-10T09:11:57","date_gmt":"2025-10-10T07:11:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=441576"},"modified":"2025-10-10T09:11:57","modified_gmt":"2025-10-10T07:11:57","slug":"na-vratima-katastrofe-sto-predstavlja-novi-val-nacionalizma-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/10\/na-vratima-katastrofe-sto-predstavlja-novi-val-nacionalizma-u-hrvatskoj\/","title":{"rendered":"Na vratima katastrofe: \u0161to predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?"},"content":{"rendered":"

Autor: Hrvoje Tutek<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Poznata teza Francisa Fukuyame o kraju povijesti i dovr\u0161etku ideolo\u0161ke evolucije \u010dovje\u010danstva trijumfom kapitalizma i liberalne demokracije nije govorila o, kao \u0161to se \u010desto povr\u0161no tuma\u010di, svijetloj budu\u0107nosti u kojoj \u0107e sve biti stati\u010dno, uravnote\u017eeno i mirno \u2013 ve\u0107 je upozoravala na opasnosti koje bi takva budu\u0107nost mogla prouzro\u010diti. Kao \u201eiskreni konzervativac\u201c, kako ga je svojedobno opisao Slavoj \u017di\u017eek, Fukuyama je pri kraju poznatog i \u010desto kritiziranog eseja iz 1989. godine spekulirao o dru\u0161tvenim posljedicama najavljenog \u201ekraja povijesti\u201c, odnosno o mogu\u0107nosti socijalno-psiholo\u0161kog nemira u situaciji u kojoj je povijesna napetost izme\u0111u suprotstavljenih modela modernog razvoja olabavljena. Fukuyama tako izra\u017eava zabrinutost time da bi dovr\u0161etak povijesti trijumfom kapitala i bur\u017eoaske ideologije mogao rezultirati neo\u010dekivanim socijalno-psiholo\u0161kim simptomima \u2013 dosadom i tugom. Oslobo\u0111eni od strasti velikih ideja i dobro upoznati s rezultatima velikih modernih dru\u0161tvenih eksperimenata, gra\u0111ani kraja povijesti suo\u010davat \u0107e se s uhodanom svakodnevicom sitnih izbora bez posljedica: koji proizvod od mora identi\u010dnih odabrati, koju bezbojnu tehni\u010dku mjeru implementirati.<\/p>\n

Monotonost ovakve libidinalne ekonomije1 Sam Fukuyama ne koristi termin \u201elibidinalna ekonomija\u201c niti se u svojoj razradi oslanja na psihoanaliti\u010dku eksplanatornu matricu, ve\u0107 na vokabular karakteristi\u010dan za kanone klasi\u010dne zapadne filozofije. Tako je jedan od njegovih sredi\u0161njih pojmova thym\u00f3s (kod Platona, thym\u00f3s je jedan od tri vida du\u0161e koji mo\u017eemo prevesti kao \u201esr\u010danost\u201c), a Fukuyama ga vezuje uz teoretizaciju \u201e\u017eudnje za prepoznavanjem\u201c koju preuzima od Hegela. U uvodnim napomenama Fukuyama navodi: \u201eljudska bi\u0107a tra\u017ee da se prepozna njihova vrijednost [\u2026] zahtjev za prepoznavanjem te vrijednosti mogli bismo dana\u0161njim popularnim jezikom nazvati \u2018samopo\u0161tovanjem\u2019. Sklonost da se osjeti samopo\u0161tovanje ni\u010de iz dijela du\u0161e koji zovemo thym\u00f3s. [\u2026] Ljudi vjeruju da ne\u0161to vrijede, a kad ih drugi tretiraju kao da vrijede manje od toga, osje\u0107aju ljutnju.\u201c (xvii) Termin \u201elibidinalna ekonomija\u201d apstraktniji je, ali konceptualno znatno precizniji i u Freudovoj psihoanalizi opisuje dinamiku cirkulacije libida, energije seksualnih nagona, odnosno \u201eoptjecanje vrijednosti u psihi\u010dkom aparatu, pri \u010demu subjekt naj\u010de\u0161\u0107e ne \u017eeli uvidjeti \u0161to je posrijedi i upravo ga to spre\u010dava da spozna kako seksualno zadovoljenje nalazi upravo u trpljenju simptoma.\u201c (Laplanche i Pontalis, Rje\u010dnik psihoanalize, 1992., 71) Freud sam ne koristi termin u ovom obliku, ali \u201eekonomska hipoteza stalno je i svuda prisutna\u201c u njegovom djelu. (isto, 71) Zanimljivo je primijetiti da Richard Seymour, \u010diju knjigu u raspravu uvodimo malo ni\u017ee i koji patologije suvremenog dru\u0161tvenog poretka obja\u0161njava iz psihoanaliti\u010dke vizure, tako\u0111er na klju\u010dnom mjestu uvodi termin \u201esamopo\u0161tovanje\u201c. Fukuyama podrobnije problematizira i u kasnijoj knjizi \u201eKraj povijesti i posljednji \u010dovjek\u201c (1992.) koja je nastala razradom ideja iz ranijeg eseja. U njoj napu\u0161ta termin \u201edosada\u201c, odnosno razra\u0111uje ga uvode\u0107i ni\u010deansko upozorenje: u svijetu kraja povijesti, tr\u017ei\u0161nog obilja, liberalne politi\u010dke ravnote\u017ee i nedostatka dru\u0161tvenih prilika za ostvarenje potrebe za izra\u017eavanjem sna\u017enijih strasti, subjekt je u opasnosti da postane bljutavi Nietzscheov posljednji \u010dovjek, samozadovoljni mediokritet u potrazi za sitnom ugodom i konformisti\u010dkim osje\u0107ajem sigurnosti. A to \u010dak ni iz pozicije liberalnog trijumfalizma karakteristi\u010dnog za kraj dvadesetog stolje\u0107a nije po\u017eeljan ishod. Dru\u0161tvo kraja povijesti moglo bi se, pod teretom vlastitog trijumfa, rasklimati u nepredvidive i neugodne oblike jer prijeti i sasvim suprotna opasnost: da se posljednji \u010dovjek ponovno pretvori u prvog \u010dovjeka, \u017eeljnog krvavih borbi za prepoznavanje i presti\u017e. Da ovdje ne zagazimo preduboko na sklizak teren Fukuyamine rasprave, spomenimo da je ovdje navodimo samo zato da iz nje izvu\u010demo jednu relativno banalnu pretpostavku. Fukuyamina iskrenost sastoji se od toga \u0161to uvi\u0111a da \u010dak i da je globalni trijumf kapitalizma uspostavio dru\u0161tvo sigurnosti i univerzalnog obilja, \u0161to se svakako nije dogodilo, to ne bi eliminiralo potrebe za realizacijom i dru\u0161tvenom afirmacijom libidinalnih te\u017enji i afektivnih dinamika koje nadilaze puko pre\u017eivljavanje i materijalnu ugodu.<\/p>\n

Ono \u0161to u ovoj pesimisti\u010dno utopijskoj filozofskoj razradi nedostaje, govori nam to i njen slavni naslov, jest upravo povijest. \u0160to se de\u0161ava s tim sveprisutnim te\u017enjama u povijesnim uvjetima kakve doista \u017eivimo, uvjetima stvarnosti kapitalisti\u010dkog trijumfa koji su obilje\u017eeni globalnim krizama, sve intenzivnijom eksploatacijom rada, konkurencijom koja oblikuje odnose u svim sferama \u017eivota, nezapam\u0107enim dru\u0161tvenim nejednakostima, privatizacijom i dezintegracijom javne sfere, imperijalisti\u010dkom dominacijom i jezivom najavom planetarnog ekolo\u0161kog kolapsa? U \u0161to se to\u010dno pretvaraju spomenute te\u017enje ako nam se takva destruktivna i za golemu ve\u0107inu nepo\u017eeljna povijest uporno nadaje kao dovr\u0161ena i jedina mogu\u0107a, odnosno ako iz nje ne izranjaju dru\u0161tveno vidljive i dovoljno uvjerljive alternative koje bi bile u stanju mobilizirati nemirni afekt masa i konstruktivno ga preusmjeriti? \u0160to drugo o\u010dekivati nego da se taj afekt, zarobljen unutar neprobojnog simboli\u010dkog okvira i individualiziran u sveop\u0107em tjeskobnom natjecanju za oskudne resurse, s vremenom sasvim okrene prema unutra i postupno pretvori u autodestruktivni kult smrti?<\/p>\n

Ovaj problem i ovu postupnost ozbiljno je shvatio i temeljito analizirao Richard Seymour u pro\u0161logodi\u0161njoj knjizi pod nazivom \u201eNacionalizam katastrofe: propast liberalne civilizacije\u201c koju bismo, za razliku od prvog utopijskog, mogli \u010ditati i kao \u201eznanstvenog Fukuyamu\u201c. U poku\u0161aju da ponudi odgovor na pitanje koje se ove godine nervozno postavlja i u na\u0161em javnom prostoru \u2013 \u0161to se doga\u0111a i koliko je ozbiljno \u2013 Seymour poku\u0161ava opisati fenomen ultranacionalisti\u010dkog populizma \u010dijem \u0161irenju i konsolidaciji svjedo\u010dimo u dvadeset i prvom stolje\u0107u, a koji naziva nacionalizmom katastrofe. Njegove pojavnosti prati na globalnoj razini, od pogroma muslimana u Modijevom Gud\u017earatu, preko trampisti\u010dke pseudorevolucije u SAD-u, cionisti\u010dkog nacionalizma u Palestini, do bolsonarizma u Brazilu, Orbanove Ma\u0111arske, itd.. Katastrofa kojom je ovaj nacionalizam obilje\u017een vi\u0161edimenzionalna je te uklju\u010duje sistemsku krizu kapitala i imperijalisti\u010dkog svjetskog poretka, kompleksne dru\u0161tvene posljedice svjetske pandemije, tehnolo\u0161kog razvoja i antropogenih klimatskih promjena. Svako od mnogih lica katastrofe sistemska je posljedica kapitalisti\u010dkog trijumfa i svako od njih pridonosi atmosferi stagnacije, neizvjesnosti i straha u kojoj \u017eivimo rastrgani izme\u0111u mutnog osje\u0107aja da ne\u0161to nije kako treba, da, kako je svojedobno pjevalo Zabranjeno pu\u0161enje, \u201ene\u0107e ovo na dobro po\u0107i\u201c, te nesposobnosti da se tome prona\u0111e jasan uzrok, a kamoli osmisli alternativa. Ovaj \u0161kripac oblikuje se \u2013 nema ve\u0107 neko vrijeme prostora da se od tog zaklju\u010dka ustukne \u2013 u o\u010digledno fa\u0161istoidne dru\u0161tvene tendencije, ali Seymour u svojoj knjizi isti\u010de klju\u010dnu razliku izme\u0111u nacionalizama katastrofe i fa\u0161izama kakve poznajemo iz dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n

\u201eNejasno ustani\u010dka energija\u201c (Seymour2Knjiga nije prevedena s engleskog na hrvatski, a za prijevode dijelova citiranih u ovom tekstu slu\u017eimo se njenim e-izdanjem. ) koju osloba\u0111a i kanalizira nacionalizam katastrofe zasad se ne oblikuje u nominalno revolucionarnu ideologiju usmjerenu na uni\u0161tavanje dekadentnog statusa quo, niti ona ima naznake antisistemske komponente kakvu su, barem deklarativno i barem u ranim fazama mobilizacije, imali povijesni fa\u0161izmi. Umjesto toga, nacionalizam katastrofe motiviran je upravo strahom od i\u0161\u010deznu\u0107a onoga \u0161to se donedavno do\u017eivljavalo (ili na periferijama i poluperiferijama svjetskog sistema i\u0161\u010dekivalo) kao gra\u0111anska \u201enormalnost\u201c, a ne \u017eeljom da tu normalnost uni\u0161ti jer je do\u017eivljava kao patolo\u0161ku. Pa tako, primje\u0107uje Seymour, u politi\u010dkom arsenalu nacionalizama katastrofe redovno nalazimo tek dobro poznata obe\u0107anja i oprobane instrumente koji su do ovakvog stanja stvari zapravo kroz posljednja desetlje\u0107a i doveli: pogodovati interesima kapitala, ukinuti regulativu vezanu uz eksploataciju rada i ekolo\u0161ku za\u0161titu te dru\u0161tvo oblikovati autoritarno-tehnokratski, hvalospjevima konkurentnosti, inovativnosti i izvrsnosti kako bi kapitalu poslu\u017eilo kao \u0161to djelotvorniji usisava\u010d dru\u0161tveno proizvedene vrijednosti.<\/p>\n

Ovom cilju u trenutnoj fazi poma\u017ee i autoritarni preporod nacije koji se ogleda u redukciji postignu\u0107a u podru\u010dju ljudskih prava, porastu dru\u0161tvene isklju\u010divosti i kulturnoj pripremi za to da se \u017eu\u0111ena \u201enormalnost\u201c obrani ili povrati nasiljem. Seymour, me\u0111utim, u svojoj raspravi oprezno nagla\u0161ava kako ova razlika u odnosu na povijesne fa\u0161izme nije i ne mo\u017ee biti sasvim stabilna te skre\u0107e pa\u017enju na to da bi nacionalizam katastrofe mogao odigrati ulogu instrumenta tranzicije u dru\u0161tveni poredak koji je u svojim destruktivnim tendencijama znatno direktniji i organizacijski uredniji. On trenutno nema jasnu organizacijsku os i realizira se u dijalektici izme\u0111u mutnog fobi\u010dnog afekta masa kojem se prilago\u0111avaju elite te ga odozgo po potrebi podra\u017eavaju i njime manipuliraju kroz difuzne strategije provokacije i odricanja od odgovornosti \u0161to, izme\u0111u ostalog, na neobi\u010dne i nove na\u010dine omogu\u0107ava i arhitektura digitalne javne sfere.<\/p>\n

U Hrvatskoj, za koju bi se kao i za druge biv\u0161e jugoslavenske republike moglo re\u0107i da kao prethodnica jednu raniju verziju etnonacionalizma katastrofe \u017eivi ve\u0107 desetlje\u0107ima, ovakva je moderna nacionalisti\u010dka dinamika o\u010dvrsnula nedavno, najkasnije ili najo\u010ditije ove godine. Prema Rastku Mo\u010dniku, od po\u010detka postsocijalisti\u010dke tranzicije u biv\u0161im su se socijalisti\u010dkim republikama, jedna iza druge, pojavile \u201edvije vrste fa\u0161istoidnih politi\u010dkih praksi\u201c koje povezuje svojstvo \u201eantipoliti\u010dnosti\u201c. (Spisi o suvremenom kapitalizmu, 2016., 154) Jednu od njih Mo\u010dnik naziva \u201eromanti\u010dnim \u2018kulturnim fa\u0161izmom\u2019\u201c \u010dija je osnovna ideologija nacionalizam 19. stolje\u0107a bez liberalnih dimenzija koji se trudi stvoriti autoritarnu dr\u017eavu. Druga je \u201erealisti\u010dka tehnokratska \u2018ne-politika\u2019\u201c, samozvano post-ideolo\u0161ka, odnosno radi se o autoritarnoj liberalnoj, multikulturalnoj tehnokraciji elita koju je najlak\u0161e vezati uz pojam \u201eneoliberalizam\u201c. Ove dvije prakse me\u0111usobno se nadopunjuju i to tako da \u201ejedna [fa\u0161istoidnim politikama] pribavlja masovnu potporu, a druga je izvor \u2018pro\u0161irene reprodukcije\u2019 samih fa\u0161istoidnih politi\u010dkih praksi\u201c, odnosno ona u interesu kapitala \u201euvodi zakonske i podzakonske propise koji omogu\u0107avaju prakti\u010dnu diskriminaciju i pretjerano iskori\u0161tavanje\u201c. (isto, 155, 154) Ove dvije svojevremeno donekle razdvojene prakse, u posljednjim su se godinama u Hrvatskoj sasvim sljubile u oblik koji opisuje Seymourov nacionalizam katastrofe.<\/p>\n

Obe\u0107anje preporo\u0111ene nacije, tog homogenog \u0160trumf-sela u kojem ne \u017eive Srbi, a mu\u0161karci pi\u0161ke u mu\u0161kim, \u017eene u \u017eenskim Toi Toi-ima, dano je tako i s pozicije koju je idealisti\u010dka, romanti\u010dnija desnica dotad kritizirala kao odnaro\u0111enu, ako ne i izdajni\u010dku.3U izvrsnoj reporta\u017ei u kojoj prikazuje atmosferu u Zagrebu uo\u010di Thompsonovog koncerta, Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107 isti\u010de detalj koji ukazuje na ovu napetost: \u201ePosjetitelji lagano napu\u0161taju Bundek, pridru\u017euju\u0107i se stotinama tisu\u0107a ljudi za ulazak na Hipodrom. Vidno pijani mladi\u0107i komentiraju odlazak Plenkovi\u0107a na Thompsonovu probu. [\u2026] Jedan od mladi\u0107a pozdravlja premijerovu gestu, ali ka\u017ee da je \u2018pi\u010dka\u2019 zato \u0161to ne\u0107e do\u0107i na koncert.\u201d \u010citavu reporta\u017eu mogu\u0107e je prona\u0107i ovdje: https:\/\/www.portalnovosti.com\/za-dom-revni\/ Ovaj moment va\u017ean je zbog toga \u0161to ukazuje na to s kolikom se lako\u0107om tehnokratske elite odri\u010du liberalne pristojnosti u trenucima u kojima se treba ideolo\u0161ki konsolidirati u obranu vlasti i\/ili poretka, a i zbog toga \u0161to jasno ocrtava gdje smo i \u0161to smo kao dru\u0161tvo. Naime, prvi posve javni \u201eZa dom spremni\u201c, onaj koji je ozna\u010dio po\u010detak nove politi\u010dke faze obrane globalnog poretka koji predvode Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave sa svojim zapadnim saveznicima, nije lansirala pijana mlade\u017e u Zagrebu, ve\u0107 najbogatiji kapitalist svijeta na inauguracijskom skupu predsjednika u Washingtonu. Vazalske elite kod nas na blatnjavoj periferiji centra samo su nastavile u ritmu koji je zadan odozgo po vertikali. Mra\u010dna utopija preporo\u0111ene \u2013 etni\u010dki, rodno, rasno i svekoliko o\u010di\u0161\u0107ene \u2013 nacije tako je u oba ova slu\u010daja prizvana da obrani globalni poredak kapitala.<\/p>\n

Unato\u010d razlikama izme\u0111u historijskog fa\u0161izma i nacionalizma katastrofe u ovoj se formuli ve\u0107 jasno naziru konture povijesne uloge fenomena fa\u0161izma, bez obzira na to \u0161to se zasad ostvaruje nepotpuno i u svojim novim oblicima. Poznatim rije\u010dima Waltera Benjamina: \u201eFa\u0161izam nastoji organizirati novonastale [proletarizirane] mase ne diraju\u0107i u posjedovne odnose, odstranjivanju kojih one te\u017ee. Svoj spas on vidi u tome da masama dopusti da do\u0111u do svog izraza (nikako do svog prava).\u201c4Interveniramo ovdje jednom promjenom u prijevod Snje\u0161ke Kne\u017eevi\u0107. U izvornom tekstu stoji izraz \u201eproletarizirane mase\u201c (\u201eproletarisierte Massen\u201c), a ne kao u prijevodu \u201eproleterske mase\u201c (\u201eproletarische Massen\u201c). (Umjetni\u010dko djelo u doba svoje tehni\u010dke reproduktivnosti, 79)<\/p>\n

Postavlja se nekoliko va\u017enih pitanja. Prvo, tko su to\u010dno te mase? Iako ne postoje raspolo\u017eivi i sustavni podaci, mo\u017eemo se i ovdje oprezno poslu\u017eiti Seymourovom studijom te joj pridodati novinske izvje\u0161taje i anegdotalne uvide koji redom ukazuju na prisutnost velikog broja mladih, hodo\u010da\u0161\u0107a \u010ditavih obitelji, te \u017eovijalni ton dominantnih srednjestruja\u0161kih medija koji su o doga\u0111anjima oko koncerta izvje\u0161tavali u stilu subotnjih osvrta s gradske promenade. Takvim medijskim tretmanom i promid\u017ebenim radom raznolikih dru\u0161tvenih institucija, od religijskih do dr\u017eavnih, postigla se ne samo rekordna prodaja ulaznica, ve\u0107 i politi\u010dki mnogo va\u017enija fabrikacija dojma gotovo apsolutne reprezentativnosti, odnosno dojma sudjelovanja dru\u0161tva u cjelini. (Oni koji ne odobravaju, implicitno su ionako iz dru\u0161tva diskvalificirani kao, prema rije\u010dima jedne starije Thompsonove pjesme, \u201eantikristi i masoni, komunisti, ovi, oni\u201c.) \u00a0Ovako ne\u0161to, koliko god ovisilo i o spremnosti na sudjelovanje velikog dijela nacionalne populacije, svakako ne bi bilo mogu\u0107e bez privole dominantnih dru\u0161tvenih klasa i institucija kojima upravljaju.<\/p>\n

Njihova dominantna pozicija bila je naposljetku i upisana u samu strukturu prostora na Thompsonovu koncertu. S izdvojenih VIP tribina preporod su nacije pozdravljala dobro poznata lica kapitala, dr\u017eave i crkve. Tako da se uvidi iz Seymourove analize nacionalizma katastrofe kao globalne pojave \u010dine upotrebljivima i ovdje: razmatraju\u0107i podatke iz drugih nacionalnih konteksta, on zaklju\u010duje kako tu pojavu ne karakterizira homogena i \u010dvrsta socijalna baza, ve\u0107 se radi o konglomeratu raznih dru\u0161tvenih grupa koje se, kako ve\u0107 prema lokalnim uvjetima, konsolidiraju kroz nacionalisti\u010dku egzaltaciju i razne oblike isklju\u010divosti. To mogu biti socijalno najugro\u017eeniji slojevi dru\u0161tva, ali kao \u0161to Seymour pa\u017eljivo isti\u010de na nizu konkretnih empirijskih primjera (npr. u Brazilu, Njema\u010dkoj, Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, itd.), ovakvi fa\u0161istoidni suvremeni pokreti \u010desto zapo\u010dinju inicijativom privilegiranijih dru\u0161tvenih klasa koje njima dominiraju vo\u0111ene raznim oblicima nezadovoljstva artikuliranog kroz agresivni revan\u0161izam kojim poku\u0161avaju prikriti svoju nesigurnu poziciju i nepriznate fobi\u010dne afekte. U nemirnoj situaciji ukr\u0161tenih katastrofa, navodi on, prednost nacionalizma u odnosu na suparni\u010dke ideologije \u201eo\u010digledno nije u tome \u0161to dodaje ikakvo materijalno blagostanje, ve\u0107 u psiholo\u0161kom vi\u0161ku koje nudi nacionalisti\u010dki preporod.\u201c<\/p>\n

Drugo pitanje je za\u0161to je uop\u0107e potreban ovaj \u201epsiholo\u0161ki vi\u0161ak\u201c, \u0161to proletarizirane mase u njemu izra\u017eavaju? Naposljetku, redovite makroekonomske litanije predstavnika vladaju\u0107eg poretka ne najavljuju nikakvu katastrofu, ne nude nikakva iznena\u0111enja te ukazuju na to da je sve, vi\u0161e-manje, kako treba biti. Prijete nam \u201eozbiljni suvremeni izazovi\u201c, no BDP raste, projekti se provode, turisti i dalje dolaze. Osim toga, budu\u0107i da se ne \u017eivi samo od novca, redovito nas se podsje\u0107a i na to da je jo\u0161 pred nekoliko desetlje\u0107a dosanjan \u201etisu\u0107ljetni san hrvatskog naroda\u201c, \u201estvorili smo svoju dr\u017eavu\u201c. A ona je stvorena vojno-redarstvenom operacijom \u201e\u010distom kao suza\u201c koja je, odmjerenim rije\u010dima dostojanstvenog pobjednika kakav je bio otac nacije, \u201erak koji je razarao hrvatsko nacionalno bi\u0107e\u201c svela na neopasnu statisti\u010dku marginu.5 Ovo su rije\u010di Franje Tu\u0111mana iz govora u svje\u017ee oslobo\u0111enom Kninu. Isje\u010dci govora mogu se na\u0107i u ovogodi\u0161njoj virtualnoj izlo\u017ebi \u201c\u2019Oluja\u2019: pri\u010de iz ha\u0161kih sudnica\u201d: https:\/\/snv.hr\/oluja-price-iz-sudnica\/hr\/cedo-ne-bus-se-vrnul\/<\/p>\n

No, ako je doista tako, ako je dru\u0161tvu relativno dobro i dobilo je \u0161to je htjelo, barem prema kriterijima ideolo\u0161kih pokazatelja koje vladaju\u0107i poredak koristi za mjerenje normalnosti i prosperiteta, za\u0161to \u0161iroke mase ljudi spremno sudjeluju u ritualima ratobornog jedinstva uznemirenog kolektiva? Odgovor je nesumnjivo u tome da su mnogi doista uznemireni, odnosno da zadovoljiti kriterije normalnosti, pa \u010dak i prosperiteta, kakve servira dominantna ideologija ne zna\u010di da su zadovoljene, ili da su uop\u0107e prepoznate, razne dru\u0161tveno prisutne \u017eudnje i potrebe. U potrazi za spomenutim vi\u0161kom izra\u017eava se, odnosno poku\u0161ava pokriti, svakako neki neosvije\u0161teni manjak. Nacionalizam katastrofe, ideolo\u0161ka forma koja, kako pi\u0161e Seymour, po\u010diva na \u201esramu\u201c (od vlastite slabosti u darvinisti\u010dkom svijetu u kojem, znamo, pre\u017eivljavaju samo najsposobniji) te \u201estrahu od likvidacije socijalne distinkcije\u201c (u svijetu prijetnji, nesigurnosti i zao\u0161trenih dru\u0161tvenih proturje\u010dja) nudi palijativ ovome mutno nesretnom stanju. Poop\u0107eni resantiman uzrokovan ovim afektima, nesposoban da se u institucionalnim i ideolo\u0161kim okovima kraja povijesti iz \u0161kripca izvu\u010de probojem u ne\u0161to novo, oblikuje se u bu\u010dni, ali jalovi \u201epokret dru\u0161tvenog samopo\u0161tovanja\u201c (Seymour), neku vrstu samopomo\u0107i potrebne naciji ne da bi otkrila \u0161to je zapravo iza nemira koje pro\u017eivljava, ve\u0107 da se funkcionalno pokrpa i smjerno nastavi po starom.<\/p>\n

Trule\u017e dru\u0161tvenog supstrata iz koje izrasta ova pojava najkorisnije sa\u017eima stari credo Margaret Thatcher: dru\u0161tvo ne postoji, postoje samo pojedinci i njihove obitelji. Nacionalizam katastrofe reakcionarna je ideolo\u0161ka forma koja strah nastao nestankom dru\u0161tva, odnosno redukcijom svih dru\u0161tvenih odnosa na tr\u017ei\u0161ne, poku\u0161ava umiriti obe\u0107anjem njegove obnove upravo kroz viziju nacije kao velike, stabilne i uredne obitelji. Utoliko i hvalospjevi apstraktnom i slatkastom \u201ezajedni\u0161tvu\u201c koji su posljednjih mjeseci pratili doga\u0111anja oko hipodroma. Nacionalno \u201ezajedni\u0161tvo\u201c zbijanje je redova pod prijetnjom nekoliko ukr\u0161tenih katastrofa, od uvijek mogu\u0107e i nikad prevladane ekonomske, preko recentne pandemije, do ratnih sukoba uzrokovanih dinamikom imperijalizma i simptoma ekolo\u0161ke krize pred kojima je sve te\u017ee zatvarati o\u010di. No svaku pojedinu od tih katastrofa generira poredak koji je po definiciji globalan. To pak zna\u010di da uspjeh nacionalnog \u201ezajedni\u0161tva\u201c \u2013 mjeren brojem prodanih karata za tehnolo\u0161ki spektakl koji su priredile specijalizirane me\u0111unarodne kompanije, a sve na mjesto postavile i po\u0161arafile ruke agencijskih radnika iz zemalja globalnog Juga \u2013 nije mjerilo uspjeha \u201ehrvatstva\u201c, na\u0161e autonomne lokalnosti, ve\u0107 upravo suprotno, mjerilo je heteronomije i ranjivosti tog \u201ehrvatstva\u201c, njegove \u010dvrste integriranosti u dinamiku imperijalisti\u010dkog poretka, \u010dija se pravila odre\u0111uju daleko, daleko od na\u0161eg sela.<\/p>\n

U na\u0161em slu\u010daju postoji i jo\u0161 jedna karakteristi\u010dna katastrofa koju kao katastrofu dru\u0161tveno ne priznajemo, potiskujemo, nije\u010demo i pori\u010demo: raspad socijalizma, odnosno raspad socijalisti\u010dke Jugoslavije u krvavim sukobima i sveobuhvatnim plja\u010dka\u0161kim pohodima na bogatstvo koje su zara\u0107ene strane prethodno zajedno stvorile. Kakav god da je bio rat koji je pratio ovaj raspad u svim svojim fazama, na raznim svojim teritorijima i u razli\u010ditim svojim verzijama \u2013 me\u0111udr\u017eavni, gra\u0111anski, agresorski, obrambeni \u2013 uvijek i svugdje bio je samo jedno, bratoubila\u010dki.<\/p>\n

Nacionalizam, osim \u0161to je poslu\u017eio kao ideolo\u0161ki instrument uspostave novih dru\u0161tvenih odnosa, legitimirao polo\u017eaj novih dru\u0161tvenih elita i prvobitnu akumulaciju kapitala te prikrio unutarnacionalne dru\u0161tvene antagonizme, s vremenom je zadobio i svoju novu bitnu funkciju \u2013 da bude mehanizam poricanja ove traumatske \u010dinjenice.\u00a0Nju nikada nije bilo mogu\u0107e bez ostatka potisnuti, ali to je mo\u017eda jo\u0161 i te\u017ee sada, o\u010di u o\u010di s krizama koje prijete \u201eeuroatlantskim integracijama\u201c, odnosno poretku na koji je prije nekoliko desetlje\u0107a postsocijalisti\u010dka nacija bacila sve karte. Jeftina samopomo\u0107 nacionalizma, uto\u010di\u0161te koje nudi pokret dru\u0161tvenog samopo\u0161tovanja, defanzivan je odgovor na tjeskobnu mogu\u0107nost da smo se tim potezom, umjesto\u00a0 pridru\u017eivanja tisu\u0107ljetnom kraljevstvu kraja povijesti, ve\u0107 u startu uspostavili kao dru\u0161tvo s ograni\u010denim rokom trajanja.<\/p>\n

U takvoj tjeskobi neki prljavi instinkt \u2013 kao takav dosljedno kultiviran kroz dominantne odnose i vrijednosti klasnog dru\u0161tva \u2013 nala\u017ee da se prona\u0111e krivac. Pa tako i danas izranjaju Jugoslaveni i srbo\u010detnici, za njima i migranti, pederi, feministkinje, muslimani i \u010ditava plejada raznolikih neprijateljskih figura na koje mo\u017eemo projicirati odgovornost za probleme te se odre\u0107i obaveze i te\u0161ko\u0107e suo\u010davanja kako s kompleksno\u0161\u0107u neosobnog poretka kojim ne upravlja nikakva sredi\u0161nja inteligencija, nego slijepi imperativi kapitalisti\u010dke akumulacije, tako i s vlastitim strahovima od nemo\u0107i pojedinca koji pod takvim poretkom \u017eivi. Ova figura neprijatelja nikako nije proizvoljna, ve\u0107 je naprosto druga strana transcendentalnog mita nacije (presudno va\u017enog i za povijesne fa\u0161izme) jer takva nacija da bi se uop\u0107e konstituirala, da bi se uobli\u010dila, neprijatelja po definiciji treba. (Prema nacisti\u010dkom teoreti\u010daru prava i dr\u017eave Carlu Schmittu, figura neprijatelja konstitutivna je i za politi\u010dko kao takvo.) Naime, u trenucima krize i nesigurnosti, tako uobli\u010dena nacija neprijatelja \u0107e prizvati da se konsolidira, a ponekad ne\u0107e mirovati dok od neprijatelja ne i\u0161\u010disti sve svoje pore i van izbaci sve vi\u0161kove.<\/p>\n

Mo\u017ee se primijetiti afinitet izme\u0111u takve paranoidne logike i fenomena suvremenog zavjereni\u010dkog mi\u0161ljenja karakteristi\u010dnog za mnoge aktualne rukavce nacionalizama katastrofe. Ovo suvremeno zavjereni\u0161tvo tako\u0111er je presudno motivirano stanjem stvari u kojem dru\u0161tvo ne postoji, odnosno motivirano je i krizom dru\u0161tvenog autoriteta \u2013 psihoanaliti\u010dkim rje\u010dnikom re\u010deno, krizom instance velikog Drugog. Alenka Zupan\u010di\u010d analizira ovaj fenomen u svojoj nedavno objavljenoj knjizi o mehanizmu poricanja gdje navodi kako \u201euspon i \u2018normalizacija\u2019 teorija zavjere ima svoje dru\u0161tvene uzroke u onome \u0161to se na kraju doima kao normalizacija krize, krize kao novog na\u010dina \u017eivota.\u201c (Poricanje, 2024., 86) U svojoj analizi isti\u010de kako teoreti\u010dari zavjere prema instanci velikog Drugog imaju zamr\u0161en odnos, tj. da s jedne strane \u201eoni su uvjereni da veliki Drugi itekako postoji (vjeruju u postojanje instance koja je sama po sebi dosljedna, djeluje ciljano, vu\u010de sve konce i sve koordinira). No, s druge strane, oni tako\u0111er vjeruju da je ova instanca fundamentalno i namjerno zla i obmanjuju\u0107a.\u201c (isto, 88-89) Implikacije toga za bitak onoga tko je investiran u zavjereni\u010dko mi\u0161ljenje itekako su va\u017ene. Prema Zupan\u010di\u010d, deklaracija ne\u010dijeg znanja o zavjeri slu\u017ei da \u201epresretne\u201c traumati\u010dnu tjeskobu (odnosno izvjesnost) njegova ne-bitka. Ili izravnije re\u010deno: \u201eDrugi jam\u010di moj bitak upravo time \u0161to me u svakom trenutku poku\u0161ava sustavno prevariti. [\u2026] \u0161to me Drugi vi\u0161e poku\u0161ava prevariti, \u0161to je vi\u0161e opsjednut mnome, to o\u010ditije postaje da postojim.\u201c (90)<\/p>\n

Ako kroz ovu formulu razmotrimo nedavne rasprave oko fa\u0161isti\u010dkih simbola u na\u0161em javnom prostoru, shvatit \u0107emo za\u0161to su u na\u010delu dijalog i borba \u010dinjenicama posve jalovi ili barem slabo u\u010dinkoviti. \u201eZa dom spremni\u201c i nakon svih argumenata i javnih \u010dinjeni\u010dnih intervencija naprosto ostaje \u201estari hrvatski pozdrav\u201c. Ne zato (ili ne samo zato) \u0161to se te \u010dinjenice nisu dobro \u010dule ili \u0161to im ve\u0107ina nije bila adekvatno izlo\u017eena. Upravo suprotno. \u0160to su te \u010dinjenice vidljivije i uvjerljivije plasirane s pozicija zlog Drugog (tj. \u0161to ih \u010de\u0161\u0107e ponavljaju oni koji su ve\u0107 ozna\u010deni kao neprijatelji, \u201eJugoslaveni\u201c), to je \u010dvr\u0161\u0107e \u201ezajam\u010den bitak\u201c, u\u010dvr\u0161\u0107eno je postojanje, onih koji u tim \u010dinjenicama vide instrumente zavjere. U ovakvim uvjetima javne komunikacije upravo isticanje antifa\u0161isti\u010dke \u010dinjenice jam\u010di vitalnost fa\u0161izma. Problem je, dakle, strukturni i kao takav nerje\u0161iv na razini racionalnih, reformisti\u010dkih postupaka kao \u0161to je \u201eizlaganje \u010dinjenicama\u201c.<\/p>\n

Ovome svakako ne poma\u017ee ni relativizacija samog pojma \u201e\u010dinjenice\u201c koju je postigla izvr\u0161na vlast dr\u017eave kad je 2018. godine u javnu sferu uvela slavnu \u201edvostruku konotaciju\u201c. Ako ovo i nije zna\u010dilo puno za istinski predane teoreti\u010dare zavjere i\/ili investirane neofa\u0161iste, svakako je pomoglo onim umjerenijima, nesumnjivo i brojnijima, koji se sirenskom zovu nacionalizma katastrofe priklanjaju uz pomo\u0107 klasi\u010dnog poricanja: \u201eznam to, ali ipak\u201c. U ovom slu\u010daju, \u0161to vrlo precizno obja\u0161njava Zupan\u010di\u010d, upravo znanje slu\u017ei tome da se porekne obaveza promjene pona\u0161anja koju to znanje zahtijeva. Hrvatska \u201edvostruka konotacija\u201c6Ova epizoda priziva u sje\u0107anje jo\u0161 jednu va\u017enu bravuru relativisti\u010dke hermeneutike prizvane u obranu nacionalizma: interpretaciju dvosmislenosti, tj. dvostruke konotacije, rije\u010di \u201etobo\u017ee\u201c kojom je Miomir \u017du\u017eul svjedo\u010de\u0107i pred ha\u0161kim sudom 2009. godine poku\u0161avao obraniti Franju Tu\u0111mana od optu\u017ebe da je s teritorija Republike Hrvatske \u017eelio protjerati kraji\u0161ke Srbe, \u201etobo\u017ee\u201c im jam\u010de\u0107i ljudska prava. Ovo je mogu\u0107e \u010duti u jo\u0161 jednom isje\u010dku iz spomenute izlo\u017ebe: https:\/\/snv.hr\/oluja-price-iz-sudnica\/hr\/cedo-ne-bus-se-vrnul\/ ne samo da je u\u010dinila javno dostupnim jedan takav poricateljski \u201eali ipak\u201c, ve\u0107 ga je i ovjerila dr\u017eavnom procedurom za svakog kome bi mogao zatrebati. Znamo da je to fa\u0161isti\u010dki pozdrav, ali ipak ne moramo po tom pitanju ni\u0161ta u\u010diniti jer znamo i to da on to istovremeno i nije. Umjesto, dakle, da dr\u017eava dostupnim \u010dini programe materijalnog dru\u0161tvenog boljitka, od dr\u017eave kraja povijesti njeni gra\u0111ani dobivaju besplatan trening u vje\u0161tini samozavaravanja.\u00a0\u00a0Ovo samozavaravanje nije dovoljno promatrati posve formalno, kao negiranje ili poricanje pojedina\u010dnih \u010dinjenica u svrhu obrane individualne ugode ili privilegije. Vi\u0161e i temeljnije od toga, ono je negiranje ili poricanje kompleksnog procesa iz kojeg \u010dinjenice izranjaju da bi naknadno bile raspoznate kao takve, ono je negiranje ili poricanje povijesti kao kolektivne prakse i obaveze proizvodnje dru\u0161tva. \u010cinjenicu ne pori\u010demo radi nje same, ve\u0107 radi tereta obaveze koji nam name\u0107e i izbjegavanja transformativne prakse na koju nas nagoni. Na kraju povijesti, u ustajaloj atmosferi relativizma i rezignacije, ova se navika lako stje\u010de i gotovo univerzalno upra\u017enjava.<\/p>\n

Tako da nema druge nego da zaklju\u010dimo da smo upravo po poricanju \u010dinjenica o fa\u0161isti\u010dkoj pro\u0161losti \u010dvrsto usidreni u sada\u0161njost, beskona\u010dnu sada\u0161njost kraja povijesti, umjesto, kao \u0161to se \u010desto tvrdi, da nas ono \u201evra\u0107a u pro\u0161lost\u201c. Odbijanje poziva na proizvodnju dru\u0161tva naprosto nas usidruje u ono \u0161to jest, a ka\u0161a mutnih predod\u017ebi i vrtlog nekultiviranih afekata kakve stvara suvremena kulturna situacija na tom nas sidri\u0161tu kao u magli zadr\u017eava. Ovom bijegu od povijesti, od prakse proizvodnje dru\u0161tva koja neizbje\u017eno uklju\u010duje i imaginiranje njegove budu\u0107nosti, svakako uvelike pridonosi i mehanizam mita koji je osna\u017een s osna\u017eivanjem potrebe za palijativom nacionalisti\u010dke ideologije.<\/p>\n

U klasi\u010dnom eseju o mitu kao specifi\u010dnoj formi proizvodnje zna\u010denja, Roland Barthes isti\u010de da je sam princip mita taj da \u201epreobra\u017eava povijest u prirodu\u201c, odnosno da forma mita svaki sadr\u017eaj koji organizira prazni od svih tragova neuredne povijesne stvarnosti i bilo kakvog kauzaliteta te ga pretvara u ikonu stati\u010dnog, neproizvedenog, uvijek ve\u0107 danog. (Bart, Mitologije, 201) Nije stoga \u010dudno da upravo mit \u2013 nezaobilazni alat na svakom gradili\u0161tu nacije, na hipodromu oja\u010dan i infrastrukturom spektakla \u2013 figurira kao va\u017ean postupak u poetici hrvatskog nacionalizma katastrofe. Thompsonova evokacija mita, predmoderne usmene kulture i pseudo-kr\u0161\u0107anskog praznovjerja sklapa se u mehanizam idealan upravo za barthesovski \u201ebijeg u prirodu\u201c od tjeskobe povijesti. No, s obzirom na to da je povijest, pod pritiskom kapitalisti\u010dkih imperativa i u nedostatku uvjerljive alternative, sazdana isklju\u010divo od vje\u010dne replikacije i rekonstitucije ve\u0107 postoje\u0107eg7Va\u017eno je naglasiti da se kad opisujemo ovu dinamiku i njenu vremensku dimenziju (u ovom eseju opisali smo je i kao \u201ebeskona\u010dnu sada\u0161njost\u201c) ne oslanjamo na ezoteri\u010dne filozofske metafore, ve\u0107 na materijalisti\u010dku analizu kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, njegovih institucija i kulturom odre\u0111enih limita dru\u0161tvene imaginacije koja je usko povezana s povijesnim iskustvom \u017eivota u takvom sistemu. Dobar primjer analize koja se bavi vremenskom dimenzijom kapitala, definicijom uloge rada u kapitalizmu i impersonalnim mehanizmom koji vlada i upravlja dru\u0161tvom mo\u017ee se na\u0107i u knjizi Moishea Postonea, kod nas na\u017ealost neprevedenoj, pod naslovom \u201eTime, Labor, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx\u2019s Critical Theory\u201c u prvom izdanju objavljenoj 1993. godine. Postone koristi termine \u201eperpetual present\u201c (\u201ebeskona\u010dna sada\u0161njost\u201c) i \u201etreadmill effect\u201c (\u201eefekt pokretne trake\u201c) kako bi slikovito opisao posljedice proizvodnje vrijednosti i proturje\u010dnu razvojnu dinamiku kapitala koja je istovremeno dinami\u010dna i stati\u010dna. Vidi Postone, posebno 289-290, 299, 346., ovaj bijeg je trk u mjestu, neprekidno ponavljanje sada\u0161njeg trenutka u njegovim sve umornijim i degradiranijim varijacijama. Ako se nacija predstavlja kao priroda, trajna i oduvijek, naprosto ovdje, ona nam osim posve tjelesne sigurnosti, poslovi\u010dne topline stada, nudi i du\u0161evni mir, sigurnost neupitnog i stabilnog znanja \u2013 tako je oduvijek bilo. Upravo to nam govori i najnoviji u nizu hitova proizvedenih u pogonu \u010diji je proizvod i sam Marko Perkovi\u0107 Thompson. Kao i na ranijim prekretnicama, apeli i zazivi iz neobi\u010dno uspje\u0161ne pjesme odmah po objavi zadobili su funkciju narodnih mudrosti. \u201eAko ne zna\u0161 \u0161ta je bilo\u201c, poziva pjesma, probudi se i osvijesti da nam prijeti opasnost. Odgovore ne\u0107e\u0161 na\u0107i kod varljivog i zlog suvremenog velikog Drugog, ve\u0107 ga zamijeni onim praiskonskim i zanemarenim, dobrohotnim, koji govori istinu \u0161to spiritisti\u010dki odjekuje domovinskim krajolicima zajedno s Maj\u010dinim jaucima za palim junacima.<\/p>\n

\u201eAko ne zna\u0161 \u0161to je bilo\u201c, drugim rije\u010dima, pusti da te vodi ono \u0161to ve\u0107 zna\u0161. Probudi se da bi nastavio spavati, pokreni se da bi ostao na mjestu. Ponovno, ve\u0107 spomenuta Benjaminova formula: \u201eMase imaju pravo na promjenu posjedovnih odnosa; fa\u0161izam im nastoji dati izraz \u010duvanjem tih odnosa.\u201c (isto, 79) Pritom je klju\u010dno da se primijeti i ono \u0161to pjesma ne savjetuje, odnosno od \u010dega neizravno, ali vrlo uvjerljivo odvra\u0107a. Pjesma ne govori da ako ne zna\u0161 \u0161ta je bilo \u2013 \u201eu\u010di\u0161, u\u010di\u0161, i samo u\u010di\u0161\u201c. Autenti\u010dna spoznaja dolazi s neugodnim imperativom transformacije. Ne mo\u017eemo u\u010diti tako da ostanemo isti. Ali za ovo odvra\u0107anje postoje i sasvim konkretni institucionalni razlozi. Da bi u\u010denje iz te nesretno izblijedjele komunisti\u010dke parole uop\u0107e bilo mogu\u0107e na razini vidljivog dru\u0161tvenog efekta unutar postoje\u0107eg poretka, potrebna je \u010dvrsta mre\u017ea institucija (ili parainstitucija), jakih i (samo)kriti\u010dnih, posve\u0107enih prosvjeti i izgradnji politi\u010dke imaginacije dru\u0161tvenog kolektiva. A kako da institucije razvija dru\u0161tvo koje ne postoji u sada\u0161njosti koja ne prolazi?<\/p>\n

Varljiva epistemolo\u0161ka samouvjerenost, samodopadnost sirovog neznanja na kojoj se hrani nacionalizam katastrofe, istaknimo i to, ne mo\u017ee se svesti na slu\u010daj bez kauzaliteta. Ona nije nasumi\u010dna genetska karakteristika rasutih internetskih trolova, ve\u0107 dru\u0161tvena posljedica desetlje\u0107a \u017eivota u kapitalisti\u010dkom poretku. Thompsonova mitska, usmena kultura utoliko nije samo odraz nekih naprosto postoje\u0107ih pradavnih atavizama, ve\u0107 svoj uzrok i mjesto nalazi upravo u suvremenosti. Njen implicitni relativizam (ako postoji \u201ena\u0161a istina\u201c, onda logi\u010dki postoji i \u201enjihova istina\u201c) te njena zavjereni\u010dka paranoja i nervozna boja\u017eljivost, resantiman povrije\u0111enog pojedinca koji smatra da mu se nanosi nepravda, vrlo se dobro nadovezuju na kulturne navike nepovjerljivih i atomiziranih subjekata stvorenih u distopijskom me\u0111udjelovanju suvremenih informacijskih tehnologija i platformskog interneta. Te navike, naravno, itekako uklju\u010duju i ideolo\u0161ke reflekse koje usa\u0111uju i normaliziraju jo\u0161 uvijek efikasni ideolo\u0161ki aparati etnonacionalisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n

Adresat Thompsonovih pjesama, drugim rije\u010dima, nije neka nepopravljiva vje\u010dna \u201eselja\u010dina\u201c, ve\u0107 je taj adresat proizveden i na pladnju serviran u dru\u0161tvenoj situaciji posredovanoj kroz najsuvremenije tehnologije prema kulturnim modelima tr\u017ei\u0161no uvezenim iz jezgre svjetskog sistema kojoj kao dru\u0161tvo desetlje\u0107ima servilno i bezidejno stremimo. Pokazuje se pritom da sentimentalnost Thompsonove poruke, utje\u0161na neposrednost8U va\u017enoj nedavnoj kulturolo\u0161koj analizi Anna Kornbluh koristi termin \u201eimmediacy\u201c, odnosno \u201eneposredovanost\u201c ili \u201eneposrednost\u201c, kako bi opisala tendenciju u kulturi suvremenog kapitalizma ka stvaranju dojma proizvodnje zna\u010denja kao neposredno prenesenog, bez vidljive forme kojom se uobli\u010duje, zna\u010denja u koje smo uronjeni kao da smo i sami usred situacije koju evocira. Ovim se postupkom bri\u0161e ne toliko granica izme\u0111u stvarnosti i fikcije, koliko tragovi proizvodnje i jedne i druge. I Alenka Zupan\u010di\u010d u knjizi koju smo spominjali tako\u0111er navodi Kornbluh te u skladu s njom zaklju\u010duje: suvremenoj kulturi treba vi\u0161e \u201enegativnosti i otu\u0111enja usred ove silne neposrednosti\u201c. (103) Odnosno treba joj formalne distance, vidljivije svijesti o njenoj proizvedenosti, vi\u0161e hrabre negacije, manje sentimentalne identifikacije. njene istine objavljene u bliskom kontaktu, glasom i me\u0111u nama, ovjerene \u010dvrstom rukom koja hvata za rame, djeluje kao mo\u0107an alat za izgradnju imaginarne zajednice u uvjetima dezintegracije dru\u0161tva, odnosno zamjene dru\u0161tva tr\u017ei\u0161tem.\u00a0Ova mo\u0107 ima i svoju utopijsku dimenziju. Stoga se za mi\u0161ljenje koje u figuri utopije vidi nu\u017ean sastojak kritike postavlja pitanje je li od nje mogu\u0107e, vrlo oprezno, ne\u0161to i nau\u010diti? Koliko god se je\u017eili od tvrdnje da je protofa\u0161isti\u010dka egzibicija \u201eradosti kroz snagu\u201c (Kraft durch Freude) koju smo gledali na hipodromu izraz neke vrste nade, potrebno je da to ustvrdimo ukoliko \u017eelimo dobaciti dalje od moralisti\u010dkog zgra\u017eanja ili defetisti\u010dke rezignacije. Na tom su masovnom skupu, osim brojnih elemenata koji od odr\u017eanja postoje\u0107eg poretka i njegova bezumnog spektakla profitiraju, sudjelovali i brojni oni za koje je ova varljiva nada predstavljala simboli\u010dku slamku barem privremenog spasa od realnosti poni\u017eenja u mlinu neprijateljske svakodnevice.<\/p>\n

Otrovno, ali ipak ugodno pijanstvo. Radost sudionika u tom ritualu treba shvatiti ozbiljno jer nije glumljena, bez obzira na to \u0161to je \u201ezajedni\u0161tvo\u201c koje je tu radost motiviralo spektakularna simulacija u slu\u017ebi odr\u017eanja dru\u0161tvenog odnosa koji po definiciji razjedinjuje.<\/p>\n

Nada onih koji imaju nije ista kao nada onih koji nemaju. Ako se nemirni afekt ovih prvih i mo\u017ee reducirati na strah od gubitka privilegija, nemirni afekt drugih ne mo\u017ee zadovoljiti opijenost etnonacionalisti\u010dkim spektaklom, ve\u0107 samo konkretan, egalitaran, dru\u0161tveno-transformativan politi\u010dki zahtjev. Ti drugi, dakle, s Thompsonova koncerta nisu mogli oti\u0107i zadovoljni pa makar toga i ne bili svjesni. Ako ozbiljno shvatimo ovakvu njihovu nadu, treba razumjeti i to da se ona jo\u0161 manje mo\u017ee zadovoljiti bezalkoholnom, odnosno bezfa\u0161isti\u010dkom ponudom, kao \u0161to se predlagalo u raspravama nakon hipodroma u kojima je spominjana mogu\u0107nost lijeve\u00a0 reartikulacije \u201edomoljublja\u201c \u2013 bez da se raspravlja o tome koja je to\u010dno vrsta potrebe u ovakvim historijskim uvjetima artikulirana kao \u201edomoljublje\u201c. Bezalkoholno, odmjereno domoljublje svakako ne\u0107e proizvesti ni stravi\u010dan mamurluk, ali bez svog omamljuju\u0107eg sastojka ne mo\u017ee stvoriti ni u\u017eitak dovoljno sna\u017ean da se zaborave nesigurnost i strah. A uostalom \u2013 i to je klju\u010dno \u2013 prava potreba i pravi u\u017eitak nisu u \u201edomoljublju\u201c, ve\u0107 u \u201edru\u0161tvu\u201c. Dakle onda i pravi problem nije odnos prema \u201edomoljublju\u201c, ve\u0107 to \u0161to je za \u0161iroke mase ljudi jedina u postsocijalisti\u010dkoj kulturi raspolo\u017eiva forma \u201enade u dru\u0161tvo\u201c ona sentimentalne, opasne nacional-identitetske egzaltacije. Da bi nastale nove i bolje forme u kojima se mo\u017ee artikulirati ova potreba, s druga\u010dijim dru\u0161tvenim posljedicama, potrebno ih je takvima proizvesti. Ovo se pak doga\u0111a kroz organizacijski, politi\u010dki, kulturni rad na proizvodnji dru\u0161tva. To znaju svi kojima je do dru\u0161tva stalo i ovo znanje, ako ne \u017eeli biti poricanje, obvezuje. Zavr\u0161ni je problem, dakle, kako posti\u0107i da se \u201enada u dru\u0161tvo\u201c po\u010dne artikulirati u novim formama, formama prepoznatljivim i po\u017eeljnim, u kojima je mogu\u0107e ocrtati konture zajedni\u010dke budu\u0107nosti s onu stranu katastrofe u kojoj smo zaglavili? Zaista, kako? Ovaj problem ne mo\u017eemo pore\u0107i tako da ka\u017eemo da smo sve ve\u0107 poku\u0161ali. Poku\u0161avati moramo dok ne uspijemo.<\/p>\n

Literatura:<\/p>\n

Bart, Rolan. \u201eMit danas.\u201c Mitologije, prijevod Andrija Filipovi\u0107 i Olja Petroni\u0107. Loznica, Karpos, 2013<\/p>\n

Benjamin, Walter. \u201eUmjetni\u010dko djelo u doba svoje tehni\u010dke reproduktivnosti\u201d, prev. Snje\u0161ka Kne\u017eevi\u0107. \u017divot umjetnosti: \u010dasopis za pitanja likovne kulture, 6, 1968., str. 67-80. https:\/\/monoskop.org\/images\/c\/cc Benjamin_Walter_1936_1968_Umjetnicko_djelo_u_doba_svoje_tehnicke_reproduktivnosti.pdf. Pristup 22. rujna 2025.<\/p>\n

Fukuyama, Francis. \u201eThe End of History?\u201c The National Interest, br. 16, ljeto 1989., str. 3\u201318.<\/p>\n

Kraj povijesti i posljednji \u010dovjek, prijevod Rajka Rusan Pol\u0161ek. Zagreb, Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada, 1994.<\/p>\n

Kornbluh, Anna. Immediacy, or, the Style of Too Late Capitalism. Verso, 2024.<\/p>\n

Laplanche, J. i J.-B. Pontalis. Rje\u010dnik psihoanalize, prijevod Radmila Zdjelar i Boris Buden. Zagreb, August Cesarec, 2024.<\/p>\n

Mo\u010dnik, Rastko. \u201eDvije vrste fa\u0161istoidnih politika.\u201c Spisi o suvremenom kapitalizmu, prijevod Sre\u0107ko Pulig. Zagreb, Srpsko narodno vije\u0107e: Arkzin, 2016.<\/p>\n

Postone, Moishe. Time, Labor, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx\u2019s Critical\u00a0Theory. 1993. Korigirano izdanje, Cambridge University Press, 2003.<\/p>\n

Schmitt, Carl. The Concept of the Political. 1976. Prijevod George Schwab, korigirano izdanje, University of Chicago Press, 2003.<\/p>\n

Seymour, Richard. Disaster Nationalism: The Downfall of Liberal Civilization. E-knjiga. Verso, 2024.<\/p>\n

\u0160imi\u010devi\u0107, Hrvoje. \u201eZa dom revni.\u201c Portal Novosti, 12. srpnja 2025. https:\/\/www.portalnovosti.com\/za-dom-revni\/. Pristup 20. rujna 2025.<\/p>\n

Vierda, Branka. \u201e\u2019Oluja\u2019: pri\u010de iz ha\u0161kih sudnica.\u201c Srpsko narodno vije\u0107e, 2025., https:\/\/snv.hr\/oluja-price-iz-sudnica\/. Pristup 25. rujna 2025.<\/p>\n

Zupan\u010di\u010d, Alenka. Poricanje. Prijevod Karlo Pavlovi\u0107. Zagreb, AGM, 2024.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:
\n1 Sam Fukuyama ne koristi termin \u201elibidinalna ekonomija\u201c niti se u svojoj razradi oslanja na psihoanaliti\u010dku eksplanatornu matricu, ve\u0107 na vokabular karakteristi\u010dan za kanone klasi\u010dne zapadne filozofije. Tako je jedan od njegovih sredi\u0161njih pojmova thym\u00f3s (kod Platona, thym\u00f3s je jedan od tri vida du\u0161e koji mo\u017eemo prevesti kao \u201esr\u010danost\u201c), a Fukuyama ga vezuje uz teoretizaciju \u201e\u017eudnje za prepoznavanjem\u201c koju preuzima od Hegela. U uvodnim napomenama Fukuyama navodi: \u201eljudska bi\u0107a tra\u017ee da se prepozna njihova vrijednost [\u2026] zahtjev za prepoznavanjem te vrijednosti mogli bismo dana\u0161njim popularnim jezikom nazvati \u2018samopo\u0161tovanjem\u2019. Sklonost da se osjeti samopo\u0161tovanje ni\u010de iz dijela du\u0161e koji zovemo thym\u00f3s. [\u2026] Ljudi vjeruju da ne\u0161to vrijede, a kad ih drugi tretiraju kao da vrijede manje od toga, osje\u0107aju ljutnju.\u201c (xvii) Termin \u201elibidinalna ekonomija\u201d apstraktniji je, ali konceptualno znatno precizniji i u Freudovoj psihoanalizi opisuje dinamiku cirkulacije libida, energije seksualnih nagona, odnosno \u201eoptjecanje vrijednosti u psihi\u010dkom aparatu, pri \u010demu subjekt naj\u010de\u0161\u0107e ne \u017eeli uvidjeti \u0161to je posrijedi i upravo ga to spre\u010dava da spozna kako seksualno zadovoljenje nalazi upravo u trpljenju simptoma.\u201c (Laplanche i Pontalis, Rje\u010dnik psihoanalize, 1992., 71) Freud sam ne koristi termin u ovom obliku, ali \u201eekonomska hipoteza stalno je i svuda prisutna\u201c u njegovom djelu. (isto, 71) Zanimljivo je primijetiti da Richard Seymour, \u010diju knjigu u raspravu uvodimo malo ni\u017ee i koji patologije suvremenog dru\u0161tvenog poretka obja\u0161njava iz psihoanaliti\u010dke vizure, tako\u0111er na klju\u010dnom mjestu uvodi termin \u201esamopo\u0161tovanje\u201c.
\n2 Knjiga nije prevedena s engleskog na hrvatski, a za prijevode dijelova citiranih u ovom tekstu slu\u017eimo se njenim e-izdanjem.
\n3 U izvrsnoj reporta\u017ei u kojoj prikazuje atmosferu u Zagrebu uo\u010di Thompsonovog koncerta, Hrvoje \u0160imi\u010devi\u0107 isti\u010de detalj koji ukazuje na ovu napetost: \u201ePosjetitelji lagano napu\u0161taju Bundek, pridru\u017euju\u0107i se stotinama tisu\u0107a ljudi za ulazak na Hipodrom. Vidno pijani mladi\u0107i komentiraju odlazak Plenkovi\u0107a na Thompsonovu probu. [\u2026] Jedan od mladi\u0107a pozdravlja premijerovu gestu, ali ka\u017ee da je \u2018pi\u010dka\u2019 zato \u0161to ne\u0107e do\u0107i na koncert.\u201d \u010citavu reporta\u017eu mogu\u0107e je prona\u0107i ovdje: https:\/\/www.portalnovosti.com\/za-dom-revni\/
\n4Interveniramo ovdje jednom promjenom u prijevod Snje\u0161ke Kne\u017eevi\u0107. U izvornom tekstu stoji izraz \u201eproletarizirane mase\u201c (\u201eproletarisierte Massen\u201c), a ne kao u prijevodu \u201eproleterske mase\u201c (\u201eproletarische Massen\u201c).
\n5 Ovo su rije\u010di Franje Tu\u0111mana iz govora u svje\u017ee oslobo\u0111enom Kninu. Isje\u010dci govora mogu se na\u0107i u ovogodi\u0161njoj virtualnoj izlo\u017ebi \u201c\u2019Oluja\u2019: pri\u010de iz ha\u0161kih sudnica\u201d: https:\/\/snv.hr\/oluja-price-iz-sudnica\/hr\/cedo-ne-bus-se-vrnul\/
\n6 Ova epizoda priziva u sje\u0107anje jo\u0161 jednu va\u017enu bravuru relativisti\u010dke hermeneutike prizvane u obranu nacionalizma: interpretaciju dvosmislenosti, tj. dvostruke konotacije, rije\u010di \u201etobo\u017ee\u201c kojom je Miomir \u017du\u017eul svjedo\u010de\u0107i pred ha\u0161kim sudom 2009. godine poku\u0161avao obraniti Franju Tu\u0111mana od optu\u017ebe da je s teritorija Republike Hrvatske \u017eelio protjerati kraji\u0161ke Srbe, \u201etobo\u017ee\u201c im jam\u010de\u0107i ljudska prava. Ovo je mogu\u0107e \u010duti u jo\u0161 jednom isje\u010dku iz spomenute izlo\u017ebe: https:\/\/snv.hr\/oluja-price-iz-sudnica\/hr\/cedo-ne-bus-se-vrnul\/
\n7 Va\u017eno je naglasiti da se kad opisujemo ovu dinamiku i njenu vremensku dimenziju (u ovom eseju opisali smo je i kao \u201ebeskona\u010dnu sada\u0161njost\u201c) ne oslanjamo na ezoteri\u010dne filozofske metafore, ve\u0107 na materijalisti\u010dku analizu kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje, njegovih institucija i kulturom odre\u0111enih limita dru\u0161tvene imaginacije koja je usko povezana s povijesnim iskustvom \u017eivota u takvom sistemu. Dobar primjer analize koja se bavi vremenskom dimenzijom kapitala, definicijom uloge rada u kapitalizmu i impersonalnim mehanizmom koji vlada i upravlja dru\u0161tvom mo\u017ee se na\u0107i u knjizi Moishea Postonea, kod nas na\u017ealost neprevedenoj, pod naslovom \u201eTime, Labor, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx\u2019s Critical Theory\u201c u prvom izdanju objavljenoj 1993. godine. Postone koristi termine \u201eperpetual present\u201c (\u201ebeskona\u010dna sada\u0161njost\u201c) i \u201etreadmill effect\u201c (\u201eefekt pokretne trake\u201c) kako bi slikovito opisao posljedice proizvodnje vrijednosti i proturje\u010dnu razvojnu dinamiku kapitala koja je istovremeno dinami\u010dna i stati\u010dna. Vidi Postone, posebno 289-290, 299, 346.
\n8 U va\u017enoj nedavnoj kulturolo\u0161koj analizi Anna Kornbluh koristi termin \u201eimmediacy\u201c, odnosno \u201eneposredovanost\u201c ili \u201eneposrednost\u201c, kako bi opisala tendenciju u kulturi suvremenog kapitalizma ka stvaranju dojma proizvodnje zna\u010denja kao neposredno prenesenog, bez vidljive forme kojom se uobli\u010duje, zna\u010denja u koje smo uronjeni kao da smo i sami usred situacije koju evocira. Ovim se postupkom bri\u0161e ne toliko granica izme\u0111u stvarnosti i fikcije, koliko tragovi proizvodnje i jedne i druge. I Alenka Zupan\u010di\u010d u knjizi koju smo spominjali tako\u0111er navodi Kornbluh te u skladu s njom zaklju\u010duje: suvremenoj kulturi treba vi\u0161e \u201enegativnosti i otu\u0111enja usred ove silne neposrednosti\u201c. (103) Odnosno treba joj formalne distance, vidljivije svijesti o njenoj proizvedenosti, vi\u0161e hrabre negacije, manje sentimentalne identifikacije.<\/p><\/blockquote>\n

Na vratima katastrofe: \u0161to predstavlja novi val nacionalizma u Hrvatskoj?<\/a><\/p><\/blockquote>\n