{"id":441132,"date":"2025-10-05T07:56:52","date_gmt":"2025-10-05T05:56:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=441132"},"modified":"2025-10-05T07:56:52","modified_gmt":"2025-10-05T05:56:52","slug":"spomenik-zlocincu-djurisicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/05\/spomenik-zlocincu-djurisicu\/","title":{"rendered":"Spomenik zlo\u010dincu \u0110uri\u0161i\u0107u"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

Nekome sam ovo pri\u010dao, a sad ho\u0107u i da napi\u0161em. U mom ranom djetinjstvu smo saznali da jedan Suljo iz Muhova ima \u017eenu Fatimu i da je ona Bosanka. Mi djeca nismo znali \u0161ta je to bosanka, mislili smo da je ona koja hoda bosa. Ponekad smo je sretali, stvarno ponekad i stvarno rijetko, jer smo rijetko i\u0161li u Muhovo, a njoj ku\u0107a nije bila blizu puta, nego visoko pod gromadom Koznik. Kad god smo je vidjeli imala je na nogama obu\u0107u, nekad opanke, nekad nekakve kalavrnje, bosa nije bila nikad.<\/p>\n

Mome bratu\u010dedu\u00a0Ramizu\u00a0je Suljo bio bli\u017ea svojta nego meni, pa je Fatima njemu bila vi\u0161e tetka nego meni. Pusti sad to, ona je i tvoja tetka, govorio bi Ramiz, jer ako je moja onda je i tvoja, ne mo\u017ee sve jedna majka da rodi. Kad smo pitali moga brata\u00a0Hazba\u00a0za\u0161to tu Fatimu zovu\u00a0bosanka, kad nikad nije bosa, on je rekao da je ona rodom iz Bosne, a kad je neko iz Bosne, onda je Bosanka, ako je \u017eena, a Bosanac je, ako je mu\u0161ko.<\/p>\n

I onda nam je objasnio koliko je od nas do te Bosne, rekao je nema previ\u0161e, koliko od nas do Sjenice, pa od Sjenice jo\u0161 jedanput toliko ili malo preko toga.\u00a0Mi nismo ni znali koliko je do Sjenice, koja se u ono vrijeme vi\u0161e zvala Sen\u00ecca nego Sjenica. Jer su samo odrasli i\u0161li u Senicu, mi jo\u0161 nismo bili\u00a0stasali\u00a0za Senicu. Onda sam ga ja pitao je li dalje od nas do Senice ili do \u0110ev\u0111elije. Jer je on bio tek do\u0161ao iz \u0110ev\u0111elije, sa radne akcije. Bosna je bli\u017ea nama triput no \u0110evgelija. Nismo i\u0161li jo\u0161 u \u0161kolu ni ja ni Ramiz, te nismo ba\u0161 razabirali ni koliko je to\u00a0triput bli\u017ee.<\/p>\n

Kad smo krenuli u \u0161kolu vi\u0111ali smo ponekad Fatimu. Rijetko, ali smo je vi\u0111ali. Ujesen bi nam davala \u0161ljiva i rekla bi nam: \u201cE blago majkama za vas dvojicu!\u201d Ovo dvojicu nagla\u0161avala je na o, a ne kao mi na i. Onda smo i mi djeca \u010duli ono \u0161to su odrasli svi znali: da je Fatima siro\u010de. I to ratno siro\u010de. Iz sela Zaostroga kod Rudog. A siro\u010de je zato \u0161to su joj \u010detnici sve pobili. Sve, oca, majku, bre\u0107u, sestre. Jok pobili no sve zapalili, i oca i majku i bra\u0107u i sestre.<\/p>\n

Onda je neko rekao da su Fatimina dva uha jedina dva\u00a0pretekla\u00a0muslimanska uha iz toga sela. E odalji Bo\u017ee, zaboga, govorile su \u017eene kad bi pri\u010dale o Fatiminoj sudbini. Onda smo, kako smo rasli, sve vi\u0161e saznavali o Fatimi. Da je ona samo jedna od mnogih Bosanki koje su se spasile bijegom na Pe\u0161ter. Moj Hazbo je jednom gorko ironi\u010dno kazao kako se pola na\u0161ih hadaljeva i netamana ne bi nikad po\u017eenilo da ispred kolja\u010dkih zlikovaca\u00a0Pavla\u00a0\u0110uri\u0161i\u0107a\u00a0nije pretekla pokoja jadna i lijepa Bosanka.<\/p>\n

Onda se jednoga dana me\u0111u danima \u010dulo kako se Fatima sjetila svoga imena. Istoga dana se \u010dulo da joj bosansko ime nije bilo Fatima, no su je tako nazvali oni koji su je na Pe\u0161teri udomili. Jer je ona u strahotama koje je pre\u017eivjela zaboravila svoje bosansko ime\u00a0Hasiba. Kad je u zbjegu iz Bosne stigla na Pe\u0161ter imala je \u010detrnaest najvi\u0161e petnaest godina.<\/p>\n

Kad se \u010dulo da se sjetila svoga imena, Fatima je ve\u0107 imala k\u0107er\u00a0\u0110ulu, i \u0110ula je imala preko dvadeset godina. Pa se \u010dulo kako je Suljo rekao Fatimi da \u0107e on s njom oti\u0107i u mjesnu kancelariju i podnijeti molbu da joj se u dokumentima vrati ime Hasiba. Onda je Fatima rekla Sulju: \u201cNe\u0107emo, Suljo, i\u0107i ni\u0111e, ne\u0107emo mi mijenjati ovo ime, neka mi ga. A sa imenom koje sam imala ho\u0107u da se suo\u010di Pavle \u0110uri\u0161i\u0107 i njegovi kolja\u010di na Kijametski dan!\u201d I nije oti\u0161la u mati\u010dnu slu\u017ebu.<\/p>\n

Fatima je umrla prije dosta godina, umro je i Suljo: Nedavno je umrla i njihova jedina k\u0107er \u0110ula. Ne znamo da li se Pavle \u0110uri\u0161i\u0107 suo\u010dio sa Fatiminim imenom Hasiba, ne znamo ni kakva su suo\u010denja tamo na kijametskom danu. Ne znamo i ne\u0107emo znati.<\/p>\n

Ali znamo da je u selu Gornje Zaostro kod Berana postavljen spomenik zlikovcu i zlo\u010dincu Pavlu \u0110uri\u0161i\u0107u. Postavljen je i stajao je kratko, ni pola dana, poslu\u017eio je za slikanje, pa je sklonjen, i eno ga u manastiru \u0110ur\u0111evi stupovi kod Berana. Glavni pri postavljanju je bio crkvenjak s crkvenim imenom\u00a0Metodije, po zvanju mitropit budimljansko-nik\u0161i\u0107ki, porijeklom Bosanac, ka\u017eu, nekada\u0161nji pripadnik vojne padobranske jedinice.<\/p>\n

Za vrijeme otkrivanja spomenika ljubio se s gostima i primao \u010destitke. Crnogorska policija nije prisustvala otkrivanju spomenika. Beogradski dnevni list Politika nazvala je \u0110uri\u0161i\u0107a \u201cjednom od najzna\u010dajnijih figura koja je, u najte\u017eim istorijskim okolnostima predvodila borbu za o\u010duvanje srpskog naroda na prostoru Crne Gore, Sand\u017eaka i Bosne i Hercegovine.\u201d Na spomeniku \u010detni\u010dki major ima na glavi \u0161ubaru sa kokardom, u rukama dr\u017ei durbin, o pojasu mu je kama.<\/p>\n

To je ve\u0107 drugi poku\u0161aj u dvadeset i tri godine da se postavi spomenik Pavlu \u0110uri\u0161i\u0107u, komandantu limskih \u010detnika, svakako najve\u0107em krvniku me\u0111u \u010detnicima u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je postavljanje osuje\u0107eno ve\u0107 pri postavljanju postolja za spomenik. Tada je\u00a0Vesna\u00a0Kilibarda, tada\u0161nja ministrica kulture, zabranila postavljanje postolja i preko policije naredila njegovo uklanjanje. Policija je jednog jutra u zoru dinamitom raznijela postolje predvi\u0111eno za bude postament bronzanoj figuri visine preko dva metra.<\/p>\n

Ta je figura bila izlivena u nekoj livnici u Srbiji, no zbog policijske zabrane postavljanja nije ni dopremljena u Crnu Goru. Ove godine je stvar oti\u0161la dalje: osmoga avgusta je spomenik postavljen na postolje koje je prije toga ura\u0111eno. Policije nije bilo nigdje. Nemu\u0161to obja\u0161njenje kako je postavljanje spomenika proteklo bez prisustva policije zato \u0161to nije bilo prijavljeno, neuvjerljivo je, kao i zatvaranje o\u010diju pred dovo\u017eenjem te\u0161kog i glomaznog kipa preko granice.<\/p>\n

Pred tim kipom kao da ne postoji ni javna ni tajna policija. Spomenik je uklonjen, jer je navodno, policija to tra\u017eila e zato \u0161to nije postojala dozvola za postavljanje spomenika. Pop Metodije je za\u010dikao policiju tvrdnjom da ona nema prava da ulazi u manastir. \u0160to nije ta\u010dno. Dr\u017eava mo\u017ee policiji nalo\u017eiti da u\u0111e u manastir, ako dr\u017eava ho\u0107e. A dozvolu za izradu i za postavljanje spomenika \u0110uri\u0161i\u0107u \u010detnici i crkvenjaci nisu ni tra\u017eili, jer znaju da im takav zahtjev ne bi bio odobren kod nadle\u017enog ministarstva.<\/p>\n

Pavle \u0110uri\u0161i\u0107 je sam ostavio najpotpunije dokaze o svojim zlo\u010dinima. Tako, da navedemo samo jedan, u izvje\u0161taju\u00a0Dra\u017ei\u00a0Mihailovi\u0107u\u00a013. februara 1943. izvje\u0161tava da je \u201cakcija u pljevaljskom, \u010dajni\u010dkom i fo\u010danskom srezu protivu muslimana izvr\u0161ena\u201d i da se \u201cza vreme operacija pristupilo potpunom uni\u0161tenju muslimanskog \u017eivlja bez obzira na pol i godine starosti\u201d. Stoji jo\u0161 da su muslimanske \u017ertve bile \u201coko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih \u017ertava: starica, \u017eena i dece\u201d. Dra\u017ea Mihailovi\u0107 je na su\u0111enju potvrdio autenti\u010dnost \u0110uri\u0161i\u0107eva izvje\u0161taja.<\/p>\n

Histori\u010dar\u00a0Milan\u00a0Radanovi\u0107\u00a0je otkrio da su najve\u0107e zlo\u010dine po\u010dinili \u010detnici februara 1943. u pribojskom srezu. Tu je od 5. do 12. februara ubijeno izme\u0111u pet i \u0161est hiljada civila, o \u010demu je vladala \u0161utnja \u010dak i kod partizanskih povjesni\u010dara. I tim je zlo\u010dinima rukovodio Pavle \u0110uri\u0161i\u0107, komandant Limsko-sand\u017ea\u010dkih \u010detni\u010dkih odreda.<\/p>\n

Mnogi se pitaju koji je motiv dana\u0161njim simpatizantima \u010detni\u0161tva i \u010detnika da jednom \u010detniku u \u010dije zlo\u010dine nema nikakve sumnje ho\u0107e da podignu spomenik. Za \u0161ta mu ga podi\u017eu? Za to \u0161to je komandovao u masovnim pokoljima civilnog stanovni\u0161tva i u ubijanju, klanju i spaljivanju \u010ditavih porodica, sela i zajednica? Za okrutnost u tim pokoljima i u izvje\u0161tajima o njima?<\/p>\n

Za to \u0161to je bio kolaborant talijanskom okupatoru Crne Gore i \u0161to je za kolaboraciju dobio od\u00a0Hitlera\u00a0gvozdeni krst? Neiskaziv je nered u glavama dana\u0161njih ljubitelja \u010detni\u0161tva: imaju najjasnije dokaze da je \u0110uri\u0161i\u0107 nesumnjiv primjer zlo\u010dinca koji bi se mogao nazivati i ontolo\u0161kim, ali ustrajavaju na tome da mu postave spomenik kao da je taj i takav zlikovac i zlo\u010dinac nekakav heroj kome nema ravna niti u njega ima sumnje.<\/p>\n

Razularenost kojom se on uzdi\u017ee isklju\u010duje suo\u010davanje sa njegovim zlo\u010dinima. \u0160tavi\u0161e, oni mu se ra\u010dunaju u herojstva i borbu za o\u010duvanje srpstva. Njegovi spomena\u0161i ne negiraju njegove zlo\u010dine, ne, \u010dak ne\u0107e ni da se pozabave njima, on je za njih naprosto borac za srpstvo, i za drugo \u0161to o njemu nemaju vremena. Neki tuma\u010di ove sramotne spomeni\u010dke pomame smatraju da se spomenikom dodu\u0161e pomalo i revidira povijest, ali da je glavna stvar u rehabilitaciji zlo\u010dina i zlo\u010dinaca iz ratova u kojima je nestala Jugoslavija. Takvo tuma\u010denje je neta\u010dno: \u0110uri\u0161i\u0107u se spomenik gradi upravo za ono \u0161to je \u010dinio i u\u010dinio, za pokolje muslimanskog \u017eivlja. Ti su pokolji glavna stvar \u0110uri\u0161i\u0107eve \u2018borbe za srpstvo\u2019.<\/p>\n

Fudbalski tim beogradske Crvene zvezde je 2010. na groblju u Libertyvilleu (Ilinois SAD), posjetio spomenike Dra\u017ei Mihailovi\u0107u, popu\u00a0\u0110uji\u0107u\u00a0i Pavlu \u0110uri\u0161i\u0107u! Prvi i tre\u0107i nemaju groba nigdje, a samo je \u0110uji\u0107 ukopan u to ameri\u010dko groblje. \u010cetni\u010dki prista\u0161e rado pose\u017eu za nenavadnim argumentom: ameri\u010dke vlasti nikada nisu na\u010dinile ni\u0161ta protiv postojanje tih triju spomenika.<\/p>\n

Amerikancima su tri kipa na nekakvom srpskom groblju posve neva\u017ena stvar, jer Amerikanci imaju pre\u010da posla: da svakim danom sve ja\u010de grade uvjerenje kako su oni zapravo jedini pobjednici nad fa\u0161izmom. Za tu svrhu ne smetaju ta tri \u010detni\u010dka spomenika na groblju, ona samo doprinose neredu. Treba se li\u0161iti iluzije da bi ikakva reda u toj razularenosti mogle na\u010diniti i rije\u010di bosanske sirotice Fatime, koja je svoje ime Hasiba zaboravila od strahoba u razularenom \u010detni\u010dkom pohodu na njeno rodno mjesto, kad je rekla da ho\u0107e da se na Dan velikog kijameta s njenim imenom suo\u010di Pavle \u0110uri\u0161i\u0107.<\/p>\n

Buka.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mnogi se pitaju koji je motiv dana\u0161njim simpatizantima \u010detni\u0161tva i \u010detnika da jednom \u010detniku u \u010dije zlo\u010dine nema nikakve sumnje ho\u0107e da podignu spomenik. Za \u0161ta mu ga podi\u017eu? Za to \u0161to je komandovao u masovnim pokoljima civilnog stanovni\u0161tva i u ubijanju, klanju i spaljivanju \u010ditavih porodica, sela i zajednica?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":441135,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-441132","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441132","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=441132"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441132\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":441136,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441132\/revisions\/441136"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/441135"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=441132"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=441132"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=441132"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}