{"id":441074,"date":"2025-10-04T08:34:47","date_gmt":"2025-10-04T06:34:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=441074"},"modified":"2025-10-04T08:34:47","modified_gmt":"2025-10-04T06:34:47","slug":"kritika-izraela-nije-antisemitizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/10\/04\/kritika-izraela-nije-antisemitizam\/","title":{"rendered":"Kritika Izraela nije antisemitizam"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Kenan Malik<\/strong><\/p>\n<p>\u201eAnticionizam je jedan od modernih oblika antisemitizma\u201c, rekao je francuski predsednik Emmanuel Macron 2019. godine i dobio mnogo pohvala od jevrejskih organizacija i izraelskih lidera. Pro\u0161log meseca, Charles Kushner, ameri\u010dki ambasador u Francuskoj, ponovio je ne\u0161to sli\u010dno u otvorenom pismu upu\u0107enom Macronu (\u201eU dana\u0161njem svetu, najkra\u0107e re\u010deno, anticionizam je antisemitizam\u201c). Ali to nije bila pohvala francuskom predsedniku, ve\u0107 osuda zbog \u201ejavnih istupa u kojima je napadao Izrael i najavljivao priznavanja palestinske dr\u017eave\u201c, uz optu\u017ebu da se tako ugro\u017eavaju \u201e\u017eivoti Jevreja u Francuskoj\u201c.<\/p>\n<p>To pokazuje koliko je komplikovano postalo pitanje o tome \u0161ta danas zna\u010di biti antisemita. \u010cini se da je za prethodnu generaciju odgovor bio prili\u010dno jednostavan. Nije bilo formalnih definicija antisemitizma, ali bilo je \u0161iroko prihva\u0107eno razumevanje da se antisemitizam odnosi na postupke kojima se izra\u017eava netrpeljivost ili praktikuje diskriminacija protiv Jevreja. Danas postoji mnogo formalnih definicija \u2013 me\u0111u kojima je najpoznatija \u201eradna definicija\u201c Me\u0111unarodnog udru\u017eenja za se\u0107anje na holokaust (IHRA), koju prihvata ve\u0107ina dr\u017eava, univerziteta i gra\u0111anskih institucija s obe strane Atlantika \u2013 iako nije sasvim jasno \u0161ta ona ta\u010dno zna\u010di.<\/p>\n<p>I, kao \u0161to sama fraza \u201eanticionizam je antisemitizam\u201c pokazuje, bitka protiv antisemitizma danas uklju\u010duje cenzuru govora o Izraelu isto koliko i borbu za za\u0161titu Jevreja. Kao \u0161to je u trenutku o\u010daja izjavio Kenneth Stern, jedan od glavnih autora definicije IHRA-e, bitka protiv antisemitizma iskori\u0161\u0107ena je kao \u201eoru\u017eje\u201c, kao \u201ebatina koja se mo\u017ee iskoristiti da se bilo ko obele\u017ei kao antisemita\u201c i da se ospore \u201epropalestinski stavovi\u201c.<\/p>\n<p>Sukobi oko toga \u0161ta danas zna\u010di biti antisemita, uz upotrebu antisemitizma kao oru\u017eja, zna\u010dajno su se intenzivirali u poslednje dve godine, posle pokolja Hamasa 7. oktobra i razaranja Gaze.<\/p>\n<p>U taj kovitlac sada ulazi nova i veoma korisna knjiga istori\u010dara Marka Mazowera. Knjiga O antisemitizmu ne poku\u0161ava da defini\u0161e koncept ve\u0107, \u0161to je u ovom slu\u010daju korisnije, da prika\u017ee kako se njegovo zna\u010denje menjalo kroz vreme. Mazowerovu hronologiju obele\u017eavaju dva prelomna trenutka koji su udaljeni jedno stole\u0107e.<\/p>\n<p>Moderni oblici antisemitizma nastali su u drugoj polovini 19. veka kada su stare predrasude o Jevrejima prevedene na novi jezik rase. Ta rasijalizacija mr\u017enje prema Jevrejima kulminirala je tragedijom holokausta, kada je ubijeno 6 miliona Jevreja.<\/p>\n<p>U svetu posle holokausta antisemitizam je, kao i rasizam uop\u0161te, bio potisnut na marginu. Borba protiv antisemitizma se podrazumevala. Ali zna\u010denje borbe protiv antisemitizma radikalno se promenilo od 70-ih godina naovamo.<\/p>\n<p>Kako je \u017eivot Jevreja postajao sekularniji i raznolikiji, naro\u010dito u Americi, gde je ve\u0107ina Jevreja \u017eivela, tako se, konstatuje Mazower, \u201ese\u0107anje na holokaust povezivalo s privr\u017eeno\u0161\u0107u Izraelu kao oznaci etni\u010dkog identiteta\u201c. Nagla\u0161ena identifikacija s Izraelom pru\u017eila je Jevrejima u dijaspori novi ose\u0107aj kolektivnog identiteta, a Izrael je postao glas globalne jevrejske populacije, \u010demu su se jevrejski lideri u dijaspori u prvim posleratnim decenijama \u017eestoko opirali. Tako je Izrael dobio novo oru\u017eje za osporavanje tvrdnji da je cionizam kolonijalisti\u010dki projekat koji Palestincima uskra\u0107uje njihova prava \u2013 \u0161to je stav koji je u me\u0111uvremenu stekao popularnost, posebno me\u0111u nacijama globalnog juga koje su se nedavno oslobodile kolonijalizma. Ujedinjene nacije su 1975. proglasile cionizam za \u201eoblik rasizma\u201c.<\/p>\n<p>S druge strane, Izrael i njegovi saveznici tvrdili su da je takva kritika Izraela po sebi rasisti\u010dka i da predstavlja izraz antisemitizma. Parola \u201ecionizam je rasizam\u201c odba\u010dena je i zamenjena parolom \u201eanticionizam je rasizam\u201c. Promena koja je po\u010dela 70-ih godina do 21. veka, zaklju\u010duje Mazower, \u201epostala je va\u017ean faktor u globalnom politi\u010dkom diskursu\u201c. Borba protiv antisemitizma nije se vi\u0161e odnosila samo na suzbijanje antijevrejske bigoterije, nego i na \u201eodbijanje napada kriti\u010dara izraelskih politika\u201c.<\/p>\n<p>Istina je da anticionizam mo\u017ee biti paravan za antisemitizam. Ali pau\u0161alna izjava da \u201eanticionizam jeste antisemitizam\u201c koristi se kao opravdanje za izraelska razaranja. Obra\u0107aju\u0107i se parlamentarnom odboru za antisemitizam u svojstvu glavnog rabina, pokojni Jonathan Sacks je tvrdio da su optu\u017ebe upu\u0107ene Izraelu za \u201erasizam, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, poku\u0161aj genocida i zlo\u010dine protiv \u010dove\u010dnosti, izraz antisemitizma\u201c. Ne zavedenosti ili neobave\u0161tenosti, ve\u0107 antisemitizma. Nema sumnje da postoji znatan emocionalni naboj u pripisivanju jevrejskoj dr\u017eavi zlodela koja su ne tako davno u\u010dinjena jevrejskom narodu. Ali odbaciti sve takve optu\u017ebe kao apriori antisemitske zna\u010di dati Izraelu blanko \u010dek i prava kakva nema nijedna druga zemlja na svetu.<\/p>\n<p>Stapanje Izraela i jevrejskog naroda tako\u0111e je promenilo zna\u010denje jevrejskog identiteta. U 19. veku, emancipaciji Jevreja su se protivili etnonacionalisti, tvrde\u0107i da oni ne pripadaju evropskim dru\u0161tvima i da se tako kvari rasna \u010distota nacije; pre 21. veka Izrael je svoj identitet shvatao u etnonacionalisti\u010dkom smislu.<\/p>\n<p>Ideja o \u201ejevrejskoj dr\u017eavi\u201d oduvek je ograni\u010davala kapacitet Izraela da izgradi demokratsku dr\u017eavu ravnopravnih gra\u0111ana. Ta ograni\u010denja su i formalizovana 2018. zakonom o \u201enacionalnoj dr\u017eavi\u201c, kojim je \u201epravo na nacionalno samoodre\u0111enje u dr\u017eavi Izrael\u201c dato isklju\u010divo jevrejskom narodu. Izrael je, kao \u0161to ka\u017ee njegov premijer, Benjamin Netanyahu, \u201enacionalna dr\u017eava, ne svih svojih gra\u0111ana, ve\u0107 samo jevrejskog naroda\u201c. Drugim re\u010dima, postoje dve klase izraelskih gra\u0111ana.<\/p>\n<p>Promena u shvatanju zna\u010denja antisemitizma \u0161teti i Jevrejima. Jevreje i danas ubijaju, sinagoge se napadaju, \u0161ire se teorije zavere. Kori\u0161\u0107enje antisemitizma kao batine nije od koristi u suo\u010davanju s takvom bigoterijom. Kao \u0161to je Antony Lerman, biv\u0161i direktor londonskog Instituta za istra\u017eivanje jevrejskih politika, primetio pre 40 godina, \u201ena\u0161a borba nema koristi od\u2026 kori\u0161\u0107enja te re\u010di toliko \u0161iroko da u isto vreme zna\u010di sve \u2013 i ne zna\u010di ni\u0161ta\u201c.<\/p>\n<p>The Observer<\/p>\n<p>Preveo \u0110or\u0111e Tomi\u0107<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/kritika-izraela-nije-antisemitizam\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stara parola \u201ecionizam je rasizam\u201c odba\u010dena je i zamenjena parolom \u201eanticionizam je rasizam\u201c. Borba protiv kritike izraelskih politika izjedna\u010dena je sa suzbijanjem mr\u017enje prema Jevrejima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":441077,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-441074","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=441074"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441074\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":441078,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441074\/revisions\/441078"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/441077"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=441074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=441074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=441074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}