{"id":440534,"date":"2025-09-25T07:46:33","date_gmt":"2025-09-25T05:46:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=440534"},"modified":"2025-09-25T07:46:33","modified_gmt":"2025-09-25T05:46:33","slug":"goran-bozicevic-svatko-od-nas-moze-doprinijeti-miru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/25\/goran-bozicevic-svatko-od-nas-moze-doprinijeti-miru\/","title":{"rendered":"Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107: Svatko od nas mo\u017ee doprinijeti miru"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Na\u0161 sugovornik Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107 izgradnjom mira se bavi od 1993. godine, osniva\u010d je niza inicijativa i udruga, radi u svim zemljama post-YU, Ukrajini i po pozivu. \u017divi u Bujama.\u00a0Ne bje\u017ei od medija, ali se ni ne gura da svakom loncu bude poklopac, pa je poznat vi\u0161e u u\u017eim mirovnja\u010dkim krugovima nego u \u0161iroj javnosti. To mo\u017eda nije pravedno, ali je i cijena jednog \u017eivotnog izbora.<\/p>\n

Gledamo li svjetsku situaciju, ratni sukobi se mno\u017ee, a mirovni pokreti kao da su sve slabiji. Mo\u017eemo li danas jo\u0161 uop\u0107e govoriti o mirovnom pokretu, kao \u0161to se govorilo u osamdesetima?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Postoji li mirovni pokret? Ne znam. Mo\u017eda. Zabrinjavaju\u0107e je kad to ka\u017eem ja koji sam u 1990-ima sura\u0111ivao sa svim va\u017enijim svjetskim mirovnim i ljudskoprava\u0161kim organizacijama. One i dalje postoje, no \u010dini mi se da je energija promjene drugdje. Nisam sklon kritizirati ni prozivati. Uljuljali smo se izgleda, nismo primje\u0107ivali dolazak nazadnih politika.\u00a0Dio \u201ckrivice\u201d vidim u ovisnosti o donacijama, razvijanju cijelog koncepta \u201cnamicanja novca\u201d itd.<\/p>\n

Neizbje\u017ena je birokratizacija sustigla civilni sektor, moj prijatelj to ironi\u010dno naziva \u201caktivizam od 9 do 5\u201d. Zaboravljamo da je sama Europska unija nastala kao veliki mirovni projekt. Biti dio toga, uz sve nedostatke, privilegija je koja tra\u017ei aktivno sudjelovanje. EU se tek izgra\u0111uje, njena administracija prekasno, tek sada prepoznaje sau\u010desni\u0161tvo u genocidu u Gazi i pozitivni potencijal protesta u Srbiji.<\/p>\n

Radije govorim o mno\u0161tvu gra\u0111anskih gibanja, ne znam mogu li ih nazvati pokretima. Kreativnost, nenasilje i autenti\u010dnost prvo samo studentskih, a sada i op\u0107ih protesta u Srbiji je \u010dudo. Zadivljen sam \u010dinjenicom kontinuiranih 16-minutnih stajanja u ti\u0161ini, ogromne mase od vi\u0161e hiljada ljudi. To je proces nu\u017enog iscjeljenja, povezanosti na humanoj razini. \u010citam vremenom prega\u017eene analiti\u010dare koji se pitaju \u201ctko stoji iza njih\u201d. Kad bi itko stajao, to ne bi bilo tako spontano, trajno, po\u017ertvovno, autenti\u010dno kreativno.<\/p>\n

Ljudi se bude na raznim mjestima ove na\u0161e planete, reakcija je to na otu\u0111ene, korumpirane vlasti, na nemogu\u0107nost biti politi\u010dkim subjektom. Stotine tisu\u0107a ljudi diljem svijeta, milijuni \u010dak, na ulicama su protiv genocida u Gazi, no medijska blokada te nam informacije uskra\u0107uje. Nisu samo na ulicama, u bojkotima raznih vrsta, o tome ve\u0107 i mi po\u010dinjemo saznavati.\u00a0Istovremeno, retrogradne snage ja\u010daju. Uru\u0161ava se me\u0111unarodni svjetski poredak, SAD i Izrael prednja\u010de. Zapad silom gu\u0161i svaku naznaku kritike genocida. Nismo za to bili spremni.<\/p>\n

Rade\u0107i godinama s kvekerima, mirovnom kr\u0161\u0107anskom crkvom, nau\u010dio sam da nikad nisu bili na prvim crtama mirovnih doga\u0111anja. No ljudi koji su bili pro\u0161li su njihove edukacije, kampove, lokalne akcije. Zato i ne o\u010dekujem da \u201cnetko povede\u201d, povezujem se sam, umre\u017eavamo se, podr\u017eavamo. Prijatelji iz SAD-a nas vide kao inspiraciju jer se desetlje\u0107ima borimo za funkcioniraju\u0107u demokraciju. Meni su inspiracija Greta Thunberg, flotila za Gazu, Omar Shaban koji nastavlja nenasilne programe u Gazi.<\/p>\n

\n

Spojene posude<\/h4>\n

Nekada\u0161nji pokret se pretvorio u nevladine organizacije poput Centra za mirovne studije. I u nas je u zadnjem ratu to bio najutjecajniji oblik organiziranja mirovne politike?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kao netko \u201ciznutra\u201d zapitat \u0107u se \u2013 jesmo li bili? Ako jesmo, tada je to bilo zato \u0161to smo bili otvoreni razli\u010ditim skupinama: prognanicima, civilnim \u017ertvama rata, u\u010diteljima, mladima, manjinama, novinarima, \u017eenama, umjetnicima, braniteljima, poslije rata migrantima\u2026 Marko Hren iz Slovenije nam je na jednoj Miramidi rekao, pola u \u0161ali: \u201cCivilne inicijative reagiraju na potrebu, a nevladine organizacije na novac.\u201d<\/p>\n

Forma nam je ipak potrebna, bar u mirnodopskim vremenima, jer olak\u0161ava transparentnost, suradnje pa i, recimo otvoreno, samo poslovanje. U turbulentnim vremenima koja nam o\u010digledno sti\u017eu nu\u017ene su nove forme, dinami\u010dne, prilagodljive.\u00a0Ovih dana se u Zagrebu formira velika koalicija radnog imena Kulturnjaci 2025 oko obrane ustavnih vrijednosti. To je sjajna vijest. Pravi odgovor na izazove su\u017eavanja sloboda.<\/p>\n

Mo\u017ee li mirovnja\u0161tvo biti ku\u0107ni obrt, ako tako mogu nazvati va\u0161 dana\u0161nji status?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Mora biti. Ako sami ne \u017eivimo vrijednosti koje \u017eelimo vidjeti u dru\u0161tvu, otkud nam pravo tra\u017eiti ih? Pred nekoliko godina napisao sam da mir ne grade mirovne organizacije nego povezani pojedinci. Tekst nije ba\u0161 do\u010dekan blagonaklono. Usporedio sam ih s benzinskim pumpama na autoputu, nu\u017ene su, ali nitko ne ide autoputom zbog njih. Svatko od nas doprinosi mirovnja\u0161tvu, ve\u0107ina toga nije svjesna.<\/p>\n

Ljubazno\u0161\u0107u prema svima, pogotovo manje sretnima od nas, odgovornim shva\u0107anjem izbora, propitivanjem vlasti, po\u0161tivanjem drugih kad smo u sukobu s njima, stalnim u\u010denjem o razli\u010ditostima na na\u0161oj planeti, koju smo doveli do toga da je sam \u017eivot u opasnosti. Mirovnja\u0161tvo nije getoizirano ni monopolizirano.<\/p>\n

Na\u0161a ratna pri\u010da nije zavr\u0161ena. Prije nego o katarzi\u010dnom pomirenju, mo\u017eemo govoriti o zamrznutom sukobu. Nema rata, ali za mir treba vi\u0161e od pukog odsustva rata. \u0160to nedostaje?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Pretpostavljam da mislite na Hrvatsku, dok je meni odmah cijeli prostor (biv\u0161e) Jugoslavije pao na pamet. Povezani smo, spojene posude. Te\u0161ko je raditi na pomirenju dok nam se na\u010din vladanja nije promijenio. Nedostaje nam dijalog, nu\u017ean, iako te\u017eak. Unutar Hrvatske, ali i prekograni\u010dni.<\/p>\n

Moramo razgovarati o svojoj mra\u010dnoj pro\u0161losti, saslu\u0161ati sugovornike kad pri\u010daju o svojim zlo\u010dinima. Daleko smo od toga. Nema ni interesa ni ljudi za to, dana\u0161nje politike favoriziraju prosje\u010dne, poslu\u0161ne. U Hrvatskoj se podgrijava sukob onog hrvatstva koje \u017eivi u pro\u0161losti i onoga koje je zabrinuto za klimatske promjene, shva\u0107a da nas samo pamet, otvorenost i suradnja mogu izvu\u0107i.<\/p>\n

Za vrijeme predsjednikovanja Stjepana Mesi\u0107a i Ive Josipovi\u0107a bilo je poku\u0161aja mirenja odavanjem po\u0161te stradalima s \u201cdruge strane\u201d. Igmanska inicijativa je \u201czaboravljena\u201d?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ove godine je oko 30.000 radnih dozvola izdano gra\u0111anima Srbije. Podatak koji je va\u017eniji od puke pri\u010de o pomirenju. Moramo se odmaknuti od rata tako da nam nije vi\u0161e tabu. U Hrvatskoj je svetinja, u Srbiji nikad nije ni po\u010deo, tamo\u0161nji veterani su desetlje\u0107ima bili na \u201cvojnoj vje\u017ebi\u201d, ne znam je li se to promijenilo. Generacijska smjena se desila i de\u0161ava, pre\u017eivljavaju forme u kojima se mladi pronalaze, umjetni\u010dke ponajvi\u0161e. Niz je izuzetnih filmova, knjiga, predstava, izlo\u017ebi koje vuku naprijed na\u0161a dru\u0161tva. Moramo se mo\u0107i suo\u010davati s pro\u0161losti ili javno priznati da nemamo snage za to.<\/p>\n

Svojevremeno ste se bavili uklju\u010divanjem ratnih veterana iz svih vojski u izgradnju mira. \u201c\u010cetvrti pogled\u201d vodio je Centar za nenasilnu akciju iz Sarajeva i Beograda, IZMIR je bio doma\u0107i odgovor. Mislim da mirenje uspijeva na individualnom nivou, kao svojevrsna psihoterapija, no kad veteranske udruge trebaju u\u010diniti politi\u010dki iskorak, sve staje. Pojedince se mo\u017ee pomiriti, no politi\u010dke strukture koje \u017eive od konflikta ne. Uostalom, svakodnevica miri ljude jer npr. poslovi ne znaju za granice. Kolega mi je pri\u010dao o turisti\u010dkom primjeru, kako dnevni migranti iz Trebinja masovno rade u Dubrovniku.<\/p>\n

Usudio bih se re\u0107i da proces pomirenja nije vi\u0161e ni potreban. Pretjerujem, namjerno. Mo\u017eemo se mi svi izmiriti, kao ljudi, no zapravo i nismo zaratili kao ljudi, nego kao \u201cnajednom probu\u0111eni narodi\u201d, kroz politike kojima su ratovi trebali, kojima je SFRJ smetala, koje su svoj teritorij krenule obilje\u017eavati. Dokle su nam god politi\u010dki sustavi nezreli, korumpirani i na nacionalisti\u010dkoj matrici izgra\u0111eni, mirenje je tu OK, ali nije klju\u010dno.<\/p>\n

Pri\u010dao sam pred desetak godina o mirovnom radu s braniteljima na skupu u Zagrebu za socijalne radnike iz cijele Hrvatske. Odu\u0161evili su se. \u201cIdete li vi po Hrvatskoj pri\u010dati o tome?\u201d pitali su. \u201cPozovite nas\u201d, rekoh. Ministarstvo branitelja se zainteresiralo, no tada se promijenila vlast, nova garnitura je po\u010dela od nule, ni\u0161ta od pomaka.\u00a0Pravo pomirenje nije u interesu vladaju\u0107ih. Otvara previ\u0161e pitanja, opasno je. Bolje voditi politike niskog intenziteta sukoba. Dok ne ispadnu uzde, a proces se otme kontroli. Kao \u0161to se sada de\u0161ava na krilima trumpizma u SAD-u.<\/p>\n

\n

Za iskreno \u201cne znam\u201d<\/h3>\n

Humanitarna pomo\u0107 te\u0161ko sti\u017ee do Palestine. Jo\u0161 te\u017ee je vidjeti potragu za politi\u010dkim rje\u0161enjima, koja postoje, ali se \u201czaboravljaju\u201d. Dvije dr\u017eave, jedna dr\u017eava s izdvojenim podru\u010djem grada Jeruzalema. Sve to je sada gurnuto u sferu utopije. \u201cRealan\u201d je samo sukob i istrebljenje Palestinaca s tog podru\u010dja. Kakvo odr\u017eivo rje\u0161enje vi vidite?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Nezahvalno je i mra\u010dno govoriti \u0161to vidim \u2013 Izrael koji radi \u0161to po\u017eeli, uz SAD i EU koji mu dr\u017ee le\u0111a. Nasilje koje je u sferi sadizma, ne vojnog pojma ratovanja. Napisao sam prijatelju Omaru iz Gaze: \u201cNikad vi\u0161e ljudi nije bilo na strani Palestine.\u201d Mala je to utjeha za tolike ubijene i ranjene. \u201cTo nije rat, to je genocid.\u201d Citiram Izraelce i \u017didove koji se ne boje to izre\u0107i.\u00a0Odr\u017eivo rje\u0161enje zahtijeva po\u0161tivanje me\u0111unarodnih standarda, dogovora, poretka. Svakako ne uklju\u010duje vlasti koje prijete sucima ICC-a, protjeruju i ciljano ubijaju novinare, djecu, osoblje UN-a.<\/p>\n

Za Ukrajinu je poznati teoreti\u010dar Yanis Varoufakis ponudio mirovno rje\u0161enje, tako da bi se vojske razdvojile na nekoliko stotina kilometara. U tu demilitariziranu zonu onda bi mogle u\u0107i snage UN-a ili \u010dak iz dr\u017eava EU-a, ali tako da nisu naoru\u017eane. Razdvajanje zara\u0107enih dalo bi priliku za pregovore i mir?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Svaki promi\u0161ljeni mirovni prijedlog vrijedi razmotriti. Na\u017ealost, ni Ruska Federacija sa sada\u0161njim vodstvom i politikama, ni EU, a jo\u0161 manje SAD, ne ulijevaju povjerenje da im je stvarno stalo do mira. \u201cNekom rat, nekom brat\u201d, ka\u017ee izreka, veliki je profit u igri. Kome je stvarno stalo do pravednog mira?\u00a0Gra\u0111anima, nemalom broju. \u010citam da je u samoj Rusiji preko 60 posto ljudi za mir.<\/p>\n

Tko o tome pi\u0161e? Sada je u modi naoru\u017eavanje. Iznenadit \u0107u vas \u2013 nisam a priori protiv toga, no paralelno se mora ulagati u mirovno obrazovanje, civilne institucije, kulturne razmjene. Na\u017ealost, taj novac se sve vi\u0161e smanjuje pod izgovorom ja\u010danja obrane. Sjetimo se Churchilla: \u201c\u0160to branimo ako kulturi uzimamo novac?\u201d<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kako se postaviti u situacijama kao \u0161to su ubojstvo Charlieja Kirka i spekulacije o motivima njegovog ubojice? Mo\u017ee li i \u0161utnja biti efikasan mirovni stav?<\/p>\n

Znamo tko ga je ubio, no znamo li cijelu istinu, motive, pozadinu? \u0160utnja je mo\u0107na, pogotovo kad nemamo \u0161to korisno re\u0107i. Pri\u010dao sam s nastavnicima iz Makedonije neki dan na webinaru oko vo\u0111enja te\u0161kih razgovora. Nametnula se tema kako su danas svi stru\u010dnjaci, kako je te\u0161ko voditi razgovore s o\u010digledno nekompetentnim, a samouvjerenim ljudima.<\/p>\n

Ne bih na to svisoka gledao, posljedica je to mnogo \u010dega, dostupnosti informacija, ciljanog podrivanja znanosti. Rekao sam im da u govor moramo vratiti priznanje: \u201cNe znam.\u201d Ne zavaravam se da \u0107e i\u0107i lako. I samoga me ljudi znaju gledati kao eksperta, za mir, za pomirenje.<\/p>\n

Ponavljam da u tim poljima nema eksperata i da svatko mo\u017ee doprinijeti. \u0160utnja je mo\u0107na, no ona tra\u017ei zrelost, ostvarenost, kao i priznanje da ne\u0161to ne razumijemo. \u017divimo u kapitalizmu, stalno natjecanje, novac kao jedino mjerilo, korporacije kao naddr\u017eave, na\u0161e mlade i male dr\u017eave prepune nesigurnosti \u2013 ni\u0161ta od toga ne poti\u010de iskreno \u201cne znam\u201d. Ili \u201cne razumijem\u201d. Ne optu\u017euju\u0107e, nego po\u0161teno priznanje.<\/p>\n

Slo\u017eenost dana\u0161njih dru\u0161tava nam dolazi glave. Ljudi ne razumiju kako funkcioniraju dru\u0161tva, ni znanost, bje\u017ee u pre\u010dice, izabiru olo\u0161 koji im nudi laka rje\u0161enja. Sve je ve\u0107 vi\u0111eno. Nisam tu optimist.\u00a0No jesam kad pratim studente u kom\u0161iluku, inicijativu za ustavne vrijednosti kod nas, sve organiziranije otpore u SAD-u. Do\u0161la su te\u0161ka vremena, bit \u0107e i te\u017ea. Valja jo\u0161 ja\u010de prionuti kako nas diktature i ratovi opet ne bi iznenadili.<\/p>\n

www.portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svojedobno sam napisao da mir ne grade mirovne organizacije nego povezani pojedinci. Ljubazno\u0161\u0107u prema svima, pogotovo manje sretnima od nas, odgovornim shva\u0107anjem izbora, propitivanjem vlasti, po\u0161tivanjem drugih kad smo u sukobu s njima, stalnim u\u010denjem o razli\u010ditostima na na\u0161oj planeti. Mirovnja\u0161tvo nije getoizirano ni monopolizirano, ka\u017ee mirovni aktivist, osniva\u010d niza inicijativa i udruga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":315109,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-440534","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=440534"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440534\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":440537,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440534\/revisions\/440537"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/315109"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=440534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=440534"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=440534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}