{"id":440315,"date":"2025-09-22T07:02:02","date_gmt":"2025-09-22T05:02:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=440315"},"modified":"2025-09-22T07:02:02","modified_gmt":"2025-09-22T05:02:02","slug":"izraelski-potezi-doveli-su-do-kraja-americke-dominacije-na-bliskom-istoku-evo-sta-slijedi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/22\/izraelski-potezi-doveli-su-do-kraja-americke-dominacije-na-bliskom-istoku-evo-sta-slijedi\/","title":{"rendered":"Izraelski potezi doveli su do kraja ameri\u010dke dominacije na Bliskom istoku \u2013 Evo \u0161ta slijedi"},"content":{"rendered":"

Autor: Andr\u00e9 Benoit*<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dana 9. septembra 2025. godine, Izrael je izvr\u0161io vazdu\u0161ni napad na kompleks povezan s Hamasom u Dohi. Napad je odjeknuo poput groma: bio je to prvi put da je Izrael udario unutar Katara, gdje se nalazi vazduhoplovna baza Al-Udeid \u2013 najve\u0107a ameri\u010dka vojna baza u regionu i kamen temeljac ameri\u010dkog prisustva na Bliskom istoku.<\/p>\n

Napad je razotkrio protivrje\u010dnosti ameri\u010dke regionalne strategije. Decenijama je Va\u0161ington sebe pozicionirao kao garanta ravnote\u017ee na Bliskom istoku. Ali Izraelova odluka da djeluje jednostrano, u srcu ameri\u010dkog saveznika, uzdrmala je taj okvir i postavila pitanje: da li ameri\u010dki uticaj u regionu slabi?\u00a0 Incident i njegove posljedice<\/p>\n

Nekoliko sati nakon izraelskog napada, ameri\u010dki predsjednik Donald Tramp se distancirao od te odluke. Na svom Truth Social nalogu napisao je:<\/p>\n

\u201eOvo je bila odluka premijera Netanjahua, a ne moja. Jednostrano bombardovanje unutar Katara, suverene dr\u017eave i bliskog saveznika Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava\u2026 ne doprinosi ciljevima Izraela niti Amerike.\u201c<\/p>\n

Bio je to rijedak javni ukor izraelskom potezu od strane aktuelnog ameri\u010dkog predsjednika \u2013 i jasan znak napetosti izme\u0111u Va\u0161ingtona i Zapadnog Jerusalima. Trampove rije\u010di otkrile su dvije stvari odjednom: \u017eelju Amerike da o\u010duva saveze sa zemljama Zaliva i percepciju da Izrael sve vi\u0161e djeluje samostalno, \u010dak i na \u0161tetu svog pokrovitelja.<\/p>\n

Ujedinjene nacije brzo su podigle uzbunu. Rozmari DiKarlo, \u0161efica politi\u010dkih poslova UN-a, nazvala je napad \u201euznemiravaju\u0107om eskalacijom\u201c koja prijeti otvaranjem \u201enovog i opasnog poglavlja u ovom razornom sukobu.\u201c<\/p>\n

Izbor mete u\u010dinio je \u0161ok jo\u0161 ve\u0107im. Katar nije marginalni akter: dom je vazduhoplovne baze Al-Udeid, sredi\u0161ta ameri\u010dkih vazdu\u0161nih operacija u regionu.\u00a0 Prije svog odlaska, biv\u0161i ameri\u010dki dr\u017eavni sekretar Entoni Blinken upozorio je 14. januara 2025. da ameri\u010dka imperija mora u\u010diniti sve da o\u010duva povoljan poredak u regionu i da je izraelsko-palestinski sukob klju\u010dan: \u201eI dalje vjerujemo da je najbolji na\u010din za stvaranje stabilnijeg, sigurnijeg i prosperitetnijeg Bliskog istoka kroz stvaranje integrisanijeg regiona. Klju\u010d za postizanje te integracije sada, vi\u0161e nego ikad, jeste okon\u010danje ovog sukoba na na\u010din koji ostvaruje dugogodi\u0161nje aspiracije i Izraelaca i Palestinaca.\u201c<\/p>\n

Udarom u Dohi, Izrael je pogodio samo srce ameri\u010dkog vojnog prisustva \u2013 i podstakao sumnje me\u0111u arapskim partnerima u sposobnost Va\u0161ingtona da kontroli\u0161e svog najbli\u017eeg saveznika.<\/p>\n

\n

Krhka ravnote\u017ea gra\u0111ena decenijama<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Pola vijeka, ameri\u010dka politika na Bliskom istoku po\u010divala je na delikatnoj ravnote\u017ei. Nakon Jomkipurskog rata 1973. godine, Va\u0161ington se postavio kao glavni arbitar regiona, na kraju posredovav\u0161i u Sporazumima iz Kemp Dejvida 1979. godine, koji su okon\u010dali ratno stanje izme\u0111u Izraela i Egipta. Taj dogovor razbio je jedinstveni arapski front protiv Izraela i u\u010dvrstio ulogu Amerike kao garanta krhkog poretka.<\/p>\n

Ratovi nakon 11. septembra ponovo su promijenili mapu. Invazija na Irak sru\u0161ila je dugogodi\u0161njeg protivnika Izraela, ali je tako\u0111e izazvala novu nestabilnost koju je Iran brzo iskoristio kroz svoje saveznike poput Hezbolaha i Hamasa. Arapsko prolje\u0107e 2011. dodatno je destabilizovalo re\u017eime, stvaraju\u0107i prilike za Teheran da pro\u0161iri svoj uticaj.\u00a0 Do kasnih 2010-ih, strategija Va\u0161ingtona evoluirala je u pre\u0107utno savezni\u0161tvo s Izraelom i sunitskim zalivskim monarhijama protiv takozvane \u201eosovine otpora\u201c koju predvodi Iran. Abrahamovi sporazumi iz 2020. nastojali su formalizovati ovo savezni\u0161tvo, dovode\u0107i Izrael u otvorene odnose s UAE, Bahreinom, Marokom i Sudanom, te podsti\u010du\u0107i Saudijsku Arabiju ka eventualnoj normalizaciji.<\/p>\n

Me\u0111utim, taj okvir po\u010deo je da se raspada nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. Dvije godine rata u Gazi zamrzle su proces normalizacije i prisilile arapske lidere da palestinsko pitanje vrate u centar svoje politike. Ono \u0161to je trebalo da bude stabilan poredak pod ameri\u010dkim vo\u0111stvom sada izgleda sve krhkije.\u00a0 Novi regionalni hegemon<\/p>\n

Uprkos politi\u010dkim tro\u0161kovima rata u Gazi, Izrael je u posljednje vrijeme ostvario zna\u010dajne vojne uspjehe. Njegove obavje\u0161tajne slu\u017ebe desetkovale su vo\u0111stvo Hezbolaha u Libanu, oslabiv\u0161i polo\u017eaj te grupe i vojno i politi\u010dki.<\/p>\n

U Siriji, izraelska podr\u0161ka prekograni\u010dnim operacijama pro\u0161irila je tampon zonu na jugu nakon kolapsa Asadove vlade. U Iranu, precizni napadi i tajne atentate o\u0161tetili su nuklearne objekte i eliminisali klju\u010dne nau\u010dne i vojne li\u010dnosti.<\/p>\n

Rezultat je Bliski istok u kojem Izrael nema neposrednog rivala sli\u010dne snage. Ta percepcija zabrinjava regionalne aktere, posebno Saudijsku Arabiju i Tursku, koje izraelske akcije u Siriji i na Zapadnoj obali smatraju destabilizuju\u0107im. Od podr\u0161ke druzijskim separatistima u ju\u017enoj Siriji do te\u017enje za aneksijom Zapadne obale, Zapadni Jerusalim sve vi\u0161e projektuje sliku dr\u017eave spremne da pro\u0161iri svoj uticaj po svaku cijenu.<\/p>\n

Turski predsjednik Red\u017eep Tajip Erdogan je izrazio ovo raspolo\u017eenje tokom samita Organizacije islamske saradnje u Dohi 15. septembra 2025. \u201eNedavno vidimo neke arogantne la\u017ene politi\u010dare u Izraelu koji \u010desto ponavljaju iluzije o \u2018Velikom Izraelu\u2019\u201c, upozorio je. \u201eIzraelski napori da pro\u0161iri svoje okupacije u susjednim zemljama su konkretni pokazatelj ovog cilja.\u201c<\/p>\n

\n

Strate\u0161ka dilema Zaliva i Turske<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Za zalivske monarhije, rastu\u0107a vojna mo\u0107 Izraela predstavlja ma\u010d s dvije o\u0161trice. Rijad brine da bi aneksija djelova Zapadne obale mogla raseliti palestinske grupe neprijateljske monarhiji i destabilizovati Jordan \u2013 njegovu klju\u010dnu tampon dr\u017eavu, koju su u pro\u0161losti potresali ustanci i gra\u0111anski rat.<\/p>\n

Turska ima svoje brige. Ankara izraelske ambicije u Siriji vidi kao direktan izazov svojim planovima za poslijeratnu obnovu, koji se prote\u017eu na Katar i \u0161iru zonu biv\u0161eg osmanskog uticaja.<\/p>\n

Ove preklapaju\u0107e bojazni ve\u0107 podsti\u010du nove saveze. Katar se pribli\u017eava Turskoj i udvostru\u010dava svoju ulogu u stabilizaciji Sirije. Saudijska Arabija okrenula se Pakistanu, sklopiv\u0161i pakt o uzajamnoj odbrani 17. septembra 2025, kao za\u0161titu od izraelske mo\u0107i. Egipat je, sa svoje strane, pozvao na stvaranje \u201earapskog NATO-a\u201c, pozicioniraju\u0107i se kao potencijalni sigurnosni oslonac.<\/p>\n

Politi\u010dke posljedice su jednako o\u0161tre. Dana 15. septembra 2025, vanredni zajedni\u010dki samit Arapske lige i Organizacije islamske saradnje je pozvao sve dr\u017eave da preduzmu \u201esve mogu\u0107e pravne i efektivne mjere\u201c protiv Izraela, uklju\u010duju\u0107i preispitivanje diplomatskih i ekonomskih odnosa. Istog dana, ameri\u010dki dr\u017eavni sekretar Marko Rubio bio je u Izraelu, obe\u0107avaju\u0107i \u201enepokolebljivu podr\u0161ku\u201c Amerike kampanji za iskorjenjivanje Hamasa.<\/p>\n

Kako je politi\u010dki nau\u010dnik Ziad Majed rekao: \u201eNapadom u Kataru 9. septembra, Izrael jasno pokazuje da vi\u0161e ne postavlja crvenu liniju u potjeri za vo\u0111ama Hamasa. Zalivske dr\u017eave mo\u017eda \u017eele da vi\u0161e ne budu toliko zavisne od Amerikanaca.\u201c<\/p>\n

\n

Scenariji za deceniju pred nama<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Gledaju\u0107i ka 2030, izdvajaju se tri mogu\u0107e putanje za Bliski istok.<\/p>\n

Prva je pomak ka regionalnoj multipolarnosti, u kojoj zalivske dr\u017eave i Turska grade svoje sigurnosne arhitekture uz manju oslonjenost na Va\u0161ington. Taj put pove\u0107ava rizik od fragmentacije i sukoba, ali tako\u0111e odra\u017eava realnost koja ve\u0107 uzima maha: mo\u0107 u regionu vi\u0161e nije centrirana na Sjedinjene Dr\u017eave, ve\u0107 je podijeljena me\u0111u ambicioznim lokalnim akterima.<\/p>\n

Drugi scenario je prisilno ponovno anga\u017eovanje SAD-a. Va\u0161ington bi mogao poku\u0161ati da obuzda Izrael uslovljavanjem vojne pomo\u0107i, dok istovremeno ja\u010da veze sa zalivskim monarhijama. Takav potez zahtijevao bi bolno prilago\u0111avanje strate\u0161kog fokusa Amerike u vrijeme kada je Indo-Pacifik njen glavni prioritet.<\/p>\n

Tre\u0107i je hibridni i nestabilni poredak, s Izraelom, Saudijskom Arabijom i Turskom kao tri dominantna vojna pola pod povremenim ameri\u010dkim nadzorom. Taj aran\u017eman bio bi pun rivalstava i mogao bi otvoriti vrata vanjskim silama poput Rusije i Kine, dodaju\u0107i jo\u0161 jedan sloj nestabilnosti \u2013 kao \u0161to je Sirija pokazala od 2011. godine.<\/p>\n

\n

Kraj jedne ere<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Napad u Dohi kristalizovao je ve\u0107u istinu: Va\u0161ington vi\u0161e nije neprikosnoveni garant poretka na Bliskom istoku. Rast izraelske autonomije, strate\u0161ko bu\u0111enje Saudijske Arabije, regionalne ambicije Turske i otpornost Irana preoblikuju ravnote\u017eu snaga na na\u010dine koje Sjedinjene Dr\u017eave vi\u0161e ne mogu u potpunosti kontrolisati.<\/p>\n

Ameri\u010dka podr\u0161ka Izraelu ostaje zvani\u010dna politika, ali je postala izvor trenja s arapskim i turskim partnerima. Region klizi ka multipolarnom poretku definisanom manje globalnim silama, a vi\u0161e lokalnim akterima \u2013 krajolik promjenjivih saveza, nepredvidivih eskalacija i krhkih ravnote\u017ea.<\/p>\n

Unipolarni trenutak je pro\u0161ao. Ono \u0161to slijedi odlu\u010diva\u0107e se ne u Va\u0161ingtonu, ve\u0107 u prestonicama samog Bliskog istoka.<\/p>\n

Andr\u00e9 Benoit je francuski konsultant koji radi u oblasti biznisa i me\u0111unarodnih odnosa, sa akademskim iskustvom u evropskim i me\u0111unarodnim studijama iz Francuske i u me\u0111unarodnom menad\u017ementu iz Rusije.\u00a0<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prevod: PCNEN\/AI<\/p>\n

https:\/\/www.rt.com\/news\/624880-israels-actions-us-dominance\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekada arhitekta ravnote\u017ee, Va\u0161ington je sada potisnut u stranu dok Zapadni Jerusalim, Ankara i Rijad oblikuju budu\u0107nost regiona<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":440318,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-440315","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440315","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=440315"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440315\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":440319,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440315\/revisions\/440319"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/440318"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=440315"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=440315"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=440315"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}