Dva puta godi\u0161nje \u2013 oko prolje\u0107ne i jesenje ravnodnevice \u2013 more se u Ju\u017enoj Koreji “otvori” i na oko sat vremena otkrije privremeni kopneni most, duga\u010dak skoro 2,8 kilometara i \u0161irok 40 do 60 metara, koji povezuje ostrvo D\u017eindo i manje ostrvo Modo.<\/p>\n
U tom periodu, more se doslovno povu\u010de s obje strane i hiljade ljudi mogu pje\u0161ke da prelaze izme\u0111u dva ostrva.<\/p>\n
Doga\u0111aj se svake godine slavi kao Festival \u010duda na morskom putu D\u017eindo, a na programu su tradicionalne predstave.<\/p>\n
Tokom tog kratkog vremenskog perioda, zbog specifi\u010dnih morskih struja i geolo\u0161kih pomjeranja, more se razdvaja i nastaje pje\u0161\u010dana staza, koja traje kratko, a more se ponovo vra\u0107a, kao da se ni\u0161ta nije ni dogodilo, prenosi RTS.<\/p>\n
Doga\u0111aj je prvi put privukao pa\u017enju svjetske javnosti 1975. godine, zahvaljuju\u0107i tada\u0161njem francuskom ambasadoru u Ju\u017enoj Koreji, Pjeru Landiju, koji je za francuske novine opisao pojavu kao “korejsku verziju Mojsijevog \u010duda”, aludiraju\u0107i na biblijsko razdvajanje Crvenog mora.<\/p>\n
Fenomen je danas poznat kao \u010cudo D\u017eindoa, mada je u potpunosti prirodna pojava \u2013 rezultat ekstremno niske oseke zbog kombinacije lunarnog ciklusa, geografskog polo\u017eaja i morskih struja.<\/p>\n
Nauka nudi vrlo racionalno obja\u0161njenje \u2013 fenomen se doga\u0111a zbog ekstremno niskih oseka, izazvanih pojavom poznatom kao plimne harmonike.<\/p>\n
Gravitacioni uticaj Mjeseca i Sunca na povr\u0161inu okeana izaziva promjene nivoa mora \u2013 visoke i niske plime. Ali, osim njihove pozicije, tu su i dodatni faktori kao \u0161to su rotacija Zemlje, me\u0111usobna udaljenost nebeskih tijela i drugi ritmi\u010dni obrasci, koji zajedno uti\u010du na pojavu izuzetno niskih oseka koje “razotkrivaju” ovu stazu.<\/p>\n
Kako obja\u0161njava profesorka geonauka sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu, Kevan Mofet, u pitanju je sinhronizacija vi\u0161e razli\u010ditih “harmoni\u010dnih” faktora.<\/p>\n
“Ba\u0161 kao kad vi\u0161e bubnjara svira skoro istim ritmom \u2013 u jednom trenutku svi udare u isti takt i stvore sna\u017ean udar\u2019”, navodi ona.<\/p>\n
U slu\u010daju D\u017eindoa, more se zapravo ne razdvaja, ve\u0107 se povla\u010di, otkrivaju\u0107i podvodni greben \u0161irok od 40 do 60 metara. Mofet smatra da je sediment vjerovatno talo\u017een upravo na tom mjestu zbog specifi\u010dnih morskih struja izme\u0111u dva ostrva.<\/p>\n
Sve dok se oblik ostrva i moreuz Mjongnjang koji reguli\u0161e nivo plime ne promijene, ovaj fenomen \u0107e se, kako isti\u010de Mofet, najvjerovatnije nastaviti svake godine.<\/p>\n
Doga\u0111aj je duboko ukorijenjen u lokalnoj legendi koja ka\u017ee da je nekada davno, tigar natjerao seljane da bje\u017ee iz D\u017eindoa u Modo. Ali, zaboravili su staricu po imenu Bjong.<\/p>\n
Ona se danima molila Jongvangu, bogu mora, da joj pomogne. Javio joj se u snu i obe\u0107ao da \u0107e joj poslati dugu preko mora. I zaista, kad se probudila, voda se povukla i pred njom se ukazala staza u obliku duge, put da se ponovo ujedini sa svojom porodicom.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dva puta godi\u0161nje \u2013 oko prolje\u0107ne i jesenje ravnodnevice \u2013 more se u Ju\u017enoj Koreji “otvori” i na oko sat vremena otkrije privremeni kopneni most, duga\u010dak skoro 2,8 kilometara i \u0161irok 40 do 60 metara, koji povezuje ostrvo D\u017eindo i manje ostrvo Modo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":440303,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-440300","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440300","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=440300"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440300\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":440305,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/440300\/revisions\/440305"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/440303"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=440300"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=440300"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=440300"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}