{"id":439580,"date":"2025-09-12T13:04:13","date_gmt":"2025-09-12T11:04:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=439580"},"modified":"2025-09-12T13:04:13","modified_gmt":"2025-09-12T11:04:13","slug":"istorijske-koalicije-saradnja-ustasa-i-cetnika-u-ndh","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/12\/istorijske-koalicije-saradnja-ustasa-i-cetnika-u-ndh\/","title":{"rendered":"Istorijske koalicije: Saradnja usta\u0161a i \u010detnika u NDH"},"content":{"rendered":"

Nakon niza poruka kojima se veli\u010daju saradnici fa\u0161ista u Drugom svjetskom ratu a koji su stizali sa crkvenih adresa, preciznije, sa zborova na kojima su besjedili mitropoliti Joanikije Mi\u0107ovi\u0107 i Metodije Ostoji\u0107, redakcija Raskrinkavanje.me razobli\u010dila je tvrdnje i epitete da je Pavle \u0110uri\u0161i\u0107<\/a> bio \u201ejunak nepobjedivog karaktera<\/a>\u201c.<\/p>\n

\u010citaocima smo ukazali i da je Metodije Ostoji\u0107 iskrivio \u010dinjenice i falsifikovao<\/a> istoriju tvrde\u0107i da je, za vrijeme Drugog svjetskog rata savezni\u010dko bombardovanje bilo usmjereno samo na prostore u kojima \u017eivi srpski narod i da, kako on ka\u017ee \u201cfa\u0161isti\u010dki Zagreb\u201d saveznici nijesu \u201cdirali\u201d kao i da u njegovom osloba\u0111anju nije bilo partizanskih \u017ertava<\/a>.<\/p>\n

Kako se gospodin Ostoji\u0107 nije zaustavio na tim tvrdnjama i veli\u010danju \u010detni\u010dkog pokreta, ve\u0107 je poku\u0161ao da napravi sponu izme\u0111u sponu izme\u0111u narodno-oslobodila\u010dkog pokreta i usta\u0161a, odnosno ustvrdio da\u00a0 \u201eod kraja Drugog svjetskog rata caruje titoisti\u010dko-usta\u0161ka koalicija<\/a>\u201c Raskrinkavanje se moralo i dalje baviti i njegovim izjavama. Preciznije, istra\u017eili smo \u010detni\u010dko-usta\u0161ku koaliciju, saradnju ova dva pokreta na prostoru zloglasne NDH. Po drugi put gost Raskrinkavanja (Raskrinkavanje.me) je novinar i istori\u010dar Matej Ivu\u0161i\u0107 \u010diji \u010dlanak objavljujemo integralno: <\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Suradnja usta\u0161a i \u010detnika u NDH<\/strong><\/h4>\n

Suradnja usta\u0161a i \u010detnika u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj predstavlja jedan od naj\u010dudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Unato\u010d nepomirljivom sukobu izme\u0111u hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedni\u010dkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodila\u010dkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedni\u010dke borbe protiv \u201ekomunisti\u010dke opasnosti\u201c.<\/p>\n

Talijanski general Roatta predlo\u017eio je suradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuv\u0161i da \u010detnici nisu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.[1]<\/a> (Fikreta Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici u Hrvatskoj: 1941-1945.\u201c, Zagreb 1986.)<\/em><\/p>\n

Dodatni faktor koji je olak\u0161ao zbli\u017eavanje bilo je postupno povla\u010denje talijanske vojske s reokupiranog podru\u010dja NDH sredinom 1942. godine. \u010cetni\u010dke grupe koje su se dotad oslanjale na talijansku za\u0161titu na\u0161le su se u neizvjesnosti pa su bile prinu\u0111ene tra\u017eiti nova savezni\u0161tva ne bi li opstale.<\/p>\n

Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine izme\u0111u usta\u0161kih predstavnika i zapovjednika \u010detni\u010dkih grupa u okolici Mrkonji\u0107-Grada Uro\u0161a Drenovi\u0107a, za koga je<\/p>\n

sporazum predstavljao izlaz nakon te\u0161kog poraza u sukobu s kozara\u010dkim partizanima. Su\u0161tinu dokumenta \u010dinila je izjava da \u0107e se \u010detnici i oru\u017eane snage NDH zajedni\u010dki boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jam\u010dile za\u0161titu srpskih sela, materijalnu pomo\u0107 i slobodu vjeroispovijesti.<\/p>\n

Potkraj maja 1942. uslijedili su sporazumi na podru\u010dju sjeveroisto\u010dne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeni\u010dkim \u010detni\u010dkim grupama. Prema ovim dogovorima, \u010detni\u010dke grupe su priznale vrhovni\u0161tvo Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske i obvezale se sura\u0111ivati na uni\u0161tavanju partizana.[1]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Zna\u010dajan je podatak da je podru\u010dje 2. domobranskog zbornog podru\u010dja u Banja Luci 1943. godine sura\u0111ivalo sa \u010detiri \u010detni\u010dke grupe (ozrenska, trebavska, soboti\u010dka i borjanska), jednim \u010detni\u010dkim pukom (Manja\u010da) i jednim \u010detni\u010dkim bataljunom (Obili\u0107). Ove su postrojbe imale ukupno 13250 boraca, \u0161to pokazuje razmjere suradnje.[2]<\/a> (Mihael Sobolevski, \u201eUloga \u010detnika u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj\u201c \u010casopis za suvremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)<\/em><\/p>\n

Najbolja suradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji sto\u017eernika Davida Sin\u010di\u0107a. Po\u010detkom 1942. godine Sin\u010di\u0107 je uspostavio kontakte s \u010detni\u010dkim vo\u0111ama poput Mane Rokvi\u0107a, Branka Bogunovi\u0107a i Steve Ra\u0111enovi\u0107a. Sin\u010di\u0107evi izvje\u0161taji pokazuju da je ve\u0107 u maju 1942. postignuta konkretna suradnja, uklju\u010duju\u0107i zajedni\u010dke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na podru\u010djima pod \u010detni\u010dkom kontrolom, uz pomo\u0107 \u010detni\u010dkih vo\u0111a. Posebno je zna\u010dajan bio dolazak \u010detni\u010dkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Ple\u010da\u0161a u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za suradnju uz uvjet vra\u0107anja oduzete imovine Srbima i pu\u0161tanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatra\u017ee \u010detni\u010dki vo\u0111e.[3]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Posebno kompleksan slu\u010daj predstavlja Mom\u010dilo \u0110uji\u0107, istaknuti \u010detni\u010dki vo\u0111a u sjevernoj Dalmaciji, koji je, unato\u010d po\u010detnom otporu, s vremenom prihvatio odre\u0111ene oblike suradnje. Najzna\u010dajnija promjena u \u0110uji\u0107evu opho\u0111enju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je do\u0161la \u010destitati i prisustvovati zboru povodom godi\u0161njice NDH u Kninu, \u0161to je predstavljalo jasno priznavanje usta\u0161ke dr\u017eave. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. \u0110uji\u0107 je potpuno pre\u0161ao pod njema\u010dko zapovjedni\u0161tvo.[4]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Unato\u010d formalnim sporazumima, suradnja je bila optere\u0107ena me\u0111usobnim nepovjerenjem i sumnji\u010denjima. \u010cetni\u010dke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadle\u017enog faktora i \u010desto su preferirale pokroviteljstvo talijanskog okupatora. S druge strane, usta\u0161ki faktori nisu se mirili s autonomnim statusom \u010detnika i inzistirali su na potpunoj subordinaciji. \u010cetni\u010dke postrojbe kontinuirano su kr\u0161ile dogovorenu suradnju, napadale manje skupine domobrana i usta\u0161a te provodile zlo\u010dine nad hrvatskim i muslimanskim stanovni\u0161tvom. Svoje \u010dine nijekali su pred vlastima NDH, a svoje zlo\u010dine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tijekom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledi\u0161ta o \u010detni\u010dkom pokretu, nastoje\u0107i ih razoru\u017eati i uni\u0161titi.[5]<\/a> (Sobolevski, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Zanimljiv je i slu\u010daj Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, zapovjednika crnogorskih \u010detnika koji se povla\u010dio pred partizanskim snagama, pri \u010demu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevi\u0107em. Me\u0111utim, ova suradnja zavr\u0161ila je tragedijom: usta\u0161ke i domobranske jedinice iznenadno su napale \u0110uri\u0161i\u0107eve snage na Lijev\u010da polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon \u0161to se predao nadaju\u0107i se milosti, \u0110uri\u0161i\u0107 se uputio u Staru Gradi\u0161ku i predao. Ondje su ga usta\u0161e razoru\u017eali, a \u0110uri\u0161i\u0107 i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slu\u010daj ilustrira krajnje granice \u010detni\u010dko-usta\u0161kog nepovjerenja \u010dak i u trenucima suradnje.[6]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Va\u017enu ulogu u omogu\u0107avanju suradnje igrali su njema\u010dki i talijanski okupatori. Inicijativa za suradnju \u010detnika i usta\u0161a potekla je od Nijemaca i Talijana, koji su ve\u0107 do po\u010detka 1942. godine uspostavili niz suradni\u010dkih odnosa sa \u010detni\u010dkim pokretom. Posljedice zaustavljanja njema\u010dkih postrojbi pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvla\u010denja njema\u010dkih snaga s Balkana i njihovo upu\u0107ivanje na isto\u010dno boji\u0161te. Stoga su Nijemci nastojali sprije\u010diti otvorene sukobe izme\u0111u \u010detnika i oru\u017eanih snaga NDH te ih privoljeti na suradnju protiv partizanskog pokreta.<\/p>\n

Vlasti NDH uo\u010dile su da su postignuti sporazumi o suradnji izme\u0111u \u010detnika, Talijana i Nijemaca uglavnom na \u0161tetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslu\u017ebeni promatra\u010d. Upute poglavnika Paveli\u0107a od 26. juna 1942. godine o postupku sa \u010detnicima razotkrivaju pragmati\u010dnost ove suradnje. Zaklju\u010deno je da su se \u010detnici opredijelili za suradnju jer su partizani ugro\u017eavali njihov opstanak i da \u0107e suradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada \u010detnike treba razoru\u017eati.[7]<\/a> (Sobolevski, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n

Obje strane nastojale su opravdati svoju suradnju. \u010cetni\u010dke vo\u0111e obja\u0161njavale su suradnju kao takti\u010dku nu\u017enost za o\u010duvanje srpskog stanovni\u0161tva od \u201efizi\u010dkog istrebljenja\u201c. U elaboratu \u201e\u010cetni\u010dki pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji\u201c iz oktobra 1942. godine nagla\u0161ava se da \u010detnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identi\u010dni sa interesima okupatorskih vlasti \u2013 borba protiv usta\u0161a i komunista.[8]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c=<\/p>\n

Usta\u0161e su pak suradnju sa \u010detnicima smatrale \u201edr\u017eavnom nu\u017edom\u201c i takti\u010dkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja \u2013 NOP-a. Paveli\u0107 je ovu politiku odobrio okru\u017enicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio \u010detni\u010dke ponude za predaju valja prihvatiti.[9]<\/a> (Jeli\u0107-Buti\u0107, \u201e\u010cetnici\u201c)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Unato\u010d nepomirljivom sukobu izme\u0111u hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedni\u010dkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodila\u010dkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedni\u010dke borbe protiv \u201ekomunisti\u010dke opasnosti\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":439583,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-439580","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439580","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=439580"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439580\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":439584,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439580\/revisions\/439584"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/439583"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=439580"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=439580"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=439580"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}