{"id":439504,"date":"2025-09-12T07:06:13","date_gmt":"2025-09-12T05:06:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=439504"},"modified":"2025-09-12T07:06:13","modified_gmt":"2025-09-12T05:06:13","slug":"od-vladivostoka-do-lisabona-kontrafaktualna-geopoliticka-analiza-neizabranog-puta-euroazije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/12\/od-vladivostoka-do-lisabona-kontrafaktualna-geopoliticka-analiza-neizabranog-puta-euroazije\/","title":{"rendered":"Od Vladivostoka do Lisabona: kontrafaktualna geopoliti\u010dka analiza neizabranog puta Euroazije"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Phil Butler<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ukrajinska revolucija Euromajdana 2014. godine poremetila je viziju Vladimira Putina o pan-euroazijskoj integraciji od Lisabona do Vladivostoka, ostavljaju\u0107i za sobom “koridor duhova” neostvarene suradnje i poti\u010du\u0107i dana\u0161nje multipolarno natjecanje oko ideja, tehnologije i globalnog poretka.<\/p>\n

\n

Resetiranje plo\u010de<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kao \u0161to smo vidjeli, povijest se \u010desto vrti oko prekretnica. Prosvjedi Euromajdana 2013.-2014. u Kijevu ozna\u010dili su zna\u010dajan pomak paradigme prema zapadnim institucijama, izazvav\u0161i niz sukoba, sankcija i otu\u0111enja izme\u0111u Rusije i Europe. Ali \u0161to da ti prosvjedi nisu uspjeli? \u0160to da je Ukrajina ostala u orbiti Moskve, \u010duvaju\u0107i uvjete za radikalno druga\u010diju putanju – onu u kojoj bi se mogla ostvariti dugo artikulirana vizija Vladimira Putina o “zajedni\u010dkom ekonomskom prostoru od Lisabona do Vladivostoka”?<\/p>\n

Sam Putin je inicijativu uokvirio kao ni\u0161ta manje od kontinentalnog resetiranja:<\/p>\n

“Predla\u017eemo stvaranje skladne ekonomske zajednice koja se prote\u017ee od Lisabona do Vladivostoka… mogli bismo \u010dak razmotriti zonu slobodne trgovine ili \u010dak naprednije oblike ekonomske integracije. Rezultat bi bilo ujedinjeno kontinentalno tr\u017ei\u0161te s kapacitetom vrijednim trilijune eura.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kao \u0161to sam primijetio 2018. godine, ovaj je plan u biti bio stvaranje jednog gigantskog euroazijskog tr\u017ei\u0161ta vrijednog desetke bilijuna dolara. Plan je bio potpuna i pravedna integracija Rusije u globalni kontekst. Dio s kojim su zapadne elite imale problem bio je taj \u0161to bi Rusija bila integralni partner, a ne mre\u017ea malih banana republika poput Jugoslavije.<\/p>\n

“Putinov plan bi osigurao gotovo neraskidivu suradnju, prosperitet i mir. Ali prijedlog takvog ne\u010dega postoje\u0107em svjetskom poretku bio je gnusan zlo\u010din.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

\u010cak i u Europi, potencijal te ideje bio je oprezno priznat. U Davosu je njema\u010dka kancelarka Angela Merkel primijetila:<\/p>\n

“Kasnije, u \u0161iroj slici… mo\u017eemo poku\u0161ati istra\u017eiti mogu\u0107nosti suradnje i gospodarsko podru\u010dje koje je sam predsjednik Putin nazvao ‘od Vladivostoka do Lisabona’.”<\/em><\/p>\n

Euroazijski san i uloga Ukrajine<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Intelektualni korijeni euroazijske integracije se\u017eu do po\u010detka 20. stolje\u0107a, ali u postsovjetskom dobu Putin je preformulirao ideju kao pragmati\u010dan ekonomski projekt. Do 2015. godine, Veliko euroazijsko partnerstvo (GEP) predstavljeno je kao okvir za povezivanje Euroazijske ekonomske unije (EAEU), kineske inicijative Pojas i put i drugih regionalnih platformi poput ASEAN-a i \u0160angajske organizacije za suradnju u koherentan kontinentalni sustav.<\/p>\n

Uloga Ukrajine bila je klju\u010dna. Kao geografska zglobna to\u010dka Euroazije, Ukrajina je pru\u017eala ne samo tranzitnu infrastrukturu ve\u0107 i simboli\u010dku legitimnost ruskom vodstvu \u0161ireg kontinentalnog bloka. Da je Kijev ostao unutar moskovske orbite, “kopneni most” prema Europi ostao bi otvoren, \u010dine\u0107i koridor Lisabon-Vladivostok vi\u0161e od puke retorike ambicija. Umjesto toga, Euromajdan je prekinuo tu vezu, a Ukrajina se pomaknula prema integraciji u NATO i EU – transformacija koja je temeljno poremetila mogu\u0107nost euroazijske konsolidacije.<\/p>\n

\n

\u0160to se moglo dobiti naspram onoga \u0161to je izgubljeno<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Ostvaren prostor Vladivostok-Lisabon mogao je donijeti tri kategorije koristi:<\/p>\n

Ekonomske sinergije:<\/strong> Kombinirano tr\u017ei\u0161te od gotovo milijardu ljudi, pro\u0161irena infrastruktura, energetska sigurnost i prekograni\u010dna ulaganja.
\nGeopoliti\u010dka ravnote\u017ea:<\/strong> Smanjena konfrontacija Istoka i Zapada, pri \u010demu Rusija funkcionira kao most, a ne kao protivnik.
\nCivilizacijski dijalog:<\/strong> pan-euroazijski identitet koji je nadi\u0161ao hladnoratovske binarnosti “liberalnog Zapada” naspram “neliberalnog Istoka”.<\/p>\n

Umjesto toga, svi smo svjedo\u010dili suprotnom. Rusko uklju\u010divanje Krima, \u017eestoki rat u Donbasu, recipro\u010dne sankcije i militarizacija isto\u010dne Europe poja\u010dali su podjele. Europska unija izgubila je priliku za dugoro\u010dnu energetsku sigurnost i gospodarsko \u0161irenje, dok se Rusija pod prisilom okrenula prema istoku, postaju\u0107i sve ovisnijom o Kini, a u novije vrijeme i o Iranu i Indiji. San o uravnote\u017eenoj, multipolarnoj Euroaziji zamijenjen je ukorijenjenim zastojem koji neki komentatori sada opisuju kao “novi hladni rat”.<\/p>\n

Ipak, dublja dimenzija Putinovog prijedloga ne mo\u017ee se zanemariti. Godine 2012. Anton Vaino, sada \u0161ef kabineta ruskog predsjednika, koautor je rada koji opisuje ure\u0111aj nazvan Nooskop, za koji se ka\u017ee da mjeri “noosferu” – najvi\u0161u fazu razvoja Zemlje, kada sama ljudska misao postaje planetarna sila. To sam primijetio u nekoliko izvje\u0161\u0107a; evo ulomka iz jednog od njih:<\/p>\n

“Izum, Nooskop, navodno je bio ure\u0111aj sposoban mjeriti noosferu ili najvi\u0161u fazu razvoja biosfere, onu racionalnih aktivnosti \u010dovje\u010danstva. Mjerenjem ljudskih aktivnosti, uz kori\u0161tenje napredne umjetne inteligencije (AI), \u010dinilo se da rusko vodstvo tra\u017ei novi poredak ne samo o tome koje zemlje imaju pravo glasa, ve\u0107 sustav koji bi mogao uzdi\u0107i \u010dovje\u010danstvo na sljede\u0107u logi\u010dnu razinu.”<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Zapadni stratezi tako\u0111er su to primijetili. Izvje\u0161\u0107e RAND Corporation iz 1999. opisalo je noosferu kao “globalni krug razmi\u0161ljanja” i pozvalo SAD da usvoje noopolitiku – strategiju u kojoj je “odlu\u010duju\u0107i faktor u sutra\u0161njim ratovima ideja sigurno \u010dija \u0107e pri\u010da pobijediti”. RAND-ovo pra\u0107enje iz 2022. potvrdilo je koncept, ali je noosferu tretiralo usko: kao informacijsko okru\u017eenje koje treba osigurati za ameri\u010dku prednost.<\/p>\n

S obzirom na lavinu interesa i kori\u0161tenje umjetne inteligencije danas, kontrast je o\u0161tar. Tamo gdje je RAND vidio narativnu dominaciju, Rusija i njezini partneri po\u010deli su zami\u0161ljati multipolarni poredak ukorijenjen u kolektivnoj inteligenciji. Ova vizija vi\u0161e nije ograni\u010dena na Moskvu i Peking. Blok BRICS, zajedno sa \u0160angajskom organizacijom za suradnju i globalnim jugom u \u0161irem smislu, sve vi\u0161e utjelovljuje noosfersku logiku: zajedni\u010dku infrastrukturu, digitalna dobra, nove platne sustave i platforme kulturne legitimnosti. Svjedo\u010dimo ovoj originalnoj evoluciji koju su predstavili ruski geokemi\u010dar Vladimir Vernadski i francuski paleontolog Teilhard de Chardin. Evoluciju na\u0161eg planeta mjerio je ruski vo\u0111a prije mnogo godina, a vjerojatno se primjenjuje i danas.<\/p>\n

Nedavne studije isti\u010du kako se Kina i Sjedinjene Dr\u017eave ve\u0107 nalaze u \u017eestokoj bitci za oblikovanje same noosfere. Kina se sve vi\u0161e smatra odlu\u010duju\u0107im faktorom u ovoj “sferi razuma”, ne samo zbog svoje ogromne populacije i sposobnosti utjecaja na kolektivnu misao, ve\u0107 i zbog brzog tehnolo\u0161kog napretka i sposobnosti da nagne globalnu ravnote\u017eu mo\u0107i kroz inovacije u digitalnim mre\u017eama. Drugim rije\u010dima, sam koncept koji su Putin i njegov krug prvi uzdigli u globalni diskurs – a koji su zapadni komentatori neko\u0107 ismijavali kao marginalni – postao je novo bojno polje svjetskog poretka.<\/p>\n

Pa ipak, ne mora biti bojno polje. Pravilno shva\u0107ena, noosfera nije arena za borbu s nultom sumom, ve\u0107 platforma za suradnju – planetarni superorganizam ljudske misli gdje bi multipolarni doprinosi mogli uzdi\u0107i civilizaciju, a ne podijeliti je.<\/p>\n

\n

Zaklju\u010dak: Koridor duhova geopolitike<\/h4>\n<\/blockquote>\n

Neizgra\u0111eni koridor od Vladivostoka do Lisabona ostaje jeziva metafora za puteve kojima se nije krenulo. Kao \u0161to je tvrdio Kirill Barsky, Veliko euroazijsko partnerstvo predstavljalo je ruski poku\u0161aj oblikovanja pluralisti\u010dkog, multipolarnog sustava koji bi uklju\u010divao EAEU, SCO, BRICS i ASEAN (PIR Center). No, bez Ukrajine i bez uzajamnog povjerenja Europe, vizija se uru\u0161ila pod teretom sumnje i rivalstva. Klju\u010dno pitanje za sve nas je: “U \u010dijem je interesu bilo\/je sprije\u010diti ono \u0161to je neizbje\u017eno?”<\/p>\n

Za znanstvenike me\u0111unarodnih odnosa, lekcija nije samo oplakivanje onoga \u0161to je izgubljeno, ve\u0107 prepoznavanje koliko krhki veliki projekti ostaju kada povjerenje erodira. Cesta od Vladivostoka do Lisabona danas je koridor duhova – podsjetnik da se povijest mogla odvijati druga\u010dije i da je, dok je Zapad udvostru\u010dio konfrontaciju, ostatak svijeta po\u010deo tiho graditi novi poredak na dubljoj razini: u samom podru\u010dju ljudske misli.<\/p>\n

hr.sott.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ukrajinska revolucija Euromajdana 2014. godine poremetila je viziju Vladimira Putina o pan-euroazijskoj integraciji od Lisabona do Vladivostoka, ostavljaju\u0107i za sobom “koridor duhova” neostvarene suradnje i poti\u010du\u0107i dana\u0161nje multipolarno natjecanje oko ideja, tehnologije i globalnog poretka<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":403565,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-439504","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439504","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=439504"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439504\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":439507,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/439504\/revisions\/439507"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/403565"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=439504"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=439504"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=439504"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}