{"id":438987,"date":"2025-09-04T07:05:06","date_gmt":"2025-09-04T05:05:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=438987"},"modified":"2025-09-04T07:05:06","modified_gmt":"2025-09-04T05:05:06","slug":"ture-za-cure-zajednistvo-na-dva-kotaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/04\/ture-za-cure-zajednistvo-na-dva-kotaca\/","title":{"rendered":"Ture za cure \u2013 zajedni\u0161tvo na dva kota\u010da"},"content":{"rendered":"

Autoria: Jasna Jasna \u017dmak<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pro\u0161le godine na Voxu je iza\u0161lo nekoliko tekstova koji su se bavili \u017eenskim iskustvom sporta \u2013 Tihana Bertek pisala je o tr\u010danju, a ja o penjanju \u2013 a jo\u0161 davne 2021. Tihana je vodila intervju s An\u0111elom Ron\u010devi\u0107, autoricom ilustrirane knjige I Will Swim, and My Daughter Will Swim Too u kojoj se bavila svojim odnosom prema plivanju. Zato sam, kada su se pojavile Ture za cure, bila sretna \u0161to \u0107e se tekstovima o plivanju, tr\u010danju i penjanju na Voxu pridru\u017eiti i tekst, to\u010dnije intervju, o \u2013 bicikliranju. I to zahvaljuju\u0107i zagreba\u010dkom projektu pod nazivom Ture za cure koji je u svibnju ove godine pokrenula redateljica Lucija Iliji\u0107. Kako stoji u Instagram opisu projekta \u2013 Ture za cure je \u017eenska biciklisti\u010dka zajednica koja za cilj ima stvaranje \u201eprostora u kojem mo\u017eemo u\u010diti, kretati se sigurnije, podr\u017eavati jedna drugu i najva\u017enije \u2013 gu\u0161tati\u201c i sve to, naravno, na samo dva kota\u010da!<\/p>\n

Kad sam ve\u0107 dovr\u0161ila sva pitanja za ovaj intervju, sjetila sam se da sam, prije vi\u0161e od deset godina, napisala pri\u010du koja se zove \u201eBicikla bez a\u201c i u njoj ovu re\u010denicu: \u201eTamo odakle ja dolazim, tamo se ka\u017ee bicikla.\u201c Cijela se pri\u010da bavi biciklisti\u010dkim rodovima, pa mi se \u010dinilo prikladno da ovo pitanje stavim na po\u010detak i pitam te \u2013 kojeg je bicikla za tebe roda?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ovako na prvu, za mene je bicikla mu\u0161kog roda, ali vjerojatno samo zato jer sam iz Zagreba pa sam na to navikla. Me\u0111utim, tvoja me pri\u010da potakla na razmi\u0161ljanje. Iako mi ni varijanta u srednjem rodu, ovo biciklo, ne zvu\u010di skroz lo\u0161e, u odabiru izme\u0111u tih dviju opcija definitivno naginjem \u017eenskom rodu, vjerojatno i jer svijet promatram kroz njega. Mo\u017eda bi bicikla zaista trebala biti \u017eenskog roda, a pogotovo s obzirom na klju\u010dnu ulogu koju je to vozilo odigralo u \u017eenskoj emancipaciji tijekom prvog vala feministi\u010dkog pokreta na prijelazu iz 19. u 20. st.<\/p>\n

Naime, prije pojave bicikla, tada\u0161njim je \u017eenama kretanje bilo vrlo ograni\u010deno, kako dru\u0161tveno, tako i fizi\u010dki. Pojavom bicikla pru\u017eena im je nova vrsta mobilnosti, i to mobilnosti kojom su \u017eene mogle upravljati samostalno, koriste\u0107i snagu vlastitog tijela. To je pak rezultiralo postupnim odbacivanjem restriktivnih modnih normi (korzeti i duge suknje) i odabirom prakti\u010dnije, udobnije odje\u0107e.<\/p>\n

Osim toga, bicikl je \u017eenama omogu\u0107io ve\u0107i pristup javnom prostoru. Koristile su ga za odlazak na posao ili sudjelovanje u slobodnim aktivnostima, a \u010desto je bio i sredstvo za uklju\u010divanje u politi\u010dke pokrete. Sve vi\u0161e \u017eena po\u010dinje voziti bicikl, suo\u010davaju\u0107i se pritom s kritikama onda\u0161njih moralista i krugova koji su tvrdili da ta aktivnost nije \u017eenstvena, a neki su \u010dak bili uvjereni da je bicikliranje \u0161tetno za \u017eensko reproduktivno zdravlje. Takve konstatacije nisu bile znanstveno osnovane, ve\u0107 su proizlazile iz patrijarhalne potrebe za kontrolom \u017eenskog tijela.<\/p>\n

Ve\u0107 petnaest godina vozi\u0161 istu biciklu, specijalku koja se zove Plava strijela. Kako bi opisala va\u0161 odnos?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Moj cestovnjak Plava strijela je zaista posebna. Pro\u0161le smo zajedno sito i re\u0161eto, a kad to ka\u017eem, mislim na jedan pad s krova auta (mom tati, ne meni!) na autoputu Zagreb \u2013 Karlovac kad je pro\u0161la samo s par ogrebotina na sicu, do vi\u0161estrukih selidbi, par zajedni\u010dkih susreta s asfaltom, mijenjanja dijelova\u2026 Ako netko tvrdi da se ne mo\u017ee sprijateljiti s biciklom, ja vas uvjeravam da mo\u017ee. Plava strijela, osim \u0161to me odvela na neka predivna mjesta, strpljivo je \u010dekala da iza\u0111em iz puberteta i ponovo je se sjetim (tad sam mislila da nije dovoljno cool voziti specijalku), svjedo\u010dila je mojem odrastanju i stasanju u mladu \u017eenu, pru\u017eila mi slobodu i povjerenje u vlastito tijelo, odvezla me na dejtove i s njih, u izlaske i vra\u0107ala doma u ranu zoru, vozila se sa mnom u vlaku i busevima, inozemnom javnom prijevozu\u2026 Trenutno uglavnom odmara jer sam u me\u0111uvremenu svoju kolekciju obogatila s jo\u0161 dva bicikla, ali tijekom posljednjih 15 godina odradila je lavovski posao i definitivno sam joj vje\u010dni du\u017enik.<\/p>\n

Prije bicikliranja u tvojem je \u017eivotu bilo klizanje, kojim si se neko vrijeme u mladosti bavila i profesionalno, o \u010demu si 2019. godine napravila i kratkometra\u017eni film. Zanima me kako je ta kliza\u010dka pro\u0161lost oblikovala tvoju biciklisti\u010dku sada\u0161njost, odnosno jesu li negativna iskustva koja si imala s klizanjem, utjecala na tvoj odnos s bicikliranjem?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Da nije bilo klizanja, vjerojatno ne bi bilo ni bicikliranja. Ranije spomenutu specijalku dobila sam od tate za potrebe ljetnih priprema u Ma\u0111arskoj kada sam imala 13 ili 14 godina. Trebala sam imati dobar bicikl kako bih mogla sudjelovati na kondicijskim treninzima s ma\u0111arskom reprezentacijom. Tata jedne ma\u0111arske kliza\u010dice vodio je biciklisti\u010dki du\u0107an u Budimpe\u0161ti te mi je slo\u017eio plavu specijalku i tako je sve krenulo. Sre\u0107om, negativna iskustva s klizanja nikad se nisu preslikala na bicikliranje, nije bilo ba\u0161 prilike za to. Bicikliranje sam otkrivala sama i uz prijatelje, a na biciklu sam osjetila zaraznu koli\u010dinu slobode i neovisnosti koju dotad nikad nisam. Ta mogu\u0107nost da prakti\u010dki letim na snagu vlastitih nogu, a pritom se kre\u0107em kroz vrijeme i prostor osje\u0107aju\u0107i toplinu zraka i mirise, slu\u0161aju\u0107i zvukove i promatraju\u0107i okolinu, bila je preprivla\u010dna, pa sam se preko no\u0107i zaljubila u osje\u0107aj i postala ovisna o njemu.<\/p>\n

\u010citaju\u0107i o tvojim razlozima za pokretanje ovog projekta, primijetila sam puno sli\u010dnosti s iskustvima penja\u010dica koje su pokrenule razli\u010dite \u017eenske penja\u010dke inicijative \u2013 ve\u0107inom su penjale s de\u010dkima, nedostajala im je \u017eenska podr\u0161ka, \u010desto su se, usprkos iskustvu, osje\u0107ale neadekvatno jer je rije\u010d o dominantno \u201emu\u0161kom sportu\u201c. Iako je rije\u010d o totalno druga\u010dijim sportovima, \u017eenska iskustva gotovo su ista. Koji je tvoj pogled na to?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Uop\u0107e me ne \u010dudi ta paralela. Mislim da \u017eene polako postaju sve svjesnije toga koliko su zapravo sli\u010dne i koliko nas upravo ta sli\u010dna iskustva povezuju i osna\u017euju, a smatram da je internetska kultura djelomi\u010dno zaslu\u017ena za taj, rekla bih, dosta recentan zaokret. U posljednje se vrijeme \u010desto prisjetim neko\u0107 popularne izjave \u201cI\u2019m not like the other girls\u201d uz koju sam i sama odrastala ranih 2000-ih i pitam se u kojoj su mi koli\u010dini takva uvjerenja na\u0161tetila. Tek sam prije par godina postala svjesnija nijansi i slojevitosti takvog pristupa te koliko duboko one se\u017eu, a prepoznala sam se i u puno izjava podijeljenih na ovom Redditu koji me dosta nasmijao, ali i dodatno ukazao na univerzalnost problematike.<\/p>\n

Budu\u0107i da i dalje \u017eivimo u patrijarhalnom dru\u0161tvu i da su rijetke me\u0111u nama cijepljene protiv internalizirane mizoginije, nastojim se dovoljno \u010desto podsjetiti da \u017eenama uglavnom treba puno vi\u0161e vremena, hrabrosti, poticaja i podr\u0161ke da se upuste u neku novu aktivnost, osobito ako u aktivnosti nedostaje odgovaraju\u0107ih \u017eenskih uzora ili ako njome dominiraju mu\u0161karci, a pritom iziskuje izlazak iz sigurnosti doma i neki komadi\u0107 slobodnog vremena kojeg \u017eene \u010desto imaju manje.<\/p>\n

Stvarno me malo toga veseli kao kad vidim \u017eene koje su u pokretu u nekom javnom prostoru. Sje\u0107am se prvog susreta Tura za cure i osje\u0107aja sre\u0107e, nade i zadovoljstva koji su me preplavili. Zamisli, ima nas jo\u0161, ove \u017eene rezoniraju s mojom idejom, razumiju da su nam potrebni \u017eenska solidarnost i me\u0111usobno razumijevanje, empatija i podr\u017eavaju\u0107a atmosfera! Uvjerena sam da su promjene, iako nerijetko spore, mogu\u0107e, a i dosada\u0161nje mi iskustvo to pokazuje i mislim da je za svaku promjenu nu\u017eno imati pozitivne, inspirativne primjere i uzore u neposrednoj okolini. Ture za cure pokrenula sam upravo s tom namjerom \u2013 da okupim \u017eene koje dijele bar dio mojeg iskustva i u\u017eivaju u kretanju na dva kota\u010da te slobodi koju ono omogu\u0107ava.<\/p>\n

Ture za cure vrlo su fri\u0161ka, ali zapa\u017eena inicijativa \u2013 iza tebe, odnosno vas, tek su \u010detiri mjeseca \u2013 ali \u010detiri vrlo aktivna mjeseca. Gdje ste sve dosad biciklirale i \u0161to ste sve jo\u0161 s biciklama radile?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tako je! Dosad smo uglavnom biciklirale po Jarunu i Zagrebu, odradile smo i par uspona po cesti na Sljeme, vo\u017enju do Samobora, ali i prvu pravu biciklisti\u010dku utrku, na \u0161to sam posebno ponosna jer je nekim curama to bio prvi put da su sudjelovale u biciklisti\u010dkoj utrci. Osim toga, organizirala sam i jednu prakti\u010dnu radionicu osnovnog servisa bicikla u suradnji s Biciklopopravljaonom, jednu dru\u0161tvenu vo\u017enju u suradnji sa Sindikatom biciklista i Broom Roasteryjem na kojoj smo spojili gu\u0161tanje u vo\u017enji s gu\u0161tanjem u kavi te par grupnih vo\u017enji za \u017eene na kojima smo vozile po Zagreba\u010dkoj \u017eupaniji. U par je navrata dio cura sam isplanirao rutu i pedalirao kako po Sloveniji, tako i po okolici Zagreba. Ovdje bih voljela zahvaliti i dragoj prijateljici i fenomenalnoj ilustratorici Hani Tintor \u0161to mi je dala vjetar u le\u0111a za realizaciju ideje te s uzbu\u0111enjem pristala napraviti ilustracije za prvi besplatni program biciklisti\u010dke edukacije za \u017eene u \u010detiri susreta koji sam organizirala proljetos.<\/p>\n

Koliko sam imala prilike pratiti, odaziv na programe koje si organizirala je velik, i biciklistice svih razina jedva su do\u010dekale ovakvu inicijativu. Kakav je njihov feedback, \u0161to cure koje idu na Ture isti\u010du kao najva\u017enije aspekte tog iskustva?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Dosada\u0161nji feedback je sjajan! Svako malo mi se javljaju cure iz razli\u010ditih dijelova Hrvatske, ali i \u0161ire, pune odu\u0161evljenja i podr\u0161ke. Javljaju se i kolege biciklisti koji su svjesni da u biciklizmu i dalje nedostaje \u017eena te podupiru ideju. Neke cure koje su sudjelovale u prvom programu i nekim grupnim vo\u017enjama ka\u017eu da se ne bi usudile prijaviti na utrku ili Sljemenski cener, a kamo li ih odvoziti ili pak oti\u0107i na neku du\u017eu vo\u017enju bez ove inicijative. Mislim da se ve\u0107ina njih osje\u0107a sigurnije i samopouzdanije, ali i motiviranije kad znaju da nisu same i da postoje jo\u0161 neke \u017eene s kojima \u0107e mo\u0107i podijeliti iskustvo. Nastala su neka nova poznanstva i prijateljstva, stvorene su prilike za aktivna dru\u017eenja, a pao je i pokoji biciklisti\u010dki savjet ili preporuka\u2026 Mislim da je klju\u010dno zajedni\u0161tvo, kao i \u010dinjenica da ima prostora za sve, i one koje tek po\u010dinju, kao i one koje ve\u0107 dolaze s nekim iskustvom, te da je naglasak na gu\u0161tanju i dru\u017eenju, a ne na treniranju pod nekim pritiskom, i to su cure prepoznale.<\/p>\n

Bitan poticaj za pokretanje ovog projekta, izme\u0111u ostalog, dala ti je belgijska inicijativa TandEM Women in Cycling u \u010dijem si edukativnom programu sudjelovala. Pretpostavljam da si upoznata i s drugim inozemnim inicijativama za \u017eene na dva kota\u010da, pa me zanima koje od njih smatra\u0161 najva\u017enijima i za\u0161to?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tako je, sudjelovanje u tom programu bilo je odsko\u010dna daska za realizaciju Tura za cure. Od ostalih sli\u010dnih inicijativa koje imaju ili su imale pozama\u0161an uspjeh i vrijedne su spomena su ameri\u010dka inicijativa Bike Like A Girl, turska inicijativa The Women on Bicycle Initiative, zatim Fancy Women Bike Ride, inicijativa koja je djelovala od 2013. do 2023. u gradovima diljem svijeta, zala\u017eu\u0107i se za pobolj\u0161anje biciklisti\u010dke infrastrukture; Grl Pck i Female Cycling Force, inicijative koje djeluju na podru\u010dju Njema\u010dke.<\/p>\n

To su samo neke od inicijativa \u010diji mi je rad inspirativan. Smatram ih najva\u017enijima jer rade na tome da motiviraju \u0161to ve\u0107i broj \u017eena i poti\u010du ih da uvedu bicikl u svoju svakodnevnicu, ukazuju na postoje\u0107e probleme u biciklisti\u010dkoj infrastrukturi, skre\u0107u pozornost na dobrobiti bicikliranja za zdravlje i okoli\u0161, aktiviraju i povezuju zajednicu, ru\u0161e rodne barijere zauzimaju\u0107i se za ve\u0107u inkluzivnost i dostupnost te \u0161alju poruku da je biciklizam zaista za sve.<\/p>\n

Ostvarila si suradnje i s drugim zagreba\u010dkim bic inicijativama \u2013 Biciklopopravljanom Zelene akcije i Sindikatom biciklista, \u010dija si i volonterka. Koliko ti je za Ture bitna postoje\u0107a biciklisti\u010dka scena?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Iznimno je bitna! Veliko je olak\u0161anje znati da postoje neki ljudi koji u mnogo\u010demu imaju vi\u0161e iskustva od mene, koji su stru\u010dniji za odre\u0111eno podru\u010dje, a koje mogu bez problema pitati za mi\u0161ljenje ili savjet jer znam da su jednako strastveni oko pobolj\u0161anja biciklisti\u010dkih uvjeta za sve koji ve\u0107 pedaliraju ili tek namjeravaju pedalirati. Suradnja sa svakom od tih organizacija bila mi je od velikog zna\u010daja i pomogla mi na svoj na\u010din.<\/p>\n

Nedavno si na Instagramu pokrenula i Jeste li znali? rubriku i prvi post posvetila nevjerojatnoj povijesti \u017eenskog izdanja Tour de Francea koje je pokrenuto tek 2022. godine, uz nekoliko propalih poku\u0161aja koji nisu uspjeli zbog nedovoljnog interesa i podr\u0161ke medija i sponzora. Ni profesionalni biciklizam, dakle, ne zaostaje za dubokim rodnim jazom kakav postoji i u drugim sportovima?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne zaostaje, dapa\u010de, mislim da je to i dalje jedan od sportova u kojem je spomenuti jaz stra\u0161no izra\u017een, o \u010demu se u posljednje vrijeme napokon po\u010delo vi\u0161e govoriti. Svjedo\u010danstva i iskustva profesionalnih biciklistica potvr\u0111uju da profesionalni biciklizam tek kre\u0107e raditi na zastarjelim uvjerenjima, ali i da je prijeko potrebno slu\u0161ati i uva\u017eiti \u017eensko iskustvo te mu vjerovati kako bi se obe\u0107anja postala provela u djela.<\/p>\n

Za kraj, naravno, moram postaviti ono standardno pitanje o planovima za budu\u0107nost. Ali \u017eelim i postaviti potpitanje, o tajnim \u017eeljama koje mo\u017eda ima\u0161 za Ture? Ili, da budem totalno cringe: gdje vidi\u0161 Ture za cure za deset godina?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Imam puno ideja i planova za Ture za cure i jako me veseli smi\u0161ljati \u0161to sve i kako mogu organizirati i s kim bih potencijalno mogla sura\u0111ivati u skorijoj ili daljoj budu\u0107nosti. Jedan od glavnih ciljeva mi je da \u0161to vi\u0161e \u017eena uspijem ohrabriti da se sprijatelje s biciklom. Osim toga, velika mi je \u017eelja organizirati vikend ili vi\u0161ednevni bijeg u Istru ili Sloveniju s curama, a uvjerena sam da \u0107e uz malo organizacije i dobrog planiranja to biti ostvareno i br\u017ee nego \u0161to mislim.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de razdoblja za deset godina, neke od nas vidim na cargo bikeovima s djecom, neke na vi\u0161ednevnom bikepacking putovanju po Hrvatskoj, ostalim zemljama na Balkanu ili nekom drugom dijelu Europe, neke u ozbiljnom sportskom biciklizmu, neke u svakodnevnom obavljanju stvari biciklom umjesto autom, a neke mo\u017eda kao zagovarateljice kori\u0161tenja bicikla\u2026 \u017dive bile pa vidjele!<\/p>\n

Ako se \u017eelite pridru\u017eiti nekoj od budu\u0107ih tura ili radionica \u2013 zapratite Ture za cure na Instagramu, pratite objave, sjednite na biciklu i \u2013 samo se pojavite!<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije pojave bicikla, tada\u0161njim je \u017eenama kretanje bilo vrlo ograni\u010deno, kako dru\u0161tveno, tako i fizi\u010dki. Pojavom bicikla pru\u017eena im je nova vrsta mobilnosti, i to mobilnosti kojom su \u017eene mogle upravljati samostalno, koriste\u0107i snagu vlastitog tijela<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":344858,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-438987","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438987","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=438987"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438987\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":438990,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438987\/revisions\/438990"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/344858"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=438987"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=438987"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=438987"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}