{"id":438882,"date":"2025-09-02T06:54:13","date_gmt":"2025-09-02T04:54:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=438882"},"modified":"2025-09-02T06:54:13","modified_gmt":"2025-09-02T04:54:13","slug":"lov-na-utvare","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/09\/02\/lov-na-utvare\/","title":{"rendered":"Lov na utvare"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

Vernik bez crkve<\/p>\n

Gra\u0111anin bez grada<\/p>\n

Ljubavnik bez \u017eene<\/p>\n

Ritam bez bubnjara<\/p>\n

Goribor<\/p>\n

Studenti bez diplome<\/p>\n

\u017eene bez ljepote<\/p>\n

ne\u017eenje bez stana<\/p>\n

putnici bez para<\/p>\n

Azra<\/p>\n

Ve\u0107 su neki primijetili da se aktualni ljetni udari veteranskih udruga na kulturne slobode odvijaju prema recepturi karakteristi\u010dnoj za fenomen poznat kao \u201eantisemitizam bez \u017didova\u201c. Tako napadnuti knji\u017eevnik Miljenko Jergovi\u0107 u jednom svom nedavnom osvrtu ka\u017ee: \u201ePostoji u neisplakanim zemljama i u zajednicama koje nisu do\u017eivjele katarzu ne\u0161to \u0161to bi se moglo nazvati antisemitizam bez \u017didova. Premda su svoje nekada\u0161nje susjede pomorili u logorima smrti, a pre\u017eivjele su protjerali, ljudi u takvim zajednicama nastavljaju ih mrziti i optu\u017eivati za svoja stradanja, kao da su \u017didovi jo\u0161 uvijek tu.\u201c Pa nastavlja: \u201eFenomen antisemitizma bez \u017didova predstavljaju desni\u010darski, neofa\u0161isti\u010dki portali, novine i magazini, te HRT, koji, podr\u017eavaju\u0107i Gendu, o Frlji\u0107u govore kao da Frlji\u0107 u Hrvatskoj \u017eivi i postoji.\u201c<\/p>\n

Socijalna psihologija taj je fenomen manje-vi\u0161e apsolvirala i opisala. Rije\u010d je situaciji kad jedan dio gra\u0111anstva (to mo\u017ee biti, kao \u0161to vidimo u nas, i pobjedni\u010dki dio populacije) gaji kroni\u010dnu sumnji\u010davost prema slu\u017ebenim narativima i kad iz perspektive svog vje\u010dnog nezadovoljstva, koje je obi\u010dno i vrlo manipulabilno, tra\u017ei i pronalazi nekog \u017ertvenog jarca, koji se ve\u0107 na\u0111e u ponudi na meniju u toj sezoni, pa ga dere na \u017eivo, iako pripadnika tog plemena, grupacije, nacije ili vjerske zajednice jedva da ima ili ih uop\u0107e nema. Univerzalni Drugi tu je, naravno, \u017didov, a u na\u0161em slu\u010daju izbor je obojen lokalnim koloritom pa tu imamo komunjare, Jugoslavene i Srbe. Konspirolo\u0161kom frazeologijom u trenucima krize takve razdra\u017eene grupacije \u2013 koje u na\u0161em slu\u010daju sa\u010dinjava veteranska populacija, tj. uglavnom vo\u0111e bezbrojnih braniteljskih udruga, kojima asistira poneka manja ekstremisti\u010dka desna stranka, u na\u0161em slu\u010daju tu ulogu igra vanparlamentarni DOMiNO (gubitni\u010dka frakcija Domovinskog pokreta), dok im u uli\u010dnim akcijama poma\u017eu navija\u010dki huligani \u2013 fantaziraju o ugrozi, paranoi\u010dno tragaju za fantomskim neprijateljima, lociraju ideolo\u0161ke rivale u tajnoj komunisti\u010dkoj kabali, detektiraju zakulisnu orkestriranost i skrivene sile koje vode \u201ementalni Jugoslaveni\u201c, svijet dijele manihejski na snage dobra i falange zla, a svoje protivnike redovite etiketiraju kao nelojalne, subverzivne (i benkova\u010dki i \u0161ibenski, a vjerojatno i kor\u010dulanski kulturni programi imaju, po njima, prevratni\u010dki karakter), akterima tih doga\u0111aja prigovaraju neukorijenjenost i parazitiranje na javnim sredstvima.<\/p>\n

\n

Bez Jugosa, Srba i komunista<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Konkretan prigovor izgleda ovako: ako njih (Jugosa, Srba i komunista) doista nema, kako ka\u017eu, ili ih je bezna\u010dajno malo, kako to da su oni stalno nazo\u010dni u tim i sli\u010dnim kulturnim doga\u0111ajima, za\u0161to su ba\u0161 oni vje\u010dni kustosi, menad\u017eeri, ravnatelji, kulturni agenti, selektori, intendanti i sli\u010dni? Ako smo Frlji\u0107a ve\u0107 jednom frknuli van, za\u0161to nam se onda on kao fantom sada vra\u0107a u Benkovac? Ako smo mi pobijedili u ratu, a jesmo, za\u0161to onda pora\u017eene snage prave festivale, za\u0161to se njih pita, a ne nas, kad znamo da su oni bez korijena, a ne mi; Jugoslaveni doslovno nemaju teritorij, Srbi su deportirani, a Hrvati antifa\u0161isti i ljevi\u010dari su neukotvljeni, njihova je politi\u010dka Arkadija zvana SRH i SFRJ odavno ve\u0107 potopljena. Problem je, ka\u017ee ta logika, u ekscesivnoj prisutnosti tih arogantnih i privilegiranih manjina, u njihovoj nepristojno velikoj javnoj vidljivosti koja nikako ne odgovara njihovoj stvarnoj dru\u0161tvenoj snazi. Ako je tome tako, ka\u017ee ta logika, onda mora da se iza toga krije neki vrag.<\/p>\n

Naravno, u osnovi tog njihovog nezadovoljstva ima i trun istine. Dominante politi\u010dke elite doista su sve nekompetentnije, vlast je uporno nesposobna, kriminalno lo\u0161e upravljaju krizama, jadno su reagirali na onu ekonomsku krizu otprije 15 i vi\u0161e godina, a jo\u0161 jadnije na ovu zdravstvenu otprije koju godinu. Obi\u010dan svijet se osje\u0107a izigranim, sve to samo produbljuje ionako duboki zijev i nepovjerenje izme\u0111u tzv. liberalnih elita i obi\u010dnog puka, desnica onda to redovito prezentira kao spletku protiv obi\u010dnih ljudi, a na sve to se nakalemljuje bujaju\u0107a retorika tzv. stigmatiziranog znanja, onoga kojeg su vladine agencije ignorirale, znanstvene zajednice odbacile, a mainstream mediji ismijali. Za \u0161irenje tog potisnutog, zabranjenog znanja, te pu\u010dke, vernakularne epistemologije (skupljene s koca i konopca, u kojima prete\u017eu vlastita iskustva i osobne deluzije), od presudne je va\u017enosti pojava dru\u0161tvenih mre\u017ea koje slu\u017ee kao nezamjenjiv kanal alternativne komunikacije. Dakako, va\u017ena premisa unutar zavjereni\u010dkog ekosustava jest da takvo znanje namjerno potiskuju establi\u0161ment i elita. A za \u0161to se zala\u017ee braniteljska strana koja zastupa, po njihovom mi\u0161ljenju, po\u0161tenu, tihu ve\u0107inu frustriranu djelovanjem takve politi\u010dke elite? Pa za moralnu jasno\u0107u, tra\u017ei se red i sigurnost, po\u0161tivanje hijerarhije i podre\u0111enost pojedinca zajednici. Zahtjeva se nacionalno jedinstvo, da se s identitetom ne \u0161ali, zala\u017eu se za o\u010digledne istine, te da se manjinski agitatori koji stalno ne\u0161to prtljaju i izazivaju svedu na svoju mjeru.<\/p>\n

\n

Bez Frlji\u0107a<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Dakle, Jergovi\u0107 je ustanovio da tu imamo frlji\u0107ofobiju bez Frlji\u0107a. Koga to jo\u0161 nema, a svejedno je stalno na ni\u0161anu veteranskih pu\u0161kostrojni\u010dara? Pa nema ni tih tako \u010desto prozivanih Jugoslavena. Uredno \u0107e braniteljski portali i sli\u010dne medijske platforme u nabrajanju neprijatelja Hrvatske, hrvatstva, temeljnih nacionalnih vrijednosti i Domovinskog rata navoditi i te nesretne Jugoslavene. \u010cisto onako statisti\u010dko-demografski gledano, mo\u017eemo re\u0107i da Jugoslavena u nekom spomena vrijednom broju nema skoro ve\u0107 45 godina. Naime, posljednji puta kad se za njih ne\u0161to vi\u0161e \u010dulo i kad su se u javnosti pojavljivali u ne\u0161to ve\u0107em broju, a da se toga i mi sje\u0107amo, bilo je sada ve\u0107 davne 1981. i 1982. godine kad su iza\u0161li rezultati popisa stanovni\u0161tva u tada\u0161njoj Jugoslaviji i Socijalisti\u010dkoj Republici Hrvatskoj. Nelagodu tada Jugoslaveni svojom brojno\u0161\u0107u nisu izazivali kod subnorovaca, kako bi se prvolopta\u0161kom analogijom moglo danas zaklju\u010diti (prema aktualnoj simetriji \u2013 dana\u0161nji branitelji jednako onodobni SUBNOR-ovci), nego, pazi sad \u2013 me\u0111u samim partijcima. O da, tada je na rezultate popisa stanovni\u0161tva graknulo samo hrvatsko partijsko rukovodstvo. Posebno jak glas koji se te 1982. godine mogao \u010duti bio je onaj i nama dana\u0161njima dobro poznatoga Du\u0161ana Biland\u017ei\u0107a, povjesni\u010dara i tada\u0161njeg \u010dlana CK-a, a kasnije \u010dlana Tu\u0111manovog ekspertnog tima za podjelu susjedne Bosne, dakle tipi\u010dnog doma\u0107eg \u0161etebandijeriste. Zamjerao je tada Biland\u017ei\u0107 opredijeljenim Jugoslavenima u Hrvatskoj (a bilo ih je prema popisu iz 1981. godine straobalnih 8,2 posto, \u0161to je bilo ogromno i iznena\u0111uju\u0107e pove\u0107anje, jer ih je, primjerice na popisu iz 1961. bilo tek neznatnih 1,9 posto), da su unitaristi i antifederalisti, te da svojim opredjeljenjem za nepostoje\u0107u jugoslavensku naciju \u00a0umjetno umanjuju hrvatski broj\u010dani udio u federaciji. Nacionalno svjesni hrvatski komunisti zapravo su se bojali da bi na sljede\u0107em popisu, onom iz 1991, samo ako se nastave ti i takvi trendovi, u Hrvatskoj moglo biti bezobrazno visokih 20 posto Jugoslavena. Kao \u0161to znamo, to se nije dogodilo, Jugoslaveni su 1991. godine potpuno ishlapjeli, kao kap vode na \u017earkom suncu.<\/p>\n

Nema naravno ni Srba, a oni su, kao \u0161to se zna, redovne braniteljske mu\u0161terije. Da Srba u Hrvatskoj nema pobrinula su se za to dva faktora: tada\u0161nji predsjednik dr\u017eave Franjo Tu\u0111mana, koji nije krio da bi ih s nepodno\u0161ljivih 12 posto trebalo nekako svesti na toleriraju\u0107a tri posto, \u0161to je sad i slu\u010daj. Tu\u0111manu su u toj raboti sekundirali kraji\u0161ke bund\u017eije koji su u jednom trenutku povjerovali u la\u017ei cini\u010dnog Milo\u0161evi\u0107a i priklonili se njegovom politi\u010dkom planu koji ih je odveo ravno na put bez povratka. Bez povratka i zato \u0161to za njihov comeback nakon 1995. tada u Hrvatskoj prakti\u010dki nije bio nitko, a sam je Tu\u0111man zgodno izracionalizirao za\u0161to se rezultati politike etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja trebaju zacementirati i za\u0161to im se ni po koju cijenu ne smije dozvoliti da se vrate: \u201ePa da dobijemo drugi Belfast i Sjevernu Irsku. Taman posla!\u201c, re\u0107i \u0107e Tu\u0111man jednom ameri\u010dkom mediju u to vrijeme. Srba se, mada su svedeni na statisti\u010dku gre\u0161ku (vidimo da to nipo\u0161to ne predstavlja prepreku, dapa\u010de), obi\u010dno tokom ljeta, medijski i braniteljski redovi redovito dohvate i izgrde ih na pasja preskakala. Oni im do\u0111u kao nekakva ljetna razbibriga, ali ove godine tih napada nije bilo tako puno. Ne\u0161to vi\u0161e je stradao tek ro\u0111eni Bjelovar\u010danin Bajaga, ali njemu je skoro svake turisti\u010dke sezone isto, pa se to ni ne ra\u010duna. Srbi su, izgleda, postali oprezniji nego dosad, pa manje pokazuju javno tri prsta, manje pla\u0161e ovda\u0161nje domoroce psima bez povodca i svoju \u00a0\u0107irilicu slu\u0161aju kriomice. Mo\u017eda se i u tome krije dio odgovora na pitanje za\u0161to su uslijedili toliki napadi na doma\u0107i kulturni sektor; izgleda da su nasrtaji na kulturnjake poslu\u017eili kao neka vrsta kompenzacije za ovoga ljeta nenazo\u010dne Srbe, kulturnjaci su u nedostatku Srba iskori\u0161teni kao neki ispu\u0161ni ventil za vje\u010dno ogor\u010denu veteransku populaciju.<\/p>\n

\n

Bez provokacije, subverzivnosti i rebelizma<\/h3>\n<\/blockquote>\n

I tre\u0107i odsutni su komunisti. Njih tako\u0111er nema barem 35 godina. Zadnji su puta u ve\u0107em broju bili vi\u0111eni netom prije obznane izbornih rezultata u prolje\u0107e 1990, a nije ih bog zna koliko puno bilo ni ranije. Ve\u0107 su osamdesetih godina \u010dlanovi Savez komunista gledali kamo da se djenu i kojoj pobjedni\u010dkoj frakciji da se priklone. Me\u0111utim i takvi mali i nikakvi dobro do\u0111u paranoi\u010dnim snagama dana\u0161njice da na njih prevale krivicu za sva zla koja su sna\u0161la na\u0161u malu domovinu.<\/p>\n

Me\u0111utim, ono \u0161to nas ovdje zanima jest jedan drugi, dosad manje spominjani odsutni faktor. Naime, doma\u0107i kulturni radnici nisu ne\u0161to naro\u010dito poznati po nekoj svojoj provokativnosti, hrabrosti i izazivanju ustaljenih vrijednosti, ovdje ne stanuje ba\u0161 neki Bernhard koji je razvaljivao austrijski provincijalizam ili Gombrowicz koji se zamjerio Poljacima, istina izdaleka iz emigracije. Dakle, vojuju\u0107ih kulturnih aktera u nas u novo doba i nema ne\u0161to previ\u0161e. A nedomoljubnih nema uop\u0107e. Davno je pro\u0161lo vrijeme Mato\u0161a, Mandi\u0107a ili predratnog Krle\u017ee. I tu je u pravu aktualni predsjednik dr\u017eave kad ka\u017ee da ovdje doista svi vole svoju domovinu, nitko njoj ni\u0161ta bitno ne predbacuje, a i po\u0161tuje se Domovinski rat, \u0161tovi\u0161e, vlada svojevrsno natjecanje u tome tko taj rat po\u0161tuje vi\u0161e, pa je braniteljska buna utoliko proma\u0161enija. Tj. ako i bude protivnika mi ih onda uredno eskortiramo do granice s nadom da \u0107e istu sami prije\u0107i i da se nikada ne\u0107e vratiti, kao \u0161to smo svojedobno tako ispratili Dubravku Ugre\u0161i\u0107 ili nedavno ve\u0107 spomenutog Frlji\u0107a. Na\u0161a je kultura pitoma, krotka, to je kultura za ugodno starenje (ona je solidno napisana, uredno re\u017eirana i producirana, ona je svakako pismena, ali je nekako bez strasti i o\u0161trice) i bez neke naro\u010dite svadljive nabru\u0161enosti, rebelizma ili ne daj bo\u017ee, provokacije. Naravno, i toga se na\u0111e, ali u zanemarivim koli\u010dinama. Recimo, napadnuti Jergovi\u0107 je svojedobno razljutio doma\u0107u sredinu odli\u010dnom zbirkom polemi\u010dkih tekstova pod naslovom \u201eNaci bon-ton\u201c. Tamo je, primjerice, u tekstu o kafi\u0107u Charlie razguzio doma\u0107i haute politique \u010diji se pripadnici sastaju na \u0161tekatu ispred jedne kr\u010dme u sredi\u0161tu grada i tamo oblajavaju neprisutne kolege i suradnike, sitno komplotiraju i zaplotnja\u010dki se smijulje dok sr\u010du cappuccino. Ali to je bilo prije \u010detvrt stolje\u0107a, nitko se toga vi\u0161e ne sje\u0107a, vjerojatno ni sam autor. Doma\u0107e naciste on danas puno vi\u0161e izaziva svojom bradom i statusom bosanskog do\u0111o\u0161a negoli sentimentalnom prozom o Sarajevu, kakvu danas uglavnom pi\u0161e. Stoga bismo mogli re\u0107i da imamo napade politi\u010dke desnice na kulturu bez subverzivnosti.<\/p>\n

\n

Kultura za bake<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Danas se olako pote\u017eu paralele izme\u0111u nekada\u0161njeg dru\u0161tva veterana poznatog kao SUBNOR i dana\u0161njih braniteljskih udruga. Kao, to je isto. Nije da nije tako. A nije ni da nije. Jer, onda\u0161nja bora\u010dka asocijacija je, ako \u0107emo pravo, ponekad doista imala razloga da se ljutne na mla\u0111ahne kulturnjake. Stavite se u njihovu ko\u017eu: kako se ne osvrnuti gnjevno ako ti grupa derana u godini Titove smrti osnuje band i nazove ga po okupatorovom imenu glavnog grada (Laibach). To je otprilike kao kad bi danas grupa juno\u0161a osnovala band pod imenom \u0412\u0443\u043a\u043e\u0432\u0430\u0440. Ili kad \u017dika Pavlovi\u0107 u svojoj filmskoj \u201eZasedi\u201c iz \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a u posljednjoj sekvenci prika\u017ee kako nekoliko srpskih partizana na kraju rata, a zapravo doju\u010dera\u0161njih \u010detnika (pre\u0161li su u partizane u pet do 12), iz zasjede negdje u Srbiji ubije po\u0161tenog, istinoljubivog i po svakom pitanju korektnog partizanskog komesara, Dalmatinca, Hrvata, kojeg igra Ivica Vidovi\u0107. Jo\u0161 k tome film govori i o retorziji pobjednika na kraju rata. Film kakav se u dana\u0161nje vrijeme \u010dini nezamisliv da se snimi. To bi bilo kao kad bi danas neki hrabri doma\u0107i filma\u0161 snimio igrani film o Gospi\u0107u iz jeseni 1991. godine u kojem se prikazuje, mo\u017ee i u drugom planu, kako jedan ginekolog iz lokalne bolnice, jedan biv\u0161i emigrant usta\u0161ke provenijencije, jedan sinjski konobar koji se brzopotezno vinuo do visokih oficirskih \u010dinova i Bijeli Vuk kruzaju Gospi\u0107em pod uzbunama u automobilu bez tablica, i iz skloni\u0161ta i podruma izvla\u010de tamo\u0161nje Srbe i likvidiraju ih iza, netom od JNA preuzete peru\u0161i\u0107ke kasarne ili negdje iznad neke velebitske vrta\u010de, sve s ciljem da u skladu s Tu\u0111manovim naputkom smanje na pristojnu razinu broj gospi\u0107kih Srba. Te\u0161ko zamislivo! \u010cak je nedavno netko i spomenuo da nam kinematografija ima dogovorni karakter \u2013 mi vama pare, a vi ne\u0107ete dirati u nacionalne svetinje, posebno ne u Domovinski rat. Danas, ve\u0107 i jedan posve korektni dokumentarac o slavonskom mirotvorcu izaziva nevi\u0111ene prijepore, a rije\u010d je o \u017eanru (dokumentarni film) koji, po prirodi stvari, dozvoljava puno manje umjetni\u010dke slobode, pa je onda i puno manje mjesta za mogu\u0107u provokaciju, nego \u0161to je to slu\u010daj s fikcionalnim filmom.<\/p>\n

I da zavr\u0161imo taj na\u0161 svojevrsni minus postupak i na\u0161u igru s prijedlogom bez. Protiv doma\u0107e su nam kulture ustali veterani, a ona nam se \u010dini kao da to nikako ne zaslu\u017euje. Ona je suradljiva i nadasve domoljubna. Svakako je uljudna. Tako da sad imamo \u010ditav taj braniteljski igrokaz u kojem imamo frlji\u0107ofobiju bez Frlji\u0107a, antijugoslavenstvo bez Jugoslavena, srbofobiju bez Srba, antikomunizam bez komunista i na kraju imamo napad na subverzivnu kulturu koja nije subverzivna, a jo\u0161 je manje nepatriotska, kultura je to koju bi i va\u0161a baka odobrila. I da ostanemo u domeni konspirologije: nadamo se da je posrijedi samo jo\u0161 jedan ljetni hir i da se iza svega toga ne valja neko ve\u0107e zlo.<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sad imamo \u010ditav taj braniteljski igrokaz u kojem imamo frlji\u0107ofobiju bez Frlji\u0107a, antijugoslavenstvo bez Jugoslavena, srbofobiju bez Srba, antikomunizam bez komunista i na kraju imamo napad na subverzivnu kulturu koja nije subverzivna, a jo\u0161 je manje nepatriotska, kultura je to koju bi i va\u0161a baka odobrila<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":438885,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-438882","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=438882"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438882\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":438886,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438882\/revisions\/438886"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/438885"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=438882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=438882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=438882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}