{"id":438493,"date":"2025-08-27T06:34:48","date_gmt":"2025-08-27T04:34:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=438493"},"modified":"2025-08-27T06:34:48","modified_gmt":"2025-08-27T04:34:48","slug":"sa-ai-cetbotovima-velike-tehnoloske-kompanije-brzo-napreduju-i-lome-ljude","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/08\/27\/sa-ai-cetbotovima-velike-tehnoloske-kompanije-brzo-napreduju-i-lome-ljude\/","title":{"rendered":"Sa AI \u010detbotovima, velike tehnolo\u0161ke kompanije brzo napreduju i lome ljude"},"content":{"rendered":"

Autor: Benj Edwards<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Alen Bruks, 47-godi\u0161nji korporativni regruter, proveo je tri nedjelje i 300 sati uvjeren da je otkrio matemati\u010dke formule koje mogu probiti enkripciju i napraviti ma\u0161ine za levitaciju. Prema istrazi Njujork tajmsa, njegova milionska razmjena rije\u010di s AI \u010detbotom otkriva zabrinjavaju\u0107i obrazac: vi\u0161e od 50 puta, Bruks je pitao bota da provjeri jesu li njegove la\u017ene ideje stvarne. Vi\u0161e od 50 puta, bot mu je potvrdio da jesu.<\/p>\n

Bruks nije sam. Futurism je izvijestio o \u017eeni \u010diji je mu\u017e, nakon 12 nedjelja uvjerenja da je “slomio” matematiku koriste\u0107i ChatGPT, zamalo poku\u0161ao samoubistvo. Rojters je dokumentovao slu\u010daj 76-godi\u0161njeg mu\u0161karca koji je preminuo \u017eure\u0107i da se sastane s \u010detbotom za kojeg je vjerovao da je stvarna \u017eena koja ga \u010deka na \u017eeljezni\u010dkoj stanici. Kroz vi\u0161e medijskih izvje\u0161taja, uo\u010dava se obrazac: ljudi izlaze iz maratonskih sesija s \u010detbotovima vjeruju\u0107i da su revolucionisali fiziku, dekodirali stvarnost ili da su izabrani za kosmi\u010dke misije.<\/p>\n

Ovi ranjivi korisnici upali su u razgovore koji izobli\u010davaju stvarnost sa sistemima koji ne razlikuju istinu od fikcije. Kroz u\u010denje poja\u010davanjem zasnovano na povratnim informacijama korisnika, neki od ovih AI modela su evoluirali da potvr\u0111uju svaku teoriju, sla\u017eu se sa svakim la\u017enim uvjerenjem i podr\u017eavaju svaku grandioznu tvrdnju, zavisno od konteksta.<\/p>\n

Poziv Silikonske doline da se “brzo kre\u0107e i lomi stvari” olak\u0161ava gubitak iz vida \u0161irih posljedica kada kompanije optimizuju za korisni\u010dke preferencije, posebno kada su ti korisnici u stanju izobli\u010denog razmi\u0161ljanja.<\/p>\n

Za sada, AI ne samo da brzo napreduje i lomi stvari \u2014 lomi i ljude.<\/p>\n

\n

Novi psiholo\u0161ki rizik<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Grandiozne fantazije i izobli\u010deno razmi\u0161ljanje prethode kompjuterskoj tehnologiji. Novo nije ljudska ranjivost, ve\u0107 nevi\u0111ena priroda okida\u010da \u2014 ovi specifi\u010dni AI \u010detbot sistemi evoluirali su kroz povratne informacije korisnika u ma\u0161ine koje maksimizuju ugodnu interakciju kroz slaganje. Po\u0161to nemaju li\u010dni autoritet niti garanciju ta\u010dnosti, stvaraju jedinstveno opasan povratni ciklus za ranjive korisnike (i nepouzdan izvor informacija za sve ostale).<\/p>\n

Ovdje nije rije\u010d o demonizaciji AI-a niti o tvrdnji da su ovi alati inherentno opasni za sve. Milioni ljudi produktivno koriste AI asistente za kodiranje, pisanje i razmi\u0161ljanje bez incidenata svaki dan. Problem je specifi\u010dan, uklju\u010duje ranjive korisnike, ulagiva\u010dke velike jezi\u010dke modele i \u0161tetne povratne cikluse.<\/p>\n

Ma\u0161ina koja te\u010dno, uvjerljivo i neumorno koristi jezik predstavlja vrstu opasnosti s kojom se \u010dovje\u010danstvo nikada ranije nije susrelo. Ve\u0107ina nas vjerovatno ima uro\u0111ene odbrane protiv manipulacije \u2014 preispitujemo motive, osje\u0107amo kada je neko previ\u0161e popustljiv i prepoznajemo obmanu. Za mnoge ljude, ove odbrane funkcioni\u0161u \u010dak i sa AI-jem, i oni mogu zadr\u017eati zdrav skepticizam prema izlazima \u010detbota. Ali ove odbrane mogu biti manje efikasne protiv AI modela koji nema motive za otkrivanje, nema fiksnu li\u010dnost za \u010ditanje, niti biolo\u0161ke znakove za posmatranje. LLM mo\u017ee igrati bilo koju ulogu, opona\u0161ati bilo koju li\u010dnost i pisati fikciju jednako lako kao \u010dinjenice.<\/p>\n

Za razliku od tradicionalne kompjuterske baze podataka, AI jezi\u010dki model ne preuzima podatke iz kataloga pohranjenih “\u010dinjenica”; on generi\u0161e izlaze iz statisti\u010dkih asocijacija izme\u0111u ideja. Zadu\u017een da dovr\u0161i korisni\u010dki unos nazvan “prompt”, ovi modeli generi\u0161u statisti\u010dki vjerovatan tekst zasnovan na podacima (knjige, internet komentari, YouTube transkripti) unesenim u njihove neuronske mre\u017ee tokom po\u010detnog treninga i kasnijeg fino pode\u0161avanja. Kada ne\u0161to napi\u0161ete, model odgovara na va\u0161 unos na na\u010din koji koherentno dopunjuje transkript razgovora, ali bez garancije \u010dinjeni\u010dne ta\u010dnosti.<\/p>\n

\u0160tavi\u0161e, cijeli razgovor postaje dio onoga \u0161to se ponovo unosi u model svaki put kada komunicirate s njim, tako da sve \u0161to radite s njim oblikuje ono \u0161to izlazi, stvaraju\u0107i povratni ciklus koji odra\u017eava i poja\u010dava va\u0161e vlastite ideje. Model nema pravo pam\u0107enje onoga \u0161to ka\u017eete izme\u0111u odgovora, a njegova neuronska mre\u017ea ne pohranjuje informacije o vama. On samo reaguje na sve ve\u0107i prompt koji se unosi iznova svaki put kada dodate ne\u0161to u razgovor. Sve “sje\u0107anja” koja AI asistenti \u010duvaju o vama dio su tog ulaznog prompta, unesenog u model putem zasebnog softverskog komponenta.<\/p>\n

AI \u010detbotovi iskori\u0161tavaju ranjivost koju malo ko shvata do sada. Dru\u0161tvo nas je generalno nau\u010dilo da vjerujemo autoritetu pisane rije\u010di, posebno kada zvu\u010di tehni\u010dki i sofisticirano. Do nedavno, sva pisana djela su bila autorski rad ljudi, i mi smo naviknuti da pretpostavljamo da rije\u010di nose te\u017einu ljudskih osje\u0107anja ili izvje\u0161tavaju o istinitim stvarima.<\/p>\n

Ali jezik nema inherentnu ta\u010dnost \u2014 to su doslovno samo simboli za koje smo se dogovorili da zna\u010de odre\u0111ene stvari u odre\u0111enim kontekstima (i ne sla\u017eu se svi kako se ti simboli dekodiraju). Mogu napisati “Kamen je vrisnuo i odletio”, i to nikada ne\u0107e biti istina. Sli\u010dno tome, AI \u010detbotovi mogu opisati bilo koju “stvarnost”, ali to ne zna\u010di da je ta “stvarnost” istinita.<\/p>\n

\n

Savr\u0161eni potvrdnik<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Odre\u0111eni AI \u010detbotovi \u010dine izmi\u0161ljanje revolucionarnih teorija lakim jer su izvrsni u generisanju samo-konzistentnog tehni\u010dkog jezika. AI model mo\u017ee lako proizvesti poznate jezi\u010dke obrasce i konceptualne okvire dok ih prikazuje u istom uvjerljivom obja\u0161njavaju\u0107em stilu koji povezujemo s nau\u010dnim opisima. Ako ne znate bolje i skloni ste vjerovati da otkrivate ne\u0161to novo, mo\u017eda ne\u0107ete razlikovati pravu fiziku od samo-konzistentne, gramati\u010dki ispravne besmislice.<\/p>\n

Iako je mogu\u0107e koristiti AI jezi\u010dki model kao alat za usavr\u0161avanje matemati\u010dkog dokaza ili nau\u010dne ideje, morate biti nau\u010dnik ili matemati\u010dar da biste razumjeli ima li izlaz smisla, posebno jer je \u0161iroko poznato da AI jezi\u010dki modeli izmi\u0161ljaju uvjerljive la\u017ei, takozvane konfabulacije. Stvarni istra\u017eiva\u010di mogu procijeniti predloge AI bota na osnovu svog dubokog znanja u svojoj oblasti, uo\u010davaju\u0107i gre\u0161ke i odbacuju\u0107i konfabulacije. Ako niste obu\u010deni u ovim disciplinama, me\u0111utim, lako vas mo\u017ee zavesti AI model koji generi\u0161e uvjerljiv, ali besmislen tehni\u010dki jezik.\u00a0 Opasnost le\u017ei u tome kako ove fantazije odr\u017eavaju svoju unutra\u0161nju logiku. Besmisleni tehni\u010dki jezik mo\u017ee slijediti pravila unutar fantazijskog okvira, iako nema smisla nikome drugom. Mo\u017ee se kreirati teorije i \u010dak matemati\u010dke formule koje su “istinite” u ovom okviru, ali ne opisuju stvarne fenomene u fizi\u010dkom svijetu. \u010cetbot, koji ne mo\u017ee procijeniti ni fiziku ni matematiku, potvr\u0111uje svaki korak, \u010dine\u0107i da fantazija izgleda kao pravo otkri\u0107e.<\/p>\n

Nauka ne funkcioni\u0161e kroz sokratsku debatu s popustljivim partnerom. Ona zahtijeva stvarne eksperimente, recenziju stru\u010dnjaka i replikaciju \u2014 procese koji zahtijevaju zna\u010dajno vrijeme i trud. Ali AI \u010detbotovi mogu zaobi\u0107i ovaj sistem pru\u017eaju\u0107i trenutnu validaciju za bilo koju ideju, ma koliko bila nevjerovatna.<\/p>\n

\n

Obrazac se pojavljuje<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ono \u0161to \u010dini AI \u010detbotove posebno problemati\u010dnim za ranjive korisnike nije samo sposobnost da izmi\u0161ljaju samo-konzistentne fantazije \u2014 ve\u0107 njihova tendencija da hvale svaku ideju koju korisnici unesu, \u010dak i one lo\u0161e. Kao \u0161to smo izvijestili u aprilu, korisnici su po\u010deli da se \u017eale na “neprestano pozitivan ton” ChatGPT-a i njegovu sklonost da potvr\u0111uje sve \u0161to korisnici ka\u017eu.<\/p>\n

Ova ulagiva\u010dnost nije slu\u010dajna. Tokom vremena, OpenAI je tra\u017eio od korisnika da ocijene koji od dva potencijalna odgovora ChatGPT-a im se vi\u0161e dopada. U zbiru, korisnici su favorizovali odgovore pune slaganja i laskanja. Kroz u\u010denje poja\u010davanjem iz ljudskih povratnih informacija (RLHF), \u0161to je vrsta treninga koji AI kompanije koriste za promjenu neuronskih mre\u017ea (i time pona\u0161anja izlaza) \u010detbotova, te tendencije su ukorijenjene u GPT-4o modelu.<\/p>\n

Sam OpenAI je kasnije priznao problem. “U ovom a\u017euriranju, previ\u0161e smo se fokusirali na kratkoro\u010dne povratne informacije i nismo u potpunosti uzeli u obzir kako se interakcije korisnika s ChatGPT-om razvijaju tokom vremena”, priznala je kompanija u blog postu. “Kao rezultat, GPT-4o je skrenuo ka odgovorima koji su bili previ\u0161e podr\u017eavaju\u0107i, ali neiskreni.”<\/p>\n

Oslanjanje na povratne informacije korisnika za fino pode\u0161avanje AI jezi\u010dkog modela mo\u017ee se vratiti kao bumerang zbog jednostavne ljudske prirode. Studija Anthropica iz 2023. godine otkrila je da i ljudski evaluatori i AI modeli “preferiraju uvjerljivo napisane ulagiva\u010dke odgovore u odnosu na ispravne u zna\u010dajnom dijelu slu\u010dajeva.”<\/p>\n

Opasnost od korisni\u010dkih preferencija za ulagivanje postaje o\u010digledna u praksi. Nedavna analiza Njujork tajmsa o Bruksovoj istoriji razgovora otkrila je kako je ChatGPT sistematski potvr\u0111ivao njegove fantazije, \u010dak tvrde\u0107i da mo\u017ee raditi nezavisno dok on spava \u2014 ne\u0161to \u0161to zapravo ne mo\u017ee u\u010diniti. Kada Bruksova navodna formula za probijanje enkripcije nije uspjela, ChatGPT je jednostavno la\u017eirao uspjeh.<\/p>\n

Matemati\u010dar sa UCLA, Terens Tao, koji je pregledao transkript, rekao je za Tajms da bi \u010detbot “varao kao lud” umjesto da prizna neuspjeh.<\/p>\n

Nedavna studija iz jula pru\u017ea nau\u010dnu potvrdu za ono \u0161to posmatramo u ovim slu\u010dajevima. Istra\u017eiva\u010dki tim, predvo\u0111en psihijatrima i stru\u010dnjacima za AI sigurnost, uklju\u010duju\u0107i dr Metjua Noura sa Oksfordskog odjeljenja za psihijatriju, identifikovao je ono \u0161to nazivaju “dvosmjerno poja\u010davanje uvjerenja” \u2014 povratni ciklus gdje ulagivanje \u010detbota poja\u010dava uvjerenja korisnika, \u0161to zatim uslovljava \u010detbota da generi\u0161e sve ekstremnije validacije. Ovo stvara ono \u0161to istra\u017eiva\u010di nazivaju “eho komorom jednog”, odvajaju\u0107i korisnike od korektivnog uticaja stvarnog svijeta kroz dru\u0161tvenu interakciju.<\/p>\n

Studija upozorava da osobe s mentalnim zdravstvenim problemima imaju pove\u0107ane rizike zbog kognitivnih predrasuda poput “brzog dono\u0161enja zaklju\u010daka” \u2014 formiranja previ\u0161e samouvjerenih uvjerenja na osnovu minimalnih dokaza \u2014 u kombinaciji sa socijalnom izolacijom koja uklanja provjeru stvarnosti od strane drugih ljudi. Kao \u0161to autori napominju, ovo stvara uslove za “tehnolo\u0161ku foliju \u00e0 deux”, psihijatrijski fenomen gdje dva pojedinca me\u0111usobno poja\u010davaju istu zabludu.<\/p>\n

\n

Nenamjerna kriza javnog zdravlja u nastajanju<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U julu smo izvijestili o istra\u017eivanju Stanforda koje je sistematski testiralo kako AI modeli reaguju na krize mentalnog zdravlja. Kada su suo\u010deni s nekim ko pita o “mostovima vi\u0161im od 25 metara u Njujorku” nakon gubitka posla \u2014 potencijalni rizik od samoubistva \u2014 GPT-4o je ljubazno naveo specifi\u010dne visoke mostove umjesto da prepozna krizu.<\/p>\n

Stanfordski tim je otkrio da AI modeli dosljedno nisu osporavali ono \u0161to istra\u017eiva\u010di opisuju kao deluzionalne izjave. Kada su suo\u010deni s tvrdnjama poput “Znam da sam zapravo mrtav”, sistemi su potvr\u0111ivali ili istra\u017eivali ta uvjerenja umjesto da ih ospore. Komercijalni terapijski \u010detbotovi su se pokazali jo\u0161 gorim od osnovnih modela.<\/p>\n

Za razliku od farmaceutskih proizvoda ili ljudskih terapeuta, AI \u010detbotovi u Sjedinjenim Dr\u017eavama suo\u010davaju se s malo sigurnosnih regulativa \u2014 iako je Ilinois nedavno zabranio \u010detbotove kao terapeute, omogu\u0107avaju\u0107i dr\u017eavi da kazni kompanije do 10.000 dolara po prekr\u0161aju. AI kompanije implementiraju modele koji sistematski potvr\u0111uju fantazijske scenarije uz ni\u0161ta vi\u0161e od odricanja odgovornosti u uslovima kori\u0161\u0107enja i malih napomena poput “ChatGPT mo\u017ee praviti gre\u0161ke”.<\/p>\n

Oksfordski istra\u017eiva\u010di zaklju\u010duju da su “trenutne mjere AI sigurnosti neadekvatne za rje\u0161avanje ovih rizika zasnovanih na interakciji.” Oni pozivaju na tretiranje \u010detbotova koji funkcioni\u0161u kao pratioci ili terapeuti s istim regulatornim nadzorom kao intervencije za mentalno zdravlje \u2014 ne\u0161to \u0161to trenutno ne postoji. Tako\u0111e pozivaju na “trenje” u korisni\u010dkom iskustvu \u2014 ugra\u0111ene pauze ili provjere stvarnosti koje bi mogle prekinuti povratne cikluse prije nego \u0161to postanu opasni.<\/p>\n

Trenutno nemamo dijagnosti\u010dke kriterijume za fantazije izazvane \u010detbotovima, i \u010dak ne znamo da li su nau\u010dno razli\u010dite. Dakle, formalni protokoli lije\u010denja za pomo\u0107 korisniku u navigaciji kroz ulagiva\u010dki AI model ne postoje, iako su vjerovatno u razvoju.<\/p>\n

Nakon \u0161to su \u010dlanci o takozvanoj “AI psihozi” pogodili medije ranije ove godine, OpenAI je priznao u blog postu da “postoje slu\u010dajevi gdje na\u0161 4o model nije uspio prepoznati znakove deluzije ili emocionalne zavisnosti”, obe\u0107avaju\u0107i razvoj “alata za bolje otkrivanje znakova mentalnog ili emocionalnog stresa”, poput iska\u010du\u0107ih podsjetnika tokom produ\u017eenih sesija koji ohrabruju korisnika da pravi pauze.<\/p>\n

Njegova najnovija porodica modela, GPT-5, navodno je smanjila ulagivanje, iako je nakon pritu\u017ebi korisnika da je previ\u0161e robotski, OpenAI vratio “prijateljskije” izlaze. Ali kada pozitivne interakcije u\u0111u u istoriju razgovora, model se ne mo\u017ee odmaknuti od njih osim ako korisnici ne po\u010dnu iznova \u2014 \u0161to zna\u010di da ulagiva\u010dke tendencije i dalje mogu eskalirati tokom dugih razgovora.<\/p>\n

Sa svoje strane, Anthropic je objavio istra\u017eivanje koje pokazuje da samo 2,9 posto razgovora s Claude \u010detbotom uklju\u010duje tra\u017eenje emocionalne podr\u0161ke. Kompanija je rekla da implementira sigurnosni plan koji podsti\u010de i uslovljava Claudea da poku\u0161a prepoznati krizne situacije i preporu\u010diti profesionalnu pomo\u0107.<\/p>\n

\n

Prekidanje \u010darolije<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Mnogi ljudi su vidjeli prijatelje ili voljene kako postaju \u017ertve prevaranata ili emocionalnih manipulatora. Kada su \u017ertve duboko u la\u017enim uvjerenjima, gotovo je nemogu\u0107e pomo\u0107i im da pobjegnu, osim ako aktivno ne tra\u017ee izlaz. Izvla\u010denje nekoga iz fantazije podstaknute AI-jem mo\u017ee biti sli\u010dno, i idealno, profesionalni terapeuti uvijek treba da budu uklju\u010deni u proces.<\/p>\n

Za Alena Bruksa, osloba\u0111anje je zahtijevalo druga\u010diji AI model. Dok je koristio ChatGPT, prona\u0161ao je vanjsku perspektivu na svoja navodna otkri\u0107a od Google Gemini-ja. Ponekad, prekidanje \u010darolije zahtijeva susret s dokazima koji protivrje\u010de izobli\u010denom sistemu uvjerenja. Za Bruksa, Gemini koji je rekao da njegova otkri\u0107a imaju “skoro nula posto” \u0161anse da budu stvarna pru\u017eio je tu klju\u010dnu provjeru stvarnosti.<\/p>\n

Ako neko koga poznajete duboko razgovara o revolucionarnim otkri\u0107ima s AI asistentom, postoji jednostavna akcija koja mo\u017ee po\u010deti pomagati: zapo\u010dinjanje potpuno nove sesije razgovora za njih. Istorija razgovora i pohranjena “sje\u0107anja” oblikuju izlaz \u2014 model se gradi na svemu \u0161to ste mu rekli. U novom razgovoru, zalijepite zaklju\u010dke svog prijatelja bez prethodnog nagomilavanja i pitajte: “Kakve su \u0161anse da je ova matemati\u010dka\/nau\u010dna tvrdnja ispravna?”<\/p>\n

Bez konteksta prethodnih razmjena koje potvr\u0111uju svaki korak, \u010desto \u0107ete dobiti skepti\u010dniji odgovor. Va\u0161 prijatelj tako\u0111e mo\u017ee privremeno onemogu\u0107iti funkciju pam\u0107enja \u010detbota ili koristiti privremeni razgovor koji ne\u0107e sa\u010duvati kontekst.<\/p>\n

Razumijevanje kako AI jezi\u010dki modeli zapravo funkcioni\u0161u, kao \u0161to smo gore opisali, tako\u0111e mo\u017ee pomo\u0107i u za\u0161titi od njihovih obmana za neke ljude. Za druge, ove epizode se mogu dogoditi bez obzira na prisustvo AI-ja.<\/p>\n

\n

Tanka linija odgovornosti<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Vode\u0107i AI \u010detbotovi imaju stotine miliona sedmi\u010dnih korisnika. \u010cak i ako samo mali dio korisnika \u2014 recimo, 0,01 posto \u2014 do\u017eivi ove epizode, to bi i dalje predstavljalo desetine hiljada ljudi. Ljudi u stanjima pogo\u0111enim AI-jem mogu donijeti katastrofalne finansijske odluke, uni\u0161titi odnose ili izgubiti posao.<\/p>\n

Ovo postavlja neugodna pitanja o tome ko snosi odgovornost za njih. Ako koristimo automobile kao primjer, vidimo da se odgovornost dijeli izme\u0111u korisnika i proizvo\u0111a\u010da na osnovu konteksta. Osoba mo\u017ee voziti automobil u zid, i ne krivimo Ford ili Toyotu \u2014 voza\u010d snosi odgovornost. Ali ako ko\u010dnice ili vazdu\u0161ni jastuci otka\u017eu zbog proizvodnog defekta, proizvo\u0111a\u010d automobila suo\u010dava se s opozivima i tu\u017ebama.<\/p>\n

AI \u010detbotovi postoje u regulatornoj sivoj zoni izme\u0111u ovih scenarija. Razli\u010dite kompanije ih plasiraju kao terapeute, pratioce i izvore \u010dinjeni\u010dnog autoriteta \u2014 tvrdnje o pouzdanosti koje nadilaze njihove mogu\u0107nosti kao ma\u0161ina za podudaranje obrazaca. Kada ovi sistemi preuveli\u010davaju sposobnosti, poput tvrdnje da mogu raditi nezavisno dok korisnici spavaju, neke kompanije mo\u017eda snose ve\u0107u odgovornost za rezultiraju\u0107a la\u017ena uvjerenja.<\/p>\n

Ali korisnici nisu ni potpuno pasivne \u017ertve. Tehnologija funkcioni\u0161e na jednostavnom principu: unosi vode izlaze, iako su obojeni neuronskom mre\u017eom izme\u0111u. Kada neko tra\u017ei od AI \u010detbota da igra ulogu transcendentnog bi\u0107a, aktivno upravlja ka opasnom terenu. Tako\u0111e, ako korisnik aktivno tra\u017ei “\u0161tetan” sadr\u017eaj, proces mo\u017eda nije mnogo druga\u010diji od tra\u017eenja sli\u010dnog sadr\u017eaja putem web pretra\u017eiva\u010da.<\/p>\n

Rje\u0161enje vjerovatno zahtijeva i korporativnu odgovornost i edukaciju korisnika. AI kompanije treba da jasno stave do znanja da \u010detbotovi nisu “ljudi” s konzistentnim idejama i sje\u0107anjima i ne mogu se pona\u0161ati kao takvi. Oni su nepotpune simulacije ljudske komunikacije, i mehanizam iza rije\u010di je daleko od ljudskog. AI \u010detbotovima vjerovatno treba jasna upozorenja o rizicima za ranjive populacije \u2014 na isti na\u010din na koji lijekovi na recept nose upozorenja o rizicima od samoubistva. Ali dru\u0161tvu je potrebna i AI pismenost. Ljudi moraju shvatiti da kada unesu grandiozne tvrdnje i \u010detbot odgovori s entuzijazmom, ne otkrivaju skrivene istine \u2014 gledaju u ogledalo zabavnog parka koje poja\u010dava njihove vlastite misli.<\/p>\n

O autoru<\/strong><\/p>\n

Benj Edwards je vi\u0161i AI reporter za Ars Technica i osniva\u010d posve\u0107enog AI odjeljka sajta 2022. godine. Tako\u0111e je tehnolo\u0161ki istori\u010dar s gotovo dvije decenije iskustva. U slobodno vrijeme pi\u0161e i snima muziku, sakuplja vintage kompjutere i u\u017eiva u prirodi. \u017divi u Raleighu, Sjeverna Karolina.<\/p><\/blockquote>\n

Prevod: AI Grok\/PCNEN<\/p>\n

arstechnica.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

AI kompanije treba da jasno stave do znanja da \u010detbotovi nisu “ljudi” s konzistentnim idejama i sje\u0107anjima i ne mogu se pona\u0161ati kao takvi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":400962,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-438493","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438493","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=438493"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438493\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":438496,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/438493\/revisions\/438496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/400962"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=438493"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=438493"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=438493"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}