Akademik Sreten Perovi\u0107 preminuo je danas u Podgorici u 93. godini.<\/p>\n
Povodom njegove smrti oglasio se Crnogorski PEN centar.<\/p>\n
\u201eCrnogorski PEN centar opra\u0161ta se od svojega dugogodi\u0161njeg generalnog sekretara i pred\u015bednika, Sretena Perovi\u0107a. Pjesnik, dramski pisac, esejista, prevodilac, knji\u017eevni istori\u010dar i kriti\u010dar, antologi\u010dar, teatrolog i enciklopedista, Sreten Perovi\u0107 bio je jedan od vode\u0107ih crnogorskih intelektualaca, za\u010detnik poslijeratne knji\u017eevne i pozori\u0161ne kritike, pokreta\u010d kapitalnih izdava\u010dkih edicija, beskompromisni borac za afirmaciju crnogorskoga identiteta, a pripada i naju\u017eemu krugu utemeljitelja savremene knji\u017eevne, jezi\u010dke i kulturne montenegristike\u201c, saop\u0161teno je iz PEN centra.<\/p>\n
Perovi\u0107 je ro\u0111en u Gornjoj Gorici 15. februara 1932. godine. Gimnaziju je zavr\u0161io u Titogradu, a Jugoslovensku i svjetsku knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu.<\/p>\n
Za vrijeme studija jedan je od pokreta\u010da i urednika knji\u017eevne revije Vidici (1953) i pred\u015bednik Knji\u017eevnoga kluba studenata Beogradskog univerziteta (1954). Nakon okon\u010danja studija radio je kao profesor knji\u017eevnosti u titogradskoj Srednjoj tehni\u010dkoj \u0161koli (1956\u20131961), a istovremeno je bio i glavni urednik \u010dasopisa Susreti (1957\u20131962). U titogradskom izdava\u010dko-\u0161tamparskom preduze\u0107u Grafi\u010dki zavod je od januara 1963. urednik vi\u0161e edicija i odgovorni urednik edicije \u201eLu\u010da\u201c, antologijske biblioteke crnogorske knji\u017eevnosti, u okviru koje je od 1963. do 1987. godine publikovano 71 izdanje (od planiranih 100) najzna\u010dajnijih djela klasi\u010dne i savremene crnogorske knji\u017eevnosti.<\/p>\n
Za koncipiranje edicije \u201eLu\u010da\u201c njeni urednici, Milorad Stojovi\u0107, Branko Banjevi\u0107 i Sreten Perovi\u0107 dobili su 1970. godine Trinaestojulsku nagradu. Od 1975. do 1981. odgovorni je urednik i direktor Izdava\u010dke djelatnosti NIO Pobjeda, a zatim glavni urednik, zamjenik direktora (1981\u20131983) i direktor (1983\u20131991) Leksikografskoga zavoda Crne Gore i glavni urednik za oblast Kultura i prosvjeta u projektu Enciklopedije Crne Gore. Od po\u010detka 90-ih godina XX vijeka jedan je od osniva\u010da crnogorskih kulturnih i nau\u010dnih institucija koje su se oprle kolonijalnim i anticivilizacijskim poku\u0161ajima satiranja crnogorske kulture i identiteta \u2013 Crnogorskoga dru\u0161tva nezavisnih knji\u017eevnika, Matice crnogorske, Crnogorskoga PEN centra i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.<\/p>\n
Bio je generalni sekretar, a potom i vi\u0161egodi\u0161nji pred\u015bednik Crnogorskoga PEN centra. Bio je vi\u0161e od tri decenije pozori\u0161ni kriti\u010dar Susreta i Pobjede, a od velikoga je zna\u010daja i njegov rad na prevo\u0111enju i prepjevavanju makedonske poezije. Objavio je dvadesetak knjiga lirske poezije, \u010detiri knjige iz domena knji\u017eevne istorije i kritike, \u010detiri teatrolo\u0161ke knjige, priredio desetak, a uredio na stotine izdanja te objavio nekoliko desetina knjiga prijevoda i prepjeva. Kao pjesnik zastupljen je u brojnim antologijama i prevo\u0111en na tridesetak jezika.<\/p>\n
Dobitnik je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada i priznanja, poput Prve nagrade Udru\u017eenja knji\u017eevnika Crne Gore (1958), Trinaestojulske nagrade (1961. i 1970), Nagrade \u017deljezare Sisak (1976), Nagrade \u201eRisto Ratkovi\u0107\u201c (1976), Nagrade Udru\u017eenja knji\u017eevnika Crne Gore za knjigu godine (1977), Ordena rada sa zlatnim vijencem (1981), Decembarske nagrade Oslobo\u0111enja Titograda (1986), visokoga internacionalnog priznanje Knji\u017eevno \u017eezlo s promocijom u zvanje Po\u010dasni gra\u0111anin grada Skoplja (2004), Nagrade Udru\u017eenja prevodilaca Crne Gore (2005), Internacionalne nagrade za poeziju Evropskog fonda i Internacionalne akademije \u201eMihai Eminescu\u201c (2012), Zlatne medalje \u201eBla\u017ee Koneski\u201c Makedonske akademije nauka i umjetnosti (2013), Povelje za poseban doprinos montenegristici Fakulteta za crnogorski jezik i knji\u017eevnost (2019)\u2026<\/p>\n
Perovi\u0107 je bio jedan od utemeljiva\u010da i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, inostrani \u010dlan Makedonske akademije nauka i umjetnosti, inostrani \u010dlan Mediteranske akademije \u201eBra\u0107a Miladinovci\u201c, po\u010dasni \u010dlan Internacionalne akademije \u201eMihai Eminescu\u201c u Rumuniji, inostrani \u010dlan Italijanske arheolo\u0161ke (istorijske) akademije i redovni \u010dlan Evropske akademije nauka, umjetnosti i knji\u017eevnosti (Pariz). Moldavski Univerzitet evropskih studija politi\u010dkih i ekonomskih nauka \u201eKonstantin Stere\u201c iz Ki\u0161injeva dodijelio mu je 2014. godine zvanje Doctor Honoris Causa.<\/p>\n
\u201eOd osnivanja Crnogorskoga PEN centra Sreten Perovi\u0107 je bio jedna od njegovih pokreta\u010dkih snaga. Inicirao je brojne aktivnosti, pisao saop\u0161tenja i promemorije, organizovao nau\u010dne skupove i okrugle stolove, intenzivno komunicirao s predstavnicima Internacionalnoga PEN centra i drugih PEN centara, u\u010destvovao na kongresima i skupovima PEN asocijacije, uvijek neumorno rade\u0107i na afirmaciji crnogorske knji\u017eevnosti te na odbrani prava na postojanje crnogorskoga jezika i kulture. Zajedno s Momirom Markovi\u0107em priredio je vrijednu publikaciju dokumenata Crnogorskoga PEN centra \u201eDosije 1993\u20131997\u201c. Kad je 2020. godine \u2013 nakon \u0161to je poslije smrti Mladena Lompara pasiviziran rad ustanove \u2013 Crnogorski PEN centar obnovi svoje djelovanje, me\u0111u onima koji su sna\u017eno podr\u017eali novu fazu u razvoju institucije bio je Sreten Perovi\u0107\u201c, saop\u0161teno je.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Akademik Sreten Perovi\u0107 preminuo je danas u Podgorici u 93. godini.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":437815,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-437812","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437812","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=437812"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437812\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":437817,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437812\/revisions\/437817"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/437815"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=437812"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=437812"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=437812"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}