{"id":437765,"date":"2025-08-17T06:27:35","date_gmt":"2025-08-17T04:27:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=437765"},"modified":"2025-08-17T06:27:35","modified_gmt":"2025-08-17T04:27:35","slug":"nevjera-u-boga-i-nepovjerenje-u-ljude-radjaju-strah-za-identitet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/08\/17\/nevjera-u-boga-i-nepovjerenje-u-ljude-radjaju-strah-za-identitet\/","title":{"rendered":"Nevjera u Boga i nepovjerenje u ljude ra\u0111aju strah za identitet"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Jozo \u0160ar\u010devi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dr. Drago Boji\u0107 je bosanski franjevac, teolog i publicist. Doktorirao u podru\u010dju prakti\u010dne teologije na Katoli\u010dkom teolo\u0161kom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du 2009. godine. Zavr\u0161io je i Katoli\u010dku medijsku akademiju u Be\u010du 2006. godine. Bio je zamjenik glavnog urednika (2009.-2012.), a zatim i glavni urednik (2012.-2013.) franjeva\u010dke revije Svjetlo rije\u010di te predava\u010d na Franjeva\u010dkoj teologiji u Sarajevu (2010.-2013.). Direktor je Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra IMIC \u2013 Zajedno u Sarajevu. Objavio je i uredio vi\u0161e knjiga. Trenutno \u017eivi u Franjeva\u010dkom samostanu sv. Luke u Jajcu gdje se bavi pastoralnim radom.<\/p>\n

U intervjuu za Polis, Boji\u0107 govori o odnosu vjere i ideologije, zloupotrebama vjere u neke druge svrhe vjeri suprotne, polo\u017eaju vjernika u Crkvi koji nastoje ostati vjerni Evan\u0111elju, napasti politi\u010dkog katolicizma, nekim suvremenim duhovnim potrebama i izazovima\u2026<\/p>\n

Izlo\u017eeni ste ovih dana, kao i ranije, hajci pa i klevetanju po dru\u0161tvenim mre\u017eama. Optu\u017euju Vas neki da kriti\u010dki pi\u0161ete protiv nacionalnih svetinja. \u010cak su ustali da Vam zabrane sudjelovanje na predstavljanju monografije u povodu stote obljetnice \u017eupe Bila kraj Livna. Kako do\u017eivljavate te napade a i ljude koji Vas la\u017eno optu\u017euju? Na predstavljanju je ipak bio veliki broj ljudi?<\/p><\/blockquote>\n

Bio sam na predstavljanju monografije. Drago mi je da je sve pro\u0161lo mirno radi \u017eupnika fra Miljenka Petri\u010devi\u0107a, \u010destitog i korektnog \u010dovjeka, radi njegovih suradnika i \u017eupljana \u017eupe Bila koji su ulo\u017eili veliki trud u pripremi monografije i proslave stote obljetnice \u017eupe. Rije\u010d je o grupi frustriranih buka\u010da od kojih neki nisu ni rodom iz ove \u017eupe. Namjera je bila da se pokvari proslava stote obljetnice \u017eupe. Dobro je da ljudi nisu nasjeli na zastra\u0161ivanja i ucjene i da ih je puno do\u0161lo na predstavljanje. To je najbolji odgovor bahatim i agresivnim pojedincima koji se predstavljaju kao veliki vjernici i Hrvati. Takvih je sve vi\u0161e i zbog trenutne povi\u0161ene temperature hrvatskog domoljublja.<\/p>\n

\u0160to oni ustvari brane? Za \u0161to su zabrinuti?<\/p><\/blockquote>\n

Ovaj slu\u010daj podsje\u0107a na sli\u010dne slu\u010dajeve koji se u posljednje vrijeme doga\u0111aju u Hrvatskoj kada mali broj ljudi uzima sebi za pravo da odre\u0111uje \u0161to je prihvatljivo a \u0161to nije, \u0161to je hrvatsko a \u0161to nije. Za takvo stanje najve\u0107u odgovornost snose vlasti koje to toleriraju. Dio odgovornosti snose i ljudi iz Crkve koji povla\u0111uju hrvatskim desni\u010darima i katoli\u010dkim fanaticima. Ne isklju\u010dujem mogu\u0107nost da iza ovoga stoje i ljudi iz Crkve. Ne bi bilo prvi put. Hrvati ne vole istinu o samima sebi. Ne dopu\u0161taju da se kriti\u010dki govori o tamnim stranama hrvatske povijesti. Nije bilo sve tako dobro kako se \u017eeli prikazati, ni u Drugom svjetskom ratu ni u posljednjem ratu. Sve je to posljedica politi\u010dkog obmanjivanja i indoktrinacije s oltara. Ti ljudi nisu svjesni da im je la\u017e servirana kao istina. \u017dao mi je tih ljudi, pogotovo mladih, jer ih se zavodi i iskori\u0161tava za ostvarivanje politi\u010dkih i klerikalnih interesa.<\/p>\n

Ovakvom dru\u0161tvenom i duhovnom raspolo\u017eenju doprinijela je i Crkva koja se svih trideset i pet godina bavi ideolo\u0161kim temama i razra\u010dunavanjima s imaginarnim neprijateljima, a uglavnom \u0161uti o egzistencijalnim, psihi\u010dkim i duhovnim problemima koji mu\u010de mnoge gra\u0111ane.<\/h3>\n

Mo\u017eda politi\u010dki krugovi koji su Hrvate u BiH doveli gotovo do demografske ali i druge propasti tra\u017ee nekog na koga \u0107e projicirati svoju krivnju i odgovornost? Okupljaju stotine tisu\u0107a ljudi, imaju mo\u0107, gotovo sve kontroliraju i svime upravljaju. Za\u0161to nakon svih \u201euspjeha\u201c, megakoncerta, \u201eoluja\u201c i pobjeda ne \u201eu\u017eivaju\u201c ve\u0107 nervozno tra\u017ee neprijatelja?<\/p><\/blockquote>\n

To je vrlo slo\u017een sociolo\u0161ki, psiholo\u0161ki i religiolo\u0161ki fenomen. Hrvatska je \u010dlanica Europske Unije i NATO-a i trenutno nije ni od koga ugro\u017eena. To je monolitno dru\u0161tvo, i u vjerskom i u nacionalnom smislu. Ogromna ve\u0107ina njezinog stanovni\u0161tva su Hrvati i katolici. Ako je netko ugro\u017een u Hrvatskoj, onda su to siroma\u0161ni dijelovi dru\u0161tva, nezaposleni, slabo pla\u0107eni radnici, penzioneri, manjine, strani radnici, ali i oni koji se ne uklapaju u trenutnu nacionalno naelektriziranu atmosferu. Ako me\u0111u Hrvatima ima razloga za nezadovoljstvo, onda ga trebaju adresirati na one koji vode to dru\u0161tvo. To je koruptivna i korumpirana vlast kojoj odgovara ovo \u0161to se trenutno doga\u0111a. Tako u drugi plan padaju brojne afere, pronevjere novca i prevare gra\u0111ana, a u prvi plan izbija iracionalni strah za domovinu koju nitko ne ugro\u017eava. Nakupilo se u hrvatskom narodu puno frustracija. Puno je nezadovoljnih ljudi \u0161to potvr\u0111uje i \u010dinjenica da je preko \u010detristo tisu\u0107a gra\u0111ana napustilo Hrvatsku. Neki ljudi se osje\u0107aju suvi\u0161nima, gubitnicima, prevarenima, ali pogre\u0161no usmjeravaju svoj bijes. Time bi se ozbiljno trebali pozabaviti hrvatski sociolozi i psiholozi. Mislim da se ljudi varaju kad tra\u017ee sre\u0107u i zadovoljstvo u masi, iako je razumljiva \u010dovjekova potreba za zajedni\u0161tvom i pripadanjem. Put sre\u0107e je osobni put na kojem nas prate na\u0161i bli\u017enji, prijatelji. U masi nestaju pojedina\u010dni ljudi i njihovi problemi. Ovakvom dru\u0161tvenom i duhovnom raspolo\u017eenju doprinijela je i Crkva koja se svih trideset i pet godina bavi ideolo\u0161kim temama i razra\u010dunavanjima s imaginarnim neprijateljima, a uglavnom \u0161uti o egzistencijalnim, psihi\u010dkim i duhovnim problemima koji mu\u010de mnoge gra\u0111ane. Hrvati se moraju navikavati da pored njih \u017eive i drugi ljudi, razli\u010ditih vjerskih, nacionalnih i svjetonazorskih pripadnosti, da i me\u0111u njima samima ima razlika. Nametanje jednoumlja, bilo ono nacionalno ili crkveno, \u0161teti tim zajednicama. Poziv na jedinstvo je naj\u010de\u0161\u0107e motiviran \u017eeljom da se dokinu razlike i da se lak\u0161e upravlja ljudima.<\/p>\n

U kakvom su polo\u017eaju kod nas u Crkvi sve\u0107enici, teolozi i vjerou\u010ditelji koji se trude biti odani Evan\u0111elju i crkvenom nauku, a ne \u201esve\u0107enici nacionalnog\u201c?<\/p><\/blockquote>\n

Takvih nema puno, jer da ih ima, stanje u Crkvi, a onda i u dru\u0161tvu bilo bi druga\u010dije. Nije im lako, ali oni su na dobrom putu neovisno o tome \u0161to im se ponekad mo\u017ee u\u010diniti da je sve uzaludno i da su vje\u010diti gubitnici. Kad bismo \u017eivot Isusa iz Nazareta promatrali ljudskom logikom, logikom uspjeha ili logikom mnogih hrvatskih biskupa, sve\u0107enika i redovnika, onda je sve \u0161to je govorio i \u010dinio bio potpuni fijasko. Svjetina koja mu je u po\u010detku klicala, okrenula se protiv njega. Dra\u017ei im je bio zlo\u010dinac Baraba. Isusov put i njegovo Evan\u0111elje su zahtjevni i nije lako hoditi tim putem, ali je za kr\u0161\u0107ane jedini pravi put. Isusovim rije\u010dima kazano, on je put, istina i \u017eivot. Zada\u0107a biskupa, sve\u0107enika i teologa je u tome da navije\u0161taju Isusovo Evan\u0111elje, da pou\u010davaju i prosvjetljuju ljude, bez prilago\u0111avanja i bez dodvoravanja, bilo im zgodno ili nezgodno, kako ka\u017ee sveti Pavao. Oni trebaju voditi narod, a ne hoditi iza njega. Pravi pastiri su oni koji govore istinu, ba\u0161 onu koja se ne \u017eeli \u010duti i prihvatiti, a svi drugi su neodgovorni najamnici koji ljude vode u propast. Nakon Drugog svjetskog rata neki biskupi i sve\u0107enici, simpatizeri usta\u0161kog re\u017eima, \u00a0pobjegli su u inozemstvo, na sigurno, a ostavili su zavedeni narod i izru\u010dili ga osveti pobjednika. Treba na to uvijek podsje\u0107ati kako bismo u\u010dili na pogre\u0161kama i zabludama iz pro\u0161losti.<\/p>\n

U kakvom je odnosu ovaj borbeni oblik politi\u010dkog kr\u0161\u0107anstva na na\u0161im prostorima prema Evan\u0111elju Isusa iz Nazareta? Gdje su dodirne to\u010dke, ako ih ima?<\/p><\/blockquote>\n

Nema nikakvih dodirnih to\u010daka izme\u0111u Isusovog Evan\u0111elja i politi\u010dkog kr\u0161\u0107anstva. To je naprosto iskrivljavanje Isusove poruke, a to se doga\u0111alo i u cijeloj povijesti kr\u0161\u0107anstva. Kad je Isus govorio o Kraljevstvu Bo\u017ejem nije mislio ni na kakvo zemaljsko kraljevstvo, ni na kakav teritorij, ni na kakvu ljudsku mo\u0107. On je \u017eelio zajednicu u\u010denika koji \u0107e jedni drugima slu\u017eiti, koji \u0107e biti u svijetu, me\u0111u ljudima, ali ne od svijeta, posvjetovnja\u010deni. Nije Isus oko sebe okupljao nikakve ratnike ni vojnike koji \u0107e silom navije\u0161tati njegovu radosnu vijest. Pa i Crkva koja se poziva na Isusa iz Nazareta ne bi smjela biti politi\u010dka institucija nego otajstvo koje povezuje ljude. Zada\u0107a Crkve nije u tome da slu\u017ei samo svome narodu, jer narod Bo\u017eji je puno \u0161ira kategorija od svakog pojedina\u010dnog naroda. Isus iz Nazareta nije se utjelovio samo za Hrvate, nego za sve ljude iz svakog naroda, puka, plemena i jezika. Kad bi to Crkva u hrvatskom narodu prihvatila, ne bi se svodila na \u010duvaricu nacionalnog niti bi svoje svetinje prodavala za trideset srebrnjaka.<\/p>\n

Mnoge teolo\u0161ke katedre su postale zagu\u0161ljivi plastenici domoljublja i crkvenosti, bez duha i mi\u0161ljenja, jednako kao \u0161to su oltari posvjetovnja\u010deni, pretvoreni u tribine s kojih se oda\u0161ilju politi\u010dke i ideolo\u0161ke poruke.<\/h3>\n

Za\u0161to se iz Crkve stalno \u010duju glasovi da su nam identitet i vjera u opasnosti, a svjedo\u010dimo, s druge strane, \u010dinjenici da nam se gotovo sav dru\u0161tveni i kulturni \u017eivot sveo na vjerske blagdane, patrone \u017eupa i na ratne obljetnice? Odakle dolazi taj osje\u0107aj ugro\u017eenosti i \u0161ta njime \u017eeli posti\u0107i, ako svjedo\u010dimo da je sekularni prostor toliko sakraliziran?<\/p><\/blockquote>\n

Kod malih nacija, pisao je svojevremeno Milan Kundera, postoji svijest i strah da mogu nestati. Taj strah je opravdan kod manjinskih zajednica. Ali to nije slu\u010daj s katolicima i Hrvatima u Hrvatskoj. Ako je vjera i bila u opasnosti u vrijeme komunizma, iako je i tada svatko mogao vjerovati ako je htio, te opasnosti vi\u0161e nema. Ideolo\u0161ki ateizam vi\u0161e ne postoji, ali postoji prakti\u010dni ateizam koji se ra\u0111a u srcu vjere i koji ju razara. Mnogi su katolici na ovim prostorima, vrijedi to i za pripadnike drugih vjera, prakti\u010dni ateisti, iako toga nisu svjesni. Pa i taj strah od gubitka identiteta posljedica je duboke nevjere, jer se svoje nade i svoju budu\u0107nost ve\u017ee uz ovozemaljsko, uz idole dr\u017eave, nacije i druge nacionalne svetinje, a ne uz bli\u017enje i Boga.<\/p>\n

Ne \u010dini li Vam se da javno manifestiranje vjere ovisi o slici, predod\u017ebi Boga. Koju sliku Boga posreduju biskupi, sve\u0107enici, hijerarhija? Ima li tu selektivnosti, iskrivljenja?<\/p><\/blockquote>\n

Katoli\u010dka crkva u hrvatskom narodu odustaje od dijaloga i sve se vi\u0161e zatvara prema svijetu. Istodobno obilato koristi sve blagodati suvremenog modernog svijeta i sve beneficije sekularnog, liberalnog i demokratskog dru\u0161tva. Ustaje protiv prava i sloboda drugih ljudi, a vlastita ljubomorno \u010duva i brani. Protivi se druga\u010dijim svjetonazorima u obrazovnom sustavu, a svoj vlastiti neometano \u0161iri i jo\u0161 za to dobiva nov\u010dane naknade. Na taj problem je jo\u0161 prije \u010detrdeset godina upozoravao poznati hrvatski teolog, franjevac kapucin, Bono Zvonimir \u0160agi (1932-2020) kad se zalagao da Crkva mora mijenjati svoj odnos prema svijetu. Nije dovoljno da \u201eu duhu \u2018svete\u2019 izdvojenosti ili neke moralne nadmo\u0107i prestane osu\u0111ivati, ve\u0107 da u duhu Kristove poniznosti po\u010dne pristupati i k ljudima drugih nazora, drugih vjera, drugih razmi\u0161ljanja, preuzimaju\u0107i svoj dio odgovornosti.\u201c U ovom kontekstu va\u017ene su i ove njegove rije\u010di: \u201eCrkva ne mo\u017ee tra\u017eiti ve\u0107u slobodu za svoj vjerski stav nego za ne\u010diji drugi ili za stav nevjere.\u201c Kako su sna\u017ene te rije\u010di, proro\u010dke i evan\u0111eoske, \u010desto zaboravljene u dana\u0161njoj Katoli\u010dkoj crkvi u hrvatskom narodu.<\/p>\n

U na\u0161em dru\u0161tvu gotovo da ne \u010dujemo glas teologa o bitnim pitanjima koja bi ih se itekako trebala ticati. Ne \u010dini li Vam se da se mnogi boje biti vjerni Evan\u0111elju strahuju\u0107i da \u0107e navu\u0107i bijes crkvene hijerarhije na sebe?<\/p><\/blockquote>\n

Ima teologa koji govore o bitnim pitanjima. Ima i biskupa kao \u0161to je rije\u010dki nadbiskup Mato Uzini\u0107. Ali njihovi glasovi u Crkvi su marginalizirani i do\u017eivljava ih se kao necrkvene i nehrvatske. Ve\u0107ina hrvatskih teologa \u0161uti o bitnim temama, ali za to rado razvijaju teologiju pobo\u017eanstvenja nacije i sakralizacije klerikalizma. Mnoge teolo\u0161ke katedre su postale zagu\u0161ljivi plastenici domoljublja i crkvenosti, bez duha i mi\u0161ljenja, jednako kao \u0161to su oltari posvjetovnja\u010deni, pretvoreni u tribine s kojih se oda\u0161ilju politi\u010dke i ideolo\u0161ke poruke. No, toga je bilo u cijeloj povijesti kr\u0161\u0107anstva. Kr\u0161\u0107anstvo ne pre\u017eivljava zahvaljuju\u0107i mo\u0107i i privilegijama, nego zahvaljuju\u0107i svjedocima, ljudima koji vjerno nasljeduju Isusov put. Bolje je biti sam na uskom i zahtjevnom putu Isusovog Evan\u0111elja, uz sve svoje slabosti i grijehe, nego u oma\u0111ijanoj masi na \u0161irokom i blje\u0161tavom hipodromu politi\u010dkog katolicizma.<\/p>\n

U nebo se, shva\u0107eno kao slika ispunjenog i dobrog \u017eivota, \u00a0ne ide s putovnicom ili s nekim drugim paso\u0161om, nego na temelju prakti\u010dnog \u017eivota i milosr\u0111a koje smo iskazali bli\u017enjima, posebno onima koji nisu \u201ena\u0161i\u201c.<\/h3>\n

Da bi izbjegli svaki poku\u0161aj (samo)kritike, mnogi sve\u0107enici influenseri se nerijetko hvale da su nam crkve pune, za razliku od onih na zapadu Europe. Bi li se crkve, primjerice, u Austriji i Njema\u010dkoj napunile kada bi biskupi, sve\u0107enici i teolozi zaigrali na kartu politi\u010dkog katoli\u010danstva, na primjer u Njema\u010dkoj AFD, kao \u0161to je kod nas slu\u010daj gdje neki sve \u017eele svesti na desne, radikalne struje?<\/p><\/blockquote>\n

To\u010dno je da su crkve u Hrvatskoj posje\u0107enije nego one u zemljama zapadne Europe. Ali treba biti oprezan s tom euforijom jer je varljiva. Broj ljudi koji prakticira vjeru ne govori o kvaliteti vjere. Kriza Katoli\u010dke crkve u zapadnoj Europi nije se dogodila zbog reformi u Crkvi i otvaranja svijetu, nego upravo suprotno, zbog zatvaranja u sebe i zbog umi\u0161ljene samodostatnosti. Desni\u010darske i nacionalisti\u010dke stranke u Europi nemaju nikakve veze s kr\u0161\u0107anstvom jer zastupaju vrednote koje nisu kr\u0161\u0107anske. Treba se \u010duvati vjerni\u010dke euforije i na dati se zavesti velikim brojkama. U hrvatskom narodu mnogi ljudi ne razlikuju vjersku i nacionalnu pripadnost te dio njih i liturgijska slavlja, posebno na velike blagdane i svetkovine, do\u017eivljavaju kao nacionalna okupljanja. Takav odnos prema vjeri mo\u017ee se lako uru\u0161iti. Desni radikalizam je primamljiv za mnoge vjernike, ali on osiroma\u0161uje vjeru jer je bezdu\u0161an, bezbo\u017ean i nehuman. Tko se odlu\u010di na dugo, cjelo\u017eivotno putovanje vjere, prije ili kasnije mora odlo\u017eiti pla\u0161t politi\u010dke i nacionalne vjere jer on nema nikakvo zna\u010denje u \u017eivotu konkretnog \u010dovjeka, posebno ne u trenucima ku\u0161nji, \u017eivotnih poraza, odba\u010denosti, boli i smrti. U nebo se, shva\u0107eno kao slika ispunjenog i dobrog \u017eivota, \u00a0ne ide s putovnicom ili s nekim drugim paso\u0161om, nego na temelju prakti\u010dnog \u017eivota i milosr\u0111a koje smo iskazali bli\u017enjima, posebno onima koji nisu \u201ena\u0161i\u201c.<\/p>\n

Papa Franjo je govorio da vjera koja se zatvara u granice nacije izdaje katolicitet Crkve. U Katoli\u010dkoj Crkvi u Hrvatskoj i BiH inzistira se na razlici od Srpske pravoslavne crkve, a nije li odnos prema naciji ve\u0107ine biskupa i klera u na\u0161em narodu odraz ve\u0107 etabliranog etnofiletizma, vrlo sli\u010dnog srpskoj devijaciji pravoslavlja u svetosavlje?<\/p><\/blockquote>\n

Kad je rije\u010d o odnosu prema dr\u017eavi i naciji mislim da trenutno nema velike razlike izme\u0111u Srpske pravoslavne crkve i Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj. I jedna i druga crkva mistificiraju dr\u017eavu i naciju, pretvaraju ih u svete simbole, a one to nisu. Svjestan sam da ljudima kolektivne pripadnosti i identiteti zna\u010de puno. Uostalom, ne postoji \u010dovjek bez kolektivnih identiteta. No, naslije\u0111eni identiteti nisu jedini koje \u010dovjek mo\u017ee imati. Postoje i oni koje \u010dovjek izabire i koji su mu tako\u0111er va\u017eni. Pro\u0161la su vremena kad su ljudi automatski po narodnoj pripadnosti bili kr\u0161\u0107ani. Danas mogu izabrati i druga\u010diji put. Crkve koje svoju sudbinu ve\u017eu uz nacije i dr\u017eave, svode same sebe na ovozemaljske institucije i gube bo\u017eansku perspektivu. Narodna pripadnost je samo jedan od mnogih vjernikovih identiteta.<\/p>\n

Pu\u010dka religioznost se ne zamara dogmama i vjerskim istinama, ona se vodi unutarnjim slutnjama i intuicijama, kako god sve to ponekad izgledalo priprosto i iracionalno. Uz sve manjkavosti pu\u010dke religioznosti, ona je \u017eivotnija od politi\u010dke i nacionalne vjere, a i od vjere suvremenih karizmatskih pokreta koja je izobli\u010dena, ohola i agresivna.<\/h3>\n

U svom pastoralnom radu u stalnom ste doticaju sa svakodnevnim \u017eivotom ljudi i njihovim duhovnim potrebama i iskustvima u svojoj i drugim \u017eupnim zajednicama. U kakvom je polo\u017eaju kod nas pu\u010dka pobo\u017enost koja se nalazi izme\u0111u \u201estadionske manifestacije religije\u201c (T. Halik) i politi\u010dkog katolicizma?<\/p><\/blockquote>\n

Imam odre\u0111ene simpatije prema pu\u010dkoj pobo\u017enosti, jer nastaje odozdo, od ljudi i neovisno o crkvenoj vlasti. U njoj ponekad ima vi\u0161e \u017eivota nego u slu\u017ebenim formama vjere. Ona je otvorena i prema drugima. Neke pobo\u017enosti vjernika na ovim prostorima su vrlo sli\u010dne iako pripadaju razli\u010ditim vjerskim zajednicama. Neka \u201esveta mjesta\u201c \u010daste svi. Problem s pu\u010dkom duhovno\u0161\u0107u nastaje onda kad se ona potpuno utopi u praznovjerje i \u010daranje, kad je nepou\u010dljiva i zadrta, kad se njome manipulira i kad ju se koristi za politi\u010dke i crkvene ciljeve. Pu\u010dka pobo\u017enost nastaje iz muke, u nadi da Bog \u010duje i razumije jezik vjere koji nije slu\u017ebeni jezik religijskih zajednica. Pu\u010dka religioznost se ne zamara dogmama i vjerskim istinama, ona se vodi unutarnjim slutnjama i intuicijama, kako god sve to ponekad izgledalo priprosto i iracionalno. Uz sve manjkavosti pu\u010dke religioznosti, ona je \u017eivotnija od politi\u010dke i nacionalne vjere, a i od vjere suvremenih karizmatskih pokreta koja je izobli\u010dena, ohola i agresivna.<\/p>\n

Isus svoje u\u010denike, i sve svoje sljedbenike, naziva prijateljima. Jesmo li mi, nasljeduju\u0107i Isusa, du\u017eni sebe \u010diniti prijateljima za druge? Je li prijateljstvo temeljni stav u me\u0111uljudskim odnosima? Koliko ga danas ima me\u0111u nama, u na\u0161im dru\u0161tvima?<\/p><\/blockquote>\n

Prijateljstvo je osobni odnos. Za razliku od obiteljskih odnosa iz kojih proizlaze i odre\u0111ene du\u017enosti prema bli\u017enjima, prijateljstvo nastaje na posve slobodnoj odluci. Zbog toga su prava prijateljstva rijetka, ne prijateljstva iz koristi i radi zabave, nego prijateljstva u kojima je drugi na prvom mjestu. Kao i ljubav, i prijateljstvo je te\u0161ko ostvariv ideal, jer zahtijeva od \u010dovjeka puno \u017ertve i odricanja za drugog. Ne mo\u017eemo biti prijatelji sa svima, ali mo\u017eemo se dobrohotno odnositi prema svima, bez namjere da drugog u ne\u010demu zakinemo, da ga ra\u017ealostimo ili da mu naudimo.<\/p>\n

Kad govorimo o mladim kr\u0161\u0107anima, treba ih poticati da slijede Isusa iz Nazareta, da ne budu prilagodljivi, ali ni isklju\u010divi, da se \u010duvaju nacionalizma, jeftine duhovnosti, da se ne daju uvu\u0107i u za\u010darane krugove mr\u017enje, da dobro u\u010de i studiraju kako bi znali prepoznati la\u017ei kojima ih poku\u0161avaju obmanuti i zarobiti stariji.<\/h3>\n

Koje su, iz Va\u0161e perspektive, duhovne potrebe dana\u0161njih ljudi, posebno mladih?<\/p><\/blockquote>\n

\u010covjek je stalno u potrazi za smislom \u017eivota, za ljubavlju, za pripadno\u0161\u0107u, sigurno\u0161\u0107u, prihva\u0107eno\u0161\u0107u i priznanjem. Razapet je izme\u0111u neizmjernih \u010de\u017enji i stalnog iskustva nedostatka kako je to govorio francuski psihoanaliti\u010dar Lacan. Zbog toga bi i vjeru trebalo navije\u0161tati kao put smisla, ne pukog pripadanja vjerskoj zajednici, nego kao cjelo\u017eivotno sazrijevanje u ljudskosti i vjeri s puno te\u0161ko\u0107a, ali s povjerenjem u ljude i pouzdanjem u Boga. Mislim da mladima ne treba davati zgotovljene recepte za \u017eivot. Treba ih usmjeravati, poticati na slobodu i samostalnost. Kod mladih ljudi, govorio je papa Franjo, jedna noga je uvijek u pokretu, uvijek ispred. Tako i treba biti. Ne treba ih sputavati i \u010duvati od eventualnih pogre\u0161ki, niti im stavljati kalupe, a pogotovo ih ne pretvarati u kopije starijih. Mladi ljudi su bolji ljudi od starijih. Oni mogu pogrije\u0161iti iz neznanja, radoznalosti, strasti, a stariji svoje pogre\u0161ke i svoja zla \u010dine smi\u0161ljeno. S godinama je ve\u0107ina ljudi sve gora i rijetko je susresti ljude koji su se popravili ili kako bi se to vjerni\u010dki reklo, koji su se obratili.<\/p>\n

\u010covjek na ovaj svijet dolazi kao \u010disto i nevino dijete. Ljudi i dru\u0161tvo ga kvare. \u0160to vi\u0161e uspije sa\u010duvati iskonske dobrote i otvorenosti u sebi, to \u0107e biti bolji \u010dovjek. Isus na vi\u0161e mjesta u Evan\u0111eljima upozorava da nitko ne\u0107e u u\u0107i u Kraljevstvo Bo\u017eje, ako ne postane kao dijete. Djeca su krhka, upu\u0107ena na pomo\u0107 drugih, povjerljiva su i br\u017ee opra\u0161taju. Umjesto da stariji stalno govore kako bi se trebali pona\u0161ati djeca i mladi, trebali bi vi\u0161e u\u010diti od njih. Kad govorimo o mladim kr\u0161\u0107anima, treba ih poticati da slijede Isusa iz Nazareta, da ne budu prilagodljivi, ali ni isklju\u010divi, da se \u010duvaju nacionalizma, jeftine duhovnosti, da se ne daju uvu\u0107i u za\u010darane krugove mr\u017enje, da dobro u\u010de i studiraju kako bi znali prepoznati la\u017ei kojima ih poku\u0161avaju obmanuti i zarobiti stariji.<\/p>\n

Intervju s Dragom Boji\u0107em: Nevjera u Boga i nepovjerenje u ljude ra\u0111aju strah za identitet<\/a><\/p><\/blockquote>\n