{"id":437297,"date":"2025-08-12T07:18:00","date_gmt":"2025-08-12T05:18:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=437297"},"modified":"2025-08-12T07:18:00","modified_gmt":"2025-08-12T05:18:00","slug":"stockholmski-sindrom-naroda-lijepa-nasa-silovana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/08\/12\/stockholmski-sindrom-naroda-lijepa-nasa-silovana\/","title":{"rendered":"Stockholmski sindrom naroda: Lijepa na\u0161a silovana"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Anton Glasnovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Na nedavnom vojnom mimohodu, sve\u010danom prikazu snage dr\u017eave i njezine vojske, dogodio se trenutak koji je ogolio dno ljudske psihe i otvorio vrata u ne\u0161to mnogo mra\u010dnije od parade. Nekoliko aktivistica i aktivista leglo je na cestu pred tenkove, obu\u010deni u bijele majice natopljene crvenom bojom. Njihov \u010din bio je nenasilan, simboli\u010dki \u2013 krv pod gusjenicama. Dr\u017eava je odgovorila silom. Policija, na\u0161a \u201csigurnost i povjerenje,\u201d obu\u010dena ne da \u010duje nego da gazi, razvukla ih je s ceste brutalno i bespo\u0161tedno. Jedna je aktivistica le\u017eala pod trojicom uniformiranih mu\u0161karaca koji su ju koljenima i laktovima spre\u010davali u njezinom \u201creme\u0107enju javnog reda i mira.\u201d<\/p>\n

I tada \u2013 iz gomile gledatelja ovog mu\u010dnog igrokaza, kao da ve\u0107 nije dovoljno mu\u010dno \u2013 netko je viknuo: \u201cSilujte ju!\u201d<\/p>\n

Povik koji ledi krv u \u017eilama. Ono \u0161to jo\u0161 vi\u0161e \u0161okira je \u010dinjenica da tu emotivnu nakazu nitko nije u\u0161utkao ili prekorio. \u0160tovi\u0161e, javljale su se i ideje o bacanju aktivisti\u010dkih tijela u Savu, a nakon toga se demonska ma\u0161ta okupljene rulje nastavila jo\u0161 ja\u010dim intenzitetom.<\/p>\n

Ovaj uzvik nije samo u\u017easan. On je simptom i ogledalo. On je pozivnica u podrum dru\u0161tvene psihe, onamo gdje \u017eive ogor\u010denost, nemo\u0107 i identificiranje s tla\u010diteljem. To nije bio tek pojedinac koji je to rekao. To je bio glas kolektivnog nesvjesnog – isplivao na povr\u0161inu kroz pukotinu kulture.<\/p>\n

U psihoanalizi, rije\u010di izre\u010dene u afektu, a transferiraju\u0107i neke osje\u0107aje koji se mo\u017eda ne mogu dovesti u svijest, mo\u017eemo smatrati istinom toga pojedinca u datom trenutku. Jo\u0161 i vi\u0161e, u ovom ih slu\u010daju mo\u017eemo smatrati istinom gomile koja ih je svesrdno ignorirala ili \u010dak i prihvatila kao poziv za dalje.<\/p>\n

A \u0161to je istina ovoga dru\u0161tva koja se otkriva u tom: \u201cSilujte ju!\u201d?<\/p>\n

To nije poziv na zakon i red. To je poriv da se drugi uni\u0161ti. Da se tijelo drugoga podvrgne totalnom poni\u017eenju. Da se iz njega izbri\u0161e subjektivnost, autonomija, otpor. Silovanje nije \u201cseksualni zlo\u010din\u201d u u\u017eem smislu, ono je zlo\u010din mo\u0107i, \u010din kroz koji nasilnik drugome oduzima identitet, dostojanstvo i granice. I zato se taj uzvik pojavljuje u trenutku kada netko demonstrira gra\u0111anski otpor. Onaj tko se ne pokorava \u2013 mora biti simboli\u010dki i stvarno penetriran.<\/p>\n

Taj uzvik ne dolazi iz seksualnosti. On dolazi iz mr\u017enje. Iz bijesa potla\u010denih koji ne znaju artikulirati svoje nezadovoljstvo, pa ga projiciraju na drugoga. I zato silovanje,\u00a0kao uostalom i u zatvorima, nije posljedica nagomilanog libida, ve\u0107 potrebe za uspostavom hijerarhije. To je \u010din dominacije, a ne po\u017eude.<\/p>\n

Zatvorska silovanja, kao \u0161to znamo iz studija o institucionalnom nasilju, rijetko imaju veze sa seksualnom orijentacijom napada\u010da. To je jezik kazne i porobljavanja. Model pod\u010dinjavanja. I tako se taj model \u0161iri dru\u0161tvom.<\/p>\n

Dru\u0161tvo koje proizvodi uzvike poput \u201cSilujte ju!\u201d ne nastaje preko no\u0107i. Takva re\u010denica zahtijeva pripremu \u2013 dekonstrukciju empatije, kolektivnu desenzibilizaciju i \u0161kolu svakodnevnog poni\u017eavanja. Sve to po\u010dinje rano, u \u0161koli. U instituciji koja je trebala biti mjesto za\u0161tite, razvoja i autonomije.<\/p>\n

A \u0161to imamo danas? Imamo \u0161kole u kojima se u\u010denike redovito snima, maltretira i lin\u010duje. Imamo u\u010ditelje koji odustaju. Roditelje koji prijete. Imamo javni prostor koji ne zna vi\u0161e razliku izme\u0111u autoriteta i brutalnosti. I sve to eskalira u nasilje koje vi\u0161e nije skriveno \u2013 nego smrtonosno.<\/p>\n

U jednoj takvoj \u0161koli, nedavno, dogodilo se ono \u0161to bi u svakom zdravom dru\u0161tvu bio trenutak kolektivne katarze. U krvavoj seansi u\u010denik je ubio i te\u0161ko ranio vi\u0161e djece i u\u010diteljicu. Po\u010dinitelj je bio maloljetan. Reakcija dru\u0161tva: \u0161ok, tuga, minute \u0161utnje. Sve ozna\u010deno kao \u201ctragedija.\u201d Ali nitko nije rekao prave rije\u010di: da je to bio zlo\u010din normaliziranog nasilja. Da to nije psihoti\u010dni raptus jednog bolesnog pojedinca, nego krajnja to\u010dka odgojno-dru\u0161tvenog sustava koji desetlje\u0107ima u djecu usa\u0111uje nasilje kao legitimni jezik komunikacije. Jer kad djeca rastu uz vojsku na mimohodu, uz \u201cZa dom spremni\u201d kao pozdrav, uz HOS kao \u201cdomoljube,\u201d uz crti\u0107e u kojima svi problemi nestaju kad nekoga razbije\u0161 ili ubije\u0161 \u2013 \u0161to drugo da nau\u010de?<\/p>\n

Kad dijete \u010duje \u201cSilujte ju!\u201d i vidi da nitko ne reagira, \u0161to ono misli da je dopu\u0161teno?<\/p>\n

U takvom dru\u0161tvu, svatko tko se ne uklapa postaje neprijatelj. \u017dena na asfaltu. Migrant. Antifa\u0161ist. Gej. Umjetnik. Ljevi\u010dar. U\u010denik koji ne \u017eeli sudjelovati u himni. Takvima se najprije prijeti rije\u010dima. Onda \u0161akama. Onda zakonima. A na kraju, ako treba i oru\u017ejem. Sve je to isti lanac. I zato \u201cSilujte ju!\u201d nije izuzetak – to je kulminacija!<\/p>\n

Na sve\u010danoj tribini mimohoda bilo je i nekoliko visokih crkvenih du\u017enosnika. \u010cudi li onda \u0161to su tenkovi i mise sve bli\u017ei pojmovi jedni drugima?<\/p>\n

Katoli\u010dka crkva \u2013 institucija koja bi po svojoj temeljnoj misiji trebala biti korektiv nasilju, skrbnik ranjivih, prorok u pustinji zaborava \u2013 kod nas je preuzela ulogu kapelana re\u017eima. Ona ne di\u017ee glas protiv brutalnosti vlasti, ve\u0107 je blagoslivlja. Doslovno. Misa prije mimohoda, misa za HOS, misa za Paveli\u0107evu du\u0161u, misa za Bleibur\u0161ko polje. Sve\u0107enici u prvim redovima, s kri\u017eem u ruci i politi\u010dkim odobravanjem u pogledu.<\/p>\n

Kad Crkva sudjeluje u paradama oru\u017eja, ona sudjeluje u opravdanju nasilja. Kad pre\u0161u\u0107uje \u201cSilujte ju!\u201d, a galami protiv istospolnih brakova, ona bira stranu. Kad moralizira o \u201cneredima u obitelji,\u201d a \u0161uti o zlostavljanju djece u vlastitim redovima, ona vi\u0161e nije ni moralna ni duhovna sila, nego kulturni jamac statusa quo.<\/p>\n

I tu treba jasno re\u0107i: onog trenutka kad je Crkva odabrala da joj je va\u017enije tko sjedi u Saboru nego tko trpi na cesti, postala je politi\u010dki entitet. Partner u podjeli mo\u0107i. I samim time\u00a0 odgovorna za atmosferu u kojoj \u201cSilujte ju!\u201d mo\u017ee zvu\u010dati kao patriotski impuls, a ne zlo\u010din.<\/p>\n

Za\u0161to je to sve uop\u0107e mogu\u0107e? Zato \u0161to se sustavno bri\u0161e povijesna istina i moralna osnova dru\u0161tva. Sve se vi\u0161e bri\u0161e granica izme\u0111u fa\u0161izma i svakodnevice. Povijest se revidira s nevjerojatnom precizno\u0161\u0107u i brzinom. NDH se sve manje do\u017eivljava kao zlo\u010dina\u010dka tvorevina, a sve vi\u0161e kao \u201cprethodnica hrvatske dr\u017eavnosti.\u201d HOS-ove oznake i usta\u0161ki pozdrav mar\u0161iraju kao legitimni simboli \u201cdomoljublja.\u201d U \u0161kolama djeca vi\u0161e ne u\u010de o partizanskoj borbi kao o heroizmu nego o \u201cjugokomunisti\u010dkom teroru.\u201d<\/p>\n

U jednoj popularnoj pjesmi Marka Perkovi\u0107a Thompsona \u2013 simbola tog revizionisti\u010dkog duha \u2013 pjeva se: \u201cLo\u0161a bila \u201945, rasula nas preko svijeta.\u201d U toj jednoj re\u010denici sabran je cjelokupan poraz na\u0161eg dru\u0161tvenog pam\u0107enja. To nije samo stih \u2013 to je izopa\u010denje povijesti. To je demonizacija oslobo\u0111enja i veli\u010danje pora\u017eenih fa\u0161ista.<\/p>\n

\u0160to je 1991. dalje, sve je gora socijalisti\u010dka Jugoslavija, a sve je bolja NDH. Sve vi\u0161e se zaboravlja da je Jugoslavija imala javno zdravstvo, stanogradnju, besplatno \u0161kolstvo, i vrlo nisku stopu nepismenosti. Umjesto toga, u sredi\u0161te se stavlja \u201ccrveni teror,\u201d \u201cBleiburg,\u201d \u201clustracija\u201d i sli\u010dni pojmovi. I kako se 1991. sve vi\u0161e udaljava, sve vi\u0161e postaje mit babaroge \u2013 mit koji slu\u017ei odr\u017eavanju sada\u0161njeg zaborava.<\/p>\n

Zato i govorimo o Stockholmskom sindromu naroda. Ne zato \u0161to pretjerujemo, nego zato \u0161to druga\u010dije ne mo\u017eemo objasniti o\u010diti paradoks: narod koji se ponosi \u0161to je porobljen i ide ubijati i ginuti za velike sile, koji navija za vlastitu batinu, koji vrije\u0111a one koji mu \u017eele bolji svijet, narod koji se ponosi \u0161to su ga \u201crasuli preko svijeta\u201d i koji okrivljuje antifa\u0161izam jer mu vi\u0161e nitko ne gradi stanove.<\/p>\n

Taj narod treba neprijatelja. Treba \u201cnju\u201d \u2013 \u017eenu u krvavo crvenoj majici na asfaltu. Nju treba silovati, ne zato \u0161to nam treba ispucati libido, nego zato \u0161to nam treba red. Red u kojem se zna gdje je tko. I red u kojem netko drugi trpi vi\u0161e nego ja. To je ono \u0161to smiruje ovo dru\u0161tvo i njega koji je to uzviknuo.<\/p>\n

Ostaje pitanje kako se ovo stanje lije\u010di i je li to uop\u0107e mogu\u0107e?<\/p>\n

Mogu\u0107e je, ali je te\u0161ko. Lije\u010di se priznavanjem. Priznavanjem traume. Priznavanjem da se \u201cdomoljublje\u201d koristi kao sredstvo manipulacije. Da smo iznevjerili temeljne vrijednosti antifa\u0161izma, humanizma i solidarnosti. Da nas nisu rasuli 1945. nego 1990-ih, neke u grobove, neke na traktore, a neke da budu jeftina radna snaga negdje dalje.<\/p>\n

Dokle god budemo zaboravljali tko su bili usta\u0161e, a tko partizani, silovanja \u0107e se doga\u0111ati i doslovno i simboli\u010dki. Jer kad se izbri\u0161e moralna razlika izme\u0111u \u017ertve i krvnika, dru\u0161tvo vi\u0161e ne zna koga treba braniti. Ali dobro zna koga treba silovati.<\/p>\n

Umjesto epiloga: Postoji razlika izme\u0111u zlo\u010dina i poraza. NDH je bila i jedno i drugo. Antifa\u0161izam je bio i pobjeda i nada. Danas, dok slavimo tenkove i pljujemo po \u017eenama koje legnu pred njih, mo\u017eemo se pitati \u2013 jesmo li se vratili u 1941., ili nikad nismo ni oti\u0161li?<\/p>\n

Jedno je sigurno: dok netko mo\u017ee viknuti \u201cSilujte ju!\u201d a da ga nitko ne u\u0161utka, sloboda i budu\u0107nost su ne\u0161to o \u010demu mo\u017eemo samo ma\u0161tati.<\/p>\n

(Autor je psihoanaliti\u010dar i neurolog)<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U takvom dru\u0161tvu, svatko tko se ne uklapa postaje neprijatelj. \u017dena na asfaltu. Migrant. Antifa\u0161ist. Gej. Umjetnik. Ljevi\u010dar. U\u010denik koji ne \u017eeli sudjelovati u himni. Takvima se najprije prijeti rije\u010dima. Onda \u0161akama. Onda zakonima. A na kraju, ako treba i oru\u017ejem. Sve je to isti lanac. I zato \u201cSilujte ju!\u201d nije izuzetak \u2013 to je kulminacija!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":312205,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-437297","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437297","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=437297"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437297\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":437301,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437297\/revisions\/437301"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/312205"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=437297"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=437297"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=437297"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}