prenosi klix.ba.<\/a><\/p>\n“Obje vrste pojavljuju se u arkti\u010dkim i subarkti\u010dkim regijama,” obja\u0161njava Montenegro, “ali jedinke bez izbo\u010dine nikad nisu prona\u0111ene ju\u017eno od podru\u010dja Sjevernoatlantske struje, koja se prote\u017ee od Grand Banksa kod Njufoundlenda pa sve do sjeverozapadne Evrope.”<\/p>\n
Ovakve pojave poznate su nauke i nazivaju se faunalne granice, odnosno nevidljive linije koje razdvajaju razli\u010dite grupe \u017eivotinjskog svijeta. Najpoznatije me\u0111u njima su Volasova linija, Lidekerova linija i Veberova linija koje odvajaju faunu jugoisto\u010dne Azije od Australije i Papue Nove Gvineje. Te granice ne moraju biti fizi\u010dke – mogu nastati zbog razlika u temperaturi, strujama, pritisku ili prehrambenim lancima.<\/p>\n
Ali, u slu\u010daju ove vrste meduza, nau\u010dnici se suo\u010davaju s nevidljivom, ali stvarnom granicom. Dok se meduze s “dugmetom” nalaze u cijelom svijetu, one bez izbo\u010dine ograni\u010dene su samo na podru\u010dja sjevernije od 47 stepeni sjeverne geografske \u0161irine.<\/p>\n
S obzirom na ekstremne uslove u dubokom okeanu – pritisak koji drobi, hladno\u0107u koja zale\u0111uje i potpunu tamu – istra\u017eivanja su mogu\u0107a isklju\u010divo pomo\u0107u daljinski upravljanih podvodnih robota i mre\u017ea s istra\u017eiva\u010dkih brodova. Montenegro i njegov tim prikupili su brojne uzorke meduza, prou\u010davali istorijske zapise i fotografije, te sproveli genetsku analizu koja je potvrdila da su sve varijante iste vrste.<\/p>\n
“Razlike u obliku, uprkos sna\u017enoj genetskoj sli\u010dnosti kod primjeraka iznad i ispod 47 stepeni sjeverno, ukazuju na postojanje nepoznate bio-geografske barijere u Atlantskom okeanu”, navodi Montenegro.<\/p>\n
Nau\u010dnici jo\u0161 ne znaju \u0161ta ta\u010dno uzrokuje ovu granicu. Jedna od pretpostavki jeste da izbo\u010dina na glavi meduze daje odre\u0111enu evolucijsku prednost, mo\u017eda poma\u017eu\u0107i u odbrani od grabljivaca u ju\u017enijim, toplijim vodama, gdje su uslovi znatno druga\u010diji od arkti\u010dkih.<\/p>\n
Dosada\u0161nja istra\u017eivanja ve\u0107 su identifikovala regiju Sjevernoatlantske struje kao “prelazni ekoton” gdje se mije\u0161aju borealne (hladne) i suptropske (toplije) vrste, \u0161to dodatno potvr\u0111uje ideju o ekolo\u0161koj prelaznoj zoni, a ne \u010dvrstoj fizi\u010dkoj granici.<\/p>\n
Ova studija dodatno nagla\u0161ava koliko je na\u0161e znanje o dubokom oceanu ograni\u010deno. Otkri\u0107e takve suptilne barijere izme\u0111u gotovo identi\u010dnih organizama podsje\u0107a da su \u017eivotne forme u oceanima daleko slo\u017eenije i raznolikije nego \u0161to smo dosad mislili.<\/p>\n
\u201ePrisustvo dviju morfolo\u0161ki razli\u010ditih jedinki unutar jedne genetske linije pokazuje koliko je va\u017eno nastaviti istra\u017eivanje bioraznolikosti \u017eelezastih morskih \u017eivotinja,\u201d zaklju\u010duje Montenegro.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u200bU najmra\u010dnijim i najdubljim dijelovima Arkti\u010dkog okeana, vi\u0161e od 1.000 metara ispod povr\u0161ine, krije se neobi\u010dna biolo\u0161ka granica koja razdvaja populacije meduza – i to ne zbog stijena, kopna ili temperatura, ve\u0107 naizgled nevidljivim faktorima. Nau\u010dnici su otkrili da unutar iste vrste meduza, Botrynema brucei ellinorae, postoje dvije jasno prepoznatljive morfolo\u0161ke varijante, koje \u017eive odvojeno […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":436843,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-436840","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436840","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436840"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436840\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":436844,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436840\/revisions\/436844"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/436843"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436840"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436840"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436840"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}