Vjerovatno ste mnogo puta \u010duli frazu: \u201cNauka je dokazala evoluciju.\u201d Ova re\u010denica postala je gotovo mantra, neupitna istina koju svako mora prihvatiti.<\/p>\n
U \u0161kolama, na televiziji, u dokumentarcima \u2013 svugdje mo\u017eete \u010duti da je \u017eivot nastao iz ne\u017eive materije, a zatim se, kroz milijarde godina slu\u010dajnih mutacija i prirodne selekcije, razvio od jednostavnih \u0107elija pa sve do svih nevjerovatnih oblika \u017eivota koje danas vidimo, uklju\u010duju\u0107i i nas, ljude.<\/p>\n
To je veli\u010danstvena pri\u010da o postepenom usponu, od amebe do \u010dovjeka koja zvu\u010di tako uvjerljivo, zar ne?<\/p>\n
Ali, \u0161ta ako vam ka\u017eemo da, kada se zagleda ispod povr\u0161ine, ova \u201cvelika pri\u010da\u201d ima ozbiljne pukotine?<\/p>\n
\u0160ta ako nam opservacijska nauka, ona koju mo\u017eemo testirati i ponavljati, zapravo govori ne\u0161to sasvim druga\u010dije?<\/p>\n
Vrijeme je da analiziramo neke nau\u010dne \u010dinjenice i razbijemo ovaj mit.<\/p>\n
Da bismo uop\u0161te zapo\u010deli na\u0161e putovanje, prvo moramo razjasniti termin \u201cevolucija\u201d, jer se on u velikom broju slu\u010dajeva koristi dvosmisleno.<\/p>\n
Postoje, zapravo, dva vrlo razli\u010dita koncepta o evoluciji koja se \u010desto spajaju pod istim nazivom, \u0161to dovodi do ogromne zbrke.<\/p>\n
\nMikroevolucija: Promjene unutar vrste<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
To su promjene koje se de\u0161avaju unutar ve\u0107 postoje\u0107ih genetskih granica jedne vrste.<\/p>\n
Mogu biti manje (poput promjene boje o\u010diju) ili ne\u0161to ve\u0107e (poput razvoja otpornosti bakterija na antibiotike ili promjene u veli\u010dini kljuna ptica kao odgovor na dostupnost hrane).<\/p>\n
Ove promjene su primjetne, mjerljive i, \u0161to je najva\u017enije, svi ih prihva\u0107aju. One su dokazane opservacijskom naukom.<\/p>\n
Na primjer, pas ostaje pas, ali imamo pudlice, dobermane i pekinezere. Bakterija ostaje bakterija, ali se prilago\u0111ava novim uslovima.<\/p>\n
To je horizontalna promjena, varijacije unutar osnovnog dizajna. Naravno, niko ko je racionalan ne spori da se ove promjene zaista de\u0161avaju.<\/p>\n
\nMakroevolucija: Od molekule do \u010dovjeka<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Sa druge strane, makroevolucija (ovo je pri\u010da o kojoj govorimo kada ka\u017eemo \u201cevolucija\u201d u \u0161irem smislu) tvrdi da su se ribe pretvorili u vodozemce, vodozemci u reptile, reptili u ptice ili sisare, i na kraju su se majmunolika stvorenja razvila u ljude.<\/p>\n
Ova vrsta evolucije zahtijeva ogromne, vertikalne promjene \u2013 stvaranje potpuno novih organa, struktura i genetskih informacija koje nisu postojale u prethodnim oblicima \u017eivota.<\/p>\n
\nMikroevolucija nije (makro) evolucija<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Problem nastaje kada se dokazi za mikroevoluciju (koji su obilni) koriste kao \u201cdokaz\u201d za makroevoluciju (koja nema direktnih opservacijskih dokaza).<\/p>\n
To je kao da ka\u017eete da, po\u0161to ste u stanju da se kre\u0107ete po sobi, to dokazuje da mo\u017eete letjeti na Mjesec. Jedno ne implicira drugo.<\/p>\n
\nGenetska informacija<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Centralni stub makroevolucije je ideja da se, tokom milijardi godina, \u017eivot razvijao akumuliraju\u0107i novu, slo\u017eenu genetsku informaciju kroz slu\u010dajne mutacije i prirodnu selekciju.<\/p>\n
Da bi jedno\u0107elijski organizam postao slo\u017eeni sisar, moralo je do\u0107i do nevjerovatnog porasta genetske slo\u017eenosti. Morali su se pojaviti potpuno novi geni za o\u010di, mozak, plu\u0107a, srce i sve ostalo \u0161to nas \u010dini onim \u0161to jesmo.<\/p>\n
Ali, \u0161ta nam stvarna nau\u010dna zapa\u017eanja govore o genetskoj informaciji?<\/p>\n
Razmislite o ovome: Da bi se riba pretvorila u vodozemca, ona ne samo da treba da razvije noge, ve\u0107 mora da razvije i plu\u0107a umjesto \u0161krga, druga\u010diji krvo\u017eilni sistem, potpuno druga\u010diji sistem za reprodukciju na kopnu, i tako dalje.<\/p>\n
Sve ovo zahtijeva potpuno nove genetske instrukcije. Ali, odakle dolaze te instrukcije?<\/p>\n
Evolucionisti\u010dka teorija ka\u017ee da dolaze od slu\u010dajnih mutacija \u2013 gre\u0161aka u kopiranju DNK. Me\u0111utim, mutacije su, po prirodi, nasumi\u010dne.<\/p>\n
Zamislite da imate kompjuterski program. Slu\u010dajne promjene u kodu tog programa obi\u010dno \u0107e ga pokvariti, rijetko \u0107e ga u\u010diniti boljim, a skoro nikada ne\u0107e stvoriti potpuno novu, funkcionalnu aplikaciju.<\/p>\n
Sli\u010dno tome, u biologiji je ve\u0107ina mutacija \u0161tetna, jer uzrokuju bolesti i poreme\u0107aje. Mnoge od tih mutacija su neutralne i nemaju nikakav zna\u010daj.<\/p>\n
One rijetke \u201ckorisne\u201d mutacije su \u010desto rezultat gubitka ili modifikacije postoje\u0107e informacije.<\/p>\n
Na primjer, ljudi sa cisti\u010dnom fibrozom su otporniji na tifus, ali to je zbog defekta u proteninu, a ne zbog stvaranja novog.<\/p>\n
Sa druge strane, bakterije koje razviju otpornost na antibiotike \u010desto to \u010dine gubljenjem ili modifikovanjem proteina na povr\u0161ini \u0107elije, \u0161to ih \u010dini otpornim, ali ne dolazi do stvaranja nove funkcije.<\/p>\n
Dakle, na\u0161 problem je fundamentalan: kako se stvara nova, kompleksna, funkcionalna informacija?<\/p>\n
Bez ovog mehanizma, prelazak od ribe do vodozemca, ili od jedno\u0107elijskog organizma do \u010dovjeka, jednostavno nema genetskog obja\u0161njenja.<\/p>\n
\u010cinjenica je da ne postoji poznat mehanizam za dodavanje nove funkcionalne genetske informacije.<\/p>\n
\nZagonetka \u017eivota: Kako je nastala prva \u0107elija?<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Ako genetska zagonetka nije dovoljna, suo\u010davamo se s jo\u0161 ve\u0107im pitanjem: Kako je \u017eivot uop\u0161te nastao? Makroevolucija zahtijeva da je \u017eivot nastao iz ne\u017eive materije u procesu poznatom kao abiogeneza.<\/p>\n
Ipak, princip koji je prije vi\u0161e od 150 godina postavio Louis Pasteur je kamen temeljac moderne biologije: \u017eivot nastaje samo iz \u017eivota (omne vivum ex vivo).<\/p>\n
Svi na\u0161i eksperimenti, koliko god bili sofisticirani, nisu uspjeli stvoriti \u017eivu \u0107eliju iz ne\u017eive hemije.<\/p>\n
Poku\u0161aji da se objasni abiogeneza obi\u010dno se oslanjaju na hipoteti\u010dku \u201cranu Zemlju\u201d i \u201cprvobitne supe\u201d gdje su se organske molekule formirale spontano.<\/p>\n
Me\u0111utim, \u010dak i ako se aminokiseline, gra\u0111evni blokovi proteina, mogu formirati u laboratorijskim uslovima (\u0161to je samo po sebi diskutabilno), prelazak od ovih jednostavnih molekula do funkcionalne, samorepliciraju\u0107e \u0107elije je ogroman, nezamisliv skok.<\/p>\n
\u017diva \u0107elija je \u010dudo in\u017eenjeringa. Ona sadr\u017ei hiljade razli\u010ditih proteina, svaka sa specifi\u010dnom 3D strukturom, sve savr\u0161eno uskla\u0111ene da obavljaju milione operacija u sekundi.<\/p>\n
Razmislite o kompleksnosti DNK, njenog koda, ma\u0161ineriji za kopiranje, popravku i prevo\u0111enje. Svaka komponenta je zavisna od drugih.<\/p>\n
\u0160ansa da se sve ove komponente nasumi\u010dno spoje u funkcionalnu \u0107eliju je astronomski mala, toliko mala da je matemati\u010dki nemogu\u0107a.<\/p>\n
To je kao da o\u010dekujete da tornado pre\u0111e preko deponije i slu\u010dajno sastavi potpuno funkcionalan Boeing 747.<\/p>\n
Bez rje\u0161enja za abiogenezu, cijela pri\u010da o makroevoluciji, koja po\u010dinje s prvom \u017eivom \u0107elijom, ostaje bez \u010dvrstih temelja.<\/p>\n
\nFosilni zapisi: Karike koje nedostaju<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Evolucionisti \u010desto navode fosilne zapise kao glavni dokaz za makroevoluciju. Zamisao je da bismo trebali vidjeti postepene prelaze od jedne vrste do druge, sa bezbrojnim \u201cprelaznim formama\u201d koje pokazuju ove promjene.<\/p>\n
Ipak, fosilni zapisi pokazuju iznenadnu pojavu potpuno formiranih vrsta, a ne glatke, postepene prelaze.<\/p>\n
Umjesto postepenog evolucijskog drveta, fosilni zapisi izgledaju vi\u0161e kao niz zasebnih, odvojenih grmova.<\/p>\n
\u201cKambrijska eksplozija\u201d je klasi\u010dan primjer.<\/p>\n
Prije otprilike 540 miliona godina, u geolo\u0161kom zapisu se iznenada pojavljuje ve\u0107ina glavnih \u017eivotinjskih koljena (osnovnih planova tijela), bez ikakvih jasnih prethodnih formi.<\/p>\n
Nisu prona\u0111eni fosili koji bi ukazivali na postepeni razvoj od jednostavnijih organizama do ovih slo\u017eenih morskih stvorenja, koja se jednostavno \u201cpojavljuju\u201d u zapisu.<\/p>\n
Teorija o \u201ckarikama koje nedostaju\u201d je stalni problem. Iako se s vremena na vrijeme prona\u0111u fosili za koje se tvrdi da su prelazne forme (poput Archaeopteryxa kao prelaz izme\u0111u reptila i ptica), pa\u017eljiva analiza \u010desto otkriva da su oni mozaici karakteristika ili da se i sami pojavljuju iznenada, bez jasnih prethodnika.<\/p>\n
Ako je makroevolucija istinita, trebali bismo biti preplavljeni prelaznim fosilima. Ali umjesto toga, paleontolozi se godinama bore s problemom praznina u fosilnim zapisima, a to su upravo one \u201ckarike koje nedostaju\u201d koje bi trebalo da budu dokaz.<\/p>\n
\nNesvodiva slo\u017eenost: Gdje je zapo\u010deo ovaj kompjuter?<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Jedan od najsna\u017enijih argumenata protiv makroevolucije dolazi iz zapanjuju\u0107e slo\u017eenosti \u017eivih sistema. Mnogi biolo\u0161ki sistemi su ono \u0161to nazivamo nesvodivo slo\u017eenim.<\/p>\n
Jo\u0161 jedna nevjerovatna \u010dinjenica je da su mnogi biolo\u0161ki sistemi tako slo\u017eeni da ne mogu funkcionisati ako im nedostaje samo jedan dio.<\/p>\n
Zamislite mi\u0161olovku. Ona ima podlogu, oprugu, dr\u017ea\u010d i zamku. Ako bilo koji od tih dijelova nedostaje, mi\u0161olovka ne radi. Beskorisna je.<\/p>\n
Ne mo\u017eete je \u201cgraditi\u201d korak po korak, jer dok svi djelovi nisu prisutni i pravilno postavljeni, ona nema funkcije.<\/p>\n
Sli\u010dno je s mnogim sistemima u biologiji. Najpoznatiji primjer je bakterijski flagelum \u2013 mali \u201cmotor\u201d koji bakterije koriste za kretanje.<\/p>\n
Sastoji se od oko 30-40 razli\u010ditih proteinskih djelova, od kojih svaki mora biti savr\u0161eno precizan i na svom mjestu da bi motor radio. Ako samo jedan protein nedostaje, flagelum je nefunkcionalan.<\/p>\n
Kako bi se takav sistem mogao razviti postepenim, malim koracima putem slu\u010dajnih mutacija i prirodne selekcije?<\/p>\n
Prirodna selekcija mo\u017ee o\u010duvati samo ono \u0161to je korisno za pre\u017eivljavanje. Ali ako sistem nije funkcionalan dok svi njegovi djelovi nisu na mjestu, kako bi se mogli postepeno \u201cgraditi\u201d jedan po jedan, a da ne budu eliminisani jer su beskorisni?<\/p>\n
Argument ka\u017ee da bi \u201cnepotpun\u201d flagelum bio samo gomila nefunkcionalnih proteina, a prirodna selekcija bi ih eliminisala.<\/p>\n
Ovaj problem nesvodive slo\u017eenosti predstavlja ogroman izazov za evolucionisti\u010dke mehanizme. On sugeri\u0161e da su mnogi biolo\u0161ki sistemi morali nastati kao kompletne, funkcionalne jedinice, a ne kroz spor, postepen i slu\u010dajni proces.<\/p>\n
\nPrikaz ljudske evolucije: Umjetnost ili nauka?<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Kada vidimo prikaze ljudske evolucije, od majmunolikih bi\u0107a do modernog \u010dovjeka, oni su izuzetno uvjerljivi. \u010cine se kao fotografije pro\u0161losti.<\/p>\n
Ali, va\u017eno je zapamtiti da su to umjetni\u010dke rekonstrukcije zasnovane na interpretaciji vrlo fragmentiranih fosilnih dokaza.<\/p>\n
Prona\u0111eni su pojedina\u010dni zubi, komadi\u0107i lobanja ili kosti, a onda se na osnovu toga gradi cijela pri\u010da o porijeklu \u010dovjeka.<\/p>\n
To je kao da prona\u0111ete samo volan i komad sjedi\u0161ta starog automobila, a zatim nacrtate cijeli automobil, uklju\u010duju\u0107i motor, mjenja\u010d i elektroniku, samo na osnovu tih par fragmenata.<\/p>\n
Iako su takve rekonstrukcije zanimljive i podsti\u010du ma\u0161tu, one nisu nau\u010dni dokaz u smislu direktnih, ponovljivih zapa\u017eanja.<\/p>\n
Stvarnost je takva da: ljudi su ljudi, a majmuni su majmuni.<\/p>\n
U sada\u0161njosti, ne vidimo nikakve prelazne forme izme\u0111u njih. Iako imamo zajedni\u010dke karakteristike s primatima, fundamentalne razlike u inteligenciji, jeziku, samosvijesti i sposobnosti za kompleksnu apstraktnu misao su ogromne i neobja\u0161njive pukotine u evolucionisti\u010dkoj pri\u010di.<\/p>\n
\nTeorija evolucije: Nedovr\u0161ena pri\u010da puna pukotina<\/span><\/h4>\n<\/blockquote>\n
Kada ponovo \u010dujemo frazu \u201cnauka je dokazala evoluciju\u201d, va\u017eno je zapitati: \u201cKoja evolucija?\u201d<\/p>\n
Ako se misli na male promjene unutar vrsta (mikroevolucija), onda je odgovor da, to je o\u010digledno i svi se s tim sla\u017eu.<\/p>\n
Ali ako govorimo o makroevoluciji \u2013 pri\u010di o tome kako je \u017eivot nastao iz ne\u017eivota i kako se sve razvilo od molekule do \u010dovjeka \u2013 onda je situacija daleko od \u201cdokazane\u201d.<\/p>\n
Nedostatak obja\u0161njenja za nastanak nove genetske informacije, misterija abiogeneze (porijekla \u017eivota), problem \u201ckarika koje nedostaju\u201d u fosilnim zapisima i izazov nesvodive slo\u017eenosti \u2013 sve to ukazuje na to da makroevolucija ima ozbiljne nau\u010dne nedostatke.<\/p>\n
To nije \u201cdovr\u0161ena pri\u010da\u201d, ve\u0107 teorija koja se suo\u010dava s ogromnim, fundamentalnim preprekama.<\/p>\n
Stvarna nauka, opservacija, eksperimentisanje i ponovljivost, ne podr\u017eava ideju da se \u017eivot spontano stvorio i da se potom razvio u sve oblike koje vidimo putem slu\u010dajnih mutacija.<\/p>\n
Umjesto da slijepo prihvatamo narativ, va\u017eno je kriti\u010dki razmi\u0161ljati i postavljati pitanja. Jer, istinska nauka prosperira upravo u takvom istra\u017eivanju i suo\u010davanju sa neobja\u0161njivim. (Izvor: misteriozno.com)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Stvarna nauka, opservacija, eksperimentisanje i ponovljivost, ne podr\u017eava ideju da se \u017eivot spontano stvorio i da se potom razvio u sve oblike koje vidimo putem slu\u010dajnih mutacija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":222735,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-436403","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436403","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436403"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436403\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":436407,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436403\/revisions\/436407"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/222735"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436403"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436403"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436403"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}