{"id":436330,"date":"2025-07-30T10:21:58","date_gmt":"2025-07-30T08:21:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=436330"},"modified":"2025-07-30T10:21:58","modified_gmt":"2025-07-30T08:21:58","slug":"prebiranje-kostiju-ko-i-zasto-vrsi-reviziju-istorije-u-crnoj-gori","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/30\/prebiranje-kostiju-ko-i-zasto-vrsi-reviziju-istorije-u-crnoj-gori\/","title":{"rendered":"Prebiranje kostiju: ko i za\u0161to vr\u0161i reviziju istorije u Crnoj Gori?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: dr Boban Batri\u0107evi\u0107<\/strong><\/p>\n

U vremenu krize identiteta, istorija nije samo nauka koja prou\u010dava pro\u0161lost ljudskog dru\u0161tva, ona je va\u017eno bojno polje politi\u010dkih sukoba. Upravo zbog toga se savremena Crna Gora suo\u010dava s intenzivnim poku\u0161ajima revizije istorijske istine. Ne radi se, me\u0111utim, o akademskoj debati ili novim nau\u010dnim uvidima, ve\u0107 o organizovanom politi\u010dko-kulturnom projektu s ciljem mijenjanja karaktera dr\u017eave.<\/p>\n

Kao \u0161to su nekada\u0161nje\u00a0ancien r\u00e9gime\u00a0strukture imale tapiju nad istorijskom \u201eistinom\u201c, tako i dana\u0161nje vlasti te\u017ee \u017eele kontrolisati pro\u0161lost. Kad je Staljin uspostavljao totalitarizam u sovjetskoj Rusiji, me\u0111u prvima je udario na istori\u010dare.<\/p>\n

Jer istorija je mo\u0107na. Ukoliko se njena reinterpretacija ne vr\u0161i u skladu s nau\u010dnom metodologijom, ve\u0107 postane oru\u0111e politi\u010dke agende, neminovno dolazi do identitetske i kulturne aproprijacije – prisvajanja tu\u0111e istorije i teritorije. Dva rata koja danas potresaju svjetsku politiku – u Ukrajini i Palestini – pored vojno-strate\u0161kih, imaju i duboke kulturno-istorijske i identitetske dimenzije. U multietni\u010dkim dru\u0161tvima, kulturna aproprijacija je posebno opasna. To je instrument koji razara tkivo zajednice jer napada temeljne vrijednosti na kojima se gradi kolektivni identitet. Upravo to se de\u0161ava u Crnoj Gori danas.<\/p>\n

Identitet pod opsadom<\/p>\n

Danas institucionalnim aparatom dr\u017eave upravlja politi\u010dki front koji je 2006. godine bio protiv obnove crnogorske nezavisnosti. Oslanjaju\u0107i se na izborni legitimitet, ali bez stvarne demokratske odgovornosti, ova struktura poku\u0161ava da izmijeni politi\u010dki kurs Crne Gore i njeno gra\u0111ansko bi\u0107e. A da bi se promijenio karakter Crne Gore uspostavljen 2006. godine, neophodno je konstruisati narativni okvir u kojem ta dr\u017eava nikada nije imala istorijsku opravdanost, te da njena nezavisnost nije proizvod istorijskog kontinuiteta, ve\u0107 gre\u0161ka savremenosti (biv\u0161e vlasti u Srbiji, kako to smatra Aleksandar Vu\u010di\u0107), \u0161to je dr\u017ei u konstatnoj stezi neizvjesnosti. U toj strategiji klju\u010dnu ulogu ima revizija pro\u0161losti.<\/p>\n

Revizija, kako je sprovodi aktuelna vlast pod politi\u010dkim nadzorom Andrije Mandi\u0107a i operativnog aparata beogradske nacionalisti\u010dke agende, ne podrazumijeva korekciju istorijskih narativa na osnovu novih izvora i metodolo\u0161kih pristupa. Naprotiv, rije\u010d je o \u201esistematizovanom falsifikovanju\u201c istorijskih fakata, naro\u010dito onih koji se odnose na Drugi svjetski rat, skup doga\u0111anja koji i dalje sna\u017eno oblikuje svjetsku i crnogorsku sada\u0161njicu.<\/p>\n

Za\u0161to Drugi svjetski rat?<\/p>\n

Crna Gora je 1943. godine, kroz odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a, povratila svoju istorijsku subjektivnost koja joj je nasilno oduzeta 1918. godine. Iste godine, crnogorski borci i borkinje protiv nacifa\u0161izma, kao dio jugoslovenskog Narodnooslobodila\u010dkoga pokreta, postali su priznati kao dio velike svjetske koalicije koju su predvodile SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez. Zato je antifa\u0161isti\u010dko naslje\u0111e direktno uzidano u statiku savremene crnogorske dr\u017eavnosti – jer da nije bilo 1943, ne bi bilo 2006. godine. No, kako bi se promijenio identitetski karakter savremene Crne Gore, neophodno je omalova\u017eiti antifa\u0161isti\u010dko naslje\u0111e i svesti ga isklju\u010divo na \u201ekomunisti\u010dko\u201c, \u010dime se otvara prostor za rehabilitaciju kolaboracionista i zlo\u010dinaca iz Drugog svjetskog rata \u2013 primarno Dra\u017ee Mihailovi\u0107a i Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a.<\/p>\n

U toj misiji, vlast u Crnoj Gori ima podr\u0161ku i zvani\u010dne i \u201eduboke\u201c srpske dr\u017eave, sa svim njenim propagandnim i podriva\u010dkim kapacitetima: finansijskim, medijskim, vjerskim, obavje\u0161tajnim i kulturnim. Klju\u010dne figure ovog projekta u Crnoj Gori, pored politi\u010dkog pola koji predvodi Mandi\u0107, a programski uobli\u010duje rektor Univerziteta Crne Gore (UCG), Vladimir Bo\u017eovi\u0107, su i visoki velikodostojnici Crkve Srbije (SPC): mitropoliti Joanikije i Metodije, te sve\u0161tenik Gojko Perovi\u0107 \u2013 svi dosljedni doktrinarni sljedbenici \u010detni\u010dke ideologije, koji ovom projektu daju vjersko-kulturnu, pa i mesijansku dimenziju. Njihov cilj je jasan: delegitimizacija antifa\u0161izma kao temelja savremene Crne Gore i uspostavljanje novog ideolo\u0161kog poretka, zasnovanog na nacionalisti\u010dkom pravoslavlju, negaciji \u010detni\u010dkih zlo\u010dina i asimilaciji. Najotrovniji me\u0111u njima svakako je Perovi\u0107, koji ljudskoprava\u0161kom retorikom svjesno prikriva kolaboraciju \u010detni\u010dkog pokreta i sve\u0161tenstva SPC-a u Crnoj Gori tokom talijanske i njema\u010dke okupacije, daju\u0107i \u010ditavom projektu fasadu legitimnosti.<\/p>\n

Negacija zlo\u010dina kao nacionalna politika<\/p>\n

Revizionisti\u010dka matrica se ne zadr\u017eava u okviru 1941-1945. godine. Ona ima direktne implikacije i na tuma\u010denje ratova iz devedesetih. Isti politi\u010dko-ideolo\u0161ki krug danas negira genocid u Srebrenici, relativizuje agresiju na Hrvatsku, obesmi\u0161ljava masovne grobnice na Kosovu, promovi\u0161u\u0107i teze o \u201egra\u0111anskom ratu\u201c bez jasno definisanih agresora i \u017ertava. Time se dodatno truje crnogorsko dru\u0161tvo, koje ostaje \u201ezarobljeno u konfliktu\u201c, duboko podijeljeno po etnonacionalnim linijama i stavovima o klju\u010dnim \u010dinjenicama iz novije pro\u0161losti. Jer kad jednoj zajednici uzmete pro\u0161lost, ure\u0111ujete joj sada\u0161njost \u2013 a to pomenuta nomenklatura intenzivno radi ve\u0107 pet godina.<\/p>\n

U tom kontekstu, jasno se pokazuje proro\u010danska misao britanskog istori\u010dara Erika Hobsbauma koji je upozorio da \u0107e istorija identiteta u ovom vijeku biti zloupotrebljavana kao heroin. Mi to gledamo u\u017eivo: istorija se ne koristi kao alat za razumijevanje i zbli\u017eavanje, ve\u0107 kao oru\u017eje za dominaciju. Najfre\u0161kiji primjer toga bila je resimbolizacija Trinaestojulske nagrade.<\/p>\n

Otpor kroz civilni sektor<\/p>\n

Aktuelna situacija name\u0107e du\u017enost da postavimo su\u0161tinska pitanja: \u0161to da radimo i kako da se suprostavimo revizionizmu, kad su institucije okupirane, obrazovni sistem podlo\u017ean paralelnim narativima, a mediji i kulturne ustanove pretvoreni u oru\u0111a ideolo\u0161ke indoktrinacije? Jedina preostala brana jeste civilno dru\u0161tvo. Gra\u0111anske inicijative, nevladine organizacije i nezavisni pojedinci i pojedinke imaju odgovornost da se suprotstave istorijskom in\u017eenjeringu i da afirmi\u0161u potrebu za istinskim suo\u010davanjem s pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n

Bez iskrenog suo\u010davanja i prihvatanja odgovornosti, Crna Gora \u0107e ostati zaglavljana u limbu stagnacije – bez \u0161anse za demokratsku obnovu i evropsku budu\u0107nost.<\/p>\n

Primjer postratne Njema\u010dke jasno pokazuje koliko je odgovornost transformativna. Nakon poraza 1945. godine, njema\u010dko dru\u0161tvo se u vi\u0161e navrata – krajem \u010detrdesetih, \u0161ezdesetih i devedesetih – odlu\u010dno suo\u010davalo sa svojom nacisti\u010dkom i komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Bez tog procesa, Njema\u010dka nikada ne bi mogla postati stub Evropske unije kakav je danas. Isto va\u017ei za nas: ako ne prihvatimo odgovornost za \u010detni\u010dke zlo\u010dine u Drugom svjetskom ratu i ulogu u ratovima devedesetih, Crna Gora ne mo\u017ee ni moralno ni politi\u010dki pristupiti EU.<\/p>\n

Kosti slobode nisu za potkusurivanje<\/p>\n

Borba protiv revizionizma nije samo borba za istorijsku istinu. To je borba za o\u010duvanje Crne Gore kao demokratske, gra\u0111anske zajednice utemeljene na antifa\u0161isti\u010dkoj borbi. U vremenu kad se “prebiranje kostiju” koristi za legitimizaciju novih politi\u010dkih poredaka, ne smijemo zaboraviti da su upravo te kosti temelj slobode koju danas imamo, i koju mo\u017eemo lako izgubiti ako je damo onima koji te kosti rovare, ispiraju vinom i tra\u017ee \u201edrugo poluvrijeme\u201c!<\/p>\n

Autor je istori\u010dar, gra\u0111anski aktivista i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i knji\u017eevnost (FCJK).<\/p>\n

Napomena:\u00a0Kolumnu slobodno mogu preuzimati svi mediji uz navo\u0111enje autora, kao i da se kolumna objavljuje kroz projekat Razumijevanjem pro\u0161losti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde, koji sprovodi Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO).\u00a0Projekat se realizuje uz podr\u0161ku regionalne inicijative\u00a0Podr\u0161ka EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu,\u00a0koju\u00a0finansira\u00a0EU a\u00a0sprovodi\u00a0UNDP. Sadr\u017eaj ove kolumne\u00a0isklju\u010diva je odgovornost autora\u00a0i ne odra\u017eava nu\u017eno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.<\/p>\n

Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO)<\/p>\n

Centre for Civic Education (CCE)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U vremenu krize identiteta, istorija nije samo nauka koja prou\u010dava pro\u0161lost ljudskog dru\u0161tva, ona je va\u017eno bojno polje politi\u010dkih sukoba.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":368906,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-436330","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436330"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436330\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":436333,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436330\/revisions\/436333"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/368906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}