Kada razmi\u0161ljaju o budu\u0107nosti – ispitu na koji trebaju iza\u0107i, pregledu kod doktora ili nekom va\u017enom putovanju – neki ljudi automatski zami\u0161ljaju najbolje mogu\u0107e ishode, dok drugi pripremaju planove za najgori scenario.<\/p>\n
Me\u0111utim, istra\u017eivanja sve vi\u0161e pokazuju da razlika izme\u0111u optimista i pesimista mo\u017eda nije samo u stavu, ve\u0107 u samom na\u010dinu rada mozga.<\/p>\n
Optimisti su na istoj “frekvenciji”<\/strong><\/p>\n Novo istra\u017eivanje nau\u010dnika sa japanskog Univerziteta “Kobe”, objavljeno u presti\u017enom \u010dasopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences” (PNAS), otkrilo je da mozgovi optimista funkcioni\u0161u na iznena\u0111uju\u0107e uskla\u0111en na\u010din.<\/p>\n Kada zami\u0161ljaju budu\u0107nost, optimisti\u010dni pojedinci pokazuju vrlo sli\u010dne obrasce mo\u017edane aktivnosti u dijelu zadu\u017eenom za emocionalnu obradu i planiranje – medijalnom prefrontalnom korteksu (MPFC).<\/p>\n Nasuprot tome, mozgovi pesimista djeluju razli\u010ditije i nepovezanije.<\/p>\n Nau\u010dnici su u studiji povukli paralelu izme\u0111u zaklju\u010daka svog istra\u017eivanja i slavne re\u010denice Lava Nikolajevi\u010da Tolstoja sa po\u010detka knjige “Ana Karenjina”: “Sve sretne porodice nalik su jedna na drugu, svaka nesretna porodica nesretna je na svoj na\u010din.”<\/p>\n Na sli\u010dan na\u010din, pi\u0161u istra\u017eiva\u010di, “svi optimisti nalik su jedni drugima, dok svaki pesimist razmi\u0161lja o budu\u0107nosti na svoj na\u010din”.Prvi autor studije, psiholog i neuronau\u010dnik Kuniaki Janagisava, ka\u017ee da “optimisti kao da koriste zajedni\u010dki neurolo\u0161ki okvir za organizovanje svojih misli o budu\u0107nosti, \u0161to vjerojatno odra\u017eava sli\u010dan stil mentalne obrade, a ne identi\u010dne misli”.<\/p>\n “Bukvalno su na istoj talasnoj du\u017eini”, dodaje on.<\/p>\n Snimanje optimizma i pesimizma<\/strong><\/p>\n Istra\u017eivanje je obuhvatilo 87 u\u010desnika koji su najprije ispunili psiholo\u0161ki upitnik za mjerenje optimizma, a potom u\u010destvovali u skeniranju mozga funkcionalnom magnetskom rezonancijom (fMRI).<\/p>\n Tokom snimanja zamoljeni su da zami\u0161ljaju razli\u010dite mogu\u0107e scenarije iz svoje budu\u0107nosti – pozitivne, neutralne i negativne, uklju\u010duju\u0107i i teme povezane sa smr\u0107u.<\/p>\n Cilj je bio otkriti kako njihov mozak reaguje na razli\u010dite emocionalne predod\u017ebe o budu\u0107nosti.<\/p>\n Optimisti bolje razlikuju pozitivne i negativne doga\u0111aje<\/strong><\/p>\n Rezultati su otkrili da mozgovi optimista pokazuju ujedna\u010dene obrasce, ali i ve\u0107u sposobnost razlikovanja izme\u0111u pozitivnih i negativnih doga\u0111aja.<\/p>\n Ta razlika nije izra\u017eena kod pesimista, \u0161to mo\u017ee upu\u0107ivati na emocionalnu zbrku ili manju otpornost na stres.<\/p>\n Janagisava sugeri\u0161e da takva “\u010di\u0161\u0107a” emocionalna obrada mo\u017eda optimistima poma\u017ee da ostanu psiholo\u0161ki otporni jer negativne scenarije percipiraju na apstraktniji i manje konkretan na\u010din.<\/p>\n “To ne zna\u010di da optimisti zami\u0161ljaju istu budu\u0107nost, ve\u0107 da njihovi mozgovi na sli\u010dan na\u010din strukturiraju pozitivne i negativne informacije. Dakle, ne misle isto – ali razmi\u0161ljaju na sli\u010dan na\u010din”, pojasnio je Janagisava.<\/p>\n Mogu\u0107a obja\u0161njenja razlike<\/strong><\/p>\n Name\u0107e se pitanje za\u0161to su reakcije pesimista toliko razli\u010dite od reakcija optimista. Prema jednoj teoriji pesimisti imaju \u0161iri raspon briga i do\u017eivljavaju budu\u0107nost kroz razli\u010ditije emocionalne filtere.<\/p>\n Druga mogu\u0107nost, navodi Janagisava, jeste da optimisti dijele zajedni\u010dki okvir dru\u0161tveno prihva\u0107enih ciljeva i vrijednosti – ne\u0161to od \u010dega se pesimisti mo\u017eda osje\u0107aju otu\u0111enima, zbog li\u010dnih uvjerenja, trauma ili socijalnih iskustava.<\/p>\n Nau\u010dnici zaklju\u010duju da optimisti mo\u017eda zaista ne samo da vide \u010da\u0161u napola punu – ve\u0107 imaju mozgove koji znaju kako je odr\u017eati punom.<\/p>\n Optimizam ne iskrivljuje stvarnost<\/strong><\/p>\n Profesorica Liza Bortoloti, filozof sa britanskog Univerziteta u Birmingemu, komentarisala je da ovo otkri\u0107e dodatno potvr\u0111uje kako optimizam ne mora biti oblik iluzije.<\/p>\n “Optimizam ne iskrivljuje stvarnost, ve\u0107 mijenja na\u010din na koji ona uti\u010de na nas,” rekla je ona.<\/p>\n Prema njenom mi\u0161ljenju, dokle god pozitivan pogled motivi\u0161e osobu da te\u017ei ostvarenju ciljeva, on mo\u017ee biti korisna strategija. Ali, upozorava da ne\u0107e biti djelotvoran ako osobu u\u010dini nespremnom za izazove.<\/p>\n Ne treba izmi\u0161ljati pilulu za sre\u0107u<\/strong><\/p>\n Profesor Sre\u0107ko Gajovi\u0107, neuronau\u010dnik sa Biomedicinskog istra\u017eiva\u010dkog sredi\u0161ta \u0160alata (BIMIS) Medicinskog fakulteta u Zagrebu, smatra da ova studija pokazuje snagu dana\u0161njih tehnologija snimanja mozga, ali i matemati\u010dke analize dobijenih podataka.<\/p>\n “Ako bismo prihvatili ovakvo snimanje kao biolo\u0161ki biljeg kako mozak obra\u0111uje ono \u0161to nazivamo optimizmom, to zna\u010di da bismo mogli mjeriti individualnu razinu optimizma. Ovo bi omogu\u0107ilo zamisliti dru\u0161tvenu ili medicinsku intervenciju kojom bi osobe postajale ‘vi\u0161e’ optimisti\u010dne”, ka\u017ee Gajovi\u0107.<\/p>\n Premda na prvi pogled mo\u017ee izgledati privla\u010dno uzeti “pilulu” za optimizam i povisiti kvalitetu \u017eivota i pove\u0107ati nivo zdravlja, to je jednako toliko i zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n “Shva\u0107anje optimizma kao pozitivnog svojstva osobe, a pesimizma kao negativnog svojstva, vrlo je dvojbeno”, ka\u017ee on.<\/p>\n Naprotiv, studija to ve\u017ee sa sretnim i nesretnim porodicama, povla\u010de\u0107i paralelu da su “optimisti\u010dne” slike mozga uvijek iste, dok su “pesimisti\u010dne” na razli\u010dite na\u010dine izobli\u010dene.<\/p>\n Ovo nametanje standarda kako bi se neko trebao osje\u0107ati i pona\u0161ati, \u010dak i kakav bi mozak trebao imati, ukazuje na budu\u0107nost u kojoj na “sli\u010dnoj frekvenciji” sa sebi sli\u010dnima proizvodimo pozitivne osje\u0107aje.<\/p>\n Optimizam time postaje zadano stanje, a \u010dovje\u010danstvo je tu pozvano u borbu protiv kako “negativnih” li\u010dnih svojstava, tako i “negativnih” mozgova, prenosi Index.<\/p>\n “Zaklju\u010dio bih ovo ipak u maniru optimista, da bi nas ovakva ozbiljna istra\u017eivanja trebala vi\u0161e zabavljati nego zabrinjavati, kako bi se nakon ljetnih odmora svi vratili u svoje sredine puni optimizma potrebnog za nove radne pobjede”, poru\u010dio je Gajovi\u0107.(Izvor: Index.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kada razmi\u0161ljaju o budu\u0107nosti – ispitu na koji trebaju iza\u0107i, pregledu kod doktora ili nekom va\u017enom putovanju – neki ljudi automatski zami\u0161ljaju najbolje mogu\u0107e ishode, dok drugi pripremaju planove za najgori scenario.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":436159,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-436156","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436156","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436156"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436156\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":436160,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436156\/revisions\/436160"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/436159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436156"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436156"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436156"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}