{"id":436091,"date":"2025-07-27T06:09:27","date_gmt":"2025-07-27T04:09:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=436091"},"modified":"2025-07-27T06:09:27","modified_gmt":"2025-07-27T04:09:27","slug":"sloboda-je-imati-vremena-za-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/27\/sloboda-je-imati-vremena-za-zivot\/","title":{"rendered":"Sloboda je imati vremena za \u017eivot"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dan Alves<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mi smo brojni Severinci,
\na sudbina nam je ista:
\nomek\u0161ati ovo kamenje
\nznoje\u0107i se nad njim,
\npoku\u0161avaju\u0107i o\u017eivjeti
\nmrtve i mrtvu zemlju,
\npoku\u0161ati podi\u0107i farmu
\niz spaljene zemlje.
\nAli, kako bi me Va\u0161e Ekselencije
\nmogle bolje prepoznati
\ni bolje pratiti
\npri\u010du mog \u017eivota,
\nja \u0107u sada biti Severino
\nkojeg \u0107ete gledati kako emigrira.<\/p>\n

Smrt i \u017eivot jednog Severina, Jo\u00e3o Cabral de Melo Neto, 1955.<\/p>\n

Bila je to jedna nedjelja u o\u017eujku i zima se polako opra\u0161tala. Dan je osvanuo plav, ali je potom posivio. Punih pola godine \u017eivota u Lisabonu nau\u010dilo me da se ne \u010dudim toj pojavi. Iza mene je bilo \u0161est uzastopnih dana te\u0161kog rada i, kao ve\u0107ina ugostiteljskih radnika, svoj jedini slobodan dan zapo\u010deo sam stavljanjem prljave odje\u0107e na pranje i iskoristio priliku da pospremim svoju sobu. Sunce me obradovalo jer mi u\u0161tedi i novac i vrijeme za odlazak u praonicu.<\/p>\n

Iza\u0161ao sam iz ku\u0107e, hodao ne\u0161to manje od deset minuta i stigao do Fonte Luminosa (\u0161to u prijevodu zna\u010di \u201csvjetle\u0107a fontana\u201d). Niti je dobro osvijetljena, niti posebno odr\u017eavana, ali ipak je bolja od rimske fontane Trevi. U tom trenutku dan je ve\u0107 bio siv i najavljivao ki\u0161u koja \u0107e pasti te ve\u010deri. Ipak sam trebao oti\u0107i u praonicu, pomislio sam. Nastavio sam hodati du\u017e ulice Dom Afonso Henrique, nazvane po prvom portugalskom kralju.<\/p>\n

Ubrzo sam ugledao modernisti\u010dku gra\u0111evinu koja mi je zapela za oko \u010dim sam prvi put ovdje kro\u010dio. Simbol arhitekture Estado Nova u Portugalu, otvorena je 1955. kao kino-kazali\u0161te Imp\u00e9rio, iste godine kada je u Brazilu objavljena knjiga\u00a0Morte e Vida Severina\u00a0(Smrt i \u017eivot jednog Severina). Zgrada je napu\u0161tena za vrijeme osamdesetih i ostala je takva sve dok je 1992., godine mog ro\u0111enja, nije kupila Univerzalna crkva Kraljevstva Bo\u017ejeg. Ondje gdje su nekad stajali plakati s filmskim naslovima, sada se na vrhu zgrade nalazi jednostavan podsjetnik prolaznicima: Isus Krist je Gospodin.<\/p>\n

Na pozornici tog istog kazali\u0161ta, 6. lipnja 1966., vatreni Lisabon proslavio je zavr\u0161etak turneje koja je u grad dovela adaptaciju bo\u017ei\u0107ne predstave s brazilskog sjeveroistoka \u2013\u00a0Smrt i \u017eivot jednog Severina, djelo brazilskog pjesnika Jo\u00e3a Cabrala de Mela Neta. Predstavu je dovela kazali\u0161na dru\u017eina TUCA (kazali\u0161te Papinskog katoli\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta u S\u00e3o Paulu). Jo\u00e3o je stigao zajedno s njima i bio toliko dirnut odu\u0161evljenjem publike na premijeri da je pratio ansambl na daljnjim izvedbama u Coimbri i Portu.<\/p>\n

O svemu tome, i jo\u0161 mnogo\u010demu, pri\u010dala mi je Rafaela Cardeal, istra\u017eiva\u010dica iz Rio de Janeira koja se posvetila istra\u017eiva\u010dkom projektu koji je kulminirao njezinom doktorskom disertacijom o portugalskoj recepciji pjesnikova djela.<\/p>\n

Prema Rafaelinim rije\u010dima, za uspjeh predstave zaslu\u017eni su mnogi faktori, a me\u0111u njima je i na\u010din na koji su likovi, odjeveni u bijelo i bez scenografije, izra\u017eavali dru\u0161tvenu kritiku stvarnosti brazilskog sert\u00e3oa koja je sna\u017eno rezonirala s Portugalcima pod diktaturom. Mlada publika, koja se tada borila protiv fa\u0161isti\u010dke represije, poistovjetila se s porukom predstave, za koju je glazbu na po\u010detku svoje karijere skladao Chico Buarque. U to je vrijeme osuda dru\u0161tvene nejednakosti i ugnjetavanja postala simbolom otpora protiv portugalske represije.<\/p>\n

Sjedili smo za stolom u P\u00e3o de A\u00e7\u00facaru, kafi\u0107u iz pedesetih godina koji se nalazi nasuprot Imp\u00e9ria, odnosno Univerzalne crkve, kako je danas poznata. U stra\u017enjem dijelu kafi\u0107a nalaze se plo\u010dice koje prikazuju razigrani krajolik s razglednice iz Rija kroz koji sam dobar dio mog \u017eivota svakodnevno prolazio na putu do fakulteta. Izbor lokacije nije bio namjeran. Ali zahvaljuju\u0107i P\u00e3o de A\u00e7\u00facaru i kinu pretvorenom u Univerzalnu crkvu osje\u0107ao sam se kao kod ku\u0107e.<\/p>\n

Preseljenje u Lisabon u meni je o\u010dvrsnulo brazilski identitet koji je, iako nikad nije bio neprimjetan, sada postao iznimno opipljiv. \u010cini se da sam prelaskom Atlantika simboli\u010dno stupio u proces smrti i \u017eivota. Vjerujem da svaki imigrant pro\u017eivi svojevrsno ponovno ro\u0111enje. I cijeli taj proces je bolan na mnogo na\u010dina. \u017divot ovdje nau\u010dio me da nasilje do\u017eivljavam druga\u010dije od onoga na \u0161to sam navikao. Ovdje nasilje nije eksplicitno, ono je suptilno i institucionalno. U mnogim je situacijama nasilje maskirano kao birokracija.<\/p>\n

Isprva sam mislio da znam za\u0161to sam do\u0161ao ovamo, ali nekoliko mjeseci kasnije vi\u0161e nisam siguran. Znam da sam pobjegao od nasilja u Riju i da sam do\u0161ao u potrazi za boljom kvalitetom \u017eivota, ali vi\u0161e mi nije posve jasno \u0161to to zapravo zna\u010di. Kao \u0161to je Severino shvatio, mo\u017eda je otkri\u0107e u samom putovanju, a ne u odredi\u0161tu. Moji susreti na tom putovanju pomogli su mi da shvatim \u0161to zna\u010di biti Brazilac i bolje razumjeti vlastiti put.<\/p>\n

\n

Sidnei Granja<\/span><\/h3>\n<\/blockquote>\n

Bio je prvi tjedan ljeta kada je Sidnei pro\u0161le godine stigao u Lisabon. Uz kofer i mali ruksak, nosio je sa sobom obe\u0107anje boljeg \u017eivota. Njegov \u017eivot na periferiji Rio de Janeira, daleko od bajkovitih slika ovjekovje\u010denih u bossa novi Toma Jobima i Vin\u00edciusa de Moraesa, bio je traumati\u010dan. Neprestane plja\u010dke i besmisleno nasilje koje je pratilo samu \u010dinjenicu postojanja natjerali su ga da odlu\u010di ostatak \u017eivota graditi u Portugalu.<\/p>\n

Bez ikakvih jamstava, pro\u0161ao je imigracijsku kontrolu s tromjese\u010dnom turisti\u010dkom vizom. Pro\u0161lo je sada ve\u0107 devet mjeseci i ni pod kojim uvjetima ne razmi\u0161lja o povratku u Brazil. Ali to ne zna\u010di nu\u017eno da je ovdje prona\u0161ao raj. Naprotiv, kao osobe iz radni\u010dke klase, u Portugalu je otkrio nove izazove. Naravno, kvaliteta \u017eivota mu je bolja, ali s njom je do\u0161ao i novi osje\u0107aj ranjivosti. Budu\u0107i da ne mo\u017ee regulirati svoj imigrantski status, osje\u0107a se kao da je u nekoj vrsti limba. Nesiguran kada \u0107e mo\u0107i prije\u0107i portugalske granice i istra\u017eiti Europu o kojoj sanja, \u017eivi iz dana u dan, rade\u0107i u restoranu u Portu, blizu popularne tr\u017enice Bolh\u00e3o.<\/p>\n

Ropstvo. To je rije\u010d kojom opisuje svoj svakodnevni \u017eivot. To je postalo jasno kad je poku\u0161ao prona\u0107i te\u010daj koji bi mu omogu\u0107io pronala\u017eenje novih poslovnih prilika, ali nije uspio na\u0107i nijedan program koji bi se uklapao u stvarnost osobe koja po\u010dinje raditi u podne i nema vremena nikamo oti\u0107i. Sve ovisi o gostima. Mo\u017ee se dogoditi da restoran u kojem radi\u0161 zatvara u 23 sata, a mo\u017ee biti i u pono\u0107. Nikad ne zna\u0161 kada \u0107e nai\u0107i grupa gladnih turista.<\/p>\n

Iza pulta, u vrijeme kada nema gu\u017eve, promatra\u0161 \u017eivot koji se odvija vani. Osje\u0107a se kao da je u akvariju, gledaju\u0107i ljude kako prolaze kroz staklo koje ga dijeli od \u017eivota za kojim \u017eudi. U rijetkim sun\u010danim danima u Portu zimi najvi\u0161e ga izjeda osje\u0107aj gu\u0161enja. Tada najvi\u0161e \u017eeli osjetiti toplinu slobode.<\/p>\n

\n

La\u00eds Del Castillo<\/span><\/h3>\n<\/blockquote>\n

Tijekom svog prvog mjeseca u Lisabonu, \u017eivio sam u hostelu u \u010detvrti Chiado. Jedne listopadske ve\u010deri zatekao sam La\u00eds u kuhinji kako razgovara sa svojom djevojkom putem videopoziva. Uzbu\u0111eno joj je pokazivala videe koje je snimila na koncertu brazilskog pjeva\u010da Jorgea Vercilla. I ja bih oti\u0161ao da sam znao, njegove sam pjesme zavolio pod utjecajem svoje majke. Po\u010detkom 2000-ih slu\u0161ao sam ih gotovo svakodnevno.<\/p>\n

Poistovjetio sam se s La\u00eds jer je ondje bila samo jednu no\u0107, sutradan se vra\u0107ala u Set\u00fabal gdje \u017eivi zbog posla kuharice u restoranu. Kad se prisjetim tog trenutka, shva\u0107am ironiju na\u0161eg susreta u kuhinji. Od tada na\u0161e prijateljstvo samo ja\u010da i svakim susretom saznajem vi\u0161e\u00a0dijelova njezine pri\u010de.<\/p>\n

Na\u0161i su susreti rijetki. Poput mene, i La\u00eds radi puno radno vrijeme u smjenama podijeljenima na dva dijela s pauzom usred dana. Trosatne pauze rijetko dopu\u0161taju dru\u017eenja s prijateljima koji \u017eive pedesetak kilometara dalje. No jedne nedjelje po\u010detkom velja\u010de uspjela je dobiti pola dana slobodno i do\u0161la u kazali\u0161te pogledati\u00a0Virginiu, predstavu koju je napisala i u kojoj glumi brazilska glumica Cl\u00e1udia Abreu. Na toj izvedbi u publici sam vidio i brazilsku pjeva\u010dicu Faf\u00e1 de Bel\u00e9m kako odaje po\u010dast svojoj prijateljici. Bel\u00e9m je iz Par\u00e1ja, na sjeveru Brazila, odakle potje\u010de moja baka.<\/p>\n

La\u00eds je ro\u0111ena u istoj regiji. To\u010dnije, ro\u0111ena je u op\u0107ini Macap\u00e1 u saveznoj dr\u017eavi Amap\u00e1. No dok je bila sasvim mala, preselila se u Natal, glavni grad Rio Grande do Nortea, gdje je i odrasla. Tijekom djetinjstva sudjelovala je na \u0161ahovskim prvenstvima i bila je dobra, \u0161to uvijek voli naglasiti. Osvajala je dr\u017eavna, op\u0107inska, pa \u010dak i regionalna prvenstva. Nikada nije osvojila nacionalno prvenstvo, ali je u\u0161la me\u0111u deset najboljih.<\/p>\n

To iskustvo putovanja na prvenstva jo\u0161 u ranoj dobi oblikovalo je slobodni duh koji ima danas. Zato joj nije bilo prete\u0161ko donijeti odluku da se zbog posla preseli u Punta Canu gdje je vodila kuhinju, iako u po\u010detku nije govorila \u0161panjolski. Biti imigrantica za nju, dakle, nije ni\u0161ta novo, ali dobro zna da svako preseljenje donosi nove izazove. Lako\u0107a s kojom se kre\u0107e odvela ju je do jo\u0161 jedne destinacije, ovoga puta u Albufeiru na jugu Portugala. Osim \u0161to tra\u017ei posao koji \u0107e je po\u0161tovati kao ljudsko bi\u0107e, blizina mora za nju je nu\u017enost, kao i za mnoge koji su odrasli na brazilskoj obali.<\/p>\n

Kad smo iza\u0161li iz kazali\u0161ta i oti\u0161li na ve\u010deru, primijetio sam, dok je skidala kaput, ogromnu opeklinu na njezinoj lijevoj podlaktici. To su uobi\u010dajeni tragovi koji ostaju na tijelima kuhinjskih radnika i radnica. Dok mi je pri\u010dala o nesre\u0107i, \u010dinilo se kao da to do\u017eivljava sasvim normalno, kao dio posla koji se neizbje\u017eno ponavlja. Ipak, vidim sna\u017enu simboliku u tragovima koje ovakav rad ostavlja na tijelima velike ve\u0107ine imigranata.<\/p>\n

U isto vrijeme, prisje\u0107am se pozornice u kazali\u0161tu Maria Matos i izvedbe u kojoj se Virginia Woolf suo\u010davala s dilemom ho\u0107e li postati velika knji\u017eevnica. Na rubu osje\u0107ajnosti i ludila, promatrao sam stvarala\u010dki proces \u017eene koja se po\u010detkom 20. stolje\u0107a suo\u010davala s golemim, gotovo homerovskim te\u0161ko\u0107ama kako bi dokazala svoju izvrsnost u knji\u017eevnom okru\u017eenju kojim su vladali mu\u0161karci. Bol je imala klju\u010dnu ulogu u njezinu radu. Ali pitam se treba li doista boljeti.<\/p>\n

Od tog dana, mnoge misli mi se vrte po glavi, a jedna re\u010denica iz dugog monologa i dalje odjekuje u meni: sloboda je imati vremena za \u017eivot. I tako shva\u0107am da ni ja, ni La\u00eds, ni Sidnei nismo uistinu slobodni.<\/p>\n

\n

Davi Afonso<\/span><\/h3>\n<\/blockquote>\n

Poput nas, ni Davi nije posve slobodan. Ve\u0107inu svog \u0161estodnevnog radnog tjedna dijelim s njim u istom restoranu. Ja sam konobar, a on pomo\u0107ni kuhar. Povremeno u\u0111em u kuhinju da mu pomognem oko \u010dega god treba, i tada otkrijem jo\u0161 jednu dimenziju ugostiteljstva: nije va\u017eno ima li gostiju ili nema, u kuhinji uvijek ima posla.<\/p>\n

Ako ne rade na trenuta\u010dnim narud\u017ebama, pripremaju se za idu\u0107i dan. Bilo da prave pudim, moj omiljeni desert koji za mene ima okus djetinjstva, ili pripremaju\u00a0cozido \u00e0 portuguesa, portugalski gula\u0161 koji \u0107e poslu\u017eiti sutradan za ru\u010dak, kuhinja je uvijek okrenuta budu\u0107nosti.<\/p>\n

Jednog smo petka Davi i ja odlu\u010dili prekinuti uobi\u010dajenu rutinu i oti\u0161li u boemski Bairro Alto. Dok smo hodali od ulice Rua de Santa Marta do na\u0161eg odredi\u0161ta, uz Aveniju slobode (Avenida da Liberdade) razgovarali smo o \u017eivotu. Upravo sam na tom putu shvatio da je, kad je odlu\u010dio oti\u0107i iz Curitibe na jugu Brazila, \u017eelio istra\u017eiti svijet. Tamo odakle je do\u0161ao imao je siguran posao administrativnog asistenta u velikoj tvrtki, \u017eivio je u vlastitoj ku\u0107i i \u017eivot je izvana izgledao ispunjeno. Ipak, ne\u0161to je nedostajalo.<\/p>\n

I tako je odlu\u010dio do\u0107i u Portugal. Obitelj je sumnjala u njega, ali on je ipak stigao ovamo. U zanosu uzbu\u0111enja, nekoliko mjeseci prije polaska, kupio je kartu ba\u0161 za dan maj\u010dina ro\u0111endana. Ujutro, 20. svibnja 2024., oti\u0161ao je k njoj na kavu i da se oprosti. Ona nije htjela jesti, pozdravili su se i on je oti\u0161ao na aerodrom bez \u017ealjenja, bio je istinski sretan. U tom trenutku ni majka ni sin nisu shvatili \u0161to taj rastanak zapravo zna\u010di. Jednog dana nazvala ga je i rekla da je napokon postalo stvarno, shvatila je da je oti\u0161ao.<\/p>\n

U Baru da Vera, mjestu koje okuplja Brazilce u lisabonskom no\u0107nom \u017eivotu, otkrili smo da se ono jedno pivo za koje smo se dogovorili pretvorilo u dvije boce vina i nekoliko \u017eestica neobi\u010dnih imena. Davi ima neobja\u0161njivu energiju za nekoga tko ima skoro 30 godina. Bez obzira na to koliko naporno radio i koliko dan bio iscrpljuju\u0107, uvijek se \u017eeli zabaviti.<\/p>\n

DJ je pu\u0161tao brazilsku glazbu i nije pro\u0161lo dugo prije nego \u0161to smo odustali od plana da se vratimo rano ku\u0107i. Zabavljali smo se, upoznavali ljude i nakratko \u017eivjeli neki drugi \u017eivot. Uvijek je poseban osje\u0107aj sresti ljude s kojima ne\u0161to dijelim, to je svojevrsna mentalna vje\u017eba da se prisjetim tko sam i odakle dolazim. Te no\u0107i biti imigrant \u010dinilo se kao tek usputni detalj.<\/p>\n

Sedamdeset godina je pro\u0161lo otkako je Severinovo putovanje stiglo na police brazilskih knji\u017eara. Osim \u0161to predstavlja dru\u0161tveni portret zemlje, taj je lik i arhetip modernog pojedinca kojeg je, suo\u010denog s napretkom svoga vremena, progutala ideja modernizacije. Siroma\u0161tvo i glad i dalje su stvarnost u Brazilu, to je nemogu\u0107e pore\u0107i.<\/p>\n

Kao i na mnogim drugim mjestima, stotine imigranata riskiraju \u017eivot na moru. Svjedoci su te\u0161kih smrti u bespu\u0107ima oceana. Prema izvje\u0161\u0107u koje je objavila organizacija Caminando Fronteras, vi\u0161e od 10.000 migranata poginulo je poku\u0161avaju\u0107i do\u0107i do \u0160panjolske u 2024. godini. Bilo bi neodgovorno poku\u0161avati uspore\u0111ivati dramu tih putovanja s na\u0161ima. No isto tako ne mo\u017eemo zanemariti da su nova vremena donijela druge dileme i tjeskobe u brazilsku stvarnost.<\/p>\n

\u201cNe \u017eelimo samo hranu. \u017delimo hranu, zabavu i umjetnost. Ne \u017eelimo samo hranu, \u017eelimo i\u0107i bilo gdje.\u201d U tim je stihovima napisanima krajem osamdesetih Arnaldo Antunes iz brazilskog benda Tit\u00e3s nagovijestio nove zahtjeve. Godine 2025., u vremenu kasne moderne, oslanjam se na argumente Stuarta Halla o identitetu kako bih objasnio proces fragmentacije, nestabilnosti i neprestanog ponovnog osmi\u0161ljavanja kojem smo izlo\u017eeni.<\/p>\n

Globalizacija, migracije i uru\u0161avanje \u010dvrstih upori\u0161ta razaraju ideju neprekinutog i koherentnog \u201cja\u201d, ba\u0161 kao kod Severina. U Lisabonu \u017eivimo stvarnost koja se name\u0107e na\u0161em brazilskom iskustvu. Moj identitet, koji je nekad bio \u010dvrsto usidren u Brazilu, sada se iznova gradi na sjeci\u0161tu jezika, obi\u010daja i birokracije koje me smje\u0161taju u neku me\u0111uzonu \u2013 ni ovdje ni ondje.<\/p>\n

Prijevod: Marina Kelava<\/p>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dan Alves Mi smo brojni Severinci, a sudbina nam je ista: omek\u0161ati ovo kamenje znoje\u0107i se nad njim, poku\u0161avaju\u0107i o\u017eivjeti mrtve i mrtvu zemlju, poku\u0161ati podi\u0107i farmu iz spaljene zemlje. Ali, kako bi me Va\u0161e Ekselencije mogle bolje prepoznati i bolje pratiti pri\u010du mog \u017eivota, ja \u0107u sada biti Severino kojeg \u0107ete gledati kako […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":323406,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-436091","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436091","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=436091"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436091\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":436094,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/436091\/revisions\/436094"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/323406"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=436091"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=436091"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=436091"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}