{"id":435916,"date":"2025-07-25T06:12:28","date_gmt":"2025-07-25T04:12:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=435916"},"modified":"2025-07-25T06:12:28","modified_gmt":"2025-07-25T04:12:28","slug":"na-kupresu-ni-hiljadu-ivana-ni-hiljadu-konja-i-volova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/25\/na-kupresu-ni-hiljadu-ivana-ni-hiljadu-konja-i-volova\/","title":{"rendered":"\u200bNa Kupresu: Ni hiljadu Ivana, ni hiljadu konja i volova"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivo Lu\u010di\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ima jedna legenda vezana za Poganu glavicu iznad Strljanice na jugu Kupre\u0161kog polja, znaju je mnogi Kupre\u0161ani, o razvratnoj kraljici koja se udala za vlastitog sina. Kad sutra dan osvanuo, ka\u017ee legenda, vi\u0161e se po Malovanu ne vidi cvije\u0107e, ve\u0107 se sav u snijeg zabijelio usred ljeta.<\/p>\n

Ne\u0107emo se upu\u0161tati u dubinske analize legende, ali \u0161to god je htjela re\u0107i, htjela je to u\u010diniti preko cvije\u0107a: umjesto \u010duvenih kupre\u0161kih cvjetnih livada, zavladala je smrt i zima.<\/p>\n

U krajobraznim znanostima poslovi\u010dno se smatra da se odnos ljudi prema prirodi u tradicionalnim kulturama temelji na njezinoj neposrednoj upotrebi, bez konceptualnog osvje\u0161\u0107ivanja, ali ova legenda \u0161alje sna\u017enu poruku. Ona ka\u017ee da je priroda tome narodu bila mjera svega. Ali, to nije usamljen takav primjer! U starim rukopisima fra Grge Lozi\u0107a (1810-1876), koje je obradio i objavio marni Stipo Man\u0111eralo (1992) jasna je svijest o dare\u017eljivosti kupre\u0161kih krajolika, planina, pa\u0161njaka, rijeka i jezera. Kupre\u0161ke trave nisu samo hranjive, zbog \u010dega su ovda\u0161nje ovce najkrupnije i najugojenije u cijeloj Bosni, nego su i zdrave, pa na Kupres dolaze ljudi i blago kojem usfali zdravlja. A livade ispod sel\u0101 Bili Potok i Zlosela daju toliko sijena da mogu, zajedno s je\u010dmenom slamom, zimi ishraniti hiljadu konja i goveda. \u010cini se da u tradicijskom repertoaru skoro ni\u0161ta nema ve\u0107u cijenu od vola. Ljudi su se donedavno ustajali kad bi vol prolazio. Do prije stotinjak godina vol je vrijedio vjerojatno vi\u0161e od danas ponajskupljeg luksuznog auta. Ukratko, do modernih dana i industrije, kupre\u0161ki krajolik je davao svojim stanovnicima sve \u0161to im je trebalo, i oni su mu bili zahvalni, po\u0161tovali ga i \u010duvali na sve mogu\u0107e na\u010dine.<\/p>\n

Vrijednosti kupre\u0161ke prirode uo\u010davali su i istaknuti umjetnici. Oni su njegovu dare\u017eljivost izra\u017eavali estetskim vrijednostima najvi\u0161eg reda. Umjetni\u010dka interpretacija kupre\u0161kih livada dobila je u slici \u201eVisoravan u cvatu\u201c Gabrijela Jurki\u0107a univerzalnu potvrdu, a ta se slika smatra remek-djelom i najva\u017enijom umjetninom u posjedu Umjetni\u010dke galerije Bosne i Hercegovine.<\/p>\n

Knji\u017eevnik Ivan Lovrenovi\u0107 ka\u017ee za nju da je nevjerojatna, da dokida pajza\u017enost i zalazi s onu stranu materijalno-realnoga, u oniri\u010dno i apstraktno. Taj isti Lovrenovi\u0107 obilazi kr\u0161ka polja i u svom \u201eIkavskom zemljopisu\u201c o\u010darano priznaje da je vi\u0161e puta poku\u0161ao opisati njihovu mitopoeti\u010dnost, ali da nije uspio nijedanput. Pa izdvaja Kupre\u0161ko polje:<\/p>\n

\u201eKupre\u0161ko je nad svim poljima!\u201c I opisuje oniri\u010dko raspolo\u017eenje koje je do\u017eivio na nekim njegovim dijelovima: \u201eMaleni, skrajnuti Otinovci na rubu Polja, ispod strme Sto\u017eer planine \u2013 axis mudi. \u0160utimo, di\u0161emo, upijamo.\u201c Jedan duhovni i umjetni\u010dki sladokusac poput Lovrenovi\u0107a na Kupre\u0161kom polju ostvaruje ugo\u0111aj kao da se udjenuo u samo sredi\u0161te svijeta.<\/p>\n

\u201ePred nama sva ta starina dubina, sva ta vrtoglava povijest ucrtana u kamenom tlocrtu, a iza svega u pozadini \u2013 otvoreni beskraj Kupre\u0161kog polja u kasnom ljetnom poslijepodnevu, u rasko\u0161noj zelenoj gami, s reljefom sna\u017eno o\u017eivjelim pod djelovanjem kosog sunca, pa se isti\u010de svaki detalj.\u201c U ovoj slici Kupre\u0161ko polje se izdi\u017ee visoko iznad pukog zadovoljenja materijalnih potreba i postaje to\u010dka na zemlji koja daje smisao \u017eivotu.<\/p>\n

\n

Studija \u2013 dvostruka obmana<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ali, avaj, za razliku od ovih sjajnih mudrih ocjena, na Kupre\u0161kom polju se nudi shva\u0107anje koje bi njegovu prirodu izru\u010dilo za dva dinara. Zoran primjer je Studija utjecaja na okoli\u0161 zahvata Magnezij-minerali (SUO), koja se nudi na usvojenje kako bi postala slu\u017ebena slika prirode Kupre\u0161kog polja. U njoj nema\u0161 nigdje ni\u0161ta vrijedno i izuzetno, nema\u0161 ni jedan ozbiljan pokazatelj vrijednosti te prirode, nego navodi neke podatke, uglavnom obi\u010dne, parcijalne, gole, krezube, koji ne zna\u010de ni\u0161ta. Ni\u017ee masu \u010dinjenica u kojima nema nikakva poretka. Isto joj je Kupre\u0161ko polje i, bez uvrede, Konjevi\u0107 Polje. Isti joj je medvjed \u2013 o \u010dijoj su pojavi sastavlja\u010di pro\u010ditali na komercijalnom portalu, a ne ga vidjeli u prirodi, gdje bi bilo o\u010dekivano da su vr\u0161ili promatranja. Dakle, isto im je ta \u0161iroko prisutna zvijer, kao i neka stenoendemi\u010dna podzemna vrsta, koja postoji samo ovdje, koja bi bila specifi\u010dna vrijednost Kupresa i za koju se o\u010dekuje da su je kao takvu uzeli u za\u0161titu. Pri \u010demu ta nevesela studija ne poznaje ni jednu takvu, ne poznaje pojam troglobionta, \u017eivotinjske vrste koja je prilago\u0111ena \u017eivotu u podzemlju kr\u0161a. Nema je nigdje u studiji, niti ima igdje i\u0161ta i o jednoj pe\u0107ini i jami, gdje se mogu na\u0107i takve \u017eivotinje. Pe\u0107ine i jame ne postoje kao pojam u studiji, iako su klju\u010dni element kr\u0161kog krajolika. Podzemna fauna je dokazano najbogatija u Dinarskom kr\u0161u, u svjetskim razmjerima. Dinarski kr\u0161, koji zahva\u0107a prostor od Gorice u Sloveniji do Skadarskog jezera, ima uvjerljivo vi\u0161e podzemnih vrsta nego cijeli sjevernoameri\u010dki kontinent. Dakle, studija zanemaruje klju\u010dnu sferu prirode i \u017eivota, onu svojstvenu razvijenom kr\u0161u kakav je \u0161iri prostor Kupre\u0161kog polja. Kad se govori o podzemnim vodama, studija se poziva samo na hidrologe, koji vide samo mrtvu prirodu, i nisu nadle\u017eni za biologiju niti je poznaju.<\/p>\n

Ukratko, SUO je dvostruka obmana: na jednoj strani ona stilom sugerira da je objektivna i nesklona ni\u010dijim posebnim \u017eeljama, a s druge strane da je cjelovita i da sve pokriva i da je time pravedna. No, Studija koja ne isti\u010de navedene kr\u0161ke vrijednosti, ne zna ni njegove povijesno-znanstvene vrijednosti, koje su i \u0161ire kulturne vrijednosti. Dinarski kr\u0161 je prvi kr\u0161 u svijetu otkriven i njegove \u0107e pojave trajno ostati va\u017ene kao izvorni oblici s kojima se uspore\u0111uju sve novootkrivene. Samo Kupre\u0161ko polje je prvo u spektakularnom nizu kr\u0161kih polja koja su dala naziv toj najzna\u010dajnijoj i najslo\u017eenijoj kr\u0161koj pojavi u svijetu znanosti. Po tim poljima, osobito Livanjskom polju koje je iznimno razvijeno, u svjetskoj literaturi je uveden pojam polja, pa ga je stoga, \u0161to se \u010desto radi, nepotrebno i pogre\u0161no prevoditi na engleski kao field. Zbog toga mora ostati izvorno sa\u010duvano, ali pri tome i proslavljeno, dakle i turisti\u010dki i znanstveno privla\u010dno.<\/p>\n

Nesretnoj studiji je to svejedno. Ona pod tobo\u017enjom objektivnosti zapravo \u010dini falsifikat. Ona je voza\u010d koji jednako prolazi na svaku boju semafora, ona je policajac koji se jednako pona\u0161a i prema nasilniku i prema \u017ertvi, ona je lije\u010dnik kojem je svejedno imate li bezazleni pri\u0161ti\u0107 na nekom mjestu ili tumor u terminalnoj fazi. Jednako toliko mo\u017eete biti sigurni da \u0107e SUO Magnezij-minerali za\u0161titi iznimne i gotovo potpuno nepoznate ekosisteme kr\u0161kog podzemlja Kupre\u0161kog polja.<\/p>\n

\n

Prava priroda ostaje nepoznata<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Na\u017ealost, o prirodi Kupresa se premalo zna da bi se i\u0161ta moglo odgovorno odlu\u010diti o njegovoj sudbini. To je neznanje duboko i slojevito. Ono se ti\u010de i op\u0107enite odsutnosti prirodoznanstvenih informacija, i njihove neupotrebljavanosti gdje one postoje. Kupre\u0161ko polje je ekstreman primjer, ali priroda je posvuda pojava iz drugog plana. U \u010detiri stotine godina moderne znanosti, i najmanje 130 godina nastave, prirodoslovlje se jo\u0161 uvijek nije nametnulo kao klju\u010dno u formiranju slike svijeta. U dubini na\u0161e slike svijeta i dalje prevladavaju mitolo\u0161ke tvorbe i po njima se najvi\u0161e ravnamo. To je jedan od razloga za\u0161to ne osje\u0107amo nedostatak toga znanja.<\/p>\n

Drugo, mnogo je znanja akumulirano unutar pojedinih znanstvenih disciplina kao \u0161to su kemija, fizika, biologija.. ali one ih ne spajaju u jednu sliku, nego to znanje ostaje izolirano. Takvo znanje nije dovoljno za odgovornu odluku. Nakon \u0161to se do informacija do\u0111e istra\u017eivanjem, njih bi trebalo sintetizirati, pa javno prodiskutirati tako da se o njima usvoji slika u naj\u0161irim krugovima, jer su svi gra\u0111ani dionici prirode i imaju pravo sudjelovati u odlu\u010divanju, a prije toga moraju ne\u0161to o tome znati.<\/p>\n

Znam da \u0107e se ova tvrdnja mnogima u\u010diniti pretjeranom i ekskluzivnom, ali tako nastupa svako neznanje. Svako neznanje je slijepo i ne vidi da ne zna. To posebno va\u017ei za neznanje o prirodi, jer na njemu po\u010diva sve ostalo. Mnogi \u0107e pomisliti: pobogu, pa ljudi su i do sada koristili prirodu i nije trebalo \u201eizvoditi\u201c to sa znanjem. Posljednjih godina nas kaoti\u010dna Zemljina atmosfera svako malo podsje\u0107a na to neznanje: ju\u010der poplava u New Yorku, prekju\u010der u Teksasu, malo prije toga u Splitu, pa u sjevernoj Italiji, i tako uz katastrofe u katastrofu. Da ne govorimo o gubitku biodiverziteta\u2026 Premda se tehnologija razvila do neslu\u0107enog, i dalje se koristi mali kvantum znanja. Stje\u010de se dojam su predmoderna znanja vodila vi\u0161e brige o za\u0161titi svijeta.<\/p>\n

Znanost na mnogim poljima biva vrlo selektivno prihva\u0107ena. Odbacivanje znanja posebno je poznato i dokumentirano u religijama. Religija je sve do modernog razvoja znanosti mogla rasti na neznanju. Sve je pokrivala tvrdnjama o Bo\u017ejoj svemo\u0107i. Znanost je bila prijetnja ru\u0161enju religijskih kozmologija, pa je vlast, koje je bila \u201eod Boga\u201c, zabranjivala znanost, osu\u0111ivala znanstvenike, proklinjala ih i izop\u0107avala, bacala na loma\u010de\u2026 pa i danas brojni propovjednici \u017eale za danima kad nije bilo toliko \u201esotonske\u201c znanosti. Teolozi me\u0111utim imaju veliku muku povratiti povjerenje u religiju, i mnogi od njih to i dalje rade krive\u0107i znanje i forsiraju\u0107i neznanje. Dio ih je zadovoljan licemjernim priklanjanje masa Crkvi kao simbolu kolektivne, etni\u010dke pripadnosti, bez obzira na stvarnu duhovnost.<\/p>\n

\n

Industrija i razvoj kojem ne treba znanje<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Op\u0107enito, ignoriranje znanosti posebno je vidljivo na znanju o prostoru. Ni o jednom dijelu prostora u Bosni i Hercegovini ne postoji relevantan skup podataka, niti lokalne ni regionalne vlasti smatraju svojom obavezom da istra\u017ee i opi\u0161u svoj prostor. \u0160to je najgore, ne osje\u0107a se njihov nedostatak. Na primjeru Kupre\u0161kog polja to je vidljivo po terminologiji. Za prirodu se isklju\u010divo koriste termini prirodne ljepote i prirodni resursi. U oba slu\u010daja se radi o redukciji slike prirode: u prvom se priroda svodi na kapitalisti\u010dki i tr\u017ei\u0161no upravljani osobni osje\u0107aj privla\u010dnosti neke prostorne pojave, u drugom, radi se o prirodi kao industrijskoj sirovini. U obje slike je priroda sirovina, samo se prva oblikuje ukusima, a druga grubim iskori\u0161tavanjem minerala. Osim toga, mi ne znaju\u0107i, i sami sebe, kao dio prirode, svodimo na jednu od tih funkcija.<\/p>\n

Mo\u017eemo analizirati postoje\u0107u poznatu sliku Kupre\u0161kog polja. Najva\u017eniji njegov prikaz dan je u knjizi Miroslava D\u017eaje i Krunoslava Draganovi\u0107a \u201eSa kupre\u0161ke visoravni\u201c. Knjiga je plod velikog truda i znanja, ali o prirodi ne ka\u017ee skoro ni\u0161ta. Ne mora, to je knjiga o povijesti. Ali nema ni drugih koje bi to rekle. Ona vrlo diskretno koristi pojam Kupre\u0161ko polje, i umjesto toga izvornog, koristi koreografski pojam visoravni. D\u017eaja se u pisanju toga dijela oslanja na podatke iz \u201eNarodne enciklopedije srpsko-hrvatsko-slovena\u010dke\u201c koja je je u \u010detiri toma izlazila prije stotinu godina. Pri tome njezin je urednik Stanoje Stanojevi\u0107 (1874-1937), srpski povjesni\u010dar, kao \u0161to je i \u0160efik Be\u0161lagi\u0107, (1908-1990), na koga se tako\u0111er u ovom dijelu D\u017eaja poziva, bosanskohercegova\u010dki povjesni\u010dar. Istina, D\u017eaja se u tom dijelu knjige poziva na va\u017eno i zaglavno djelo Jovana Cvije\u0107a o kr\u0161kim poljima jugozapadne Bosne (1902), u kojem niz po\u010dinje s Kupre\u0161kim, ali slika kr\u0161a i polja u knjizi \u201eSa kupre\u0161ke visoravni\u201c ostaje zatravljena povije\u0161\u0107u. Taj skromni uvodni opis od dvije stranice koristi se i danas za opise \u201eKupre\u0161ke visoravni\u201c posvuda od Wikipedije do slu\u017ebenih mre\u017enih stranica lokalne administracije.<\/p>\n

I oni koji \u017eele pomo\u0107i za\u0161titi Kupre\u0161kog polja, ne mogu javno prona\u0107i ozbiljne argumente. Vi\u0161e apela Kupre\u0161aka, me\u0111u kojima i kupre\u0161kih sve\u0107enika zauzima se za o\u010duvanje prirodnih resursa Kupre\u0161ke visoravni. Njihova \u201eDeklaracija o prirodnim resursima visoravni\u201c u samom naslovu pokazuje da je Kupre\u0161ko polje, koje se smatra \u201evisoravni\u201c, zapravo resurs za ne\u0161to, a ne vrijednost sama po sebi! Deklaracija postavlja op\u0107eprihvatljive moralne zahtjeve za o\u010duvanjem Polja, zahtijeva pravdu kao va\u017ean kriterij u postupanju, kritizira uni\u0161tenje prirode \u201eza mizeran interes lakomih pojedinaca\u201c i poziva na na\u010dine upotrebe koji ne\u0107e uni\u0161titi prirodu. Ona obilato koristi pojmove iz religijskog i mitolo\u0161kog repertoara \u2013 Bogom dana ljepota,zemlja meda i mlijeka, Sibir mali, itd. \u2013 koji na \u017ealost ne mogu nadomjestiti odsutnost supstancijalnog znanja.<\/p>\n

Kr\u0161ka narav prostora, koja ovdje bazi\u010dno odre\u0111uje ekolo\u0161ke i sve druge odnose, nije poznata ni u op\u0107oj javnosti ni pri dono\u0161enju odluka. Najkompleksnija kr\u0161ka forma je polje. Ona je ovdje oprimjerena spektakularnim nizom polja u svjetskim razmjerima: od Kupre\u0161kog polja preko Duvanjskog i Glamo\u010dkog, do Livanjskog polja i Bu\u0161kog blata. Povezuju ih rijeke, koje teku po jednom polju, poniru na njemu i ponovo se pojavljuje na ni\u017eem polju, tako nekoliko puta, a istovremeno se neke od njih pojavljuju na nekom od izvora Cetine, izvora uz more ili vrulja na dnu mora. Tko mo\u017ee zanemariti i prezreti to prirodno bogatstvo i njegove podzemne odnose? Posve neistra\u017eene! Tko je geoekolo\u0161ki vrednovao Kupre\u0161ko polje, s\u00e2mo ono sastavljeno od tri sliva, tko je objasnio funkcioniranje njegova vodonosnika, i tko je utvrdio razmjere njegove podzemne bioraznolikosti? Nitko. Tko je etnografski obradio su\u017eivot \u010dovjeka s tom sna\u017enom i divljom prirodom, osobito toliko zanemareni utjecaj kr\u0161ke prirode na tradicionalnu kozmologiju?! Nitko.<\/p>\n

Promotrimo taj odnos znanja i upotrebe na slu\u010daju polja. Mo\u017eda je najbolji primjer Cerkni\u0161ko polje (jezero) u Sloveniji. Zbog poku\u0161aja da objasni njegovu kr\u0161ku prirodu, kranjski polihistor Janez Vajkard Valvazor (1641-1693) je jo\u0161 prije tri i pol stolje\u0107a primljen u Britansko kraljevsko dru\u0161tvo, \u0161to je bila iznimna \u010dast. Od tada su o tome polju napisane stotine radova i deseci monografija. Po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a poku\u0161ali su ga isu\u0161iti, kako to nije uspjelo, poku\u0161ali su ga potopiti. Ni to im nije po\u0161lo za rukom, pa su ga odlu\u010dili vratiti u prirodno stanje i za\u0161titili su ga. Uza sve to, posljednjih stotinjak godina ono pokazuje stabilno demografsko stanje i privla\u010dno je mjesto za \u017eivot. Mo\u017eda ne bi bilo lo\u0161e da kupre\u0161ki mjesni oci odu do Cerknice i malo vide kako se uz za\u0161titu prirode mogu posti\u0107i op\u0107a dobrobiti i stabilna demografska kretanja.<\/p>\n

Ili jo\u0161 specifi\u010dniji primjer Japaga. SUO nije \u010dula za impresivnu seriju tih uru\u0161nih vrta\u010da. U nedostatku interesa i svijesti bosansko-hercegova\u010dkih i hrvatskih geografa, opisao ih je i objasnio prije nekoliko godina slovenski geograf Uro\u0161 Stepi\u0161nik, ali ni to nije bilo dovoljno da znanje o njima u\u0111e u doma\u0107u javnost. A evo koliko me\u0111usobno ovise znanje i upotreba, odnosno za\u0161tita nekih sli\u010dnih uru\u0161nih vrta\u010da. Najbli\u017ee su Crveno i Modro jezero kod Imotskoga. Crveno jezero koliko-toliko istra\u017euju, o njemu se \u0161ire znanje, jedno je od najva\u017enijih turisti\u010dkih atrakcija i za\u0161ti\u0107eno je kao spomenik prirode. No, najbolji primjer su Velika i Mala dolina na sjeveru Dinarskog kr\u0161a. One su dio \u0160kocjanskih jama u Sloveniji, koje su vrta\u010dama dale me\u0111unarodni stru\u010dni naziv \u201edolina\u201c, i danas su dio Svjetske prirodne liste UNESCO-a.<\/p>\n

Sve se to ima dalekose\u017ene posljedice. Prvo, odra\u017eava se na oblikovanje kupre\u0161kih identiteta. Oni se ne grade na supstancijalnim elementima kr\u0161ke prirode, nego preko dru\u0161tvenih doga\u0111aja koji imaju tradicijsku i obavezno etni\u010dku dimenziju, poput okupljanja hiljadu Ivana, dana kosidbe i sl. I dok je nekada polje ispod Zlosela moglo prehraniti hiljadu volova i konja, hiljadu Ivana se okupi jedan dan i drugi ve\u0107 ispare. Oni mogu dati moralnu poruku podr\u0161ke uvelike napu\u0161tenom kraju, ali ne ja\u010daju bitno potencijal ni perspektivu zajednice.<\/p>\n

Isto dovodi i do bezidejnosti razvoja, odnosno do zahvata kao \u0161to su tvornica magnezija. I turizam se Kupresu doga\u0111a slu\u010dajno. Nije se mogao izbje\u0107i, stvorila ga je regionalna potra\u017enja. Iako se on sada doima kao izlaz iz svega, njegova snaga i slabost lokalnog dru\u0161tva \u0107e vjerojatno u sljede\u0107ih dvadesetak godina biti glavna opasnost na koju \u0107e ukazivati za\u0161titnici prirode na Kupresu.<\/p>\n

\n

Pouka: svima je obaveza za\u0161tititi javno dobro<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Nedostatak znanja o prirodi u Bosni i Hercegovini vje\u0161to koriste konzultantske firme koje name\u0107u studije utjecaja na okoli\u0161 kao pravu sliku prirode. Njihova djelatnost koja se sastoji od pabir\u010denja skromnih javno dostupnih podataka \u2013 \u010de\u0161\u0107e dodaju samo svoje fotografije \u2013 nije ni\u0161ta drugo nego \u0161teto\u010dinstvo prema prirodi u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

\u0160ta uop\u0107e SUO mo\u017ee re\u0107i o ne\u010demu o \u010demu ni\u0161ta ne zna? Naravno da ne mo\u017ee ni\u0161ta i u nedostatku pri\u010de o bitnim stvarima, ona prenosi te\u017ei\u0161te na tehni\u010dke detalje koji ne zna\u010di mnogo. Ukratko, ova, kao i sve sli\u010dne studije utjecaja na okoli\u0161, obi\u010dni su blef koji naj\u010de\u0161\u0107e upali jer javnost ne poznaje administrativni metajezik. Takve studije nimalo ne mogu upozoriti na stvarne probleme koji se doga\u0111aju prirodi.<\/p>\n

Ove studije su \u0111avolji odvjetnik antropocena, koji industrijom, turizmom, prometom i urbanizacijom uni\u0161tava prirodna stani\u0161ta i protjeruje \u017eivi svijet kojem su ta stani\u0161ta dom. Pri tome, ne radi se samo o bilju i \u017eivotinjama, nego i o \u010dovjeku. Stotine milijuna ljudi u svijetu otjerane su iz svojih zavi\u010daja jer su im oduzeli stani\u0161ta i dali ih industriji. Kod nas se to dogodilo na Rami, Cetini, Trebi\u0161njici i drugdje, pa je realno o\u010dekivati da \u0107e se dogoditi i na Kupre\u0161kom polju. Bez upoznavanje prirode nema uspje\u0161nog odupiranja toj nesre\u0107i.<\/p>\n

Onima koji pokre\u0107u ovakve zahvate i koji anga\u017eiraju izvo\u0111a\u010da tzv. studija, treba zahvaliti i pozvati ih da se jave za pet godina, kad naprave sve sezonske turnuse kompleksnih interdisciplinarnih istra\u017eivanja prostora prirode i okoli\u0161a; provjere ih na znanstvenim skupovima i ovjere u \u010dasopisima s dvostruko slijepim recenzijama.<\/p>\n

I da se vratimo na onu legendu s po\u010detka. Zapitajmo se koliko bi ljudi, \u017eivotinja i biljaka mogla prehraniti tvornica magnezija, a kolikim bi generacijama ljudi uskratila \u017eivote na svom Kupre\u0161kom polju. Ra\u010dunica je, znamo iz sli\u010dnih primjera, porazna.<\/p>\n

Ona legenda s po\u010detka teksta ka\u017ee da se narod pobunio protiv kraljice, ubio je i razorio njezin grad. Poruku ne treba shva\u0107ati doslovno, nego u prenesenom zna\u010denju: svima je obaveza za\u0161tititi javno dobro, prirodu na kojoj \u017eivimo i odbaciti svaki \u010din koji nastoji uni\u0161titi tu prirodu.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u017ealost, o prirodi Kupresa se premalo zna da bi se i\u0161ta moglo odgovorno odlu\u010diti o njegovoj sudbini. To je neznanje duboko i slojevito<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":435919,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-435916","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435916","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=435916"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435916\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":435920,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435916\/revisions\/435920"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/435919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=435916"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=435916"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=435916"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}