{"id":435396,"date":"2025-07-19T07:23:34","date_gmt":"2025-07-19T05:23:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=435396"},"modified":"2025-07-19T07:23:34","modified_gmt":"2025-07-19T05:23:34","slug":"dostavljaci-na-biciklu-i-velika-obmana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/19\/dostavljaci-na-biciklu-i-velika-obmana\/","title":{"rendered":"Dostavlja\u010di na biciklu i velika obmana"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Isidora Ceri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Wolt i Glovo dostavlja\u010di nisu deo nikakvog modernog napretka, nego su na dnu hijerarhije fleksibilne radne snage. \u201ePartner\u201c je subjekt nove ekonomije prekarijata, koji je podre\u0111en lancu nevidljivih autoriteta: aplikacija, algoritama i takozvanih \u201elokalnih \u0161erifa\u201c, ali to je samo vrh ledenog brega.<\/p>\n<p>U Srbiji, ali i \u0161irom Evrope, platforme za dostavu hrane ne zapo\u0161ljavaju radnike direktno. One nude mogu\u0107nost da postanete \u201epartner\u201c, ali u stvarnosti taj odnos podrazumeva posrednike. Ti posrednici su ljudi koji imaju formalno registrovane firme, naj\u010de\u0161\u0107e kao preduzetnici, i koji anga\u017euju stvarne radnike poput Marka ili Muhameda. Tako dolazimo do fenomena, koji uli\u010dni jezik ve\u0107 naziva pravim imenom: makroi dostavlja\u010dke ekonomije. Makroi dostavlja\u010dke ekonomije uzimaju procenat, odlu\u010duju kada, kako i koliko \u0107e platiti dostavlja\u010de. Marko ili Muhamed su pravno neza\u0161ti\u0107eni, ali su istovremeno i politi\u010dki nepostoje\u0107i subjekti.<\/p>\n<p>Piter Markuze, nadovezuju\u0107i se na rad svog oca Herberta, upozorava da je savremena eksploatacija \u010desto nevidljiva, prekrivena \u201ehumanim\u201c jezikom i ideologijom tehnolo\u0161kog napretka. U tom smislu, dostavlja\u010dka ekonomija je savr\u0161en primer \u201enove eksploatacije\u201c. Ona ne izgleda kao klasi\u010dan kapitalizam, jer se rad ne obavlja u fabrici, niti ima \u0161efa ili menad\u017eera koji vi\u010de, ali to ne zna\u010di da to nije izrabljivanje, nego je u pitanju ugnjetavanje koje je sofisticiranije i koje je maskirano u ideju autonomije rada.<\/p>\n<p>Platforme Wolt i Glovo vole da govore o \u201eslobodi\u201c i \u201efleksibilnosti\u201c, a istina je, me\u0111utim, potpuno surova. Ta fleksibilnost zna\u010di da Marko ili Muhamed mogu da rade i 12 sati dnevno, a da im niko za to ne garantuje minimalnu zaradu, nemaju zdravstveno osiguranje, niti godi\u0161nji odmor. Dodatno, Marko ili Muhamed mogu ostvariti bonus ako voze po najgorim vremenskim uslovima, \u0161to se plasira kao ideja benefita, a ne potpune eksploatacije ljudskog \u017eivota. Sloboda zna\u010di da sami pla\u0107aju bicikl, gorivo ili mobilni paket, dok su prepu\u0161teni tr\u017ei\u0161tu koje ih ne priznaje kao radnike.<\/p>\n<p>Markuzeova ideja \u201evelikog odbijanja\u201c podrazumeva radikalno raskidanje sa postoje\u0107im sistemom koji normalizuje otu\u0111enje i represiju. U kontekstu dostavlja\u010da, odbijanje ne mora da podrazumeva neki revolucionarni prevrat, ali mora da po\u010dne imenovanjem stvari pravim imenom. Prvi korak ka otporu je da Marko ili Muhamed ka\u017eu: \u201eOvo je rad.\u201c, a drugi korak je da izgovore: \u201eOvo je izrabljivanje.\u201c<\/p>\n<p>Taj odnos izme\u0111u dostavlja\u010da i platforme sve vi\u0161e podse\u0107a na feudalni sistem, s tim \u0161to umesto zemlji\u0161nog poseda sada imamo aplikaciju, a umesto gospodara algoritamski nadzor. U toj ekonomiji \u201epartner\u201c je kmet bez prava da pregovara.<\/p>\n<p>Iako je ideja da se dostavlja\u010d prika\u017ee kao \u201eslab\u201c, on zapravo poseduje ogromnu politi\u010dku mo\u0107. Dostavlja\u010di materijalizuju grad, oni su veza izme\u0111u restorana i potro\u0161a\u010da, ali i izme\u0111u udobnosti i stvarnosti. Markovo ili Muhamedovo prisustvo je nevidljivo, ali je u isto vreme i nezaobilazno, zato \u0161to su oni tela, koja omogu\u0107avaju virtuelnoj ekonomiji da funkcioni\u0161e.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, bez organizacije i solidarnosti, ta mo\u0107 ostaje neartikulisana. U Srbiji jo\u0161 uvek ne postoji udru\u017eivanje dostavlja\u010da u sindikat, koji bi stali na put izrabljivanju. Strah od neispla\u0107ivanja zarade i pravne nevidljivosti sigurno je jedan od glavnih razloga. Ali, dokle god se radnik formalno vodi kao \u201epartner\u201c on nije za\u0161ti\u0107en Zakonom o radu i samim tim ne postoji za institucije. A to je mo\u017eda i najperfidniji oblik nasilja, kada te pravni poredak ignori\u0161e, iako tvoje kretanje puni \u201eaplikaciju\u201c profitom.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Dostavlja\u010di su ljudi<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>U jednom od svojih govora iz 1967. godine Markuze upozorava, da ako se borimo protiv kapitalizma isklju\u010divo tehni\u010dkim i materijalnim argumentima, propu\u0161tamo su\u0161tinu. On smatra da humanitarni i moralni argumenti nisu samo ideolo\u0161ka obmana, nego oni mogu i moraju postati dru\u0161tvene sile. Ako ne govorimo o dostojanstvu, o ljudskosti, o pravu na odmor, onda pristajemo na dehumanizaciju pod maskom tr\u017ei\u0161ne racionalnosti.<\/p>\n<p>Zato je ovaj tekst pre svega poziv na solidarnost, ali ne samo sa Markom ili Muhamedom, nego sa sopstvenom save\u0161\u0107u. Ako kao dru\u0161tvo prihvatamo da mu\u0161karci i \u017eene voze po snegu, ledu, ki\u0161i, oluji, za tu\u0111i profit bez za\u0161tite i prava, samo zato \u0161to ih zovemo dostavlja\u010dima, a ne radnicima, pristajemo i na sopstvenu dehumanizaciju.<\/p>\n<p>Promena mora do\u0107i odozdo, od samih dostavlja\u010da, ali i od gra\u0111ana koji ih svakodnevno sre\u0107u. Moramo razobli\u010diti la\u017eni jezik platformi, jer nisu to nikakvi \u201epartneri\u201c, to su radnici i nisu to nikakvi \u201efleksibilni aran\u017emani\u201c, to su nesigurni poslovi i nije to nikakav tehnolo\u0161ki napredak, to je digitalna kolonizacija tela.<\/p>\n<p>Marko ili Muhamed nisu samo dostavlja\u010di, oni su deo nove klase obespravljenih, koji spajaju fizi\u010dki rad i digitalnu ekonomiju. Oni nisu rub sistema, nego njegov centar. I ako ne uspemo da prepoznamo tu borbu kao zajedni\u010dku, osta\u0107emo taoci sopstvene iluzije o komforu, a komfor koji po\u010diva na tu\u0111oj neslobodi je pristajanje na tiho nasilje.<\/p>\n<p>Zato, dok ti sti\u017ee hrana, dok ti neko zvoni na interfon, zapitaj se da li je mogu\u0107e odbiti sistem koji ti tiho govori da ne postoji\u0161 ako nisi potro\u0161a\u010d. Jer sve dok ne odbijemo takav sistem, ne\u0107emo mo\u0107i ni da \u017eivimo, ni da radimo, ali ni da budemo ljudi, a Marko ili Muhamed, pre svega, jesu ljudi.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.masina.rs\/dostavljaci-na-biciklu-i-velika-obmana\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">www.masina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201ePartner\u201c je subjekt nove ekonomije prekarijata, koji je podre\u0111en lancu nevidljivih autoriteta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":435399,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"%%post_excerpt%%","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-435396","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435396","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=435396"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435396\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":435401,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435396\/revisions\/435401"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/435399"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=435396"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=435396"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=435396"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}