{"id":434584,"date":"2025-07-07T18:27:58","date_gmt":"2025-07-07T16:27:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=434584"},"modified":"2025-07-07T18:27:58","modified_gmt":"2025-07-07T16:27:58","slug":"bronza-bronza-i-pedigre-kako-su-komani-stigli-u-centar-podgorice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/07\/bronza-bronza-i-pedigre-kako-su-komani-stigli-u-centar-podgorice\/","title":{"rendered":"Bronza, bronza i pedigre: Kako su Komani stigli u centar Podgorice"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: \u017deljko Vujovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>U zemlji u kojoj je granica izme\u0111u javnog dobra i privatnih interesa odavno rastegljiva kao \u017evaka pod \u0161kolskom klupom, Podgorica nam nudi jo\u0161 jednu epizodu simboli\u010dke uzurpacije zajedni\u010dkog prostora. Nedavno postavljena bista Sule Radova \u2013 li\u010dnosti poznate uglavnom samo \u010dlanovima njegove porodice i eventualno na seoskim slavama u Komanima \u2013 sada krasi plato u srcu glavnog grada.<\/p>\n<p>\u0160ta to govori o na\u0161em odnosu prema kulturi sje\u0107anja i simboli\u010dkom kapitalu?<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Porodi\u010dna inicijativa u javnoj zoni \u2013 kada prezime nadja\u010da zasluge<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Bistu je podigla Fondacija &#8220;Sula Radov&#8221;, formalno registrovana i vo\u0111ena od strane lica akademskog profila \u2013 uklju\u010duju\u0107i brojne \u010dlanove porodice Radulovi\u0107 i istomi\u0161ljenike iz Komana. Procedura je, kako ka\u017eu, sprovedena &#8220;po pravilima&#8221; pred Savjetom za kulturu i Skup\u0161tinom Glavnog grada. Ipak, \u0161ira javnost nije imala priliku ni da \u010duje o inicijativi, a kamoli da o njoj diskutuje.<\/p>\n<p>U formalno-pravnom smislu, sve je bilo &#8220;\u010disto&#8221;. U simboli\u010dkom, me\u0111utim, radi se o jo\u0161 jednom koraku ka pretvaranju glavnog grada u porodi\u010dnu vitrinu politi\u010dko-rodbinskih zasluga.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Ko je bio Sula Radov \u2013 ili kako od lokalnog arbitra postati gradska ikona<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Kostadin Radulovi\u0107, poznat kao Sula Radov, bio je seoski posrednik i tuma\u010d obi\u010dajnog prava u Komanima, Katunska nahija. Njegovo ime je potpuno nepoznato u istorijskoj nauci \u2013 \u0161to zna\u010di da nije ostavio trag ni u dr\u017eavnoj, ni u vojnoj, ni u kulturnoj istoriji Crne Gore. Njegov zna\u010daj \u017eivi isklju\u010divo u porodi\u010dnim kazivanjima i sentimentalnim memoarima potomaka.<\/p>\n<p>Da ne bude zabune \u2013 lokalni heroji i narodni mudraci imaju mjesto u pam\u0107enju jedne zajednice. Ali kada se njihovo ime ugravira u bronzu i polo\u017ei u sam centar glavnog grada, a pritom se presko\u010de sve istorijske provjere i javne rasprave, onda to vi\u0161e li\u010di na istorijski nepotizam nego na kulturu sje\u0107anja.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Podgorica umjesto Komana \u2013 jer selo vi\u0161e nije dovoljno<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Za\u0161to bista nije podignuta u Komanima, gdje je Sula Radov \u017eivio i &#8220;mudrovao&#8221;? Tamo bi imala autenti\u010dnost. Tamo bi ljudi mogli da dolaze, da udi\u0161u taj vazduh iz kojeg je, navodno, proistekla Sula Radovljeva mudrost. Tamo bi zaista bilo mogu\u0107e &#8220;napajanje&#8221; porukama i vrijednostima jednog lokalnog arbitra. Ali o\u010digledno \u2013 Komani nisu dovoljni. Komani su, izgleda, preuski za ambicije svojih potomaka. Podgorica daje vidljivost, potvrdu, status.<\/p>\n<p>Jer nije cilj da se \u010duva sje\u0107anje, ve\u0107 da se upi\u0161e porodi\u010dno ime u geografsko i kulturno tkivo glavnog grada. Od lokalnog zna\u010daja do gradske bronzane slave \u2013 ako imate porodi\u010dnu fondaciju i dovoljno lobiranja, put nije dug.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Vizuelna simbolika: bronzani dueli preko Mora\u010de<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Sada ve\u0107 famozna scena: bista Sule Radova &#8220;gleda&#8221; pravo u bistu Novaka Milo\u0161eva, znamenitog Ku\u010da. Naizgled slu\u010dajno, ova kompozicija postaje teatar lokalnih rivaliteta i porodi\u010dnih PR spektakala. Ko je zna\u010dajniji? \u010cija bista ima bolji ugao? Ho\u0107emo li izme\u0111u njih postaviti i &#8220;pomiriteljsku klupu&#8221;, da njihovi bronzani pogledi napokon na\u0111u zajedni\u010dki jezik?<\/p>\n<p>Ono \u0161to bi trebalo da bude prostor kolektivnog pam\u0107enja, postaje arena porodi\u010dnih nadmetanja, kao da gradsku vizuru ure\u0111uje ro\u0111a\u010dko vije\u0107e, a ne Savjet za kulturu.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Meritokratija na \u010dekaju \u2013 krvna linija ima prednost<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Dok mladi nau\u010dnici, umjetnici i kulturni radnici tra\u017ee prostor da ostave trag, javni prostori se rezervi\u0161u za likove iz porodi\u010dnih legendi \u2013 koje \u010desto ne poznaje ni Google. Naslje\u0111e se ne gradi kroz rad i doprinos, ve\u0107 kroz gene i prezime. Bronza je postala novo sredstvo za porodi\u010dnu promociju.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Ko su Komani i kako su &#8220;stigli&#8221; u centar?<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Komani su jedno od dva najmanja plemena u Staroj Crnoj Gori. Smje\u0161teni izme\u0111u Lje\u0161anske nahije i Zagare\u010da \u2013 jo\u0161 manjeg plemena \u2013 Komani su plemenski i teritorijalno veoma ograni\u010deni. Imaju tek uzani grani\u010dni kontakt s Ozrini\u0107ima s jedne strane, i s Bjelopavli\u0107ima s druge. To je, dakle, prostor istorijske marginalnosti, periferno i u geografskom i u kulturnom smislu.<\/p>\n<p>To ne zna\u010di da iz Komana ne mo\u017ee do\u0107i vrijedan \u010dovjek, ili da neko odatle nije mogao imati lokalni zna\u010daj. Ali poku\u0161aj da se iz takvog plemena i ambijenta &#8220;lansira&#8221; figura nacionalne simbolike bez ozbiljne verifikacije kroz institucije, nauku, kulturu i javnu memoriju, ne djeluje kao \u010din kulture pam\u0107enja. Djeluje kao \u010din porodi\u010dne mitomanije.<\/p>\n<blockquote>\n<h4>Umjesto zaklju\u010dka \u2013 Porodi\u010dni album izliven u bronzi<\/h4>\n<\/blockquote>\n<p>Ako se ovakva praksa nastavi, Podgorica \u0107e postati muzej porodi\u010dnih ambicija: svaka va\u017enija familija ima\u0107e svog &#8220;mudraca&#8221;, svaka veza svoj plato, a svaki ego svoju bistu. Mo\u017eda je vrijeme da uvedemo serijske brojeve na spomenike \u2013 da znamo ko je \u010diji i ko kome duguje zahvalnost za bronzani status.<\/p>\n<p>Bista Sule Radova mo\u017eda jeste legalna, ali eticki, kulturno i simboli\u010dki \u2013 ona je poruka. Poruka da javni prostor vi\u0161e ne pripada zajednici, ve\u0107 porodicama koje znaju kako da ga prisvoje. Od Komana do Podgorice \u2013 nije daleko, ako vam je pedigre dovoljno &#8220;te\u017eak&#8221;.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako se ovakva praksa nastavi, Podgorica \u0107e postati muzej porodi\u010dnih ambicija: svaka va\u017enija familija ima\u0107e svog &#8220;mudraca&#8221;, svaka veza svoj plato, a svaki ego svoju bistu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":434587,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-434584","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=434584"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434584\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":434588,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434584\/revisions\/434588"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/434587"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=434584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=434584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=434584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}