{"id":434357,"date":"2025-07-05T03:06:34","date_gmt":"2025-07-05T01:06:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=434357"},"modified":"2025-07-05T03:06:34","modified_gmt":"2025-07-05T01:06:34","slug":"ako-ne-znas-sta-ce-biti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/05\/ako-ne-znas-sta-ce-biti\/","title":{"rendered":"Ako ne zna\u0161 \u0161ta \u0107e biti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Predstavlja li Thompsonov koncert trijumf hrvatskog nacionalizma ili kulminaciju njegove posljednje faze? Radi li se o kona\u010dnoj ideolo\u0161koj pobjedi ekstremne desnice ili o indikatoru njene politi\u010dke nemo\u0107i? Kako \u0107e hrvatski nacionalizam prebroditi novu politi\u010dku fazu, u kojoj ne\u0107e biti dovoljni klasi\u010dni antisrpski i antikomunisti\u010dki recepti?<\/h4>\n

Na takozvanom televizijskom semaforu vrijeme je bilo zaustavljeno: 54:33. Sedmerac za Ma\u0111are. Izvo\u0111enju je pristupio iskusni M\u00e1t\u00e9 L\u00e9kai, a na hrvatskim vratima stajao je Ivan Pe\u0161i\u0107. Nakon su\u010deva zvi\u017eduka L\u00e9kai je rutinski realizirao pru\u017eenu \u0161ansu golom u Pe\u0161i\u0107ev lijevi donji kut. Rezultat: 26:30 za Ma\u0111are u punoj zagreba\u010dkoj Areni. Zaostatak i kratak period do kraja utakmice nisu bili jedini nepovoljni faktori.<\/p>\n

Lijevo iznad zastave i natpisa CRO na televizijskom semaforu pojavio se i mali crveni pravokutnik na kojem je stajalo 2:00. Upu\u0107enima u rukometna pravila i signalizaciju bilo je jasno da smo na dvije minute ostali s igra\u010dem manje zbog prekr\u0161aja za sedmerac.<\/p>\n

U tom je trenutku u WhatsApp grupu stigla poruka: \u201cNe mo\u017eemo ovo okrenut nikako.\u201d Reakcije na poruku sugerirale su da i ostali \u010dlanovi grupe dijele stav. Malo vi\u0161e od pet minuta do kraja, \u010detiri gola zaostatka i igra\u010d manje: preokret se \u010dinio nedohvatljivim. Me\u0111utim, nakon tek dvije minute igre, pred kraj 57. minute, Hrvatska je uspjela smanjiti na 29:30.<\/p>\n

U tom trenutku je u grupu stigla nova poruka: \u201cMa dobivamo ovo sto posto.\u201d I svi su se mahom slo\u017eili. Ne samo zbog ekspresnog povratka na dohvatljivi rezultat ve\u0107 i zbog govora tijela igra\u010da i o\u010dite zbunjenosti Ma\u0111ara. Svima je u tom trenutku bilo jasno da \u0107e Hrvatska pobijediti i pro\u0107i u polufinale.<\/p>\n

Pored ishoda utakmice u tom trenutku je postala jasna jo\u0161 jedna stvar. I ina\u010de popularna, tada relativno nova pjesma Marka Perkovi\u0107a Thompsona \u201cAko ne zna\u0161 \u0161ta je bilo\u201d, koju su rukometa\u0161i prigrlili kao svojevrsnu himnu, ste\u0107i \u0107e novi status na pogon rezultatskog trijumfa, a Thompsonu u\u010dvrstiti reputaciju nacionalne ikone kroz koju progovara hrvatstvo kao takvo. Pored samog konteksta \u2013 rukometnog slavlja \u2013 u kojem se dodatno afirmirala, rije\u010d je o pjesmi koja je za nekoliko stupnjeva \u201cinkluzivnija\u201d od ve\u0107ine ostalih domoljubnih mu pjesama.<\/p>\n

Pod \u201cinkluzivno\u0161\u0107u\u201d ne mislimo da je u po\u017eeljnu sliku Hrvatske uklju\u010dio nekakve marginalne skupine ili popustio pred kritikama. Radi se o tome da \u0107e ju bez prevelikog ustru\u010davanja ili oklijevanja pjevati i nezanemariv dio onih koji imaju problema s Thompsonovom estetikom i etikom.<\/p>\n

U njihovim o\u010dima ustupak se opravdava spomenutim kontekstom dodatne popularizacije pjesme, ali i time da se radi \u2013 kad bi ju rangirali stupnjem nacionalisti\u010dkog intenziteta, kao kad se stupnjuje ljutina paprika \u2013 o \u201cmilanovi\u0107evskoj\u201d pjesmi. U refrenu se nabrajaju toponimi kojima se svi ponose bez obzira na ratnu pro\u0161lost i \u201ccatchy\u201d naslov koji se mo\u017ee koristiti u raznim prilikama kao podloga nekakvoj povijesnoj argumentaciji. Oni samu pjesmu u ovda\u0161njoj ideolo\u0161koj atmosferi \u010dine gotovo pa samorazumljivom.<\/p>\n

Rukometna epizoda s jednim od posljednjih hitova tek donekle poja\u0161njava tako masovnu kupovinu ulaznica za predstoje\u0107i koncert Thompsona na zagreba\u010dkom Hipodromu 5. srpnja. Nezabilje\u017eena potra\u017enja za ulaznicama ve\u0107inu je iznenadila i potaknula svojevrsnu mini-analiti\u010dku industriju tuma\u010denja fenomena Thompson. Pritom su u optjecaju dva klju\u010dna pitanja. Prvo glasi: kako to da pjeva\u010d s \u2013 najbla\u017ee re\u010deno \u2013 relaksiranim odnosom prema usta\u0161tvu uspijeva privu\u0107i toliku masu publike?<\/p>\n

Drugo, vi\u0161e u registru politi\u010dke znati\u017eelje nego moralne panike: koja je dru\u0161tvena struktura te publike i variraju li njihove motivacije i stavovi? Razne teorije kolaju i pokrivaju razli\u010dite aspekte odgovora. Ovdje \u0107emo neke dijelove tih teorija ponoviti, ali poku\u0161at \u0107emo Thompsona i masovnost objasniti fazom u kojoj se hrvatski nacionalizam i hrvatski nacionalni projekt nalaze u ovom povijesnom trenutku.<\/p>\n

Spomenuta rukometna epizoda tu ne spada u izolirani slu\u010daj nekakvog organskog thompsonovskog marketinga, ve\u0107 je dio kontinuiteta javnih manifestacija hrvatskog nacionalizma ili nacionalnog ponosa u posljednjih 10-15 godina. One su odradile ulogu normalizacije ekstremnih oblika tog nacionalizma, ali i kreirale, pored ostalih faktora, novi odnos mla\u0111ih generacija prema tim oblicima.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, dogodila se kulturna normalizacija usta\u0161tva ili koketiranja s usta\u0161tvom, koja (jo\u0161) nije pro\u0161la kroz sli\u010dan politi\u010dki proces. Ho\u0107e li pro\u0107i ili ne\u0107e, zasad je neizvjesno i ovisi o brojnim faktorima. Pod razlikom izme\u0111u kulturne i politi\u010dke normalizacije mislimo na to da se politi\u010dki pandan Thompsonu u smislu izbornog uspjeha ekstremno desne opcije ne mo\u017ee dogoditi. Barem ne u trenutnim dru\u0161tveno-ekonomskim okolnostima. Kulturna normalizacija zasigurno predstavlja svojevrsni politi\u010dki resurs u nekim, eventualnim promijenjenim okolnostima, ali prijevod kulturnih senzibiliteta u politi\u010dke nije ba\u0161 linearan.<\/p>\n

Po\u010detak novih oblika javnih manifestacija nacionalizma mo\u017eemo locirati u jesen 2012. godine. Tada je u Hagu donesena osloba\u0111aju\u0107a presuda Anti Gotovini i ostalim generalima koja je burno i masovno proslavljena na glavnom zagreba\u010dkom trgu.<\/p>\n

Pored same proslave ta se osloba\u0111aju\u0107a presuda tretirala kao kona\u010dna potvrda potpune \u010disto\u0107e Domovinskog rata, kao licenca za otpu\u0161tanje svih ko\u010dnica kada se isti\u010du nacionalna pripadnost ili nacionalni ponos i kao potvrda legitimnog ispunjenja famoznog tisu\u0107ljetnog sna. Sljede\u0107a epizoda koja je dovela do masovnog odu\u0161evljenja i iskazivanja patriotizma nogometno je srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.<\/p>\n

Na do\u010deku se, prema procjenama, skupilo pola milijuna ljudi, a prisutni su bili i oni koji s nogometom ina\u010de nemaju pretjerane veze. Ali pored iskrenog navijanja oblikovao se i odre\u0111eni dru\u0161tveni standard po kojem pra\u0107enje \u201crepke\u201d predstavlja, rekle bi prve ovda\u0161nje generacije koje su uvozile engleske izraze, \u201ckul\u201d osobinu. Sli\u010dno se ponovilo i nakon bronce u Kataru, a posljednju epizodu do\u017eivjelo je na spomenutom rukometnom prvenstvu. I sasvim je o\u010dekivano da kulminacija tog ciklusa bude veliki Thompsonov koncert.<\/p>\n

Jer upravo je sam Thompson bio onaj faktor koji je liberalnijim gra\u0111anima onemogu\u0107avao da potpuno u\u017eivaju u nacionalnim ekstazama. Ili ih natjerao da prilagode politi\u010dki senzibilitet i prevedu ga u \u201cnormalne\u201d kulturne navike. Naime, Thompsona su na pozornici \u017eeljeli sporta\u0161i. Iako \u2013 kako glasi omiljena kvalifikacija svih spornih elemenata u hrvatskim medijima \u2013 kontroverzan, Thompson ba\u0161 zato predstavlja savr\u0161en kraj ciklusa: istovremeno je navodno subverzivan, masovno popularan i konvencionalno prihva\u0107en.<\/p>\n

Prije nego \u0161to se vratimo tom Thompsonovom dvojnom statusu kao osnovnom generatoru njegove popularnosti i potra\u017enje za kartama, pozabavimo se nakratko onima \u010dije su pona\u0161anje i sklonost pjeva\u010du stalno pod analiti\u010dkom lupom. Radi se o mla\u0111im generacijama. Premda me\u0111u njima ima i onih koji su \u201cklasi\u010dnog\u201d usta\u0161kog opredjeljenja, situacija je znatno kompliciranija kad su u pitanju motivi odlaska na koncert i slu\u0161anja Thompsona.<\/p>\n

Kompliciranost se pritom ne ogleda u nekakvoj politi\u010dkoj kombinatorici ili u navodnom licemjerju koje komentatori pre\u010desto pote\u017eu, govore\u0107i da ti isti mladi poslije Thompsona idu na takozvane cajke. I licemjerje se tuma\u010di, ovisno o politi\u010dkim preferencama, dvostruko: prva interpretacija ukazuje da mladi uop\u0107e nisu autenti\u010dni Hrvati, a druga da se tu ne radi zapravo o pravim usta\u0161ama i da ne moramo biti zabrinuti. Problem s tim tuma\u010denjem opet je dvostruk. Mladi danas puno lak\u0161e kombiniraju muzi\u010dke \u017eanrove nego \u0161to je to bio slu\u010daj prije dolaska interneta, makar ti \u017eanrovi bili i jasno politi\u010dki podijeljeni.<\/p>\n

Drugi problem je u pozadinskoj procjeni \u201ccajki\u201d kao toksi\u010dnom i civilizacijski zaostalom srpskom kulturnom proizvodu. Liberalni komentatori koji kritiziraju Thompsonovu publiku zbog licemjerja zapravo s dijelom te publike dijele sna\u017ean antisrpski sentiment: samo \u0161to je kod publike on \u010disto etni\u010dki, a kod takozvane kulturne elite zasnovan na navodnim civilizacijskim razlikama.<\/p>\n

Ne baratamo iscrpnijim sociolo\u0161kim istra\u017eivanjima o omladini i njenim kulturnim navikama kada je Thompson posrijedi pa \u0107emo se posvetiti najboljoj mogu\u0107oj zamjeni: TikToku. Na toj su se dru\u0161tvenoj mre\u017ei, nedugo nakon \u0161to je eksplodirala potra\u017enja za kartama, pojavila dva indikativna \u201c\u017eanra\u201d videa.<\/p>\n

U prvom su se djevojke i mla\u0111e \u017eene snimale dok pjevaju Thompsonove ljubavne pjesme uz napomene da Thompson nije samo \u201c\u010cavoglave\u201d ili \u201cAnica, kninska kraljica\u201d. O\u010dito je da su se osjetile prozvanima zbog nacionalizma ili prousta\u0161ke nastrojenosti i da su nastojale odlazak na koncert pojasniti drugim motivima. Drugi se pak \u201c\u017eanr\u201d odnosio na istupe tiktokera koji su iskazivali \u010du\u0111enje nad kritikama Thompsona op\u0107enito.<\/p>\n

Tako su se mogle \u010duti opaske poput \u201cpa ja podr\u017eavam LGBT prava i idem na Thompsona, ne vidim \u0161to je tu sporno, pjeva\u010d k\u2019o svaki drugi\u201d ili \u201cimam prijatelje Srbe koji kad se napiju pjevaju Thompsona, ne znam odakle ovakve kritike\u201d. O\u010dito postoje mladi ljudi koji u evidentnom ekstremnom nacionalizmu ne vide problem, a sami nisu skloni tom ideolo\u0161kom projektu.<\/p>\n

Ali problem nije u njihovoj politi\u010dkoj zabludi. Pravo analiti\u010dko pitanje glasi: na koji na\u010din ga ne vide? Kao \u0161to smo napomenuli, nove generaciju su \u017eanrovski nemjerljivo relaksiranije, a i zbog dru\u0161tvenih mre\u017ea, novih medijskih formi i sadr\u017eaja koje konzumiraju potpuno druk\u010dije kombiniraju razli\u010dite estetske, kulturne i ideolo\u0161ke elemente.<\/p>\n

Usta\u0161ki elementi u Thompsonovim pjesmama njima su pandan nekog ekstremnijeg muzi\u010dkog \u017eanra i taj im status pridaju. Ne\u0107e ga slu\u0161ati stalno, ali ga toleriraju i tu i tamo im je zanimljiv u manjim dozama. Rast tolerancije prema usta\u0161tvu i njegova kulturna normalizacija jesu problem, ali treba uzeti u obzir dru\u0161tvene i medijske nove kontekste da bi se tom problemu politi\u010dki produktivno pristupilo.<\/p>\n

Sli\u010dno treba pristupiti i politi\u010dkoj elasti\u010dnosti hrvatskog nacionalizma. Tu se pak radi o ve\u0107 navedenom dvostrukom statusu Thompsona: on je navodno subverzivan, ali i masovno prihva\u0107en i sasvim konvencionalan pjeva\u010d. Odakle crpi taj status? Pa iz toga \u0161to stalno koketira s usta\u0161tvom i radikalnijim domoljubljem, a onda se, suo\u010den s kritikama, brani statusom navodno cenzurirane \u017ertve.<\/p>\n

Preciznije, ne brani se on \u2013 i tu le\u017ei dio razloga popularnosti \u2013 ve\u0107 ga brane desni dru\u0161tveni komentatori i brojni obo\u017eavatelji. Tu nije rije\u010d o ekstremnom nacionalizmu, nego o dubokom domoljublju koje smeta Udbi, kulturnim elitama, Jugoslavenima ili nekoj drugoj \u0161ifri za one kojima su usta\u0161ki elementi problemati\u010dni. U tome se ogleda spomenuta elasti\u010dnost: hrvatski nacionalizam dovoljno je elasti\u010dan da integrira i usta\u0161ke elemente kao, eto, malo radikalnije domoljube, koji su jednako legitimni kao i liberalni patrioti.<\/p>\n

Ha\u0161ka presuda i Domovinski rat legitimirali su sve \u017eanrove hrvatstva. A opet postoji dovoljno onih kojima je to sporno pa se, zahvaljuju\u0107i njima, mo\u017ee ste\u0107i status subverzivnog umjetnika koji govori navodno zabranjenu istinu. Te\u0161ko da postoji lagodnija pozicija: masovno si i konvencionalno prihva\u0107en, a u\u017eiva\u0161 u poziciji subverzivnog elementa. Thompson kao fenomen je utjelovljenje one vje\u010dne tenzije izme\u0111u gra\u0111anski i etni\u010dki definirane nacionalne dr\u017eave.<\/p>\n

Ustavom smo gra\u0111anska dr\u017eava, ali ta je dr\u017eava zapravo etni\u010dka, hrvatska. Thompson omogu\u0107uje Hrvatima da \u201cu\u017eivaju\u201d u etni\u010dki definiranoj zajednici, a da ne moraju dovesti u pitanje politi\u010dke okvire gra\u0111anske zajednice. U tom \u0107e smislu Hipodrom biti enklava unutar Hrvatske koja je \u010disto etni\u010dki odre\u0111ena bez \u201cvi\u0161ka\u201d gra\u0111anskih elemenata.<\/p>\n

I zato se postavlja pitanje: predstavlja li Thompsonov koncert trijumf hrvatskog nacionalizma ili kulminaciju njegove posljednje faze? Radi li se o kona\u010dnoj ideolo\u0161koj pobjedi (ekstremne) desnice ili o indikatoru njene politi\u010dke nemo\u0107i? Kako bismo nazna\u010dili smjer odgovora na ovo pitanje, poku\u0161ajmo odrediti \u0161to bi bila posljednja faza hrvatskog nacionalizma. Radi se, dakle, kao \u0161to smo spomenuli, o fazi zapo\u010detoj 2012. godine. Svi politi\u010dki i nacionalni snovi su ostvareni, ali kao da ne\u0161to nedostaje.<\/p>\n

Kao da ne postoji prostor za u\u017eivanje u tom nacionalnom politi\u010dkom trijumfu van sportskih uspjeha i Thompsonovih koncerata. \u010cak je i famozno srpsko pitanje \u201crije\u0161eno\u201d. I to ne rije\u0161eno skroz, nego taman. Srba vi\u0161e nema dovoljno da predstavljaju bilo kakvu dru\u0161tvenu ili politi\u010dku snagu, ali ima ih dovoljno da hrvatski nacionalizam, presudno definiran antisrpstvom, i dalje \u201cima smisla\u201d.<\/p>\n

Me\u0111utim, naredna povijesna i politi\u010dka faza u kojoj se nalaze hrvatska nacija i nacionalizam ne daju se vi\u0161e prebroditi klasi\u010dnim antisrpskim ili antikomunisti\u010dkim receptima. Hrvatski \u0107e nacionalizam morati izmisliti vlastitu postsrpsku ina\u010dicu neprijatelja kako bi bio \u201cefikasan\u201d u kontekstu demografskog kolapsa i sve izra\u017eenijih dolazaka stranih radnika iz Azije.<\/p>\n

Mo\u017eda misle da znaju \u0161to je bilo, ali \u010dini se da nemaju pojma \u0161to \u0107e biti. U tom kontekstu Thompsonov koncert predstavlja svojevrsni izraz politi\u010dke nemo\u0107i hrvatske desnice. Mo\u017ee se vje\u010dno derati \u201cza dom spremni\u201d, ali jedini dom u koji \u0107e se ta zemlja pretvoriti, ako nastavi ovim smjerom, a naznake njegove promjene nema, jest stara\u010dki.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Predstavlja li Thompsonov koncert trijumf hrvatskog nacionalizma ili kulminaciju njegove posljednje faze? Radi li se o kona\u010dnoj ideolo\u0161koj pobjedi ekstremne desnice ili o indikatoru njene politi\u010dke nemo\u0107i? Kako \u0107e hrvatski nacionalizam prebroditi novu politi\u010dku fazu, u kojoj ne\u0107e biti dovoljni klasi\u010dni antisrpski i antikomunisti\u010dki recepti?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":434360,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-434357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=434357"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":434361,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434357\/revisions\/434361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/434360"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=434357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=434357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=434357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}