{"id":434305,"date":"2025-07-04T08:39:01","date_gmt":"2025-07-04T06:39:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=434305"},"modified":"2025-07-04T08:39:01","modified_gmt":"2025-07-04T06:39:01","slug":"tko-pjeva-zlo-misli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/04\/tko-pjeva-zlo-misli\/","title":{"rendered":"Tko pjeva, zlo misli"},"content":{"rendered":"
\n
\n
\n
\n
\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
<\/div>\n
\n
\n

Nekad, u doba komunisti\u010dkog mraka \u2013 sjetit \u0107e se pre\u017eivjeli \u2013 u Dalmaciji se to zvalo \u201cpivanje pisama\u201d. \u201cPiva je pisme\u201d, zavjereni\u010dkim bi \u0161aptom prije pedeset godina, negdje u ljeto 1975., konobar u gostionici u Zmijavcima kraj Imotskog odgovorio kad bi ga pitali gdje je, bogati, nestao Jozo Markotin. \u201cPiva je pisme\u201d, pokazivali bi godinu dana kasnije ljudi vidno propalog Jozu, brzim korakom prelaze\u0107i na drugu stranu ulice. \u201cPiva san pisme\u201d, odgovorio bi Jozo Markotin kad bi ga kasnije pitali za\u0161to je ono 1975. bio u zatvoru. Te\u0161ko da je jo\u0161 negdje i jo\u0161 nekad bilo dr\u017eave u kojoj je postojao krimen \u201cpjevanja pjesama\u201d.<\/p>\n

Ne ka\u017eem, i tamo i tada isto se govorilo za ljude koji pjevaju pjesme, ali \u201cpjevanje pjesama\u201d op\u0107enito je ozna\u010davalo upravo to o \u010demu je rije\u010d \u2013 dobro, dvije \u2013 dakle pjevanje pjesama, pa je moglo izgledati sumnjivo to\u010dno koliko i \u201c\u010ditanje knjiga\u201d, \u201cgledanje slika\u201d ili, nemam pojma, \u201cplesanje plesova\u201d. Te 1975., samo jedan primjer, svjetski hit bio je singl ameri\u010dkog black-pop banda Earth, Wind & Fire \u201cSing a Song\u201d \u2013 \u201cPjevaj pjesmu\u201d \u2013 ali nitko u zemlji Americi to nije shva\u0107ao kao kontrarevolucionarnu subverziju. Pri\u010dalo se i smijalo cijele te jeseni u jugoslavenskoj Udbi, kako CIA i FBI od njujor\u0161kog Vrhovnog suda zbog protudr\u017eavne djelatnosti tra\u017ee deportaciju Johna Lennona, a Earth, Wind & Fire im ispred nosa pjevaju \u201cSing a Song\u201d, pjesmu o pjevanju pjesama.<\/p>\n

I tamo i tada i vazda, ka\u017eem, isto se govorilo za ljude koji pjevaju pjesme, ali samo u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji to\u010dno se znalo koje to pjesme pjevaju ljudi koji, hm, pjevaju pjesme. Nije svaka pjesma bila za pjevanje pjesama. Te 1975., recimo, pjevala se i Mi\u0161ina \u201cOstala si uvijek ista\u201d i Oliverova \u201cGaleb i ja\u201d, i Terezine \u201cNje\u017ene strune mandoline\u201d i \u201cTako ti je mala moja kad ljubi Bosanac\u201d Bijelog dugmeta, bjesomu\u010dno se pjevala i Dadina \u201cDa li zna\u0161 da te volim\u201d, pa ipak nijednog gimnazijalca na ekskurziji Udba nije zajedno s gitarom izvukla iz autobusa i strpala u maricu s optu\u017ebom da je \u201cpjevao pjesme\u201d.<\/p>\n

Prekaljeni jugoslavenski policajci duha bez gre\u0161ke su prepoznavali pjesme koje se pjevaju kad se \u201cpjevaju pjesme\u201d i vrlo ih precizno razlikovali od obi\u010dnih, metnimo ljubavnih i ostalih takozvanih raznih pjesama za pjevanje: neobu\u010denom i neutreniranom uhu moglo je izgledati da, metnimo, i Oliver \u201cpiva pismu\u201d, ali Splitski festival bio je tek pjevanje pjesama, a ne pjevanje pjesama: va\u0161e civilno uho, primijetili ste, ni u prethodnoj re\u010denici nije vidjelo nikakvu razliku.<\/p>\n

\u201cPjevanjem pjesama\u201d op\u0107enito se nazivalo, jasno, pjevanje \u201cnacionalisti\u010dkih i reakcionarnih pjesama\u201d, budnica i davorija \u0161to su prizivale predkomunisti\u010dku povijest i izrijekom spominjale Hrvate, Srbe i ostale na\u0161e narode i narodnosti, zajedno s pripadaju\u0107im hrvatskim, srpskim i ostalim nacionalnim pridjevima. Za\u0161to je onda mogla \u201cTako ti je mala moja kad ljubi Bosanac\u201d? Eh, za\u0161to. Komplicirano je. Da je Bijelo dugme 1975. pjevalo \u201cTako ti je mala moja kada ljubi Hrvat\u201d, ili \u201cSrbin\u201d, ve\u0107 do refrena banula bi mu narodna milicija, \u201cHej stani, hej stani lane moje!\u201d, i lane moje bi, da skratim, dobilo po bubrezima. \u201cBosanac\u201d je, me\u0111utim, mogao. Bosanci su bili samo benigna spadala iz viceva, nije bilo Bosanaca koji podme\u0107u bombe, otimaju avione i pjevaju pjesme. Oni su samo pjevali pjesme.<\/p>\n

Cijele te 1975. pri\u010dalo se tako i smijalo u CIA-i i FBI-u kako jugoslavenska Udba hapsi Jozu Markotina iz Zmijavaca zbog benigne pjesme \u201cVila Velebita\u201d \u2013 u kojoj optu\u017eenik zaziva planinu Velebit, \u201cvilovito stijenje\u201d, pa \u201cljubi njegovo smilje\u201d i ostalo ljekovito bilje \u2013 a Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb svake im ve\u010deri u pono\u0107 na Prvom programu Radio Zagreba ispred nosa izvodi \u201cLijepu na\u0161u\u201d, u kojoj izrijekom umjesto ljekovitog bilja \u201csvoj narod Hrvat ljubi\u201d, pjesmu za pjevanje pjesama koja je svega par mjeseci ranije uvedena u republi\u010dki Ustav kao slu\u017ebena himna Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske!<\/p>\n

Tako je to bilo, draga djeco, u ona mra\u010dna vremena kad se zbog pjevanja pjesama i\u0161lo u zatvor, i kad \u010dovjek, katolik i Hrvat nije smio pjevati \u201cVilu Velebita\u201d. Ili onu \u2013 meni se i danas govno smrzne od straha kad je \u010dujem \u2013 \u201cDo\u0161el bum doma, sel si bum pod brajde\u201d.<\/p>\n

\u201cOtpjevajte danas onu prekrasnu popevku \u2018Do\u0161el bum doma, sel si bum pod brajde\u2019, jer to je jedna od popevki koje su nastale u vremenima kada se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina spi, sve ono \u0161to je izra\u017eavalo domoljublje!\u201d rekla je tako na sve\u010danom otvaranju Festivala kajkavskih popevki u Krapini prije pet-\u0161est godina predsjednica Kolinda Grabar\u2013Kitarovi\u0107, po\u017eeljev\u0161i \u010duti staru popevku \u201cDo\u0161el bum doma, sel si bum pod brajde\u201d, onomad toliko zabranjenu da nije smjela biti ni napisana: zloglasnu pjesmu o \u201czipki u kojoj domovina spi\u201d autor Rajko Suhodol\u010dan \u2013 koji, nota bene, u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji nije smio pisati hrvatske popevke, ve\u0107 je morao biti rocker \u2013 kona\u010dno je skladao tek 2000. godine, cijelih dakle deset-petnaest godina nakon \u0161to je bila strogo zabranjena.<\/p>\n

Jesu li onda biv\u0161a predsjednica i njeno revizionisti\u010dko dru\u0161tvo isti kreteni kao i udba\u0161i? Jesu li oni zapravo udba\u0161ki jataci, kad naknadno, decenijama kasnije, zabranjuju pjesme koje su komunistima promakle? Naravno da nisu. \u010cak ni komunisti\u010dkim komesarima, naime, nikad nije palo na pamet tvrditi da u Kara\u0111or\u0111evi\u0107evoj diktaturi nisu smjeli pjevati \u201cDru\u017ee Tito, mi ti se kunemo\u201d, ili da se za vrijeme NDH nije smjelo pjevati \u201cPo \u0161umama i gorama\u201d. Na\u0161i su hadezeovski komesari ipak mrvu ve\u0107i kreteni: oni ne samo da pjesme zabranjuju i danas, nego ih zabranjuju \u010duvaju\u0107i ustavni poredak dr\u017eave u kojoj se kona\u010dno slobodno smiju pjevati pjesme.<\/p>\n

Prije nekoliko dana \u2013 samo posljednji primjer \u2013 u Splitu je, kao i u ostatku dr\u017eave, sve\u010dano obilje\u017een Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe, i pred zgradom Hrvatskog narodnog kazali\u0161ta odr\u017ean je tradicionalni koncert \u017eenskog zbora Marjanke, koje su, kao i svake godine, otpjevale koloplet antifa\u0161isti\u010dkih pjesama, poput \u201cPadaj, silo i nepravdo\u201d, \u201cMarjane, Marjane\u201d ili \u201cOj Mosore, Mosore\u201d. Dobro, osim \u201cPadaj, silo i nepravdo\u201d. I osim \u201cMarjane, Marjane\u201d. Da, i \u201cOj Mosore, Mosore\u201d. Zapravo, da skratim, otpjevale su koloplet antifa\u0161isti\u010dkih pjesama bez ijedne antifa\u0161isti\u010dke pjesme. Na repertoaru Marjanki ostali su tako dalmatinski \u0161lageri i \u201cTvoja zemlja\u201d Vice Vukova, pjesma koja je bila toliko partizanska da je bila zabranjena i u doba komunisti\u010dke Jugoslavije.<\/p>\n

Odmah se, razumljivo, posumnjalo da iza zabrane stoji nova splitska gradska vlast na \u010delu s HDZ-ovim gradona\u010delnikom Tomislavom \u0160utom, ali komunisti iz HDZ-a, pokazalo se, nisu imali ni\u0161ta s tim: iz Pjeva\u010dkog dru\u0161tva Marjanke objasnili su kako nitko iz gradskih vlasti nije uvjetovao repertoar, ve\u0107 su antifa\u0161isti\u010dke pjesme na koncertu povodom Dana antifa\u0161isti\u010dke borbe odlu\u010dile izostaviti zbog \u2013 straha.<\/p>\n

\u201cPri\u010da ja po\u010dela pro\u0161le godine, kad je jedan portal u najavi koncerta stavio veliki naslov: \u2018Marjanke \u0107e pjevati partizanske pjesme'\u201d, objasnila je voditeljica zbora Iris Simonovi\u0107. \u201cNe mogu vam opisati kakvi su komentari na dru\u0161tveni mre\u017eama uslijedili, puni prijetnji i mr\u017enje. To je toliko eskaliralo da smo se mi, a sve smo \u017eene u ozbiljnim godinama, iskreno prepale. Zatra\u017eile smo pomo\u0107 i za\u0161titu, te je koncert osiguravalo vi\u0161e za\u0161titara i pun kombi policije.\u201d<\/p>\n

Ukratko, policajci duha u civilu herojski su se ustremili na grupu \u201c\u017eena u ozbiljnim godinama\u201d, i ove su razumljivo upla\u0161ene odlu\u010dile da ove godine ipak ne\u0107e \u201cpjevati pjesme\u201d. Ostvaren je tako jugoslavenski komunisti\u010dke ideal: nema formalne zabrane, nema marice i pendreka, ima samo razvijene svijesti radnih ljudi i gra\u0111ana. Netko bi, istina, tu svijest nazvao i \u201cstrahom\u201d, ali to je ve\u0107 lingvisti\u010dko pitanje. Po prilici kao i \u201cpivanje pisama\u201d.<\/p>\n

Tako se, naime \u2013 sjetit \u0107emo se za koju godinu \u2013 to zvalo u doba demokratskog mraka. \u201cPivale su pisme\u201d, zavjereni\u010dkim \u0107e \u0161aptom posjetitelji koncerta na Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe odgovarati kad ih budu pitali gdje su, bogati, nestale Marjanke. \u201cPivale su pisme.\u201d Te\u0161ko da je jo\u0161 negdje i jo\u0161 nekad bilo dr\u017eave u kojoj je postojao krimen \u201cpjevanja pjesama\u201d.<\/p>\n

Dobro, osim jedne.<\/p>\n

Cijele te 2025., samo jedan primjer, pri\u010dalo se tako i smijalo u CIA-i i FBI-u kako su hrvatski udba\u0161i u civilu pritisnuli desetak \u017eena u godinama da na tradicionalnom koncertu povodom Dana antifa\u0161isti\u010dke borbe ne \u201cpivaju pisme\u201d, a Ivan Bar\u010dan sa svojim tambura\u0161ima na jubilarnom im dvadesetom festivalu \u0160oka\u010dke pisme u \u017dupanji ispred nosa pjevao \u201cPjevam pjesme samo tebi, draga, pjevam pjesme zbog svoga meraka\u201d, pjesmu dakle koja nije ni o \u010demu drugom nego o pjevanju pjesama.<\/p>\n

Ovaj put dr\u017eava je Hrvatska, samo je godina i dalje 1975.<\/p>\n

Ali ne\u0107e ni ona dugo.<\/p>\n

Portal novosti<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201cPivale su pisme\u201d, zavjereni\u010dkim \u0107e \u0161aptom posjetitelji koncerta na Dan antifa\u0161isti\u010dke borbe odgovarati kad ih za koju godinu budu pitali gdje su, bogati, nestale Marjanke. \u201cPivale su pisme.\u201d Te\u0161ko da je jo\u0161 negdje i jo\u0161 nekad bilo dr\u017eave u kojoj je postojao krimen \u201cpjevanja pjesama\u201d. Dobro, osim jedne<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-434305","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434305","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=434305"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434305\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":434308,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434305\/revisions\/434308"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=434305"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=434305"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=434305"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}