{"id":434110,"date":"2025-07-02T06:24:42","date_gmt":"2025-07-02T04:24:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=434110"},"modified":"2025-07-02T06:24:42","modified_gmt":"2025-07-02T04:24:42","slug":"etika-savjesti-nasuprot-lojalnosti-ili-o-zlu-koje-ne-zovemo-svojim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/07\/02\/etika-savjesti-nasuprot-lojalnosti-ili-o-zlu-koje-ne-zovemo-svojim\/","title":{"rendered":"Etika savjesti nasuprot lojalnosti ili O zlu koje ne zovemo svojim"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Nikola Vu\u010di\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Immanuel Kant je u sredi\u0161te svoje moralne filozofije postavio ideju da dostojanstvo \u010dovjeka proizlazi ne iz njegovih osobina, porijekla ili u\u010dinaka nego iz sposobnosti da djeluje iz du\u017enosti. Eti\u010dka vrijednost djela stoga ne le\u017ei u njegovim posljedicama niti u podudarnosti s dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima: ona le\u017ei u motivaciji koja se temelji na po\u0161tovanju prema moralnom zakonu. Taj zakon, koji nije izvana nametnut, ve\u0107 u savjesti slobodnog bi\u0107a usa\u0111en, postaje kriterij po kojem se mjeri istinska sloboda. Sloboda se, u tom misaonom okviru, ne odre\u0111uje odsustvom prepreka, ve\u0107 unutarnjom snagom da se izabere ispravno, unato\u010d okolnostima koje \u010dine taj izbor te\u0161kim, neisplativim ili dru\u0161tveno nepo\u017eeljnim.<\/p>\n

U savremenom kontekstu, gdje instrumentalni racionalitet sve vi\u0161e potiskuje normativne vrijednosti, a individualne prosudbe bivaju posredovane algoritamski strukturiranim tokovima informacija, Kantov kategori\u010dki imperativ izranja kao disonantan ali nu\u017ean korektiv \u2013 moralni zahtjev koji prkosi relativizaciji etike. On uspostavlja normativnu razinu koja se opire relativizmu, a istovremeno raskrinkava svaku strategiju samoprevare koja poku\u0161ava opravdati nepravdu izvanjskim uvjetima. U takvom eti\u010dkom poretku postaje jasno da moralna odgovornost ne trpi uvjetovanja, kao ni pozivanje na lojalnost, okolnosti ili povijesnu nu\u017enost. Kant ne dopu\u0161ta da se opravdanje za \u010din tra\u017ei u pripadnosti, ideolo\u0161kom cilju ili kolektivnom mitu.<\/p>\n

U povijesti modernih ideologija, osobito u njihovu totalitarnom izrazu, prisutna je stalna potreba da se zlo\u010din preodjene u funkcionalni narativ: u ime napretka, revolucije, nacionalne sigurnosti ili obrane kolektiva, \u010din nasilja se interpretira kao sredstvo koje zaslu\u017euje razumijevanje, pa \u010dak i divljenje. Tako se \u010ditave epohe konstruiraju kao epopeje borbe, u kojima je patnja drugoga prikazana kao statistika, a neljudskost kao etapa razvoja. Ova strategija intelektualnog samozavaravanja mo\u017ee se prepoznati u svakom politi\u010dkom sistemu koji proizvodnju smrti nastoji opravdati potrebom za opstankom ideje. U vremenskom razmaku od tek nekoliko decenija, svijet svjedo\u010di zapanjuju\u0107oj upornosti ideolo\u0161ke ma\u0161inerije da opravda monstruozna djela. U Sovjetskom Savezu su vi\u0161emilionske \u010distke predstavljane kao korektivne mjere za za\u0161titu narodne volje, pri \u010demu je Staljin u\u017eivao status gotovo mesijanskog za\u0161titnika socijalisti\u010dkog projekta. U Kini je Veliki skok naprijed (koji je rezultirao gladovanjem i smr\u0107u vi\u0161e od 30 miliona ljudi) bio prikazan kao povijesna nu\u017enost u slu\u017ebi kolektivne emancipacije. Istovremeno, javni prostor u mnogim zemljama nije prestajao glorificirati vo\u0111e koje su sijale patnju, pod uvjetom da su njihove parole bile obavijene pojmovima “oslobo\u0111enja”, “progresivnosti” ili “povijesne nu\u017enosti”.<\/p>\n

Na ovim prostorima, u ratovima devedesetih, politi\u010dke elite su nacionalnu pripadnost upotrebljavale kao za\u0161titni \u0161tit od svake moralne kritike, dok su vojne operacije koje su uklju\u010divale etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja bivale diskurzivno manipulirane kao strategije za\u0161tite identiteta i nacionalnih interesa. Obilje\u017eavanje stradanja ili komenoriranje vlastite \u017ertve je neodvojivo od pre\u0161u\u0107ivanja odgovornosti za tu\u0111u patnju. Tako je nastao dru\u0161tveni prostor u kojem su etika i sje\u0107anje postali podlo\u017eni nacionalnom interesu, a istina podlegla pritiscima pripadnosti.<\/p>\n

U ratu Izraela i Hamasa, izraelska ofanziva u Gazi \u2013 uklju\u010duju\u0107i razaranje civilne infrastrukture i nepregledne poljane smrti civila \u2013 interpretirana je kroz argumentacijsku retoriku legitimne odbrane, pri \u010demu su ljudske \u017ertve reducirane na kolateralnu dimenziju sukoba. Drugdje pak, u ruskoj invaziji na Ukrajinu, pojam “denacifikacije” upotrebljen je kako bi se agresija prikazala kao moralna intervencija, iako se ona sastoji od sistematskog uni\u0161tavanja gradova i stradanja civilnog stanovni\u0161tva, \u010demu svakodnevno svjedo\u010dimo gledaju\u0107i razaraju\u0107e snimke s rati\u0161ta. Takve naracije su plod sofisticiranih strategija koje \u017eele eti\u010dki obezvrijediti iskustvo \u017ertve kroz metonimijsku preinaku realnosti.<\/p>\n

Zlo koje se u\u010dini u uvjerenju da je \u010din slu\u017eenja zajednici, u svojoj je su\u0161tini dublje zakopano, jer ga po\u010dinitelj ne do\u017eivljava kao zlo. Na taj na\u010din dolazi do potpunog gubitka moralne orijentacije, jer savjest vi\u0161e ne funkcionira kao autonomna instanca, nego kao instrument kolektivnog instinkta pre\u017eivljavanja
\nDru\u0161tva koja ne uspijevaju razviti kulturu priznanja svojih zlo\u010dina, vremenom otupljuju u sposobnosti prepoznavanja nepravde, pa i kada se ona doga\u0111a u realnom vremenu. U takvom ambijentu, javna savjest postaje instrumentalizirana, a moralni refleks slabi. Ako je osnovna pretpostavka morala da zlo prepoznajemo kao zlo, bez obzira na ime pod kojim dolazi, onda odustajanje od te pretpostavke zna\u010di po\u010detak moralne dekadencije.<\/p>\n

U kontekstu postjugoslavenskih dru\u0161tava, identitetska lojalnost zamijenila je univerzalne eti\u010dke standarde. Zlo\u010dini koji su u\u010dinjeni u “na\u0161e ime” ne do\u017eivljavaju se kao moralni prijestupi, nego kao kompleksni povijesni momenti. Genocid u Srebrenici, logori u Prijedoru, progon Srba iz Hrvatske nakon “Oluje” \u2013 sve to, u javnim diskursima razli\u010ditih nacionalnih zajednica, \u010desto dobiva oblik koji slu\u017ei nacionalnom narativu, a ne pravdi. Pojam odgovornosti postaje pregovara\u010dka kategorija, a priznanje krivnje shva\u0107a se kao \u010din izdaje, umjesto kao po\u010detak ozdravljenja.<\/p>\n

Netko je rekao da najopasniji moralni proma\u0161aji ne nastaju iz mr\u017enje, ve\u0107 iz lojalnosti. Zlo koje se u\u010dini u uvjerenju da je \u010din slu\u017eenja zajednici, u svojoj je su\u0161tini dublje zakopano, jer ga po\u010dinitelj ne do\u017eivljava kao zlo. Na taj na\u010din dolazi do potpunog gubitka moralne orijentacije, jer savjest vi\u0161e ne funkcionira kao autonomna instanca, nego kao instrument kolektivnog instinkta pre\u017eivljavanja. Kant bi takav trenutak imenovao kao izdaju slobode \u2013 jer sloboda podrazumijeva ne samo sposobnost izbora, nego i hrabrost da se ustraje u istini. U toj ravni, svaki poku\u0161aj da se zlo\u010din opravda nacionalnim stradanjem proizvodi izobli\u010denje morala koje se ne mo\u017ee popraviti statistikom niti povijesnim kontekstom. Moral ne poznaje iznimke, i ne trpi uvjetovanost. Kada se patnja drugog \u010dovjeka procjenjuje po bliskosti njegovih simbola na\u0161ima, dolazi do potpunog raspada eti\u010dkog poretka. \u010covje\u010dnost se vi\u0161e ne prepoznaje po boli, ve\u0107 po pripadnosti, \u010dime ona prestaje biti univerzalna vrijednost i postaje politi\u010dki selektivan instrument.<\/p>\n

Kazano u duhu Vaclava Havela, istina ima snagu koja ne proizlazi iz sile, ve\u0107 iz svoje ontolo\u0161ke postojanosti. Dru\u0161tva koja odbijaju da se suo\u010de s vlastitim zlom unose trajni poreme\u0107aj u kolektivnu savjest jer se bol pre\u0161u\u0107uje, a odgovornost usmjerava na druge. Time se produbljuju rane, ali se i blokira mogu\u0107nost za stvaranje pravednijeg dru\u0161tvenog poretka. Obnova zajednice ne proizlazi iz ritualne potvrde vlastitih trijumfa, nego iz sposobnosti da se artikulira istina koja uklju\u010duje priznanje vlastitih zastranjenja i istinsko prepoznavanje patnje onih \u010dije \u017ertve nisu “uknji\u017eene” u na\u0161u (pri)povijest identiteta.<\/p>\n

Ako je Kant bio u pravu, a sve ukazuje na to da jest, tada se istinska sloboda ne sastoji u izboru izme\u0111u stranaka, ideologija ili zastava, nego u izboru da se bude pravedan ma koliko svijet zalaganje za pravdu do\u017eivljavao vi\u0161kom.<\/p>\n

Savjest, kada se oslobodi kolektivnih lojalnosti, postaje najmo\u0107niji instrument moralne obnove.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zlo koje se u\u010dini u uvjerenju da je \u010din slu\u017eenja zajednici, u svojoj je su\u0161tini dublje zakopano, jer ga po\u010dinitelj ne do\u017eivljava kao zlo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":383937,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-434110","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434110","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=434110"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434110\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":434113,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/434110\/revisions\/434113"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/383937"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=434110"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=434110"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=434110"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}