{"id":433392,"date":"2025-06-24T11:19:26","date_gmt":"2025-06-24T09:19:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=433392"},"modified":"2025-06-24T11:19:26","modified_gmt":"2025-06-24T09:19:26","slug":"mato-uljarevic-vjerujem-da-ne-postoji-digitalna-tehnika-koja-moze-da-zamjeni-rucni-rad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/06\/24\/mato-uljarevic-vjerujem-da-ne-postoji-digitalna-tehnika-koja-moze-da-zamjeni-rucni-rad\/","title":{"rendered":"Mato Uljarevi\u0107: Vjerujem da ne postoji digitalna tehnika koja mo\u017ee da zamjeni ru\u010dni rad"},"content":{"rendered":"

Autorka: Silvija Glavi\u0107 Grgur<\/strong><\/p>\n

Kapitalan je uspjeh trijumfovati na jednom od najpresti\u017enijih festivala animiranog filma, u \u017eestokoj konkurenciji od blizu hiljadu kandidata, a ako ste pritom crtali rukom odnosno radili analogno, u dana\u0161nje doba digitalizacije i vje\u0161ta\u010dke inteligencije, rije\u010d je o zaista pa\u017enje vrijednom umjetni\u010dkom djelu. Upravo to je (u ovom slu\u010daju i doslovno) po\u0161lo za rukom crnogorskom autoru Matu Uljarevi\u0107u, koji je na 35. \u201eAnimafestu\u201c u Zagrebu, po\u010detkom juna, osvojio nagradu \u201eZlatko Grgi\u0107\u201c za kratki animirani film \u201eUro\u0161\u201c. U njemu nam je u ne\u0161to manje od sedam i po minuta pokretnim slikama ura\u0111enim tehnikom ugljena na papiru prikazao dramati\u010dnu biografiju Uro\u0161a To\u0161kovi\u0107a. Takav interdisciplinarni pristup Uljarevi\u0107 kao autor ima otprije; aktivan je na polju vizuelnih umjetnosti, knji\u017eevnosti i filma. Zavr\u0161io je studije skulpture, na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Pokreta\u010d je Festival evropskog animiranog filma i ilustracije \u201eReanimacija\u201c. \u010clan je Umjetni\u010dkog savjeta Udru\u017eenja likovnih umjetnika Crne Gore.<\/p>\n

Za po\u010detak, \u010destitamo \u0161to ste na \u201eAnimafestu\u201c 2025. osvojili jednu od nagrada. Kakav je osje\u0107aj biti laureat na jednom od najpresti\u017enijih svjetskih festivala animiranog filma?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sama \u010dinjenica da je film selektovan za \u201eAnimafest\u201c bila je iznad svih o\u010dekivanja. Radilo se o rekordnoj konkurenciji, a festival je jedan od najreprezentativnijih u svijetu, tako da je biti u odabiru za glavno takmi\u010denje kratkometra\u017enog filma velika \u010dast. Nagrada pride je ohrabrenje da nastavim da istra\u017eujem i stvaram na na\u010din koji je dosta eksperimentalan, vrlo specifi\u010dan po tehnici i stilu, i podrazumijeva odre\u0111eni rizik. To \u0161to nagrada nosi ime \u010duvenog animatora Zlatka Grgi\u0107a ima dodatnu te\u017einu i \u010dini \u010ditavu stvar jo\u0161 sve\u010danijom.<\/p>\n

Na njihovom slu\u017ebenom sajtu lijepo ste predstavljeni. Kako ste primljeni u Zagrebu?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Odli\u010dno! Sam festival ima posebnu energiju, prijateljsku i dosta opu\u0161tenu, za razliku od mnogih koji robuju formalnostima i protokolima. U Zagrebu su svi zajedno \u2013 u\u010desnici, organizatori i publika, dru\u017ee se i ima \u010ditav niz prate\u0107ih doga\u0111aja, od edukativnih i usko stru\u010dnih, do zabavnih, \u0161to atmosferu \u010dini posebnom. Prije tri godine, kad sam razvijao koncept za ovaj film, bio sam prvi put na \u201eAnimafestu\u201c, i jo\u0161 od tada nosim lijepo iskustvo. Na sajtu festivala se osim podataka o filmu nalazi i podkast epizoda posve\u0107ena \u201eUro\u0161u\u201c, film je bio u fokusu medija, a jedan razgovor o filmu snimljen je i za \u201eCineurope\u201c. Osim toga, radovi nastali u procesu rada na filmu predstavljeni su na tradicionalnoj izlo\u017ebi \u201eIzakulisa\u201c u Kulturno-informativnom centru u Zagrebu. Film \u0107e imati jo\u0161 dva prikazivanja u Zagrebu, u okviru projekcije nagra\u0111enih filmova – \u201eBEST OF Animafest 2025\u201c.<\/p>\n

U zvani\u010dnom obja\u0161njenju \u017eirija koji je prepoznao i nagradio \u201eUro\u0161a\u201c stoji: nagrada \u201eZlatko Grgi\u0107\u201c (nazvana po autoru \u010duvenog \u201eProfesora Baltazara\u201c) za najbolji film napravljen izvan obrazovne institucije oti\u0161la je crnogorskom filmu \u201eUro\u0161\u201c Mata Uljarevi\u0107a (Dok produkcija, Protos film d.o.o.), \u201eugljenom elegantno iscrtanom animiranom filmu u kojem se \u010dovjek bori protiv mra\u010dne prisutnosti dok mu se \u017eivot preobra\u017eava kroz promjenjive slike koje je sam stvorio\u201c. Mo\u017eete li to pribli\u017eiti prosje\u010dnom gledaocu?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Film je inspirisan \u017eivotom i umjetni\u010dkim opusom na\u0161eg velikog umjetnika Uro\u0161a To\u0161kovi\u0107a koji je preminuo prije \u0161est godina. \u017delio sam da film bude \u201ehommage\u201c njemu, naslanjaju\u0107i se na Uro\u0161evo dje\u010da\u010dko iskustvo tokom Drugog svjetskog rata koje \u0107e postati osnov za \u010ditav njegov mra\u010dni i nadrealisti\u010dni opus. Trudio sam se da motive iz tog opusa prenesem u film, da se likovi koji se pojavljuju na njegovim platnima, kao \u0161to su lik vojnika, prostitutke ili \u017eene u koroti, pojave u filmu u formi nadrealnih snovi\u0111enja. Radnja okvirno prati biografski tok, naro\u010dito period Uro\u0161evog djetinjstva i kasnijeg \u017eivota u Parizu, gdje je do\u0161ao kao dio prve generacije jugoslovenskih umjetnika u Francuskoj, \u017eive\u0107i u siroma\u0161tvu prakti\u010dno \u010ditavo vrijeme. Sve se to naslu\u0107uje kroz film koji nije dokumentaran ni biografski, u klasi\u010dnom smislu te rije\u010di. Ta biografija prosto slu\u017ei kao mehanizam da se ispri\u010da jedna \u0161ira pri\u010da o umjetnosti uop\u0161te, i njenoj mo\u0107i da prevazi\u0111e smrt, o \u010demu je To\u0161kovi\u0107 \u010desto govorio za svoga \u017eivota.<\/p>\n

\"Kadar<\/p>\n

Da bismo do\u010darali publici va\u0161 uspjeh, podsjetimo kako se radi o drugom najstarijem festivalu animacije na svijetu, a konkurencija je, kako ste i sami napomenuli, \u017eestoka. Kako su se vama dopali ostali radovi? Kakvi su trendovi u svijetu animiranog filma? Ima li autorskih rje\u0161enja koji po ne\u010demu iska\u010du, a svi\u0111aju vam se?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U pitanju je impresivna selekcija filmova u smislu \u0161irokog dijapazona razli\u010ditih tema i tehnika, autora i senzibiliteta, od nagla\u0161eno narativnih ostvarenja do kompletno apstraktnih pristupa. Bio je pravi u\u017eitak pratiti festivalski program. Tu su se mogli na\u0107i i filmovi u tradicionalnoj tehnici animacije. Iako u manjini, ova vrsta filmova nije nestala, a sam \u201eUro\u0161\u201c je takav film. Svaki kadar po\u010dinje kao crte\u017e ugljenom na papiru velikog formata koji fotografi\u0161em. Zatim napravim malu izmjenu i onda ponovo slikam. Tako fotografi\u0161em \u010ditav niz intervencija, a kada se fotografije spoje nastaje pokretni crte\u017e. Ugljen je i referenca na crta\u010dku tehniku koju je \u010desto koristio Uro\u0161 To\u0161kovi\u0107 pa ponekad gledalac ima osje\u0107aj da se nalazi u crte\u017eu glavnog junaka.<\/p>\n

Tu ste se naslonili na na\u0161e sljede\u0107e pitanje, pa slijedi jo\u0161 samo potpitanje: koliko se danas u svijetu digitalizacije cijeni analogni, odnosno \u201eru\u010dni rad\u201c?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kako vrijeme prolazi, a sada ulazimo i u eru vje\u0161ta\u010dke inteligencije koja pru\u017ea fenomenalne mogu\u0107nosti, pa\u017enja publike i selektora se paradoksalno vra\u0107a filmovima koji njeguju odnos prema materijalu i \u201eopipljiv\u201c na\u010din animiranja. Vjerujem da je to jedan od razloga za\u0161to je \u201eUro\u0161\u201c prepoznat i nagra\u0111en. Izuzetno mi je drago zbog toga jer i sam vjerujem da ne postoji digitalna tehnika koja mo\u017ee da zamjeni ru\u010dni rad.<\/p>\n

Koliko se dana\u0161nji animirani film razlikuje i mo\u017ee li se uop\u0161te upore\u0111ivati sa crta\u0107ima mnogih djetinjstava iz radionice Volta Diznija ili \u201ena\u0161e gore lista\u201c Du\u0161ana Vukoti\u0107a, koji je tog slavnog holivudskog konkurenta 1961. i pobijedio u trci za Oskara. Usput, Vukoti\u0107 je bio Crnogorac i jedan od predstavnika zlatnog doba Zagreba\u010dke \u0161kole crtanog filma. Koliko se danas razlikujemo i mo\u017ee li se do spomenutih visina?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Svako vrijeme nosi svoju specifi\u010dnost. Nisam od onih koji smatraju da je jedno vrijeme bilo razdoblje vrhunca, a onda stvari degradiraju. Kako se razvija tehnologija, mijenjaju uslovi, svijet oko nas i na\u010din kako ga razumijemo, tako se mijenja i umjetnost, naravno. Ono \u0161to ta situacija danas donosi je hiperprodukcija materijala, a ogromne koli\u010dine osrednjih stvari mogu mo\u017eda baciti u sjenku neke zaista kvalitetne. Ali, su\u0161tinski vjerujem da danas mo\u017eemo nai\u0107i na jednako va\u017ene i velike filmove kao i onda.<\/p>\n

Kako stoje stvari s animacijom u Crnoj Gori? Bi li se, po Vama, za takav kadar trebao osnovati poseban univerzitetski smjer ili poja\u010dati saradnja dramskih i likovnih akademija? Je li, generalno, za prosperitet doma\u0107eg animiranog filma potrebno vi\u0161e edukacije ili novca?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Za razvoj animiranog filma neophodna je edukacija. To u Crnoj Gori nedostaje. Imamo fakultete likovnih i dramskih umjetnosti i bilo bi prirodno da se tu, na pola puta, u skorijoj budu\u0107nosti pojavi i neki studijski program za animaciju. Ja sam u animaciju u\u0161ao kroz individualno umjetni\u010dko istra\u017eivanje, eksperimenti\u0161u\u0107i sa crte\u017eom i njegovom transformativno\u0161\u0107u, ali to se ne de\u0161ava \u010desto. Nerealno je o\u010dekivati da \u0107e samouki autori izgraditi relevantnu animatorsku scenu, ona se gradi sistemski. U tom sistemu va\u017ean je aspekt finansijske podr\u0161ke za proizvodnju, koji je ve\u0107 vrlo dobro razvijen kroz fondove Filmskog Centra Crne Gore (kroz koji je podr\u017ean i \u201eUro\u0161\u201c). Va\u017ean je i prostor za prezentaciju autora i njihovo upoznavanje, i upoznavanje \u0161ire publike sa relevantnim ostvarenjima u svijetu. To se tako\u0111e ve\u0107 de\u0161ava – dio sam tima koji je ove godine u martu pokrenuo prvi festival animacije u Crnoj Gori, pod nazivom \u201eReanimacija\u201c, koji je bio vi\u0161e nego uspje\u0161an, s trodnevnim programom evropskih animiranih filmova i prate\u0107ih sadr\u017eaja, velikom posje\u0107eno\u0161\u0107u i s dobrim reakcijama publike. Me\u0111utim, bez edukacije mladih talenta ni\u0161ta od navedenog nije dovoljno. U tom smislu mi smo crna rupa u regionu u kojem animacija postaje sve popularnija, sa uspostavljenim studijskim programima, etabliranim festivalima, i scenom koja se uveliko razvija.<\/p>\n

Jeste li zadovoljni\u00a0 statusom animiranog filma u svijetu uop\u0161te i u kulturi generalno? O\u010dekujete li da \u0107e vam ova nagrada biti preporuka za budu\u0107e projekte?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Animacija je poseban umjetni\u010dki izraz, naro\u010dito kada se radi o kratkoj umjetni\u010dkoj animaciji. Ona se koristi filmskim jezikom, ali njene mogu\u0107nosti prevazilaze mogu\u0107nosti filma, to jest otvaraju se u novom pravcu. Ona zauzima prostor izme\u0111u crte\u017ea i filma, koji ni jedna od ove dvije discipline pojedina\u010dno ne mo\u017ee da obuhvati. Kako raste usredsre\u0111enost savremenog \u010dovjeka na vizuelnu kulturu, tako raste zna\u010daj animacije. Vjerujem da autorska animacija ima budu\u0107nost pred sobom, uprkos izazovima koji se ti\u010du novih tehnologija koje su\u0161tinski mijenjaju na\u010din na koji stvaramo vizuelne sadr\u017eaje. \u0160to se ti\u010de nagrade ona ve\u0107 ima pozitivne efekte za \u017eivot filma. Takva referenca na samoj premijeri preporu\u010duje ga, pa selektori ozbiljnih svjetskih festivala tra\u017ee da ga pogledaju. Nadam se da \u0107e ova vrsta vidljivosti pomo\u0107i da \u201eUro\u0161\u201c do\u0111e do publike, \u0161to je najva\u017enija stvar. Svi pravimo filmove da bi bili gledani, a za kratki animirani film ne postoji ozbiljnije interesovanje televizija ili bioskopa, pa oni zavise od prikazivanja na filmskim festivalima.<\/p>\n

Mo\u017eete li sad, nakon svjetske premijere u Zagrebu, najaviti kada i gdje \u0107e \u201eUro\u0161\u201c pred o\u010di doma\u0107e publike?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Film \u0107e uskoro imati televizijsku premijeru na RTCG. To prikazivanje moralo je sa\u010dekati svjetsku festivalsku premiijeru. Premijera za doma\u0107u publiku \u0107e biti novo iskustvo jer je Uro\u0161 To\u0161kovi\u0107 njoj najpoznatiji, i bi\u0107e interesantno \u010duti reakcije.<\/p>\n

\"Kadar<\/p>\n

Na \u010demu jo\u0161 trenutno radite i \u0161to imate u planu vezano za budu\u0107e projekte?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

Uskoro zavr\u0161avam dokumentarni film \u201eBurna bre\u017eina\u201c, koji je unekoliko sli\u010dan filmu \u201eUro\u0161\u201c jer tako\u0111e tretira asketski \u017eivot jedne neobi\u010dne li\u010dnosti. U pitanju je isku\u0161enik Goran koji \u017eivi na ostrvu brinu\u0107i se o maloj kamenoj crkvi, i ne odstupa \u010dak ni zimi, uprkos udarima vjetrova koji nanose velike talase sa otvorenog mora. Producent filma je Miljan Vu\u010deli\u0107, a direktor fotografije Ivan \u010cojba\u0161i\u0107. Radim i na novom animiranom projektu radnog imena \u201eRajsfer\u0161lus\u201c koji je dobio podr\u0161ku Filmskog centra Crne Gore. Pri\u010da filma inspirisana je sugestibilnim zvu\u010dnim predlo\u0161kom koji je komponovao muzi\u010dar i producent filma Nemanja Popovi\u0107 kao svojevrsni muzi\u010dki ekvivalent Ror\u0161ahove mrlje. U odnosu na impresije o zvuku razli\u010ditih ispitanika, kristali\u0161e se jedna pri\u010da koja se doti\u010de teme simulakruma, nestalnosti ljudske percepcije, virtuelizacije stvarnosti i propagande, sa referencama na Platonovu alegoriju o pe\u0107ini i starogr\u010dke mitove o silasku u Hadovo cartstvo. U odnosu na zvuk radim animaciju u analognim tehnikama, nadam se bez digitalnih intervencija. Rije\u010d o vrlo otvorenom procesu, pa \u0107emo tek vidjeti gdje \u0107e nas povesti.<\/p>\n

Kad ve\u0107 spominjete da ste u komunikaciji s mladima, vidite li i kod njih poja\u010dan interes za animaciju nakon \u0161to je va\u0161 kratki film postigao uspjeh? Kada vide vas da crtate rukom, zaintrigira li to njih da se malo odmaknu od digitalnog svijeta i nacrtaju ne\u0161to svojeru\u010dno?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n

U procesu stvaranja filma \u201eUro\u0161\u201c, sam materijal je dosta uticao na scene i cjelokupnu pri\u010du. Kada radite rukom, otvaraju se nove mogu\u0107nosti u smislu pravca u kojem crte\u017e mo\u017ee da se \u201erazvija\u201c. Dinami\u010dan odnos izme\u0111u autora i materijala koji koristi je ne\u0161to izuzetno va\u017eno, \u010dega nema u digitalnim tehnikama. Vjerujem da to ne mo\u017ee tek tako da nestane ni kod novih generacija. Na \u201eReanimaciji\u201c smo ove godine organizovali i jednu radionicu participativne \u201estop-motion\u201c animacije za mlade. U pitanju je bila upravo animacija crte\u017ea na papiru. Ve\u0107ina se s tim susrela po prvi put, ali po reakcijama je bilo jasno da ta tehnika budi interesovanje i poriv da se u\u0111e u eksperiment.<\/p>\n

Napomena: Intervju je portalu PCNEN ustupio Filmski centar Crne Gore<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kapitalan je uspjeh trijumfovati na jednom od najpresti\u017enijih festivala animiranog filma, u \u017eestokoj konkurenciji od blizu hiljadu kandidata, a ako ste pritom crtali rukom odnosno radili analogno, u dana\u0161nje doba digitalizacije i vje\u0161ta\u010dke inteligencije, rije\u010d je o zaista pa\u017enje vrijednom umjetni\u010dkom djelu. Upravo to je (u ovom slu\u010daju i doslovno) po\u0161lo za rukom crnogorskom autoru Matu Uljarevi\u0107u, koji je na 35. \u201eAnimafestu\u201c u Zagrebu, po\u010detkom juna, osvojio nagradu \u201eZlatko Grgi\u0107\u201c za kratki animirani film \u201eUro\u0161\u201c<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":433395,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-433392","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/433392","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=433392"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/433392\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":433399,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/433392\/revisions\/433399"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/433395"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=433392"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=433392"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=433392"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}