{"id":431674,"date":"2025-06-05T05:40:14","date_gmt":"2025-06-05T03:40:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=431674"},"modified":"2025-06-05T05:40:14","modified_gmt":"2025-06-05T03:40:14","slug":"tko-to-tamo-gleda-kad-nadzorna-i-skrivena-kamera-postanu-film","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/06\/05\/tko-to-tamo-gleda-kad-nadzorna-i-skrivena-kamera-postanu-film\/","title":{"rendered":"Tko to tamo gleda? Kad nadzorna i skrivena kamera postanu film"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Antonela Soleni\u010dki<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Postoje ljudi koji vole kamere, a i kamere vole njih. Meni kamere naj\u010de\u0161\u0107e stvaraju nelagodu; javi mi se neki smije\u0161ni poriv da ispravim le\u0111a ili provjerim cif na hla\u010dama. Kad vidim nadzorne kamere, pomislim da sam ne\u0161to skrivila, \u010dak i kad znam da nisam. Mo\u017eda zabacim kosu, isplazim jezik ili se nespretno nasmije\u0161im, kao da kameri moram opravdati svoju prisutnost. Ta neobi\u010dna mje\u0161avina infantilnog impulsa i odrasle svijesti o pogledu mo\u017eda najbolje opisuje dana\u0161nji re\u017eim nadzora. Kamere su posvuda \u2013 na ulicama, parkirali\u0161tima, u du\u0107anima, na na\u0161im mobitelima, na fasadi mojih susjeda \u2013 i gotovo da vi\u0161e ne znamo gledamo li mi njih ili one nas.<\/p>\n

U nekom trenutku postajemo svjesno nesvjesni_e njihove prisutnosti \u2013 na\u0161a se po\u010detna nelagoda pretvara u indiferentnost, otupjelost, u naviku. Umorni_e od stalnog promatranja, kao da postajemo suu\u010desnici_e u tom tihom, neprekidnom gledanju.<\/p>\n

Filmska ve\u010der koja je u zagreba\u010dkoj MaMi odr\u017eana kao dio programa Kriti\u010dka dramaturgija: Izvan kontrole djelovala je kao rijetka vje\u017eba pa\u017eljivog gledanja. Selekcija Sun\u010dice Ane Veldi\u0107 okupila je \u010detiri filma koja destabiliziraju gledateljski osje\u0107aj sigurnosti: Osoba (Sun\u010dica Ana Veldi\u0107, 2020., 9\u2019), Autofocus (Boris Poljak, 2013., 28\u2019), Naya (Sebastien Mulder, 2021., 25\u2019) i Incident (Bill Morrison, 2023., 30\u2019).<\/p>\n

Svaki od njih istra\u017euje ulogu kamere izvan polja estetike \u2013 kameru kao sredstvo kontrole, nadzora, ali i kao potencijalno sredstvo otpora. Filmovi isprva ne odaju dojam umjetni\u010dke ambicije, ali su sna\u017eno obilje\u017eeni autorskim pristupom koji se prvenstveno o\u010dituje na dramatur\u0161koj i eti\u010dkoj razini.<\/p>\n

Ve\u010der je otvorio film Osoba Sun\u010dice Ane Veldi\u0107, snimljen tijekom pandemije bolesti COVID-19, na hrvatskoj obali. U vakuumu svakodnevice lockdowna, redateljica s kamerom u ruci izlazi snimati krajolik koji je napokon oslobo\u0111en ljudske prisutnosti. No umjesto o\u010dekivanog mira, pogled joj privu\u010de ne\u0161to \u0161to \u201ene pripada\u201d toj ti\u0161ini \u2013 pokret, silueta, mogu\u0107e tijelo, osoba. Gotovo nesvjesno, Veldi\u0107 se pretvara u voajerku, promatra\u010dicu \u017eene koja \u0161eta rivom.<\/p>\n

Naracija filma odvija se \u0161aptom. Autorica kao da se \u017eeli sakriti u vlastitom djelu, no svejedno s dozom humora komentira vi\u0111eno, balansiraju\u0107i izme\u0111u znati\u017eelje i stida. Njezini komentari upu\u0107uju na to da gledanje nije neutralno, ve\u0107 duboko osobno i potencijalno problemati\u010dno. Kamera tako ne djeluje kao autoritet ili tehnologija nadzora, ve\u0107 kao nesiguran subjekt koji poku\u0161ava razumjeti vlastiti pogled, njegovu granicu, eti\u010dnost. Film istra\u017euje \u0161to zna\u010di biti gledan_a i vi\u0111en_a, osobito u vremenu kada \u010dak i nenamjerno snimljeni trenuci \u2013 oni nastali iz znati\u017eelje, dosade, kontemplacije \u2013 mogu zavr\u0161iti u javnoj sferi i postati predmet analize i interpretacije. Tko ima pravo zadr\u017eati svoju nevidljivost? I u kojoj je mjeri svaki pogled ve\u0107 \u010din interpretacije? Osoba suptilno upu\u0107uje na to da se danas ne snima samo da bi se dokumentiralo, ve\u0107 da bi se razumjelo \u2013 i sebe i drugoga \u2013 kao i na to da se u tom poku\u0161aju razumijevanja granice izme\u0111u privatnog i javnog lako bri\u0161u.<\/p>\n

Sljede\u0107i film, Autofocus Borisa Poljaka, film je u kojem iz daljine promatramo crkvicu sv. Nikole. Film je formalno suzdr\u017ean, a stati\u010dna kamera bilje\u017ei niz tipi\u010dnih turisti\u010dkih, ali iz konteksta izvu\u010denih situacija: fotografiranje selfija, prosidbe, natezanja oko zajedni\u010dke obiteljske fotografije, pa i (do neke mjere) diskretno pi\u0161anje u grmlju. Sve se to odvija bez naracije i s minimalnim dijalogom \u2013 kao da je prostor izgubio glas, a kamera ostala jedina svjedokinja.<\/p>\n

Ono \u0161to u stvarnosti djeluje banalno, ovdje postaje gotovo koreografirana predstava. Film suptilno postavlja pitanje: tko sve vidi ono \u0161to ne \u017eelimo da bude vi\u0111eno? Ili, preciznije, \u0161to se dogodi kada ono svakodnevno, privatno i nepromi\u0161ljeno postane materijal za tu\u0111e gledanje i interpretaciju? Poznati prizori \u2013 kle\u010danje s fotoaparatom pred nesuradljivim djetetom, natjeravanje partnera_ice da nas uhvati iz \u201edobrog kuta\u201c i tra\u017eenje zaklona u grmlju \u2013 razotkrivaju paradoks: istovremeno prepoznajemo vlastiti postupak i osu\u0111ujemo ga. Smijemo se, ali s dozom nelagode, jer znamo da smo i sami_e nekad bili_e dijelom tog istog nesvjesnog spektakla.<\/p>\n

Poljakova kamera dijeli svojevrsnu okrutnost sa sustavima nadzora, ali bez vidljivih posljedica za one koje promatra \u2013 ona ih jednostavno, tiho i potajno snima. Ovdje je voajer_istica, gledatelj_ica sam_a. Film ne iznosi konkretan stav, ali nas tjera da preispitamo vlastitu poziciju: za\u0161to gledamo, \u0161to gledamo i imamo li pravo to gledati? Autofocus je tako manje film o drugima, a vi\u0161e film o nama samima \u2013 o na\u0161em pogledu, na\u0161oj znati\u017eelji i na\u0161oj ulozi u re\u017eimu nevidljivog nadzora koji se vi\u0161e ne do\u017eivljava kao nadzor, ve\u0107 kao zabava.<\/p>\n

Film Naya: Divljina u fokusu nizozemskog redatelja Sebastiena Muldera donosi sasvim druga\u010diji emocionalni registar. Gotovo u cijelosti sastavljen od snimki lova\u010dkih nadzornih kamera, film prati nevjerojatan put vu\u010dice Naye od isto\u010dne Njema\u010dke do Belgije. Naya je postala prva vu\u010dica u Belgiji nakon vi\u0161e od stotinu godina, a time i medijska senzacija \u2013 simbol povratka divljine i prirodne ravnote\u017ee. Po dolasku je \u201euhva\u0107ena\u201c i pu\u0161tena u \u0161umu, svoje stani\u0161te, ali i prostor nadzora i kontrole. Mediji su s nestrpljenjem i\u0161\u010dekivali parenje koje bi zaokru\u017eilo narativ, \u010dime je Naya bez pristanka pretvorena u protagonistkinju reality showa. Da je rije\u010d o \u010dovjeku, to bi bilo uznemiruju\u0107e \u2013 a ovako je to obi\u010dan \u201edokumentarac o prirodi\u201c. No Naya u kona\u010dnici nije isporu\u010dila o\u010dekivani zaplet, ve\u0107 je odabrala nestati iz kadra.<\/p>\n

Film Naya postavlja pitanje o nadzoru koji proizvodi pri\u010du, ali skriva ruku koja je tu pri\u010du omogu\u0107ila. U svijetu u kojem promatranje nije odvojeno od kontrole, \u010dak i divljina prestaje biti prostor slobode \u2013 ona je ve\u0107 ukro\u0107ena na\u0161im pogledom.<\/p>\n

Incident Billa Morrisona rekonstruira stvaran slu\u010daj policijskog nasilja \u2013 ubojstvo Haritha Augustusa u Chicagu 2018. \u2013 koriste\u0107i isklju\u010divo arhivske snimke s nadzornih i policijskih kamera. Film funkcionira kao forenzi\u010dki esej, potresan i precizan, u potpunosti odbacuju\u0107i ideju o kameri kao neutralnoj promatra\u010dici. Dijelovi su li\u0161eni zvuka, bez naracije i autorskog komentara; Morrison ne nudi zaklju\u010dke niti moralizira. Umjesto toga, pa\u017eljivo raspore\u0111ene snimke i minimalisti\u010dka obja\u0161njenja otvaraju prostor u kojem gledatelj_ica sam_a svjedo\u010di istini. Dvije naracije \u2013 slu\u017ebena verzija policije i brutalna stvarnost zabilje\u017eena kamerama \u2013 suprotstavljene su bez komentara, ali s jasnom porukom. Policajac koji je pucao nije suspendiran zbog ubojstva, ve\u0107 zato \u0161to nije aktivirao svoju policijsku kameru. Kamera u tom kontekstu nije sredstvo istine, nego instrument kontrole \u2013 i kad zaka\u017ee, sustav se ljulja. Morrisonovo klju\u010dno pitanje nije samo \u0161to kamera vidi, ve\u0107 koga kamere \u0161tite, a koga izdaju?<\/p>\n

U njegovim rukama monta\u017ea postaje politi\u010dki \u010din: vra\u0107a slike iz nadzornog aparata natrag u javnu i dru\u0161tvenu sferu, izvan kapitalisti\u010dke logike akumulacije i skrivanja. Incident je vizualni vid otpora \u2013 podsjetnik da snimka mo\u017ee biti oru\u017eje, ali i dokaz, i da ono \u0161to gledamo uvijek govori i o nama kao promatra\u010dima_cama.<\/p>\n

U razgovoru nakon projekcija, selektorica Sun\u010dica Ana Veldi\u0107 i novinarka Izabela \u0160egedin otvorile su klju\u010dno pitanje: \u0161to zna\u010di gledati ono \u0161to nije namijenjeno gledanju? Jesmo li tada svjedoci_kinje, promatra\u010di_ce ili suu\u010desnici_e? U eri u kojoj je voajerizam postao temeljna komponenta dru\u0161tva, a pogled roba na tr\u017ei\u0161tu pa\u017enje, kamera vi\u0161e nije samo alat \u2013 ona oblikuje i stvarnost i moralnu poziciju gledatelja_ice.<\/p>\n

Jesmo li svjesni tu\u0111eg pogleda? Mo\u017eemo li istovremeno biti objekt i subjekt promatranja? Jesmo li slobodni_e promatra\u010di_ice ili samo figure u koreografiji kontrole? Tu se, neizbje\u017eno, otvorio prostor za tzv. mu\u0161ki pogled (eng. male gaze) \u2013 pogled koji nije li\u0161en mo\u0107i. On ne otvara samo pitanje o tome tko gleda ve\u0107 i kako, iz koje pozicije i s kojim posljedicama. U kontekstu prikazanih filmova, gledati odozdo ili biti iza objektiva ne zna\u010di biti oslobo\u0111en_a dinamike mo\u0107i \u2013 ponekad se ta dinamika samo preslo\u017ei ili, jo\u0161 perfidnije, prikrije.<\/p>\n

Hodaju\u0107i Zagrebom, odjednom vi\u0161e ne mogu ne primijetiti sve te kamere koje sam prije ignorirala \u2013 iako sam znala da su tu: u tramvajima, na kri\u017eanjima, na zgradama, iznad ulaza s natpisima: \u201eObjekt je pod video nadzorom\u201d. Pitam se rade li te kamere uop\u0107e. A ako rade \u2013 rade li svoj posao, i za koga to\u010dno?<\/p>\n

Ono u \u0161to sam sigurna jest da meni kamere, na\u017ealost, ulijevaju vi\u0161e nemira nego sigurnosti. U ovoj kroni\u010dno nadgledanoj civilizaciji, mo\u017eda se sve svodi na najjednostavniji zaklju\u010dak: Ako nas neprestano gledaju, mo\u017eda bismo i mi trebali pa\u017eljivije gledati \u2013 ne samo u kamere nego i u ono \u0161to propu\u0161tamo dok gledamo u njih.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Antonela Soleni\u010dki Postoje ljudi koji vole kamere, a i kamere vole njih. Meni kamere naj\u010de\u0161\u0107e stvaraju nelagodu; javi mi se neki smije\u0161ni poriv da ispravim le\u0111a ili provjerim cif na hla\u010dama. Kad vidim nadzorne kamere, pomislim da sam ne\u0161to skrivila, \u010dak i kad znam da nisam. Mo\u017eda zabacim kosu, isplazim jezik ili se nespretno […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":412867,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-431674","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431674","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=431674"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431674\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":431677,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431674\/revisions\/431677"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/412867"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=431674"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=431674"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=431674"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}