{"id":431606,"date":"2025-06-04T06:17:27","date_gmt":"2025-06-04T04:17:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=431606"},"modified":"2025-06-04T06:17:27","modified_gmt":"2025-06-04T04:17:27","slug":"trg-nebeskog-mita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/06\/04\/trg-nebeskog-mita\/","title":{"rendered":"Trg nebeskog mita"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marin Prvan<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U svom bestseleru iz 1992. \u201cKraj povijesti i posljednji \u010dovjek\u201d Francis Fukuyama je ustvrdio kako je slom komunizma ozna\u010dio kraj ideolo\u0161ke evolucije, pri \u010demu se liberalna demokracija nametnula kao kona\u010dni oblik dru\u0161tvene organizacije. Ipak, 32 godine kasnije, politolog i filozof nije vi\u0161e tako uvjeren u svoje prognoze. \u201cUvjerljiva pobjeda Donalda Trumpa (\u2026) govori o tome da ameri\u010dki bira\u010di odlu\u010dno odbacuju liberalizam\u201d, primijetio je u svojoj pro\u0161logodi\u0161njoj kolumni u Financial Timesu.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, (ameri\u010dku) liberalnu demokraciju ubrzano odbacuje i ostatak svijeta. Naime, prema Indeksu percepcije demokracije za 2025. godinu, Sjedinjene Dr\u017eave su postale op\u0107enito nepopularne, u\u0161av\u0161i \u010dak u negativni teritorij. S druge strane, Kina bilje\u017ei stabilan rast i prvi put je pretekla SAD, bilje\u017ee\u0107i uglavnom pozitivnu percepciju u svim regijama osim (isto\u010dne) Europe. Rusija je jo\u0161 uvijek (donekle) nepopularnija od SAD-a, iako se i njezin imid\u017e pobolj\u0161ava.<\/p>\n

Dodu\u0161e, tko zna bi li danas sve omiljenija velika sila to postala da se 4. lipnja 1989. na pekin\u0161kom trgu Tiananmen nije uspjela othrvati upornim nasrtajima spomenute liberalne demokracije. Znate ono kada su se studentski aktivisti tamo okupili tra\u017ee\u0107i slobodu i demokraciju, hrabro prkose\u0107i represivnoj Komunisti\u010dkoj partiji Kine (KPK) \u010diji su tenkovi onda zapucali na sve \u0161to se kretalo, pobiv\u0161i tisu\u0107e ljudi, zbog \u010dega gra\u0111ane slobodnog svijeta i dan-danas pro\u0111e jeza kad se suo\u010de sa slavnom slikom \u201c\u010dovjeka pred tenkom\u201d? Osim \u0161to je takvo uvrije\u017eeno zapadnja\u010dko (pre)liberalno tuma\u010denje \u201cmasakra na Tiananmenu\u201d otprilike jednako daleko od istine kao Fukuyamina snovi\u0111enja.<\/p>\n

Realnija slika doga\u0111aja \u2013 kao \u0161to to obi\u010dno biva \u2013 mnogo je slo\u017eenija; posebno zato \u0161to su se odvijali u Zeitgeistu intenzivnih geopoliti\u010dkih previranja. Bilo je to razdoblje jo\u0161 uvijek nerije\u0161enih dru\u0161tvenih podjela u Kini, koje su se protezale od kulturne revolucije do politike \u201creformi i otvaranja\u201d, kada je KPK krenuo putem kombiniranja planskog gospodarstva s tr\u017ei\u0161nim kako bi, rije\u010dima Denga Xiaopinga, \u201coslobodio proizvodne snage i ubrzao gospodarski rast\u201d te tako omogu\u0107io kineskom narodu da jednog dana postigne zajedni\u010dki prosperitet.<\/p>\n

\u201cPolitika otvorenih vrata\u201d omogu\u0107ila je stranim tvrtkama ulaganje u Kinu i ostvarivanje velikih profita od jeftine radne snage. Kako je kriti\u010dar ovog modela Mao i o\u010dekivao, takve politike iznjedrile su i klasu kapitalista koji su promovirali novu bur\u017eoasku ideologiju i poticali neprijateljstvo prema socijalizmu. Paralelno s tim, dio dru\u0161tva \u2013 uglavnom studenti i intelektualci \u2013 usmjerio je pogled prema Sjedinjenim Dr\u017eavama, te\u017ee\u0107i uvozu tog (tada) privla\u010dnog politi\u010dkog modela u Kinu.<\/p>\n

Liu Xiaobo, jedan od najglasnijih aktivista tijekom prosvjeda na Tiananmenu \u2013 kasnije dobitnik Nobelove nagrade za mir \u2013 otvoreno je iznosio takve prokolonijalisti\u010dke fantazije u intervjuu iz 1988., rekav\u0161i da \u201codabrati zapadnja\u0161tvo zna\u010di odabrati biti \u010dovjek\u201d. \u201cHong Kongu je trebalo 100 godina da postane ono \u0161to jest. S obzirom na veli\u010dinu Kine, sigurno bi joj trebalo 300 godina kolonizacije da postane ono \u0161to je Hong Kong danas. \u010cak sumnjam da bi 300 godina bilo dovoljno\u201d, zaklju\u010dio je.<\/p>\n

Prva iskra otvorene pobune planula je kada je 15. travnja 1989. Hu Yaobang, biv\u0161i generalni tajnik KPK-a i jedan od radikalnijih zagovornika doktrine \u0161oka, umro od sr\u010danog udara. Studenti su danima oplakivali njegovu smrt, odr\u017eavaju\u0107i skupove u njegovu \u010dast, koji su se polako (naizgled) razvili u prosvjede za daljnje ekonomske i politi\u010dke reforme. Zahtjevi su se na po\u010detku uglavnom odnosili na politiku cijena, inflaciju i korupciju unutar Partije. Naime, ukidanje kontrole cijena dovelo je do pove\u0107anja tro\u0161kova \u017eivota za stanovnike urbanih podru\u010dja, \u010dije pla\u0107e nisu pratile inflaciju, koja je dosegla zabrinjavaju\u0107ih 18 posto. Upravo se zbog toga zna\u010dajan broj ljudi pridru\u017eio studentskim prosvjedima.<\/p>\n

Me\u0111utim, op\u0107e raspolo\u017eenje nacije nije bilo prokapitalisti\u010dko. Iako su nezaposlenost i gra\u0111ansko nezadovoljstvo naglo porasli u prolje\u0107e 1989., ve\u0107ina stanovnika gradova u listopadu 1988. (54 posto) smatrala je da tr\u017ei\u0161na reforma ide \u201cprebrzo\u201d. U me\u0111uvremenu, javna potra\u017enja za liberalno-demokratskim idejama poput slobode govora i tiska nikada nije prema\u0161ila 33 posto, \u010dak ni u svibnju 1989. Paradoksalno, da su odr\u017eani slobodni izbori, konzervativni antireformski kandidati vjerojatno bi pobijedili, a Kina bi se vratila centralno planiranom sustavu u kojem su urbani stanovnici u\u017eivali mre\u017eu socijalne sigurnosti od kolijevke pa do groba.<\/p>\n

Klasne podjele su svakako bile o\u010dite i me\u0111u prosvjednicima na pekin\u0161kom trgu Tiananmen, koji se ispostavio kao centralna lokacija prosvjeda. Iako su \u017eeljeli masovnost i podr\u0161ku, studenti su svisoka gledali na gradske radnike. Njihovi vo\u0111e inzistirali su da se proletarijat dr\u017ei podalje od sredi\u0161njeg dijela trga kako bi demokratski pokret ostao \u201c\u010dist\u201d.<\/p>\n

U intervjuu za New York Times Wang Dan, jedan od istaknutijih studentskih vo\u0111a, otvoreno je izjavio da pokret jo\u0161 nije spreman za sudjelovanje radnika. Prema njegovim rije\u010dima: \u201cDemokraciju prvo moraju apsorbirati studenti i intelektualci prije nego \u0161to se mo\u017ee pro\u0161iriti na druge.\u201d Dodao je da je \u201cte\u017enja za bogatstvom dio poticaja za demokraciju\u201d.<\/p>\n

Politi\u010dki ekonomist Li Minqi, u svojoj kasnijoj refleksiji prosvjeda, izrazio je sli\u010dan op\u0107i prezir prema radnicima: \u201cKao student ekonomije, nisam mogao ne osjetiti duboku ironiju. S jedne strane, ti su radnici bili ljudi koje smo smatrali pasivnima, poslu\u0161nima, neukima, lijenima i glupima. Pa ipak, sada su nas podr\u017eali. S druge strane, samo nekoliko tjedana prije, odu\u0161evljeno smo zagovarali programe \u2018reformi\u2019 koji bi zatvorili sve dr\u017eavne tvornice i ostavili radnike nezaposlenima. Pitao sam se: znaju li ti radnici doista koga podr\u017eavaju?\u201d<\/p>\n

I premda sudjelovanje radnika u prosvjedima nije bilo bezna\u010dajno, pravi politi\u010dki karakter pokreta \u2013 kao i uvijek \u2013 nije bio odre\u0111en individualnim ideologijama sudionika ve\u0107 njegovim vodstvom. Upravo su studentski prosvjednici sa svojom prozapadnom orijentacijom, transparentima napisanim na engleskom jeziku i vapajima za bur\u017eoaskom demokracijom dobili najvi\u0161e me\u0111unarodne medijske pozornosti i resursa.<\/p>\n

S vremenom su se studentske akcije i zahtjevi radikalizirali, dobrim dijelom zbog toga \u0161to je vlast na prosvjede reagirala blago i oprezno. Sredinom svibnja, studentski vo\u0111e organizirali su masovne \u0161trajkove gla\u0111u koji su se poklopili s posjetom Mihaila Gorba\u010dova, \u0161to je sprije\u010dilo vladu da do\u010deka Sovjete na Tiananmenu. Prosvjednici su paralizirali grad pozivaju\u0107i na raspu\u0161tanje KPK-a, pa \u010dak i na krvoproli\u0107e. Chai Ling, koju se smatralo \u201cvrhovnom zapovjednicom\u201d trga, rekla je novinaru BBC-ja: \u201cStudenti me stalno pitaju: \u2018\u0160to bismo trebali u\u010diniti sljede\u0107e?\u2019 (\u2026) Osje\u0107am se tako tu\u017eno, jer kako im mogu re\u0107i da se zapravo nadamo krvoproli\u0107u, trenutku kada vlada ne\u0107e imati izbora nego bezobrazno izmasakrirati ljude. Tek kada trg bude prekriven krvlju, kineski \u0107e narod otvoriti o\u010di.\u201d<\/p>\n

Ina\u010de, Chai je i prije intervjua imala osiguranu vizu za SAD u sklopu CIA-ine operacije \u017duta ptica, koja je trebala pomo\u0107i stotinama studentskih disidenata da izbjegnu hap\u0161enje i napuste Kinu. Dakle, ona ne bi prisustvovala krvoproli\u0107u na koje je pozivala. Me\u0111utim, dobila je po\u010dasnu diplomu iz politologije na Princetonu i posao.<\/p>\n

Sve do tada je reakcija vlade na demonstracije bila izrazito suzdr\u017eana. Mnogi prosvjednici i vojnici bili su \u010dak u dobrim odnosima, dijelili hranu i pjevali zajedno. No, bilo je jasno da bi, bez odlu\u010dne akcije, prosvjedi mogli eskalirati, mo\u017eda i u gra\u0111anski rat. Stoga je KPK naredio vojsci da milom ili silom otjera prosvjednike s trga. A onda je do\u0161ao 4. lipnja.<\/p>\n

Uskoro se pojavljuje senzacionalisti\u010dki narativ zapadnih medija o \u201cpokolju\u201d u kojem navodni iskazi o\u010devidaca govore o studentima koji su se uhvatili za ruke, ali su ih vi\u0161e puta pregazila vojna vozila, o posmrtnim ostacima prosvjednika koji su spaljeni pa isprani u odvode ili o studentima koji su molili za \u017eivot, ali su ih vojnici nabadali na bajunete. Neki zapadni izvje\u0161taji procjenjivali su da je ubijeno \u010dak deset tisu\u0107a ljudi. Ali na Tiananmenu se nije dogodilo ni\u0161ta sli\u010dno. Ve\u0107ina prosvjednika na trgu se razi\u0161la prije dolaska oklopni\u0161tva, a oni koji su ostali mirno su oti\u0161li nakon pregovora sa snagama reda. Studentski vo\u0111a Feng Congde u razgovoru s kolegama zaklju\u010dio je da ih ve\u0107ina \u017eeli napustiti trg. \u201cStoga sam objavio odluku o odlasku\u201d, proglasio je.<\/p>\n

Diplomatska depe\u0161a SAD-a koja je procurila u javnost potvr\u0111uje da na trgu nije bilo krvoproli\u0107a. \u201cOni (studentski prosvjednici) nekoliko su puta mogli u\u0107i i iza\u0107i s trga i vojnici ih nisu uznemiravali. Ostav\u0161i sa studentima kod Spomenika narodnim herojima do kona\u010dnog povla\u010denja, diplomat je rekao da nije bilo masovnih pucnjava na studente na trgu ili kod spomenika.\u201d<\/p>\n

Dopisnik CBS-a je napisao: \u201cNismo vidjeli tijela, ozlije\u0111ene ljude, kola hitne pomo\u0107i ili medicinsko osoblje \u2013 ukratko, ni\u0161ta \u0161to bi \u010dak i sugeriralo, a kamoli dokazalo, da se na tom mjestu nedavno dogodio \u2018masakr\u2019.\u201d Sli\u010dno tome novinar Washington Posta je ustvrdio: \u201cKoliko se mo\u017ee utvrditi iz dostupnih dokaza, nitko nije poginuo te no\u0107i na trgu Tiananmen.\u201d<\/p>\n

Ipak, uli\u010dne borbe su se dogodile u no\u0107i 3. lipnja u drugim dijelovima Pekinga, mada pod druga\u010dijim okolnostima. Radnici i civili su molotovljevim koktelima napali kamione s vojnicima, \u0161to je bilo neo\u010dekivano zbog trenuta\u010dne nesta\u0161ice benzina. Vojnici koji su uspjeli pobje\u0107i iz zapaljenih autobusa pretu\u010deni su nasmrt, a tenkovi su zapaljeni dok su ljudi jo\u0161 bili u njima. Neki vojnici, od kojih su mnogi bili nenaoru\u017eani, su lin\u010dovani.<\/p>\n

Wall Street Journal je tada izvijestio: \u201cDeseci vojnika izvu\u010deni su iz kamiona, te\u0161ko pretu\u010deni i ostavljeni da umru. Na raskri\u017eju zapadno od trga tijelo mladog vojnika, koji je nasmrt pretu\u010den, skinuto je do gola i obje\u0161eno o autobus. Le\u0161 drugog vojnika obje\u0161en je na raskri\u017eju isto\u010dno od trga.\u201d David Aikman, tada \u0161ef pekin\u0161kog dopisni\u0161tva magazina Time, prisje\u0107a se: \u201cNa nekim mjestima vojnici su bili gotovo goli, bijesni gra\u0111ani su ih progonili i udarali. Drugi ozlije\u0111eni vojnici imali su pote\u0161ko\u0107a da do\u0111u do bolnica jer je rulja ispuhivala ili bu\u0161ila gume vojnih kola hitne pomo\u0107i.\u201d Washington Post je pisao da su \u201cdemonstranti napali vojnike koji nisu odgovorili\u201d. Tako\u0111er, \u201ckamenovali\u201d su ih, \u201ctukli motkama\u201d i \u201cbacali molotovljeve koktele na kamione, autobuse, pa \u010dak i oklopne transportere\u201d. \u201cZra\u010dne snimke po\u017eara i stupova dima sna\u017eno su potkrijepile argumente kineske vlade da su vojnici bili \u017ertve, a ne krvnici. Druge scene prikazuju le\u0161eve vojnika i demonstrante kako skidaju automatske pu\u0161ke s vojnika koji se ne opiru\u201d, izvijestio je WP.<\/p>\n

Prema slu\u017ebenim podacima Pekinga, u sukobima je ubijena 241 osoba, od \u010dega su 202 prosvjednici, \u0161to je potvrdila organizacija Majke Tiananmena.<\/p>\n

\u010cak je i pri\u010da o \u201c\u010dovjeku pred tenkom\u201d, odnosno o kontekstu u kojem je nastala fotografija koja je postala simbol incidenta, ne\u0161to druga\u010dija nego \u0161to je se obi\u010dava tuma\u010diti na liberalnom Zapadu. Naime, snimljena je ujutro 5. lipnja, kada su tenkovi zapravo napu\u0161tali trg. \u010covjek se \u010dak uspeo na tenk i razgovarao s voza\u010dem prije nego \u0161to ga je kona\u010dno odvukla skupina civila. Ustvari, i Jeff Widener, autor legendarne fotografije svjedo\u010dio je da je rulja divljala dvije no\u0107i prije, napav\u0161i \u010dak i njega. \u201cDobio sam udarac u lice i pogledao dolje, a fotoaparat mi je bio razbijen. Objektivi su bili otkinuti, krvario sam posvuda\u201d, ispri\u010dao je. Tako\u0111er je vidio nenaoru\u017eanog vojnika kako se predaje, ali ga je rulja pretukla.<\/p>\n

Hou Dejian, jedan od studentskih organizatora, rekao je da je ostao na trgu do posljednjeg trenutka 4. lipnja i da nije vidio nikakvu pucnjavu ili ubojstva nenaoru\u017eanih studenata. \u201cNeprestano sam razmi\u0161ljao: Ho\u0107emo li koristiti la\u017ei (\u2026) kako bismo zadovoljili svoju potrebu da iskalimo bijes?\u201d, rekao je pred kamerom. Liu Xiaobo potvrdio je njegove tvrdnje, isti\u010du\u0107i da je izno\u0161enje istine \u201c\u0161tetno\u201d za Dejianov \u201cugled\u201d, jer su \u201cmnogi ljudi koji su pobjegli govorili da je Tiananmen prekriven krvlju\u201d i \u201csli\u010dne budala\u0161tine\u201d.<\/p>\n

O mitu da se kineskom narodu govori da se \u201cni\u0161ta nije dogodilo na Tiananmenu\u201d pisala je i Sheryl WuDunn iz NY Timesa: \u201cOno \u0161to je bilo izvanredno je ne samo to da je prosvjed odr\u017ean, ve\u0107 i to da ga je vlada gotovo u cijelosti prenosila na televiziji, o\u010dito kao ustupak studentskom zahtjevu.\u201d Tako\u0111er, postoji dokumentarac o tom doga\u0111aju koji je emitiran na kineskoj nacionalnoj televiziji.<\/p>\n

Dakako, nasilne epizode vezane za doga\u0111aje oko Tiananmena su tragedija i u Kini ih se tako i tuma\u010di, ali treba ih prepoznati kao dio slo\u017eenosti nacije koja se poku\u0161ava izdignuti iz \u201c100 godina poni\u017eenja\u201d i uspostaviti vlastiti suverenitet. Na\u017ealost, za zapadne imperijaliste postmaovske reforme nisu bile dovoljne; \u017eeljeli su neograni\u010den pristup kineskim tr\u017ei\u0161tima i resursima kako bi zemlja postala neokolonija SAD-a. Dovoljno je pogledati raspad SSSR-a i kalvariju koju je ruski narod prolazio 1990-ih da bi se shvatio ulog Tiananmena. Da su protuvladine snage uspjele, neoliberalna doktrina \u0161oka prouzro\u010dila bi masovno siroma\u0161tvo, bolesti i glad.<\/p>\n

U tom kontekstu, Tiananmen je bio kona\u010dni i krvavi sukob izme\u0111u revolucije i kontrarevolucije \u010diji je ishod, na (deklariranu) sre\u0107u dana\u0161nje globalne ve\u0107ine, nagovijestio po\u010detak kraja liberalne demokracije i kraj Fukuyaminog \u201ckraja povijesti\u201d.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Narativ liberalnog Zapada o Tiananmenu govori o studentskim aktivistima koji su se okupili tra\u017ee\u0107i slobodu i demokraciju, hrabro prkose\u0107i represivnoj Komunisti\u010dkoj partiji Kine \u010diji su tenkovi zapucali na sve \u0161to se kretalo. Realnija slika doga\u0111aja \u2013 kao \u0161to to obi\u010dno biva \u2013 mnogo je slo\u017eenija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":431609,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-431606","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=431606"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431606\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":431610,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431606\/revisions\/431610"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/431609"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=431606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=431606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=431606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}