{"id":431511,"date":"2025-06-03T06:53:25","date_gmt":"2025-06-03T04:53:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=431511"},"modified":"2025-06-03T06:54:07","modified_gmt":"2025-06-03T04:54:07","slug":"kao-da-zidu-govoris","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/06\/03\/kao-da-zidu-govoris\/","title":{"rendered":"Kao da zidu govori\u0161"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tarik Haveri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ve\u0107 neko vrijeme tragam za figurom ili upe\u010datljivom slikom koja bi mogla da mi poslu\u017ei kao svodni kamen knjige Bo\u0161nja\u0161tvo kao proma\u0161en projekt na kojoj ve\u0107 predugo radim \u2013 onako kako mi je \u00bbTunel Vidikovac\u00ab pomogao da zavr\u0161im Kritiku bosanskog uma.<\/p>\n

Tra\u017eenom rezultatu najvi\u0161e sam se pribli\u017eio s \u00bbtranshistorijskom konjoidentifikacijom\u00ab bosanskog muslimanskog subjekta. Kada je svojevremeno reis Kavazovi\u0107 kavazio u Sapni o nacionalnom imenu (\u00bbMi smo Bo\u0161njaci, nikakvi Bosanci!\u00ab), otpisao je po kratkom postupku kojekakve doktore i akademike koji su se o tome izja\u0161njavali i pozvao se na mjerodavan autoritet jednog relikta kasnog osmanskog feudalizma, \u00bboca Adil-bega Zulfikarpa\u0161i\u0107a\u00ab koji je tvrdio da \u00bbu Bosni samo konj mo\u017ee biti bosanac\u00ab. A ja sam se sjetio da sam ne\u0161to sli\u010dno davno pro\u010ditao kod Save Skari\u0107a Zembilja (1878-1909). Skari\u0107 je bio srpski nacionalist uvjeren da bi za ukupno bosansko stanovni\u0161tvo najve\u0107a sre\u0107a bila da mu glavni grad vi\u0161e ne bude Be\u010d nego Beograd, njegovo evociranje \u00bbturske krivice\u00ab bosanskih muslimana danas bi ga svrstalo u srpske \u0161oviniste op\u0161te prakse, a kao protivnik austro-ugarske vlasti opirao se, sasvim razumljivo, Kall\u00e1yevom projektu bo\u0161nja\u0161tva. Pa je jedne prilike podsjetio da se narod u Bosni \u00bbpo zemlji \u2026 ne zove Bo\u0161njaci, nego Bosanci\u00ab, i da \u00bbimenom Bo\u0161njak mad\u017earski grofovi nazivaju svoje konje\u00ab[1]. Tako su, u rasponu od nekih 130 godina, dvojica predstavnika dviju razli\u010ditih \u0161kola kriti\u010dkog mi\u0161ljenja razrije\u0161ili zajedni\u010dkim snagama jedno va\u017eno identitarno pitanje: bili Bosanci ili Bo\u0161njaci \u2013 u osnovi su konji!<\/p>\n

Paralela je bila zavodljiva, pogodna da se njome zaklju\u010di kra\u0107i tekst, ali ne bi mogla iznijeti ideju cijele knjige. Tragao sam dalje, i ono \u0161to mi je trebalo na\u0161ao u filozofiji najte\u017ee kategorije, ni manje ni vi\u0161e!<\/p>\n

U akademskoj godini 1974\/75. odslu\u0161ao sam, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ciklus predavanja Vladimira Filipovi\u0107a o klasi\u010dnom njema\u010dkom idealizmu: zimski semestar Kant i Fichte, ljetni semestar Schelling i Hegel. Ne tvrdim da mi je, dvadesetogodi\u0161njaku, ba\u0161 sve bilo jasno, koliko god i\u0161\u010ditavao odgovaraju\u0107i svezak Filozofske hrestomatije[2] i u\u010dio cijele formulacije napamet, ali sam barem shvatio da su te stotine neprohodnih stranica napisanih na njema\u010dkom izme\u0111u 1781. i 1831. va\u017enije od bilo \u010dega \u0161to je ljudski duh stvorio ranije ili kasnije. (U akademskoj godini 1975\/76, posljednjoj pred umirovljenje, Vladimir Filipovi\u0107 predavao nam je hrvatsku renesansnu filozofiju, i tada sam prvi puta \u010duo za Srebrenicu, koja za mene sve do 1995. ostaje prvenstveno bosanski rudarski gradi\u0107 u kojem je ro\u0111en Juraj Dragi\u0161i\u0107 \u2013 ali to je ve\u0107 druga pri\u010da\u2026)<\/p>\n

I od studentskih dana do danas, svake tri-\u010detiri godine iznova prolazim kroz najte\u017ea mjesta uglavnom Hegelovih djela, Velike logike, Osnovnih crta filozofije prava ili Fenomenologije duha, ali ne vi\u0161e sam ve\u0107 u dru\u0161tvu \u00bbovla\u0161tenih tuma\u010da\u00ab: Joachima Rittera, Adorna, \u00c9rica Weila, Blocha, Luk\u00e1csa\u2026 Stvari postepeno dolaze na svoje mjesto, od ogromne pomo\u0107i bio mi je Sutli\u0107ev Uvod u povijesno mi\u0161ljenje[3], pa Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam Milana Kangrge[4] (koji mi je, u ono vrijeme, predavao etiku), ali ima jedno djelo prema kojem otpo\u010detka osje\u0107am iskren animozitet: Kako \u010ditati Hegela Alexandrea Koj\u00e8vea[5], jedno od tuma\u010denja kojima je i samima potrebno tuma\u010denje. Odustao sam od Koj\u00e8vea krajem 1970-ih, ve\u0107 nakon prvih poku\u0161aja da se probijem kroz Habazinov prevod (ta\u010dan u najve\u0107oj mogu\u0107oj mjeri), i uspje\u0161no sam ga ignorirao punih deset godina, no tada se pojavio Francis Fukuyama koji je reafirmirao Hegelovu (neformuliranu) ideju kraja povijesti pozivaju\u0107i se upravo na Koj\u00e8vea koji ju je u svojoj interpretaciji doveo do iskaza \u2013 pa sam se volens nolens vratio njegovom djelu, koje otad poku\u0161avam da svladam u periodi\u010dnim turama.<\/p>\n

I to moje samodiscipliniranje (koje opasno li\u010di na samoka\u017enjavanje) kona\u010dno se isplatilo. Sasvim neo\u010dekivano, upravo kod Koj\u00e8vea na\u0161ao sam figuru koja mi je nedostajala: ravnodu\u0161ni zid stvarnosti.<\/p>\n

Govore\u0107i o pojmu \u00bbstvarnoga\u00ab kako ga shvata Hegel, Koj\u00e8ve ispisuje sljede\u0107ih nekoliko redova:<\/p>\n

Naime, ja ne vjerujem da se Stvarno u pravom smislu mo\u017ee definirati druk\u010dije nego \u0161to je to (izme\u0111u ostalih) u\u010dinio Maine de Biran: Stvarno \u2013 to je ono \u0161to pru\u017ea otpor. No, sasvim je krivo smatrati da Stvarno pru\u017ea otpor Mi\u0161ljenju: ono mu fakti\u010dki ne pru\u017ea otpor; ono ne pru\u017ea otpor \u010dak ni la\u017enom mi\u0161ljenju; a \u0161to se ti\u010de istinitog mi\u0161ljenja, ono je upravo slaganje sa Stvarnim1.<\/p>\n

A onda u bilje\u0161ci, napu\u0161taju\u0107i na\u010das \u00bbapsolutnu bitnu-Stvarnost\u00ab i \u00bbizvan-svjetovno i nad-ljudsko duhovno bi\u0107e\u00ab, poja\u0161njava svima razumljivim jezikom:<\/p>\n

1Ako ja, naime, ka\u017eem da mogu pro\u0107i kroz ovaj zid, zid nikako ne pru\u017ea otpor onome \u0161to ja ka\u017eem ili mislim: \u0161to se njega ti\u010de, ja to mogu govoriti dokle me volja. On po\u010dinje da pru\u017ea otpor tek ako ho\u0107u svoju misao realizirati Djelovanjem, tj. ako se zbilja zabijem u zid. I to je uvijek tako[6].<\/p>\n

Jugoslavenski historijski prostor ve\u0107 dva stolje\u0107a pru\u017ea potvrde ovog odnosa mi\u0161ljenja i djelanja. Stotine stranica napisane su npr. o Srbima-\u0161tokavcima koji svi treba da \u017eive u jednoj dr\u017eavi, koja \u0107e biti \u00bblijepa \u2026 jer \u0107e u njoj biti srpski krajevi iz Hrvatske, cijela BiH, Crna Gora, Makedonija i Srbija\u00ab, kako je svojevremeno predvi\u0111ao Milorad Ekme\u010di\u0107[7], i stvarnost se tom pisanju nije opirala. Tek kada su zainteresirane snage poku\u0161ale da mi\u0161ljenje ostvare djelanjem pokazao se njegov domet: unutar novih srpskih granica ne nalaze se ni Makedonija, ni Crna Gora, ni \u00bbsrpski krajevi\u00ab u Hrvatskoj ni Kosovo, a samo zaslijepljeni nacional-idealisti jo\u0161 vjeruju da je simulakrum zvan Republika Srpska vrijedna kompenzacija za te gubitke, i za narednih sto godina sramote\u2026 Jednako, stotine stranica napisane su i o \u00bbhrvatskom dr\u017eavnom pravu\u00ab koje, navodno, legitimira zahtjev da se teritorijalno objedine sva podru\u010dja na kojima su \u017eivjeli Hrvati ili su nekad bila dio hrvatskih feudalnih tvorevina, \u0161to je uklju\u010divalo i Bosnu i Hercegovinu \u2013 a stvarnost se ni tom pisanju nije opirala. Prvi poku\u0161aj realizacije mi\u0161ljenja trajao je od 1941. do 1945, kada je zaista postojala \u00bbhrvatska granica na Drini\u00ab, a ishod je poznat. Neke snage koje se nisu mirile s rezultatom odlu\u010dile su da taj zahtjev barem djelomi\u010dno ostvare u novom poku\u0161aju, najprije u ratu 1992-1995. a zatim i 2001, s \u00bbHrvatskom samoupravom\u00ab. I taj ishod je poznat \u2013 broj Hrvata koji danas \u017eive u Bosni i Hercegovini smanjio se za 500.000 u odnosu na popis stanovni\u0161tva iz 1991\u2026<\/p>\n

\u0160to se pak bosanskog muslimanskog subjekta ti\u010de, on intenzivno misli o sebi i svijetu, o sebi u svijetu, o islamu, Bosni i bo\u0161nja\u0161tvu, misli kolektivno i misli individualno, a stvarnost tom mi\u0161ljenju kao mi\u0161ljenju ne pru\u017ea otpor. U sustanarstvu punom uzajamnog razumijevanja \u017eive naracije o gotskom, ilirskom pa \u010dak i prethistorijskom porijeklu Bo\u0161njaka, i o vlasteli koja je listom kleknula pred Osvaja\u010dem i prihvatila islam te tako, je li, sa\u010duvala pravo vlasni\u0161tva nad zemljom, pravo koje bi svako imalo po\u0161ten morao da uva\u017eava \u010dak i kada feudalne institucije budu odavno dokinute i povijesno i moralno\u2026 I tek kada to mi\u0161ljenje poku\u0161a da pro\u0111e kroz zid stvarnog, ostavi na njemu krvave mrlje, komadi\u0107e kosti i tragove govana (jer ono \u0161to bosanski muslimanski subjekt ima u lubanji te\u0161ko da se mo\u017ee nazvati mozgom). Bilo je tako i s Grada\u0161\u010devi\u0107evim poku\u0161ajem da sa\u010duva privilegije begovata pod izgovorom odbrane bosanske autonomije, i s otporom Austro-Ugarskoj (kao, Bosna je pod Osmanlijama bila samostalna, a sada tu samostalnost Austro-Ugarska ugro\u017eava!), i s otporom Paveli\u0107u koji se sastojao u pribli\u017eavanju Hitleru bez endehazijskog posredni\u0161tva \u2013 sve do najnovijeg vremena: kada je, po\u010detkom 1990-ih, socijalizam do\u017eivio svjetski poraz, bosanski muslimanski subjekt nije iskoristio tu jedinstvenu priliku da se oslobodi kolektivizma kao takvog, ve\u0107 je samo klasni kolektivizam zamijenio etno-religijskim. Ni ovdje stvarnost nije pru\u017eala otpor mi\u0161ljenju o narodima kao jedinim politi\u010dkim subjektima i njihovom dogovaranju kao su\u0161tini politi\u010dkog procesa, \u0161to je 1990. bila glavna predizborna parola \u00bbstranke muslimanskog kulturno-povijesnog kruga\u00ab. Katastrofa je nastupila tek kada je to mi\u0161ljenje poku\u0161alo da se realizira, i posljednjih trideset godina obilje\u017eeno je otporom koji mu pru\u017ea zid stvarnog: narodi nikako da se dogovore!<\/p>\n

Bosanski muslimanski subjekt ponosan je na svoju povijest, ali iz nje ne u\u010di. Jedna od rekurentnih njegovih fantazija (prema kojoj je stvarnost savr\u0161eno ravnodu\u0161na) jest da bi nepobitni dokazi o bogumilstvu srednjovjekovnog bosanskog stanovni\u0161tva bitno utjecali na dana\u0161nja politi\u010dka preslagivanja. Ova teza je kriptonormativna[8], ona implicira da postoji uzro\u010dno-posljedi\u010dna veza izme\u0111u jedne (nimalo izvjesne) identitarne crte stanovni\u0161tva nekog podru\u010dja u XII. stolje\u0107u i politi\u010dke organizacije tog podru\u010dja danas. I kada se pouzdano utvrdi da su srednjovjekovni Bo\u0161njani bili bogumili, a ne katolici ni pravoslavci, to \u0107e rezultirati novim pravnim \u010dinjenicama, utoliko \u0161to \u0107e neki dana\u0161nji akteri morati da odustanu od svojih potra\u017eivanja!<\/p>\n

Ostavimo po strani upadljiv kontrast izme\u0111u odu\u0161evljenja jednom herezom koja razjedinjuje hri\u0161\u0107ane (pravoslavce ili katolike, svejedno!) i stroge osude heretika u muslimanskim redovima (npr. Druza, zato \u0161to zabranjuju poligamiju i ropstvo, ili ahmedija itd.), i upitajmo se iz \u010dega je deriviran taj princip od kojeg se tako mnogo o\u010dekuje. Primjenjuje li se igdje drugdje? Naprimjer, pouzdano se zna ko su u XII. stolje\u0107u bili \u00bbvlasnici\u00ab sjevernoameri\u010dkog kontinenta, ili Australije, ili Novog Zelanda, kao \u0161to se pouzdano zna da u XII. stolje\u0107u stanovni\u0161tvo ju\u017enoameri\u010dkog kontinenta nije ispovijedalo katoli\u010danstvo. Tu nema naga\u0111anja kao u slu\u010daju bogumila, to su \u010dinjenice koje niko ne osporava. Ipak, te \u010dinjenice nemaju danas nikakve posljedice po politi\u010dku, religijsku ili bilo koju drugu kartu tog dijela Zemljine povr\u0161ine? Za\u0161to bi onda bilo druk\u010dije s etni\u010dkim identitetom ili vjeroispovije\u0161\u0107u stanovni\u0161tva Bosne u XII. stolje\u0107u?<\/p>\n

Jedini na\u010din da \u00bbbogumilska teza\u00ab postigne neki stvarni efekt, tj. da postane djelatnopovijesna (wirkungsgeschichtlich), bio bi da zainteresirani subjekti podnesu Ustavnom sudu, Ujedinjenim nacijama i Evropskoj uniji zahtjev da se donese novi ustav Bosne i Hercegovine, koji bi stipulirao da su dana\u0161nji Bo\u0161njaci potomci bogumila te zbog toga temeljni narod zemlje, sa svim imovinsko-pravnim posljedicama koje iz toga slijede.<\/p>\n

Jedini rezultat te inicijative koji mogu da sagledam jest da bi neki osvjedo\u010deni neprijatelji Bosne i Hercegovine naprasno poumirali od smijeha, \u0161to po sebi ne bi bilo lo\u0161e. Sve drugo je pisanje u vjetar. Nisam ni jedini ni prvi koji to ka\u017ee, ali uzalud.<\/p>\n

Kao da zidu govori\u0161.<\/p>\n

[1] Savo Skari\u0107, Izabrana djela. Zembilj, \u0161ala i maskara, Svjetlost, Sarajevo, 1982, s. 35.
\n[2] Vladimir Filipovi\u0107, Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam (i odabrani tekstovi filozofa), Filozofska hrestomatija VII, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1962.
\n[3] Vanja Sutli\u0107, Uvod u povijesno mi\u0161ljenje, Demetra, Zagreb, 1994.
\n[4] Milan Kangrga, Klasi\u010dni njema\u010dki idealizam. Predavanja, FF Press, Zagreb, 2008.
\n[5] Alexandre Koj\u00e8ve, Kako \u010ditati Hegela (prev. A. Habazin), Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1964.
\n[6] Alexandre Koj\u00e8ve, Kako \u010ditati Hegela, Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 19902, s. 419 i bilje\u0161ka.
\n[7] V. Tarik Haveri\u0107, \u00bbBanjalu\u010dki arzuhal\u00ab, Dani 535, 14. septembar 2007, ss. 34-39.
\n[8] V. \u00bbPorijeklo korijena i korijeni porijekla\u00ab.<\/p><\/blockquote>\n

Tarik Haveri\u0107: Kao da zidu govori\u0161<\/a><\/p><\/blockquote>\n