Svaki put kada se desi da umre najstarija osoba na svijetu, uvijek se pokrene debata koja je vijekovima dijelila nau\u010dnike: Postoji li granica koliko dugo zdrav \u010dovjek mo\u017ee da \u017eivi?<\/p>\n
Jo\u0161 u 18. vijeku, francuski prirodnjak \u017dor\u017e-Luj Leklerk, poznat kao grof de Bufon, iznio je teoriju da osoba koja nije pretrpjela nesrec\u0301u ili bolest mo\u017ee da \u017eivi teorijski maksimum od 100 godina.<\/p>\n
Od tada, medicinski napredak i pobolj\u0161anje uslova \u017eivota pomijerili su granicu unazad za nekoliko decenija.<\/p>\n
Nova prekretnica postignuta je kada je Francuskinja Jeanne Kalment proslavila svoj 120. ro\u0111endan 1995. godine.<\/p>\n
Kalment je umrla dvije godine kasnije u 122. godini. Ona je i dalje najstarija osoba koja je ikada \u017eivjela \u2014 barem je to potvr\u0111eno.<\/p>\n
Prema Ujedinjenim nacijama, 2021. je bilo oko 593.000 ljudi starih 100 godina ili vi\u0161e, u odnosu na 353.000 deceniju ranije. O\u010dekuje se da c\u0301e se broj stogodi\u0161njaka vi\u0161e nego udvostru\u010diti u narednoj deceniji, prema podacima agencije Statista.<\/p>\n
Pa koliko daleko mo\u017eemo ic\u0301i? Nau\u010dnici se ne sla\u017eu, a neki tvrde da je \u017eivotni vijek na\u0161e vrste ograni\u010den strogim biolo\u0161kim ograni\u010denjima.<\/p>\n
Godine 2016., geneti\u010dari koji su pisali u \u010dasopisu Nature rekli su da nije bilo pobolj\u0161anja u ljudskoj dugovje\u010dnosti od kasnih 1990-ih.<\/p>\n
Analizirajuc\u0301i globalne demografske podatke, otkrili su da se maksimalni ljudski \u017eivotni vijek smanjio od Kalmentine smrti \u2014 iako je na svijetu bilo vi\u0161e starijih ljudi, prenosi\u00a0Krstarica.<\/p>\n
“Zaklju\u010dili su da ljudski \u017eivotni vijek ima prirodnu granicu i da je dugovje\u010dnost ograni\u010dena na oko 115 godina”, rekao je francuski demograf \u017dan-Mari Robin.<\/p>\n
“Ali ovu hipotezu djelimi\u010dno osporavaju mnogi demografi”, rekao je Robine, specijalista za stogodi\u0161njake na Institutu za medicinska istra\u017eivanja INSERM.<\/p>\n
Istra\u017eivanje iz 2018. pokazalo je da, iako se stopa smrti povec\u0301ava sa godinama, ona se usporava nakon 85. Oko 107. godine, stopa smrtnosti dosti\u017ee vrhunac od 50 odsto do 60 odsto svake godine, ka\u017ee istra\u017eivanje.<\/p>\n
“Prema ovoj teoriji, ako postoji 12 ljudi od 110 godina, \u0161est c\u0301e pre\u017eivjeti do 111, troje do 112 i tako dalje\u201d,\u00a0 rekao je Robine.<\/p>\n
Zahvaljujuc\u0301i \u2018efektu volumena\u2019, vi\u0161e ne postoje fiksne granice dugovje\u010dnosti. Me\u0111utim, Robine i njegov tim ove godine objavljuju istra\u017eivanje koje c\u0301e pokazati da stopa smrtnosti i dalje raste nakon 105. godine, dodatno su\u017eavajuc\u0301i prozor. Da li to zna\u010di da postoji fiksna granica koliko dugo mo\u017eemo da \u017eivimo?<\/p>\n
\u201cNastavic\u0301emo da otkrivamo, kao i uvijek, i malo po malo c\u0301e se pobolj\u0161ati zdravlje najstarijih ljudi\u201d,\u00a0 rekao je on.<\/p>\n
I drugi stru\u010dnjaci su oprezni pri izboru strane.<\/p>\n
\u201cZa sada nema definitivnog odgovora\u201d,\u00a0 \u00a0rekao je Frans Mesl, demograf sa Francuskog instituta za demografske studije.<\/p>\n
Eric Boulanger, francuski ljekar specijalizovan za starije osobe, rekao je da bi “genetska manipulacija” mogla da omoguc\u0301i nekim ljudima da \u017eive 140 ili \u010dak 150 godina. (Izvor: novi.ba)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Svaki put kada se desi da umre najstarija osoba na svijetu, uvijek se pokrene debata koja je vijekovima dijelila nau\u010dnike: Postoji li granica koliko dugo zdrav \u010dovjek mo\u017ee da \u017eivi?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289514,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-431444","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431444","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=431444"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431444\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":431447,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431444\/revisions\/431447"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289514"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=431444"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=431444"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=431444"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}