{"id":431380,"date":"2025-06-01T08:04:07","date_gmt":"2025-06-01T06:04:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=431380"},"modified":"2025-06-01T08:04:07","modified_gmt":"2025-06-01T06:04:07","slug":"zrtvovanje-opozicije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/06\/01\/zrtvovanje-opozicije\/","title":{"rendered":"\u017drtvovanje opozicije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Rastislav Dini\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Opozicija treba da se \u017ertvuje, oko toga se skoro svi sla\u017eu, ali nije ba\u0161 najjasnije \u0161ta se ta\u010dno pod ovim podrazumeva. U ovom stavu se me\u0161aju bar tri razli\u010dita smisla \u017ertvovanja koji podupiru jedan drugi i zajedni\u010dki doprinose njegovoj ubedljivosti. Poku\u0161ajmo da ih razdvojimo i da procenimo koliko je svaki od njih ubedljiv u svetlu cilja \u0161to izvesnije smene kriminalnog re\u017eima.<\/p>\n<p>1. \u010cini se da se \u010desto kada se ka\u017ee da opozicija treba da se \u017ertvuje misli na \u017ertvovanje u smislu protestne politike koja je postala jedna od glavnih odlika studentskih protesta, ali i prate\u0107ih formi gra\u0111anskih protesta. U protestnoj politici, spremnost na \u017ertvu predstavlja dokaz moralne ozbiljnosti i istrajnosti. Pe\u0161a\u010denja, tr\u010danja, bicikliranja, spremnost studenata da rizikuju gubitak cele godine studiranja, ali i spremnost prosvetara i fakultetskih nastavnika da se odreknu plate, predstavljaju primere \u017ertve u ovom smislu. Kada se u ovom smislu ka\u017ee da bi opozicija trebalo da se \u017ertvuje, to zna\u010di da bi opozicija trebalo da pauzira slede\u0107i izborni ciklus i odrekne se poslani\u010dkih mandata u korist studentske liste, kako bi time pokazala da zavre\u0111uje poverenje gra\u0111ana, onako kako su ga prethodno svojim \u017ertvama zavredele i druge grupe uklju\u010dene u antire\u017eimski front.<\/p>\n<p>2. Ponekad izgleda da se pod \u017ertvovanjem podrazumeva takti\u010dka \u017ertva. Opozicija treba da \u017ertvuje kratkotrajnu dobit sada, odustaju\u0107i od kandidature u narednom izbornom ciklusu i podr\u017eavaju\u0107i studentsku listu, ali samo zato da bi ostvarila ve\u0107u dobit u nedalekoj budu\u0107nosti, ta\u010dnije za godinu i po ili dve, kada \u0107e ekspertska vlada koju je u me\u0111uvremenu izglasala nova ve\u0107ina, pripremiti uslove za slobodne i fer izbore. Na tim novim, slobodnim i fer izborima, opozicija \u0107e kona\u010dno mo\u0107i da nastupa ravnopravno i dobije rezultat koji zaista zaslu\u017euje, i koji \u0107e, to se u ovom scenariju uzima kao datost, sigurno biti bolji nego onaj koji je osvajala na name\u0161tenim izborima u uslovima re\u017eimske kontrole medija i marifetluka sa bira\u010dkim spiskovima. Ukratko, ovo i nije prava \u017ertva, ve\u0107 taktika od koje opozicija dugoro\u010dno gledano mo\u017ee imati samo koristi.<\/p>\n<p>3. Ono \u0161to je zajedni\u010dko za prva dva smisla \u201e\u017ertvovanja\u201c jeste to \u0161to su usmereni na budu\u0107nost: \u017ertva je po njima samo zalog za budu\u0107u pobedu antire\u017eimskog fronta. Me\u0111utim, u tre\u0107em smislu \u017ertvovanje je usmereno ne na budu\u0107nost, nego na pro\u0161lost, odnosno, ono predstavlja zaslu\u017eenu kaznu. Opozicija je gre\u0161ila i treba da bude ka\u017enjena time \u0161to \u0107e ostati bez mandata.<\/p>\n<p>(3a) Ova kazna vodi iskupljenju, i nakon toga se mo\u017ee smatrati da je nekada \u201eprljava\u201c pro\u0161la kroz \u010distili\u0161te, okajala grehe i vratila se nazad me\u0111u \u010diste aktere, spremna da iza\u0111e na nove, slobodne i pravi\u010dne izbore.<\/p>\n<p>(3b) Nema nikakvog okajanja greha, opozicija biva ka\u017enjena i zaslu\u017eeno nestaje, samo da bi bila zamenjena ne\u010dim novim \u2013 studentskim pokretom ili nekim novim akterima nastalim iz studentske liste.<\/p>\n<p>Koliko je ubedljiv stav o \u017ertvovanju opozicije u svakoj od ovih varijanti?<\/p>\n<p>1. \u017drtvovanje u protestnoj politici ima dugu i slavnu tradiciju koja se prote\u017ee od Gandija, preko Martina Lutera Kinga, pa sve do mnogih savremenih aktivista. Kako pi\u0161e Piter Levin, \u201eU\u010desnici pokreta se \u017ertvuju odri\u010du\u0107i se raznih dobara, prila\u017eu\u0107i novac, tro\u0161e\u0107i svoje ve\u010deri na skupovima, dovode\u0107i svoja tela u opasnost povrede, u\u010destvuju\u0107i u \u0161trajkovima gla\u0111u, ili \u010dak biraju\u0107i da poginu pred nadiru\u0107im tenkovima\u2026 Povremeno, ova \u017ertva uspeva da uzdrma savest protivnika. \u010ce\u0161\u0107e od toga, ona ube\u0111uje sau\u010desnike aktuelnog re\u017eima i kao i do tada neutralne posmatra\u010de, da pre\u0111u na stranu pobunjenika. \u017drtva demonstrira zaslugu, posve\u0107enost i jedinstvo.\u201c<\/p>\n<p>Me\u0111utim, naporedo sa protestnom politikom, odvija se i stara, dobra realpolitika.1 U njoj va\u017ee neka druga pravila, koja mnogo vi\u0161e li\u010de na rat drugima sredstvima, a opozicione partije i pokreti igraju upravo po ovim pravilima. Ne u\u010destvovati na izborima, za politi\u010dke partije zna\u010di izgubiti, ne li\u010dne resurse politi\u010dara, nego resurse politi\u010dkih organizacija koji im omogu\u0107avaju odr\u017eanje infrastrukture i nastavak borbe. Tra\u017eiti od opozicionih partija da \u017ertvuju ove resurse bilo bi kao tra\u017eiti od ve\u0107 slabije vojske da u sukobu sa mnogo ja\u010dim protivnikom \u017ertvuje municiju, vozila, logistiku, pa i vojnike. U protestnoj politici, koja se vodi prvenstveno na nivou simboli\u010dkih gestova, ovo mo\u017ee biti pobeda, ali u realpolitici, to je uvod u poraz. Ako nam je stalo do prave, a ne samo simboli\u010dke pobede nad kriminalnim re\u017eimom, onda ovo ne izgleda kao dobar put. Politi\u010dke stranke nisu isto \u0161to i protestni pokret, i od njih se ne mo\u017ee o\u010dekivati isto \u0161to od protestnog pokreta, ne zato \u0161to politi\u010dari ne treba da se \u017ertvuju, nego zato \u0161to vrsta \u017ertve koja se ovde tra\u017ei ne pobolj\u0161ava \u0161anse za pobedu, nego ih smanjuje.<\/p>\n<p>2. Naravno, i u realpolitici, ba\u0161 kao i u ratu, ponekad ima smisla na\u010diniti takti\u010dki \u017ertvu. Me\u0111utim, da li u datom slu\u010daju ovo im smisla u\u010diniti ili ne, zavisi od konkretne taktike. A koja je ovde taktika u pitanju i da li ona opravdava ovu \u017ertvu? Da krenemo od optimalnog ishoda koji, po svemu \u0161to smo imali prilike da \u010dujemo u javnosti, imaju u planu zagovornici studentske liste: studentska lista osvaja apsolutnu ve\u0107inu u parlamentu, bira ekspertsku vladu oro\u010denu na godinu i po, do dve godine, ova vlada ispunjava studentske zahteve i sre\u0111uje izborne uslove, a zatim podnosi ostavku, izazivaju\u0107i nove, ovaj put slobodne i pravi\u010dne izbore. Na te, nove izbore ne izlazi studentska lista, ve\u0107 upravo opozicija koja prethodne dve godine bila van parlamenta, i na njima pobe\u0111uje, naprosto zato \u0161to su uslovi sada slobodni i fer.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ovo ne zvu\u010di ubedljivo. Opozicija koja je, po ovom istom planu, ostala bez vidljivosti i resursa koje sa sobom nosi prisustvo u parlamentu, dakle bez svih klju\u010dnih mogu\u0107nosti da oja\u010dava infrastrukturu, \u0161iri \u010dlanstvo i radi na prisustvu u javnosti, i koja je pritom dodatno stigmatizovana time \u0161to su se studenti eksplicitno od nje ogradili, trebalo bi da pobedi, koga? Naprednja\u010dku ma\u0161ineriju koja ne samo da \u0107e jo\u0161 uvek imati predsednika republike kao najvidljiviju i najmo\u0107niju figuru u zemlji, nego \u0107e jo\u0161 uvek imati i zna\u010dajan broj poslanika u parlamentu, vlast u svim gradovima i op\u0161tinama (osim Medijane i, nadamo se, Kosjeri\u0107a i Zaje\u010dara), kadrove po dubini svih zna\u010dajnijih institucija i slu\u017ebi, gomilu resursa, \u0161to legalnih, \u0161to ilegalnih i medijsku imperiju koju nijedan REM, kako god uravnote\u017een i profesionalan bio, ne\u0107e mo\u0107i za tako kratko vreme da dovede u red? To najbla\u017ee re\u010deno ne zvu\u010di realno. Drugim re\u010dima, opozicija \u0107e, kako god slobodni i fer izbori bili, nastupati iz te\u0161kog minusa, u nekim klju\u010dnim aspektima, mnogo ve\u0107eg od ovog u kojem se sada nalazi. Dakle, \u017ertva koju bi opozicija na\u010dinila ne izlaze\u0107i na izbore ne bi je dovela u takti\u010dki bolju poziciju, a u nekim aspektima dovela bi je i u znatno goru.<\/p>\n<p>A \u0161ta tek ako ishod ne bude optimalan? Ako, uprkos svoj popularnosti, studentska lista ne osvoji dovoljno mandata da samostalno formira vladu? Ako se zaglavi u bespu\u0107ima koalicione politike sa nestorovi\u0107ima i inim zavetnicima ovog sveta? Ili ako, naprosto, dobijemo jo\u0161 jednu naprednja\u010dku vladu? U tom slu\u010daju \u0107emo biti osu\u0111eni na jo\u0161 \u010detiri godine bez opozicije u parlamentu. \u0160ta \u0107e od te opozicije za to vreme ostati?<\/p>\n<p>(Vi\u0161e puta sam \u010duo da ljudi na to pitanje prkosno odgovaraju: pa nek\u2019 se strpe! Ali taj odgovor po pravilu ima u vidu samo opozicione lidere, i to mo\u017eda ne ni sve, nego one najpoznatiji i najistaknutije, neretko i samo one bolje situirane. Me\u0111utim, nisu ti lideri \u201eopozicija\u201c. Opozicija su stotine i hiljade normalnih i pristojnih ljudi koji ve\u0107 godinama bez ikakve nadoknade \u017ertvuju svoje vreme i nerve, a neretko i rizikuju svoju bezbednost, rade\u0107i na izgradnji odbora, omasovljenju \u010dlanstva, skupljanju potpisa, itd. Kako tim ljudima objasniti da ima smisla nastaviti baviti se svim tim poslovima ako stranke za koje su sve to radili ponovo postanu vanparlamentarne na naredne \u010detiri godine? Kako ih motivisati da ostanu kada je politi\u010dki anga\u017eman, povrh svega \u0161ta je vlast u\u010dinila da tako bude, preko no\u0107i pretvoren doslovno u sizifovski posao?)<\/p>\n<p>3. Tu na cenu stupa tre\u0107i smisao pojma \u017ertvovanja. Mo\u017eda \u017ertvovanje opozicije i ne\u0107e voditi njenoj pobedi, ali ona je naprosto zaslu\u017eila da bude ka\u017enjena i to \u0161to \u0107e ona ostati bez mandata bi\u0107e dobro bar u tom smislu \u0161to \u0107e joj doneti tu zaslu\u017eenu kaznu. \u010cak i ako ostavimo po strani pitanje da li opozicija zaista zaslu\u017euje da bude ka\u017enjena i \u0161ta to bi to ta\u010dno moglo da zna\u010di, \u010dini se da ovo naprosto nije pitanje za prakti\u010dnu politiku, naro\u010dito onu \u010diji je cilj smena aktuelnog kriminalnog re\u017eima. To jest, ukoliko nam je primarni cilj smena ovog re\u017eima, onda ka\u017enjavanje opozicije mo\u017ee biti opravdano samo u meri u kojoj doprinosi tom cilju ili ga bar zna\u010dajnije ne ugro\u017eava. Ukoliko ga, me\u0111utim, dovodi u pitanje, ovo ka\u017enjavanje (bilo samo po sebi opravdano ili ne), nije opravdano sa stanovi\u0161ta smene kriminalnog re\u017eima.<\/p>\n<p>A da li je opravdano? Razmotrimo svaku od podvarijanti ponaosob. Ako ka\u017enjavanje opozicije treba da vodi njenoj rehabilitaciji i podizanju sposobnosti da na novim, slobodnim i fer, izborima, pobedi kriminalni re\u017eim na izborima, onda se \u010dini da se ovaj smisao \u017ertve kao iskupljuju\u0107e (3a) u velikoj meri uliva u smisao \u017ertve kao takti\u010dke \u017ertve (2). Iskupljenje onda zapravo ne \u0161teti opoziciji, nego joj poma\u017ee da pobedi u bliskoj i dosti\u017enoj budu\u0107nosti. Opravdanost \u017ertve u ovom smislu onda zavisi od toga koliko je ubedljiv ovaj scenario. Ostavljam odgovor na to pitanje otvorenim, s obzirom na to da je te\u0161ko na njega precizno odgovoriti, ali bih ponudio nekoliko razloga zbog kojih mi ovaj scenario ne zvu\u010di ubedljivo.<\/p>\n<p>Prvo, opozicija i razli\u010dite opozicione figure su do sada u vi\u0161e navrata preuzimale razli\u010dite \u017ertve: od bojkota izbora 2020, preko \u0161trajkova gla\u0111u, izuzetnih fizi\u010dkih napora, spremnosti da se suo\u010de sa opasno\u0161\u0107u i rizikuju fizi\u010dku bezbednost i telesni integritet, spremnosti da prihvate brojne disciplinske i zakonske kazne, a o trpljenju svakodnevne paljbe re\u017eimskih tabloida da i ne govorimo. Pa ipak, sve to ih nije \u201eo\u010distilo\u201c od stigme, odnosno onoga \u0161to se prepoznaje kao njihova \u201eprljavost\u201c. Bez jasnih argumenata, te\u0161ko je poverovati da \u0107e ovaj put biti druga\u010dije (ovo je, naravno, samo spekulacija, ali i suprotna tvrdnja je jednako spekulacija).<\/p>\n<p>Drugo, ako su argumenti koje sam iznosio u prethodnim tekstovima na ovu temu ta\u010dni i ako je otklon prema opoziciji rezultat pre svega besomu\u010dne re\u017eimske antiopozicione propagande, onda bilo \u0161ta \u0161to opozicija uradi mo\u017ee biti protuma\u010deno negativno \u2013 ne samo njeno prisustvo, nego i njeno odsustvo iz parlamenta. Uz \u010dinjenicu da \u0107e opozicione partije i pokreti u tom slu\u010daju imati jo\u0161 manje medijskog prostora da objasne svoje postupke, ovo \u0107e voditi ne manjoj, nego jo\u0161 ve\u0107oj stigmatizaciji. Ovako naprosto deluju predrasude, \u0161to je manje kontakta sa onima koji su predmet predrasude, to je ve\u0107a \u0161ansa da stereotipi i izma\u0161tana negativna slika prekriju realnost.<\/p>\n<p>Pa dobro, re\u0107i \u0107e na ovom mestu \u010ditateljka, ali mo\u017eda opoziciju zaista i ne treba spasavati. Mo\u017eda je dobro da ona bude zbrisana jednom za svagda i bude zamenjena nekim novim licima, koja \u0107e onda graditi opozicionu scenu de novo. (Neka \u010ditateljka ne zameri \u0161to joj podme\u0107em ovu repliku, koja mo\u017eda uop\u0161te nije njena, ali ona nije potpuno izmi\u0161ljena \u2013 zaista sam je \u010duo od mnogih ljudi sa kojim sam razgovarao na ovu temu.) Tu smo ve\u0107 na terenu opcije (3b) po kojoj \u017ertvovanje opoziciji ne donosi iskupljenje, nego (dakako, zaslu\u017eeno) uni\u0161tenje. Kako izgleda ova opcija sa stanovi\u0161ta na\u0161eg cilja \u2013 razvla\u0161\u0107ivanja kriminalnog re\u017eima Aleksandra Vu\u010di\u0107a i SNS?<\/p>\n<p>Rekao bih, izuzetno lo\u0161e. Ako smena vlasti ne\u0107e izgledati, kako je to pre nekoliko dana rekao sociolog Danilo Mandi\u0107, kao \u201ejedan orgazmi\u010dki doga\u0111aj\u201c, nego kao br\u017ei ili sporiji nastavak procesa koji su se ve\u0107 de\u0161avali, onda \u0107e nam za to trebati relativno trajne strukture sposobne za dugotrajnu politi\u010dku borbu. Te strukture su opozicione partije i pokreti. Izgraditi te strukture zahteva i vremena i truda, i one se ne mogu izgraditi preko no\u0107i, i verovati da je tako ne\u0161to mogu\u0107e najbla\u017ee re\u010deno nije ozbiljno.<\/p>\n<p>Ponekad se ova te\u0161ko\u0107a premo\u0161\u0107uje se tako \u0161to se ka\u017ee \u2013 ali partije svakako treba da stave na raspolaganje novim akterima sve svoje resurse. Utisak je da se pod time podrazumeva da je mogu\u0107e skratiti proces izgradnje novih struktura, naprosto tako \u0161to \u0107e ve\u0107 postoje\u0107e partije i pokreti dati novim akterima sve \u0161to im je potrebno, a kako bi ovi mogli da krenu ne od nule, nego od ve\u0107 ste\u010denih pozicija postoje\u0107ih aktera. Ova slika me\u0111utim zami\u0161lja partijske resurse po analogiji sa nekim predmetom koji se mo\u017ee prosto dati ili prepustiti na kori\u0161\u0107enje. Kao da su resursi ku\u0107a iz koje \u0107e se iseliti postoje\u0107a opoziciona scena, a u nju se useliti nova lica. Me\u0111utim, najva\u017eniji resursi postoje\u0107ih opozicionih organizacija naprosto nisu na ovaj na\u010din prepustivi, i to ne zbog nedostatka volje od strane postoje\u0107ih opozicionih stranaka (mada, zaista zvu\u010di prili\u010dno suludo o\u010dekivati od bilo kog aktera da se odrekne svega i prestane da postoji), nego naprosto zato \u0161to se i kada bi ta volja postojala ovi resursi ne mogu preneti na druge. Radi se o lojalnosti, me\u0111usobnom poverenju, ose\u0107anju pripadnosti i zajedni\u010dke, i etosu organizacije koji se odnosu na tu i samo tu organizaciju, izgra\u0111enu oko izvesnih principa, od izvesnih ljudi, sa izvesnom istorijom. Tako ne\u0161to nije mogu\u0107e preuzeti od drugog, bar ako ne postoji neka relativno jasan kontinuitet izme\u0111u starog i novog identiteta, stare i nove organizacije.<\/p>\n<p>Da zaklju\u010dimo: od svih smislova \u017ertvovanja u kojima se od opozicije tra\u017ei da se \u017ertvuje, osim donekle u smislu takti\u010dke \u017ertve, ova \u017ertva nema smisla u svetlu cilja smene kriminalnog re\u017eima Aleksandra Vu\u010di\u0107a. Da bismo ocenili smislenost takti\u010dke \u017ertve, me\u0111utim, moramo da znamo mnogo vi\u0161e o planiranoj taktici nego \u0161to znamo sada. Po onome \u0161to znamo sada, ta \u017ertva ne bi imala skoro nikakvog smisla.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Toliko o racionalnim tuma\u010denjima stava da opozicija treba da se \u017ertvuje. Me\u0111utim, imam jak utisak da mnogi koji govore o \u017ertvovanju opozicije, zapravo i nemaju jasnu ideju \u0161ta i kako posle toga, ve\u0107 da govore o nekoj mitskoj slici koja je, \u010ditateljka ve\u0107 poga\u0111a, proizvedena re\u017eimskom propagandom. U toj slici, opozicija je ne\u0161to poput \u017ertvenog jarca, entitet na koji mo\u017eemo preneti sve svoje grehe, a onda ga u jednom ritualnom \u010dinu \u017ertvovati i time se osloboditi tereta svoje lo\u0161e pro\u0161losti. Opozicija je tu manje realan entitet \u2013 grupa politi\u010dkih aktera koji se sa manje ili vi\u0161e uspeha bore protiv kriminalnog re\u017eima, prave\u0107i neke dobre i neke lo\u0161e poteze \u2013 a vi\u0161e jedan mitski simbol. Neko mora da bude kriv za to \u0161to je Vu\u010di\u0107 ve\u0107 trinaest godina na vlasti, i ko bolji za tu ulogu krivca od opozicije koja ve\u0107 trinaest godina nije uradila ni\u0161ta (iako ve\u0107ina organizacija koja je trenutno u opoziciji postoji izme\u0111u dve i sedam godina, dok je ve\u0107ina li\u010dnosti koje se nalaze na \u010delu opozicionih organizacija tu izme\u0111u par meseci i dve godine). Slutim da upravo ova slika, a ne bilo kakva strategija ili taktika stoje u osnovi ubedljivosti pri\u010de o \u017ertvovanju opozicije.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, u realnosti, ritualna \u017ertvovanja ne posti\u017eu ni\u0161ta, a \u010desto stvari \u010dine jo\u0161 gorim. Zadatak koji imamo pred sobom zahteva realnu procenu situacije i mogu\u0107nosti koje se pred nama otvaraju. Nema sumnje da \u0107e, kako bi se do\u0161lo do pobede, mnogi akteri, uklju\u010duju\u0107i i one politi\u010dke, morati da na\u010dine razli\u010dite ustupke. To je sasvim o\u010dekivano, a verovatno i neophodno. Nisam siguran, me\u0111utim, da nam jezik \u017ertvovanja, bremenit ovim drugim, mitskim zna\u010denjem, poma\u017ee u tome.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/zrtvovanje-opozicije\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Opozicija treba da se \u017ertvuje, oko toga se skoro svi sla\u017eu, ali nije ba\u0161 najjasnije \u0161ta se ta\u010dno pod ovim podrazumeva. U ovom stavu se me\u0161aju bar tri razli\u010dita smisla \u017ertvovanja koji podupiru jedan drugi i zajedni\u010dki doprinose njegovoj ubedljivosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":431383,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-431380","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=431380"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":431384,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/431380\/revisions\/431384"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/431383"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=431380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=431380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=431380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}