{"id":430237,"date":"2025-05-14T08:03:00","date_gmt":"2025-05-14T06:03:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=430237"},"modified":"2025-05-14T08:03:00","modified_gmt":"2025-05-14T06:03:00","slug":"papa-nove-epohe-ili-dimna-zavjesa-stare-crkve","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/05\/14\/papa-nove-epohe-ili-dimna-zavjesa-stare-crkve\/","title":{"rendered":"Papa nove epohe ili dimna zavjesa stare Crkve?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Aurelie Nimarin<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bijeli dim iz Sikstinske kapele 8. svibnja 2025. i ovoga je puta ozna\u010dio povijesni trenutak. Prvi put u dvijetisu\u0107ljetnoj povijesti Katoli\u010dke Crkve papa dolazi iz sjevernog djela ameri\u010dkog kontinenta. Robert Francis Prevost, sada Lav XIV., preuzeo je Petrovu stolicu i time izazvao valove komentara, analiza te brzopletih i povr\u0161nih zaklju\u010daka. Ipak, ispod medijske euforije i globalne fascinacije ostaje klju\u010dno pitanje: je li ovo doista povijesni iskorak ili tek nova iluzija promjene u Crkvi?<\/p>\n

Robert Francis Prevost nije samo prvi papa iz SAD-a, ve\u0107 i simbol dubokih promjena koje ve\u0107 desetlje\u0107ima tiho mijenjaju lice svjetskoga katoli\u010danstva. Njegova biografija je zanimljiva i slojevita, redovnik augustinac s bogatim iskustvom misionarskog rada u Peruu, visoko obrazovan, s iskustvom u crkvenoj upravi, s kreolskom obiteljskom ba\u0161tinom i ameri\u010dkim podrijetlom. Lav XIV. Nije, dakle, samo simbol globalne raznolikosti Crkve, ve\u0107 i potencijal za druga\u010diji pristup pastoralnom radu i upravljanju.<\/p>\n

Ova konklava bila je vi\u0161e od ceremonijalnog izbora. Bila je ogledalo Crkve u prijelomnom trenutku. Europa, nekada neupitno sredi\u0161te crkvene mo\u0107i, sada je periferija koju je sama stvorila. Iako europski kardinali jo\u0161 uvijek \u010dine najbrojniji blok u izbornom tijelu (gotovo 40 %), njihov realni utjecaj zna\u010dajno je oslabio. Rastu\u0107i sekularizam, gubitak moralnog autoriteta i sve manji broj vjernika pretvorili su Stari kontinent u ono \u0161to je jedan afri\u010dki kardinal ovih dana bez oklijevanja nazvao \u201dzemljom misija\u201d.<\/p>\n

Istodobno, crkveni resursi i dalje su koncentrirani upravo u Europi. Taj nesrazmjer izme\u0111u novca i vjere, izme\u0111u strukture i duhovne stvarnosti, stvara napetosti s globalnim jugom, gdje Crkva danas bilje\u017ei najbr\u017ei rast u brojevima, ali i u nadi.<\/p>\n

Izbor Lava XIV. nije samo simboli\u010dan odgovor na ove procese. On je rezultat dugogodi\u0161njeg pomnog rada na internacionalizaciji Crkve, zapo\u010detog jo\u0161 za pontifikata Ivana Pavla II., a nastavljenog pod Franjom. No, je li papa iz Chicaga najava novog smjera ili tek kompromis izme\u0111u razli\u010ditih struja i interesa? Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, s gotovo 80 milijuna katolika, ve\u0107 su desetlje\u0107ima klju\u010dni \u201dnovi\u201d igra\u010d u crkvenoj geopolitici. Ali ameri\u010dki katolicizam duboko je podijeljen izme\u0111u progresivnih i konzervativnih snaga, a novi papa mora pa\u017eljivo balansirati izme\u0111u tih suprotstavljenih struja i o\u010dekivanja. Njegov izbor nije donio radikalni zaokret, kako su neki pri\u017eeljkivali, nego prije svega kontinuitet s Franjinim naslje\u0111em, uz diskretan povratak tradicionalnijem stilu i simbolici.<\/p>\n

Ime koje je izabrao, Lav, nosi jasnu povijesnu i simboli\u010dku te\u017einu. Biti Lav XIV. zna\u010di nositi naslije\u0111e Lava I., koji je zaustavio Hune pred vratima Rima, ali i Lava X., \u010dije je rasipni\u0161tvo pripremilo teren za Luterovu pobunu.<\/p>\n

Posebno vrijedi spomenuti Lava XIII., papu intelektualca, autora enciklike \u201dRerum Novarum\u201d i za\u010detnika katoli\u010dkog socijalnog nauka. Njegov pontifikat (1878. \u2013 1903.) ozna\u010dio je otvaranje Crkve prema modernim dru\u0161tvenim pitanjima, radni\u010dkom pitanju, pravima radnika, ali i prema znanosti i filozofiji.<\/p>\n

Lav XIII. nije se bojao modernog svijeta, odgovarao mu je ne povla\u010denjem, nego anga\u017eiranim dijalogom. Ako je Lav XIV. svjestan te ba\u0161tine, njegovo ime nije tek simbol snage, nego i poziv na hrabru, socijalno osjetljivu i intelektualno odgovornu Crkvu. Crkvu koja ne bje\u017ei od suvremenosti, nego joj ide ususret.<\/p>\n

Papinsko ime, dakle, nikada nije samo formalnost, ve\u0107 poruka, poruka Crkvi, svijetu i samome Vatikanu. Ho\u0107e li Lav XIV. biti lavovski glas siroma\u0161nih i marginaliziranih, ili samo novi vo\u0111a stare kurije, vidjet \u0107emo ubrzo, nakon prvih imenovanja u toj istoj kuriji.<\/p>\n

Va\u017eno je primijetiti da njegov izbor izaziva razli\u010dite emocije diljem svijeta. Kardinali i vjernici iz Afrike, Azije i Latinske Amerike vide u njemu pomak prema ve\u0107em uva\u017eavanju onih koji su godinama bili promatrani kao egzoti\u010dna rubnost. No bez stvarnih reformi u vatikanskim strukturama, koje su jo\u0161 uvijek duboko ukorijenjene u srednjovjekovnim pravilima i obrascima mo\u0107i, prava promjena ostat \u0107e puki privid.<\/p>\n

Rim mo\u017ee birati papu s drugog kontinenta, mo\u017ee slati poruke o otvorenosti i sinodalnosti, ali ako i dalje odlu\u010duju iste kurijalne skupine, prema istim pravilima, tada promjena ostaje ograni\u010dena na simboliku.<\/p>\n

Izbor ameri\u010dkog pape jest povijesni trenutak, no nije nu\u017eno i povijesni iskorak. Prava metanoja, dubinsko obra\u0107enje struktura i mentaliteta, gotovo da jo\u0161 nije ni zapo\u010dela, unato\u010d nastojanjima pape Franje. Crkva koja \u017eeli biti doista univerzalna, relevantna i otvorena za suvremeni svijet mora se odva\u017eiti na vi\u0161e od geografskih pomaka. Mora raskinuti s europskom monopolizacijom odlu\u010divanja, ali i sa starim obrascima \u0161utnje, prikrivanja, straha i inercije.<\/p>\n

Ako Lav XIV. \u017eeli u\u0107i u povijest, morat \u0107e u\u010diniti vi\u0161e od predstavljanja globalnog lica Crkve. Morat \u0107e pokazati da Petrova stolica nije puka scenografija za globalnu publiku. Jer dim se razi\u0111e brzo, a Crkva, kao i svijet, vi\u0161e nemaju vremena za kulise. Ho\u0107e li Lav XIV. uspjeti, vrlo brzo \u0107e pokazati vrijeme.<\/p>\n

Papa nove epohe ili dimna zavjesa stare Crkve?<\/a><\/p><\/blockquote>\n