{"id":429429,"date":"2025-05-02T06:40:17","date_gmt":"2025-05-02T04:40:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=429429"},"modified":"2025-05-02T06:40:17","modified_gmt":"2025-05-02T04:40:17","slug":"prvomajski-naramak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/05\/02\/prvomajski-naramak\/","title":{"rendered":"Prvomajski naramak"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rad i radni odnosi ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a \u2013 kako kod nas, tako i vani \u2013 ne predstavljaju presudno popri\u0161te politike. Stranke \u010diji se programi vrte oko rada i radnih odnosa uglavnom su marginalne, a one koje su osnovane upravo kao politi\u010dko sredstvo za izra\u017eavanje interesa radnika \u2013 socijaldemokratske partije \u2013 davno su odustale od baze i okrenule se drugim interesnim grupama, kako stvarnim, tako i fantomskim. Razlozi iza tih procesa i trendova brojni su i kompleksni, a za na\u0161e potrebe navest \u0107emo dva koja su dovoljna da se barem skiciraju konture povijesnog trenutka.<\/p>\n

Propast socijalisti\u010dkih alternativa na istoku i socijaldemokratskih projekata na zapadu europskog kontinenta u\u010dinila je neko\u0107 prirodnu vezu rada i politike gotovo pa anakronom. Radilo se, eto, o epizodi u politi\u010dkoj povijesti koju je vrijeme, kao i brojne druge, pregazilo i koja je izgubila legitimaciju. Ta se promjena nije dogodila samo u glavama ljudi ve\u0107 i u infrastrukturi: radni\u010dke stranke su nestale ili su se transformirale, sindikalna pokrivenost radni\u0161tva vratila se na gotovo same po\u010detke sindikalnog pokreta, a ostali smo i bez mjesta radni\u010dke socijalizacije: od kulturnih domova preko sportskih klubova do odmarali\u0161ta. Dijeljenje radnih uvjeta, iskustava i sudbina prestalo je biti vezivno politi\u010dko tkivo.<\/p>\n

Pored ovih politi\u010dkih promjena, dogodile su se i one koje bismo uvjetno, za potrebe distinkcije, mogli nazvati ekonomskim. U procesu deindustrijalizacije, koji je zahvatio zemlje na razli\u010ditim stupnjevima industrijskog razvoja, dogodila se, \u017eargonski kazano, rekompozicija radni\u010dke klase. Pod tim se misli na svima vidljive trendove. Prijelaz na uslu\u017enu ekonomiju sam po sebi donosi uspostavu niza manjih firmi u odnosu na nekada\u0161nje industrijske gigante i fragmentaciju radni\u0161tva. Tako\u0111er, novi ekonomski odnosi su proto\u010dnijim u\u010dinili statuse radnika, obrtnika i sitnih poduzetnika. Uvjetno re\u010deno, radni\u0161tvo se atomiziralo i horizontalno \u2013 radna mjesta su “raspr\u0161ena” \u2013 i vertikalno \u2013 klasni statusi, usko definirani, postali su promjenjiviji rastom broja samozaposlenih i sli\u010dnih “poduzetni\u010dkih” avantura.<\/p>\n

Premda su, dakle, radnici i klase napustili politi\u010dku arenu i strana\u010dke programe, oni i dalje i diktiraju rasprave, makar i implicitno, jer u krajnjem slu\u010daju i ta arena ovisi o njihovom radu. Kad se govori o dru\u0161tvu, te\u0161ko je ne govoriti o radu koji to dru\u0161tvo “odr\u017eava”. Sjetimo se samo pojma “esencijalnih radnika” iz pandemijskog perioda. Rad je nezaobilazan kao sredi\u0161nja politi\u010dka tema, ali u nedostatku kanala striktnog politi\u010dkog prevo\u0111enja radnih odnosa prostor su prisvojila kulturna i moralna prevo\u0111enja. Iako je pripadnost radni\u010dkoj klasi danas politi\u010dki zanemariva polazna to\u010dka, ona igra istaknutu ulogu u politi\u010dkom predstavljanju.<\/p>\n

Pripadnost radni\u010dkoj klasi koja se ogleda u kulturnim navikama, na\u010dinu govora, antiintelektualizmu i ostalim zami\u0161ljenim karakteristikama, a ne mjestom u proizvodnom procesu, danas predstavlja scenski rekvizit kojim politi\u010dari “dokazuju” autenti\u010dnost. Ta se pripadnost danas tretira kao neka vrsta moralnog kapitala, kao licenca za provo\u0111enje bilo kakvih politika, uklju\u010duju\u0107i i one koje izravno \u0161tete interesima ve\u0107eg dijela radni\u010dke klase. U kontekstu u kojem se i minimalni socijaldemokratski poku\u0161aji reguliranja ekonomije ili za\u0161tite najranjivijih tretiraju doslovno kao napad na stvarnost kao takvu, uloga radni\u010dke klase kao kazali\u0161nog predlo\u0161ka tu je da krajnje politi\u010dki stati\u010dnu dramaturgiju suvremenih klasnih odnosa barem donekle dinamizira.<\/p>\n

Moralna se pak dimenzija zasniva na glorifikaciji rada kao takvog. I oslanja se pritom na brisanje politi\u010dkih konotacija i brizi za doslovnost jezika. U tim se postupcima gotovo izjedna\u010duju rad i poduzetni\u0161tvo jer u krajnjoj liniji nema neke zna\u010dajne razlike izme\u0111u glagola raditi i poduzimati. \u010cinjenica da netko “radi” jer mora prodavati radnu snagu da bi pre\u017eivio, a netko “poduzima” jer ima sredstava da tu radnu snagu kupi i odre\u0111uje joj \u0161to da radi, mora naprosto ustuknuti pred samorazumljivosti jezika. Postoje, dakle, oni koji rade i poduzimaju, i oni koji na zajedni\u010dkom radu nekad mrskih klasnih neprijatelja, a danas radnih prijatelja, parazitiraju. U tu domenu spadaju radnici u javnom sektoru i svi oni, uglavnom visoko obrazovani, koji ne rade u takozvanom realnom sektoru.<\/p>\n

Uvjerljivosti te nove i navodno najva\u017enije klasno-politi\u010dke podjele, koju isti\u010du i\u00a0Donald\u00a0Tramp\u00a0i\u00a0Sara\u00a0Vagenkneht, doprinosi i \u010dinjenica da su radnici u javnom sektoru sindikalno najpokriveniji. \u0160to i samim sindikatima kao organizacijama zna priu\u0161titi etiketu za\u0161titnika privilegiranih koji politi\u010dkim metodama oduzimaju kruh “neposrednim proizvo\u0111a\u010dima” na klasnoj vertikali od rudara do korporativnog kancelara. \u010cini se kao da smo se zapleli u tvrdi intelektualni i politi\u010dki \u010dvor i da se ne nude opcije izlaska. Zagovornici “povratka na staro” \u2013 metodama s po\u010detka pro\u0161log stolje\u0107a i retorici o pravoj radni\u010dkoj klasi \u2013 \u010desto pose\u017eu za takvim zazivima kako bi se pokazali “pravim ljevi\u010darima” u odnosu na kolege s univerziteta, kulturnih institucija ili “nadrealnog” sektora udruga civilnog dru\u0161tva koji malo previ\u0161e paze na probleme iz “vouk” domene. A ti kolege se u legitimaciji za bavljenje pitanjima rada oslanjaju na teorijska i prakti\u010dna dokazivanja da su, na primjer, umjetnici isto radnici i da zapravo me\u0111u radni\u010dkom klasom nema nikakvih razlika.\u00a0Marks\u00a0je rekao da su radnici svi koji \u017eive od prodaje vlastite radne snage i tu svaka analiza staje. Nijansiranje je prerizi\u010dno jer komplicira politi\u010dko djelovanje.<\/p>\n

S obzirom na kompleksnost situacije, svi su ti poku\u0161aji raspetljavanja itekako razumljivi. Naprosto svakoga zainteresiranog da pitanja rada pretvori u politi\u010dki sadr\u017eaj iritira nemogu\u0107nost te naizgled prirodne transformacije. Kako prevladati te pote\u0161ko\u0107e? Postoji li uop\u0107e \u0161ansa da rad i klasa opet postanu sredi\u0161nja politi\u010dka pitanja ili se samo radilo o povijesnoj epizodi koja se vi\u0161e ne\u0107e ponoviti? Mo\u017eda bi trebalo pomaknuti fokus, analiti\u010dki, a ne sindikalni, s neposrednih materijalnih interesa radnika poput nadnice i radnih uvjeta na pitanje profesionalne autonomije? Mo\u017eda se tu krije jedno od klju\u010dnih politi\u010dkih pitanja suvremenog svijeta: koliko slobode i autonomije imamo na radnim mjestima? Mo\u017eda sav taj elektoralni bunt “prave” radni\u010dke klase protiv srednjih klasa u javnom sektoru u obliku glasa za ekstremnu desnicu predstavlja neki tip zavisti? Zavisti za stupnjem autonomije na radnom mjestu, bila ona stvarna ili zami\u0161ljena.<\/p>\n

Mo\u017eda i spomenuta uvjerljivost jezi\u010dnog stapanja rada i poduzetni\u0161tva proizlazi iz \u017eelje da se osigura autonomija i sloboda za dono\u0161enje odluka o vlastitom radu koje donosi poduzetni\u010dki status. Mo\u017eda je “licenca” koju desnica daje za “slobodu govora” u obliku \u0161ovinisti\u010dkih i ostalih uvreda politi\u010dku popularnost stekla jer kompenzira nedostatak slobode na radnom mjestu. Mo\u017eda u radnoj autonomiji i njenoj politizaciji le\u017ei potencijal za stvaranje koalicije izme\u0111u ljevice sazdane mahom od radnika u javnom sektoru i onih “pravih” radnika. Mo\u017eda je sloboda odlu\u010divanja mjesto klasne borbe. I prikladno popri\u0161te za ukidanje navodne isklju\u010divosti slobode i jednakosti koja ve\u0107 desetlje\u0107ima funkcionira kao naju\u010dinkovitije ideolo\u0161ko oru\u017eje. Prvi maj otvara prostor za refleksiju o svim ovim nabrojanim “mo\u017eda”.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svakoga zainteresiranog da pitanja rada pretvori u politi\u010dki sadr\u017eaj iritira nemogu\u0107nost te naizgled prirodne transformacije. Kako prevladati te pote\u0161ko\u0107e? Postoji li \u0161ansa da rad i klasa opet postanu sredi\u0161nja politi\u010dka pitanja ili se radilo o povijesnoj epizodi koja se vi\u0161e ne\u0107e ponoviti?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":400497,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-429429","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/429429","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=429429"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/429429\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":429432,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/429429\/revisions\/429432"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/400497"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=429429"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=429429"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=429429"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}