{"id":428613,"date":"2025-04-21T06:10:11","date_gmt":"2025-04-21T04:10:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=428613"},"modified":"2025-04-21T06:10:11","modified_gmt":"2025-04-21T04:10:11","slug":"marcell-mars-valeria-graziano-i-tomislav-medak-prakse-piratske-skrbi-tretiraju-skrb-kao-zajednicku-drustvenu-odgovornost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/04\/21\/marcell-mars-valeria-graziano-i-tomislav-medak-prakse-piratske-skrbi-tretiraju-skrb-kao-zajednicku-drustvenu-odgovornost\/","title":{"rendered":"Marcell Mars, Valeria Graziano i Tomislav Medak: Prakse piratske skrbi tretiraju skrb kao zajedni\u010dku dru\u0161tvenu odgovornost"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Josipa Luli\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Valeria Graziano, Marcell Mars i Tomislav Medak autorski su trio koji stoji iza knjige “Pirate Care. Acts Against the Criminalization of Solidarity” (“Piratska skrb. Djela protiv kriminalizacije solidarnosti”), nedavno objavljene u izdanju londonskog Pluto Pressa. S njima razgovaramo u povodu predstavljanja koje je odr\u017eano sredinom o\u017eujka u zagreba\u010dkom Multimedijalnom institutu.<\/p>\n

Feministi\u010dka teorija tvrdi da \u017eivimo u doba kapitalisti\u010dke krize skrbi. Ta se kriza o\u010dituje u neokapitalisti\u010dkom raspadu trokuta dr\u017eava \u2013 obitelj \u2013 tr\u017ei\u0161te, unutar kojeg je u prethodnom razdoblju bio organiziran rad skrbi. Kriti\u010dke teorije invaliditeta nagla\u0161avaju da je kriza skrbi za neke permanentno stanje, da se ona nalazi u samim temeljima dru\u0161tvene organizacije, utoliko \u0161to izop\u0107ava dio populacije kako bi kroz prizmu najamnog rada i kapitala formirala dru\u0161tvene odnose i hijerarhije. \u0160to bi u tom kontekstu bila piratska skrb?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Iako vidimo analiti\u010dku snagu pojma “krize skrbi” Nancy Fraser, mi predla\u017eemo jedan mali pomak u naglasku. Iz na\u0161e perspektive, u krizi nije sam okvir dr\u017eava \u2013 tr\u017ei\u0161te \u2013 obitelj, ve\u0107 su u krizi \u017eivotni sustavi \u010diju bi opstojnost taj okvir trebao osiguravati. Dr\u017eava sve vi\u0161e uskra\u0107uje adekvatnu skrb, tr\u017ei\u0161te tu uska\u010de pru\u017eaju\u0107i privatiziranu skrb onima koji si to mogu priu\u0161titi ili koji nemaju drugog izbora. Obitelj pak preuzima brigu i njegu \u2013 kroz nepla\u0107eni rad \u2013 tamo gdje druga\u010dije nije dostupna, ali samo u okviru forme obitelji kakvu nacionalisti\u010dka i konzervativna dru\u0161tva odobravaju.<\/p>\n

Iz te perspektive, “Piratska skrb” ne tvrdi da se ta “imperijalna matrica skrbi” uru\u0161ava, nego da ona postaje sve vi\u0161e toksi\u010dna i eksploatacijska. Nastavlja funkcionirati, ali kao militarizirani re\u017eim koji disciplinira, kriminalizira i izvla\u010di vrijednost iz onih kojima je skrb najpotrebnija. Piratski oblici skrbi nisu samo reakcija na raspad matrice skrbi. Oni predstavljaju materijalnu anticipaciju druga\u010dijeg svijeta prakse usredoto\u010denog na skrb, svijeta koji prkosi vlasni\u010dkoj logici Imperija i inzistira na autonomiji, uzajamnosti i solidarnosti, posebno kada je takvo djelovanje kriminalizirano.<\/p>\n

Drugi aspekt koncepta piratske skrbi vezan je za odnos prema privatnom vlasni\u0161tvu: tvrdite kako skrb bez ideje dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva i antikapitalisti\u010dkog principa, kao i antikapitalisti\u010dko organiziranje li\u0161eno ideje skrbi, mogu biti podjednako opasni. Gdje prepoznajete piratske aspekte pukotina u kapitalizmu, i mogu li one dovesti do njegovog nestanka?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Rekli bismo da se u dana\u0161njim vremenima politi\u010dko djelovanje ne mo\u017ee smatrati vjerodostojnim ako se temeljno ne bavi reorganizacijom dru\u0161tveno-reproduktivnog rada i dostupnosti resursa. Dru\u0161tvena reprodukcija nije sporedno pitanje. Ona je teren na kojemu se grade svi oblici mo\u0107i, autonomije i kapaciteti kolektivnog djelovanja. Sa solidarno\u0161\u0107u, ali i zabrinuto\u0161\u0107u gledamo na mnoge forme dana\u0161njeg politi\u010dkog djelovanja. Demonstracije, primjerice, iako \u010desto odva\u017ene i nu\u017ene, \u010desto imaju sku\u010den politi\u010dki horizont.<\/p>\n

Spektakularni protesti koji su nekad mogli komprimirati dru\u0161tveni naboj danas \u010desto djeluju poput beskrajno ponavljanog rituala. Imamo prijatelje i drugove koji su uklju\u010deni u strana\u010dku politiku, municipalisti\u010dke platforme, gra\u0111anske liste i kampanje civilnog dru\u0161tva \u2013 dapa\u010de, to vrijedi i za jednog od nas autora. Ovi napori su va\u017eni i podr\u017eavamo ih. Ali opet, s brigom gledamo na njih jer se politi\u010dka imaginacija unutar tih kanala \u010dini iscrpljenom \u2013 takvo su iscrpljenje mogu\u0107nosti teoreti\u010dari poput Paola Virna i Franca Bifa Berardija nazvali povijesnom slabo\u0161\u0107u politike.<\/p>\n

\n

Teorija i praksa<\/h4>\n

Ove je godine iz tiska iza\u0161la va\u0161a knjiga “Pirate Care. Acts Against the Criminalization of Solidarity” u nakladi Pluto Pressa, bazirana na vi\u0161egodi\u0161njem iskustvu okupljanja i promi\u0161ljanja oko projekta piratske skrbi koji je obuhva\u0107ao silabus, \u010ditala\u010dke grupe, izlo\u017ebe, konferencije. Za\u0161to vam je bilo va\u017eno projekt uklopiti u formu knjige, i \u0161to nam novo ona donosi?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Budu\u0107i da radimo u kulturnom sektoru, na po\u010detku na\u0161ih promi\u0161ljanja imalo je smisla krenuti od formata i konteksta koji su nam najbli\u017ei \u2013 unijeti ove ideje najprije u prostore umjetnosti, digitalne prakse i obrazovanja \u2013 kroz \u010ditateljske grupe, kolaborativni silabus, izlo\u017ebe i druga okupljanja. Knjiga nam je pru\u017eila priliku da u\u010dinimo ne\u0161to \u0161to nam izlo\u017ebe ili kratkotrajna okupljanja rijetko mogu. Omogu\u0107ila nam je da usporimo i prikupimo teorijske uvide koji su iznikli iz prakse. Tako\u0111er vjerujemo, parafraziraju\u0107i Gillesa Deleuzea, da teorija \u010dini ono \u0161to praksa ne mo\u017ee, a praksa misli ono \u0161to teorija ne mo\u017ee.<\/p>\n

Stoga nam je format knjige ponudio na\u010din da otvorimo razgovor u jednom drugom formatu, formatu koji mo\u017ee druga\u010dije cirkulirati kroz javni diskurs, knji\u017enice, u\u010dionice i kuhinje. Knjiga je za ljude koji mo\u017eda nikada ne\u0107e u\u0107i u umjetni\u010dki prostor ili prisustvovati akademskom doga\u0111aju, ali koji razmi\u0161ljaju, osje\u0107aju i provode ta pitanja u djelo u svojim zakutcima svijeta.<\/p>\n

Zna\u010dajan dio knjige bavi se produkcijom i reprodukcijom znanja. Marcell i Tomislav su i tvorci Memory of the World, knji\u017enice iz sjene; tema radikalne pedagogije jedna je od osnovnih potki piratske skrbi, uklju\u010duju\u0107i ideju silabusa; Valeria ima veliko iskustvo u radu u kontekstu visokog obrazovanja. Kako vidite principe stvaranja i posredovanja znanja kroz akademsku le\u0107u, pogotovo u kontekstu zahtjeva za epistemi\u010dkom pravdom? Kako se u tom smislu pozicionira va\u0161 teorijski rad?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Akademske institucije nisu samo le\u0107a nego i teren \u2013 institucije koje proizvode, prenose i valoriziraju znanje, a povremeno i institucije koje nas zapo\u0161ljavaju. No da bismo opisali na\u0161u poziciju, moramo posuditi marksisti\u010dke pojmove: obitavamo u njoj, protiv nje i izvan nje. Svaki od nas je u aktivizam do\u0161ao odbijanjem onoga \u0161to je sveu\u010dili\u0161te po\u010delo postavljati kao zahtjev: Marcell i Tomislav kroz neposluh prema vlasni\u010dkom re\u017eimu nad znanjem, odbijaju\u0107i zatvaranje znanstvenih radova iza paywallova i zaklju\u010danih platformi.<\/p>\n

Valeria se, pak, politizirala unutar britanskog obrazovnog sustava koji se samorazarao kroz \u0161kolarine, zadu\u017eivanje studenata i cini\u010dnu eksploataciju nepla\u0107enog studentskog rada. Ona je provodila istra\u017eivanje o hashtag silabusima \u2013 novim, kolektivno kreiranim popisima literature na dru\u0161tvenim mre\u017eama nastalim iz dru\u0161tvenih pokreta. Oni su debelim slovima kazivali ono \u0161to su mnogi od nas ve\u0107 znali: da je kriti\u010dko, djelatno znanje \u010desto nepo\u017eeljno, \u010dak i potisnuto unutar akademske ma\u0161inerije. To je bilo na\u0161e protiv. Ali postoji i unutar.<\/p>\n

Nismo se odrekli akademskog prostora. Ne vjerujemo u prepu\u0161tanje institucionalnog terena onima koji bi ga li\u0161ili javne svrhe, koji uni\u0161tavaju humanisti\u010dke znanosti u korist STEM programa, koji vrijednost mjere isklju\u010divo ciljevima zapo\u0161ljavanja ili poduzetni\u010dkim duhom. Jo\u0161 uvijek postoji ne\u0161to dragocjeno i krhko u sveu\u010dili\u0161tu: ideali horizontalnog upravljanja, pluralizma, kritike, socijalne pravde i dostupnosti obrazovanja bez zadu\u017eivanja. Borimo se za njih jer smo vidjeli \u0161to se doga\u0111a kada nestanu.<\/p>\n

I tako dolazimo do na\u0161eg izvan. Ako sveu\u010dili\u0161te \u017eeli ostati dostojno svoga imena, mora postati pristrano \u2013 ne u plitkom smislu politi\u010dke lojalnosti, ve\u0107 u dubljem smislu zauzimanja strane \u017eivota, pravde i budu\u0107nosti. Mora nau\u010diti sura\u0111ivati sa znanjem stvorenim drugdje: u skvotovima i kolektivima za skrb, u izbjegli\u010dkim kampovima i Git repozitorijima, u utjelovljenim arhivima trans iskustva i iskustva invaliditeta, u tihim pedagogijama uzajamne pomo\u0107i. Mora ponuditi uto\u010di\u0161te, ne samo u metafori\u010dkom smislu, ve\u0107 materijalno: pla\u0107e, stipendije, dostupnost, priznanje.<\/p>\n

\n

Totalne i paralelne institucije<\/h4>\n

U odnosu prema institucijama isti\u010dete inspiraciju abolicionisti\u010dkim zahtjevima, ali na nijansiranim principima deinstitucionalizacije kakva je zami\u0161ljena u procesu antipsihijatrijskog pokreta na sjeveru Italije: tamo postoji jasan zahtjev za demontiranjem totalne institucije psihijatrijske bolnice, ali uz proces preuzimanja skrbi kroz alternativne, podru\u0161tvljene institucije koje su se paralelno gradile. Gdje danas prepoznajete takve paralelne institucije, i koje bi totalne institucije one mogle zamijeniti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Abolicija kao pojam nosi specifi\u010dnu te\u017einu. Ukorijenjena je u crna\u010dkoj radikalnoj tradiciji, u stalnom odbijanju ropstva i njegovog nedokidivog naslje\u0111a u Americi. Ona imenuje otpor koji je nastao u kontekstu ropstva, rasijaliziranog kapitalizma i dr\u017eave koja veliki dio afroameri\u010dkog stanovni\u0161tva dr\u017ei u zatvorima. Ali kada taj pojam prelazi oceane, ponekad mo\u017ee zamagliti vi\u0161e nego \u0161to otkriva. Engleski je na\u0161a globalna lingua franca, da. Ali verziranost u tim raspravama mo\u017ee biti i vrsta zaborava.<\/p>\n

Ne odra\u017eavaju sve institucije zatvor, niti sve imaju iste genealogije. Deinstitucionalizacija uvodi jednu bitnu distinkciju: postoje institucije koje moraju biti potpuno ukinute \u2013 zatvori, policija, vojska \u2013 totalne institucije koje djeluju kroz prisilu, zatvaranje i kontrolu. One proizvode razdvajanje. One \u010dine neke \u017eivote nepodno\u0161ljivima. Ali postoje i druge institucije \u2013 skrbi, u\u010denja, ozdravljenja \u2013 koje treba radikalno transformirati, a ne odbaciti. Njihov problem nije postojanje, ve\u0107 forma. Totalna institucija, kako je razumijemo, jest ona u kojoj su ljudi smje\u0161teni bez pristanka, u kojoj su vrijeme, svrha i \u010dak sebstvo diktirani odozgo, u kojima je nametnuta homogenizacija, a odvajanje od dru\u0161tvenog tijela sama logika.<\/p>\n

Pomislite na azil, siroti\u0161te, detencijski centar za migrante, “specijalnu \u0161kolu”. Njihova arhitektura dizajnirana je za izolaciju i dominaciju. Prakse piratske skrbi, ako bismo pratili njihove principe, rade suprotno od onoga \u0161to totalne institucije name\u0107u. One skrb tretiraju kao zajedni\u010dku dru\u0161tvenu odgovornost, a ne funkciju delegiranu na jednu instituciju, kao oblik zajedni\u010dkog dobra, a ne outsourcinga. Temeljene su na pristanku, odbijaju\u0107i prisilnu logiku koja \u010desto strukturira institucionalni \u017eivot, posebno za najranjivije.<\/p>\n

One prihva\u0107aju razli\u010ditost umjesto da je discipliniraju, stvaraju\u0107i prostor za neidentifikaciju, za pluralnost, za postajanje druga\u010dijim. Djeluju kroz situirane solidarnosti, oblikuju\u0107i odgovore koji proizlaze iz konteksta, iz odnosa, iz odbijanja univerzalnih obrazaca. One ne oduzimaju vrijeme \u017eivota, daju ljudima dostojanstvo da se kre\u0107u vlastitim tempom, umjesto da ih ve\u017eu za nestrpljive, eksploatacijske ritmove institucije. I mo\u017eda najva\u017enije, one se odupiru logikama segregacije: inzistiraju na tome da skrb ne zahtijeva zatvaranje, da \u017eivot mora ostati zapleten, neuredan i uzajaman.<\/p>\n

Dakle, gdje danas vidimo te paralelne institucije? Pojavljuju se u mre\u017eama uzajamne pomo\u0107i za mentalno zdravlje, u feministi\u010dkim tehnolo\u0161kim infrastrukturama, u radikalnim knji\u017enicama, u stambenim zadrugama koje se opiru i delo\u017eaciji i izolaciji. One su krhke, da. \u010cesto bez sredstava. Ali nose puls druga\u010dije vrste dru\u0161tveno-politi\u010dke artikulacije \u017eivotnih potreba, gdje institucije ne totaliziraju, ve\u0107 pluraliziraju. Zadatak je braniti ih i u\u010diti iz njihovih nespektakularnih revolucija.<\/p>\n

Na samom kraju knjige postavljate ideju federativnih saveza autonomnih pokreta piratske srbi kao mogu\u0107eg horizonta djelovanja, na tragu anarhisti\u010dkih i zapatisti\u010dkih pristupa. Kako vidite svijet nakon \u0161to dovoljan broj pukotina razmontira kapitalisti\u010dki imperijalni kavez u kojem \u017eivimo?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Federativni savez za nas nije samo koncept posu\u0111en iz tradicije pobunjeni\u010dkih organizacija u Chiapasu ili iz anarhisti\u010dke misli 19. stolje\u0107a, koja je autonomiju smatrala ne izolacijom nego uzajamno\u0161\u0107u temeljenoj na dostojanstvu i samoodre\u0111enju. Taj pojam pulsira i u protokolima federiranog weba koji trenutno poku\u0161ava odoljeti gravitacijskom privla\u010denju dana\u0161njih tehnolo\u0161kih imperija.<\/p>\n

A i povijesni pirati koristili su oblike federativnog povezivanja u svrhe uzajamne pomo\u0107 i samoupravljanja na moru. Svjesno koristimo rije\u010d “federacija” jer ona nudi politi\u010dku imaginaciju koja je zahtjevnija od “mre\u017ee” \u2013 pojma koji je iscrpljen desetlje\u0107ima neoliberalnog entuzijazma. Nau\u010dili smo da mre\u017ee nisu nevine. Imaju gravitacijske centre, uska grla i \u010dvorove nesrazmjerne mo\u0107i. Federacija, nasuprot tome, od nas tra\u017ei da zamislimo druga\u010diju vrstu koordinacije: onu koja dr\u017ei autonomiju i solidarnost u produktivnoj napetosti.<\/p>\n

Kako bi svijet mogao izgledati nakon \u0161to se otvori dovoljno pukotina? Ne znamo, ali slutimo da to ne bi bio svijet glatkog jedinstva. Bio bi to svijet saveza obilje\u017eenih trenjima, privremenim zajedni\u010dkim dobrima, pluralnim suverenitetima. Svijet u kojem se skrb ne pru\u017ea odozgo prema dolje, kao prisila, niti odozdo prema gore, kao slu\u017eenje, ve\u0107 kru\u017ei i povezuje transverzalno. Ne kao utopija, ve\u0107 kao arhipelag ustrajnih praksi i tvrdoglavih eksperimenata u tome kako \u017eivjeti druga\u010dije. Mo\u017eda bi ovo trebao biti na\u0161 sljede\u0107i istra\u017eiva\u010dki projekt \u2013 istra\u017eivanje o tome kako se povezivati u velikim razmjerima bez izdaje onoga \u0161to je maleno, sporo, krhko, ispod rada, slobodno.<\/p>\n

Na pitanje o odnosu ideje piratske skrbi i lokalne vlasti na primjerima Barcelone i Zagreba, autori su odbili odgovoriti u ovom formatu.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Piratski oblici skrbi nisu samo reakcija na raspad matrice skrbi. Oni predstavljaju materijalnu anticipaciju druga\u010dijeg svijeta prakse usredoto\u010denog na skrb, svijeta koji prkosi vlasni\u010dkoj logici Imperija i inzistira na autonomiji, uzajamnosti i solidarnosti, posebno kada je takvo djelovanje kriminalizirano, ka\u017eu autori knjige “Pirate Care. Acts Against the Criminalization of Solidarity”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":428616,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-428613","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/428613","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=428613"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/428613\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":428617,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/428613\/revisions\/428617"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/428616"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=428613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=428613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=428613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}