{"id":427865,"date":"2025-04-12T07:30:43","date_gmt":"2025-04-12T05:30:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=427865"},"modified":"2025-04-12T07:46:35","modified_gmt":"2025-04-12T05:46:35","slug":"velika-otkrica-nyt-a","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/04\/12\/velika-otkrica-nyt-a\/","title":{"rendered":"Velika otkri\u0107a NYT-a"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rat u Ukrajini nije izbio “preko no\u0107i” u velja\u010di 2022. \u2013 iako su mnogi zapadni mediji nastojali stvoriti takav dojam. Najnovije i iznimno detaljno izvje\u0161\u0107e lista New York Times<\/a> daje naslutiti da je sama ameri\u010dka administracija, jo\u0161 godinama prije, postupno gradila okvir za ono \u0161to \u0107e postati jedan od najve\u0107ih sukoba na europskom tlu od Drugoga svjetskog rata. U pozadini je stajala strate\u0161ka ideja o potrebi da se Rusija “ukroti”, \u0161to zna\u010di da je politi\u010dko-vojna elita u Washingtonu bila spremna godinama “kalibrirati” uvjete za otvoreni oru\u017eani sukob. Cilj? Oslabiti, ako ne i slomiti, utjecaj Moskve, posebice predsjednika Vladimira Putina, kojeg se na Zapadu odavno percipira kao glavnu prepreku globalnoj ameri\u010dkoj hegemoniji.<\/p>\n

\n

Prikriveni po\u010detak: kako je rat u Ukrajini bio planiran davno prije prvog metka<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ve\u0107 iz ranijih izvje\u0161\u0107a i dokumenata, koji su u javnost procurili nakon 2014., moglo se pretpostaviti da SAD nikako ne \u017eeli vidjeti Rusiju kao ravnopravnog aktera na me\u0111unarodnoj sceni. Uostalom, jo\u0161 je Zbigniew Brzezi\u0144ski (utjecajan geopoliti\u010dki strateg u SAD-u) smatrao da je klju\u010dno za globalnu prevlast “odrezati” Rusiju od njezina \u0161ireg susjedstva, osobito od tzv. “ruskog dvori\u0161ta” \u2013 a Ukrajina je oduvijek bila smatrana tim vitalnim geopoliti\u010dkim prostorom. Nakon doga\u0111aja 2014. (Majdan, nasilno ru\u0161enje Viktora Janukovi\u010da, pripojenje Krima od strane Rusije te izbijanje sukoba na istoku Ukrajine), po\u010delo je sustavno slanje “vojnih savjetnika” i razne vojne pomo\u0107i Kijevu. Me\u0111utim, Bijela ku\u0107a se tada jo\u0161 suzdr\u017eavala od davanja oru\u017eja koje bi Ukrajinu moglo dovesti u direktan sukob s Rusijom, boje\u0107i se otvorene eskalacije. Unato\u010d tome, posijano je sjeme dublje intervencije.<\/p>\n

Sude\u0107i prema novom NYT materijalu, klju\u010dne prekretnice bile su dvije: prvo, promjena prioriteta u Bijeloj ku\u0107i u vrijeme Baracka Obame, kada se po\u010delo razmi\u0161ljati o oru\u017eanim “crvenim linijama” kojima bi se ograni\u010dilo rusko djelovanje u isto\u010dnoj Ukrajini. Potom, s mandatom Donalda Trumpa situacija se dodatno zamrsila \u2013 iako Trump nije bio veliki zagovornik “ameri\u010dkog imperija” (\u010dini se da danas to vi\u0161e nije slu\u010daj – za po\u010detak \u017eeli Grenland, Kanadu i Panamu!), njegove su obrambene strukture ipak dopustile ve\u0107i transfer oru\u017eja Kijevu (primjerice, protutenkovskih projektila Javelin). Kona\u010dna odluka da se Ukrajini isporu\u010di ofenzivno naoru\u017eanje, uklju\u010duju\u0107i dalekometnu artiljeriju, donesena je iza zatvorenih vrata u Washingtonu vrlo rano, mnogo prije ruskog napada na Kijev. Dio europskih partnera, pogotovo Britanija i Poljska, jedva su \u010dekali da SAD odobri ve\u0107e isporuke i “podr\u017ei Ukrajinu” \u2013 iako je stvarni interes bio usmjeriti vojne kapacitete protiv Moskve.<\/p>\n

Prvo pravo “uzbunjivanje” ruskog vodstva dogodilo se 2021. kada je postalo jasno da se pripremaju masivne vje\u017ebe i logisti\u010dki mostovi u isto\u010dnoj Europi, uz dotok zapadnog naoru\u017eanja u Ukrajinu. Rusija je sve tuma\u010dila kao nadolaze\u0107i ulazak Ukrajine u NATO, \u0161to su ameri\u010dki du\u017enosnici dodu\u0161e formalno nijekali, ali de facto ohrabrivali Kijev da se “samostalno” pripremi za gotovo neizbje\u017ean okr\u0161aj. \u010cinilo se kao da Rusi stoje pred izborom: ili prihvatiti rapidno gomilanje zapadne vojske i oru\u017eja sve bli\u017ee Moskvi ili preventivno djelovati. Sa stajali\u0161ta Kremlja, takav razvoj doga\u0111aja predstavljao je egzistencijalnu opasnost; gubitak Ukrajine u njihovu “geopoliti\u010dkom dvori\u0161tu” zna\u010dio bi, izme\u0111u ostalog, potencijalno razmje\u0161tanje NATO projektila na granicama Rusije.<\/p>\n

Kada je Putin kona\u010dno “povukao okida\u010d” i krenuo u veliku vojnu akciju u Ukrajini, zapadni su mediji na sav glas govorili o “neprovociranoj” agresiji. Me\u0111utim, sada se potvr\u0111uje da je Washington unaprijed razradio kako \u0107e iskoristiti ruski napad za pro\u0161ireni obavje\u0161tajni i logisti\u010dki anga\u017eman, \u0161to se naposljetku realiziralo uspostavom tzv. “Task Force Dragon” u Wiesbadenu. Tu su koordinirani svi glavni vojni udari ukrajinske vojske, a integracija je bila toliko duboka da su ameri\u010dki \u010dasnici nerijetko “u stvarnom vremenu” ciljano usmjeravali ukrajinsko topni\u0161tvo na ruske zapovjedne centre. Takav stupanj suradnje nadilazi klasi\u010dnu “potporu saveznicima” \u2013 upravo suprotno, ukazuje na direktno sudjelovanje SAD-a u ratnim operacijama. Sva je prilika da je ruski vrh to znao, ali Moskva, smatraju analiti\u010dari, nastoji zadr\u017eati sukob ograni\u010denim na teritorij Ukrajine, svjesna kako bi \u0161ira eskalacija mogla prerasti u globalnu katastrofu.<\/p>\n

Va\u017eno je primijetiti da to nije bila samo ameri\u010dka igra: Velika Britanija i Poljska tako\u0111er su zauzele vode\u0107e uloge, poti\u010du\u0107i Ukrajinu na \u0161to agresivnije ofenzive. Londonska kalkulacija bila je potvrditi britansku va\u017enost u europskoj sigurnosnoj arhitekturi nakon Brexita, a Var\u0161ava je nastojala oja\u010dati vlastitu poziciju vode\u0107e sile na istoku Europe. Iz perspektive ruskih stratega, stvorio se “geopoliti\u010dki obuhvat klije\u0161tima” \u2013 napredovanje NATO-a preko Poljske na zapadu i sve ve\u0107eg prozapadnog karaktera same Ukrajine na njihovoj jugozapadnoj granici. U ovakvoj formaciji Kremlj je zaklju\u010dio da vi\u0161e nema vremena za “diplomatsku igru”.<\/p>\n

Sve to obja\u0161njava za\u0161to su neki politi\u010dki analiti\u010dari \u2013 pogotovo oni koji su skloni ruskoj strani \u2013 godinama upozoravali da \u0107e prije ili kasnije do\u0107i do otvorenog vojnog sukoba. U vrijeme kad je zapo\u010deo, narativ u zapadnim medijima bio je da se Ukrajina bori sama za sebe, bez ve\u0107ih vanjskih upliva. Danas, zahvaljuju\u0107i podacima otkrivenima u New York Timesu, postaje jasnije da je Kijev imao itekako jaku zale\u0111inu, organiziranu suradnju i ofenzivne planove \u0161to su kretali iz zapovjednih centara NATO-a, pa \u010dak i CIA-e. Nije te\u0161ko zamisliti kako, iz perspektive Moskve, to dokazuje da je rat bio zapravo sukob “kolektivnog Zapada” protiv Rusije.<\/p>\n

Stoga, gledaju\u0107i cijelu ovu pripremu i dobru koordinaciju ameri\u010dkih vojnika u Wiesbadenu s ukrajinskom vrhovnom komandom, te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o “spontanom” ratu. Jednako tako, iz ruskog kuta gledanja, \u010ditav je niz doga\u0111aja \u2013 od 2014. nadalje \u2013 shva\u0107en kao tempirana zamka. Mo\u017ee li se onda \u010duditi \u0161to je Kremlj reagirao silom, uvjeren da bi, ina\u010de, zapadni vojni pakt kona\u010dno zakucao na njegova vlastita vrata? Upravo je to centralno pitanje koje se postavlja nakon otkri\u0107a o dugotrajnoj i pomno razra\u0111enoj umije\u0161anosti SAD-a: koliko je svijet bio doveden na rub upravo zato \u0161to se jedna strana (Zapad) igrala riskantne strategije, vjeruju\u0107i da \u0107e Rusija popustiti pod pritiscima i sankcijama?<\/p>\n

Ovo je tek prva nit u cijeloj slo\u017eenoj mre\u017ei koja se prote\u017ee kroz rat u Ukrajini. Kako \u0107emo vidjeti, stvarno “partnerstvo” izme\u0111u Ukrajine i SAD-a odlazi mnogo dublje od obi\u010dne vojne pomo\u0107i \u2013 i konstruirano je tako da se Moskva dugoro\u010dno iscrpi, ne samo u ljudskim i materijalnim resursima, nego i u geopoliti\u010dkom kapacitetu. Otud i pretpostavka da je kona\u010dni cilj znatno \u0161iri od same “obrane Ukrajine”: on obuhva\u0107a redefiniranje poretka mo\u0107nika, uz nastojanje da se Rusiji zada najte\u017ei mogu\u0107i udarac.<\/p>\n

\n

Partnerstvo iz sjene: Pentagon, CIA i stvaranje ukrajinske ratne ma\u0161inerije<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Tek \u0161to je zapo\u010deo ratni kaos na ukrajinskoj boji\u0161nici, u Njema\u010dkoj je, stotinama kilometara daleko od prvih crta boji\u0161ta, za\u017eivio neobi\u010dan “sto\u017eer u sjeni”. Tamo, u jednoj od zgrada ameri\u010dke vojske u Wiesbadenu, formiran je klju\u010dni operativni centar koji \u0107e koordinirati gotovo sve glavne akcije ukrajinske vojske protiv ruskih snaga. Zapravo, radilo se o mjestu u kojem su \u010dasnici Pentagona, CIA-e i ostalih ameri\u010dkih obavje\u0161tajnih agencija, uz podr\u0161ku britanskih i europskih kolega, imali zadatak pretvoriti ukrajinski oru\u017eani aparat u suvremenu “ratnu ma\u0161ineriju”. Upravo je taj tajni centar, u dokumentima New York Timesa nazivan “Task Force Dragon”, postao simbol dvosmjerne sprege izme\u0111u Washingtona i Kijeva.<\/p>\n

\n

Tajno sredi\u0161te i njegov zna\u010daj<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Prema izvorima iz samog izvje\u0161\u0107a, sve je krenulo kad je general Christopher T. Donahue, \u010dovjek s impresivnim iskustvom u specijalnim operacijama diljem Bliskog istoka, dobio zada\u0107u stvoriti \u010dvrstu zapovjednu strukturu za “hitne isporuke” Ukrajini, ali i za daljnje planiranje protunapada na terenu. Zajedno s vi\u0161im ameri\u010dkim i britanskim du\u017enosnicima, u Wiesbadenu je oformio slo\u017eeni sustav “spojnih to\u010daka” \u2013 tzv. fusion center \u2013 koji je spajao obavje\u0161tajne podatke, satelitske snimke, zapovjedne zapise i zahtjeve ukrajinskih vojnih zapovjednika. Tu su radili \u010dasnici iz najrazli\u010ditijih ameri\u010dkih struktura: CIA, NSA, DIA, Nacionalno geoprostorno-obavje\u0161tajno tijelo (NGA), a sve to upakirano u real-time protok informacija.<\/p>\n

Rezultat? Stvaranje do sada rijetko vi\u0111ene razine “vanjske kontrole” nad jednim ratom, i to uz prikrivenu retoriku “samostalne ukrajinske obrane”. Ukrajinskoj vojsci su, dakako, ostavljeni mehanizmi slu\u017ebenih odluka, no iz dokumenata postaje jasno da je upravo Task Force Dragon davao klju\u010dne smjernice gdje, kada i s kojim oru\u017ejima udariti. Na po\u010detku su isporu\u010divali “samo” anti-air sustave poput Stingera i protutenkovske projektile tipa Javelin, ali vrlo brzo krenulo se i s te\u0161kim topni\u010dkim sustavima M777 te mo\u0107nim raketnim baca\u010dima HIMARS \u2013 sve popra\u0107eno koordinatama koje su im slale ameri\u010dke obavje\u0161tajne agencije.<\/p>\n

\n

“Kilometarski popisi ciljeva”<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Pritom je Kremlj bio svjestan da izravno ratuje protiv znatno ve\u0107eg sustava od same Ukrajine. U ameri\u010dkim redovima, pak, vodila se interna rasprava: ho\u0107e li se “previ\u0161e” otvoriti i time natjerati Putina na ekstremniju reakciju, \u010dak i na nuklearnu eskalaciju? Ipak, \u017eelja da se Rusiju “maksimalno oslabi” bila je o\u010dito ja\u010da od strahova; pa su se crvene linije pomicale sve dalje. Najprije su Ukrajinci smjeli koristiti ameri\u010dke obavje\u0161tajne podatke samo za obranu, da bi se kasnije te informacije koristile i za ofenzivne udare duboko iza neprijateljskih linija.<\/p>\n

Na dnevnoj bazi, Kijev je u Wiesbadenu primao “to\u010dke interesa” (tzv. points of interest), kako su nazivali ciljeve na ruskoj strani. Formiraju se popisi mogu\u0107ih meta \u2013 zapovjednih centara, skladi\u0161ta municije, oklopnih vozila, pa \u010dak i pojedinih ruskih generala (iako su Amerikanci slu\u017ebeno poku\u0161avali izbje\u0107i da se metom navode “strate\u0161ke osobe”). Zadnji filtar bila je odluka ukrajinskih zapovjednika ho\u0107e li napasti ili ne, no iz dokumenata je vidljivo da bi ameri\u010dki \u010dasnici neizravno sugerirali kako i s \u010dim izvesti napad, osobito kada je rije\u010d o mo\u0107nim sustavima HIMARS.<\/p>\n

\n

CIA kao klju\u010dni igra\u010d<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ako je Pentagon bio “infrastrukturni” kostur cijele operacije, CIA se nametnula kao sredi\u0161nji nervni sustav \u2013 osobito kada je trebalo rije\u0161iti “specijalne” zadatke, poput tajnih diverzija, sabota\u017ee i ciljanih operacija protiv ruskih zapovjednih sredi\u0161ta. Ve\u0107 se dulje vrijeme naga\u0111alo da ameri\u010dke i britanske specijalne postrojbe djeluju na terenu, iako formalno “nema nijednog NATO vojnika u Ukrajini”. Zasad nije potvr\u0111eno do koje mjere su agenti CIA-e ili povezane specijalne jedinice bili fizi\u010dki prisutni, no iz izvje\u0161taja NYT-a razvidno je da su imali “centar” unutar Kijeva, s kojega su nadzirali mnoge akcije.<\/p>\n

Jednako je tako jasno da su se ukrajinski generali, svejedno, osje\u0107ali katkad sputanima: dolazilo je do razmirica kad su Ukrajinci \u017eeljeli sna\u017enije udariti, a Amerikanci su kalkulirali s rizikom od ruske odmazde. Ipak, u glavnini slu\u010dajeva Kijev je slijedio ameri\u010dke sugestije, svjestan da je dotok oru\u017eja i preciznih obavje\u0161tajnih podataka presudan za ikakvu nadu u pobjedu ili barem odr\u017eavanje fronta.<\/p>\n

\n

Britanska potpora, poljska logistika<\/h3>\n<\/blockquote>\n

SAD je, naravno, predvodio cijeli mehanizam, ali ne smije se zanemariti ni prili\u010dan utjecaj Londona i Var\u0161ave. Britanci su, prema rije\u010dima visokih du\u017enosnika, bili “najglasniji zagovornici” ideje o kontinuiranoj, sveobuhvatnoj pomo\u0107i Kijevu i o \u0161to agresivnijim operacijama. Njihovi instruktori obu\u010davali su ukrajinske vojnike (od zapadnih takti\u010dkih procedura do rukovanja naprednom opremom), a britanski zapovjednici \u010desto su djelovali kao “posrednici” izme\u0111u ameri\u010dkog sto\u017eera i samih Ukrajinaca. Poljska, s druge strane, postaje glavni logisti\u010dki koridor \u2013 ondje su se gomilale zalihe streljiva, pogoni za popravak opreme, vojne bolnice, a preko tih ruta se u Ukrajinu upu\u0107ivalo i golemu ve\u0107inu dostavljenog naoru\u017eanja. Taj je “koridor” svojevremeno bio nazivan i “najopasnijom to\u010dkom na svijetu” jer se, s ruske perspektive, radi o glavnoj “cijevi” za opskrbu neprijateljske vojske.<\/p>\n

\n

Eksperimentalna “\u0161kola” za ratovanje<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U ameri\u010dkoj se vojno-obavje\u0161tajnoj zajednici, kako navode pojedini izvori, Ukrajina promatra i kao poligon za testiranje novih doktrinarnih zamisli: od toga kako integrirati satelitsku \u0161pijuna\u017eu s konvencionalnom artiljerijom, do kori\u0161tenja bespilotnih letjelica i “pametnih” raketnih sustava u suvremenom ratu protiv velike sile. Za SAD, zaklju\u010duju insajderi, iskustvo provedeno u koordiniranju ukrajinskih ofenziva moglo bi biti dragocjeno ne samo za daljnje sukobe s Rusijom, ve\u0107 i za neke budu\u0107e velike obra\u010dune (primjerice, eventualni sukob s Kinom oko Tajvana).<\/p>\n

Naravno, politi\u010dki aspekt cijele pri\u010de ostaje itekako va\u017ean. Dok je javnost na Zapadu mjesecima \u017eivjela u uvjerenju da Ukrajinci sami orkestriraju uspje\u0161ne protunapade, \u010dinjenice iz NYT-a jasno otkrivaju da se u pozadini odvijala jedna kudikamo organiziranija kampanja, s preciznom i nimalo “spontanom” zapovjednom hijerarhijom. Sve je to dovelo do velikog pritiska na Moskvu, koja je, vidjev\u0161i kako se fronta konsolidira i uz “virtualni” NATO ki\u0161obran, odlu\u010dila intenzivirati vlastiti anga\u017eman, mobilizirati dodatne snage i anga\u017eirati vojnu industriju punim kapacitetom.<\/p>\n

Potpuno je jasno da rat u Ukrajini nije “lokalni” sukob. \u0160tovi\u0161e, postao je primjer “proxy” rata u kojem najve\u0107i svjetski vojni savez (NATO) i ponajve\u0107a svjetska sila (SAD) protiv Rusije djeluju putem posrednika \u2013 ukrajinske vojske \u2013 ali uz takvu razinu koordinacije da je ponekad i samim ukrajinskim generalima te\u0161ko znati gdje zavr\u0161avaju njihove odluke, a po\u010dinju ameri\u010dke…<\/p>\n

\n

Raspad strategije: sukobi unutar Ukrajine i frustracija zapadnih generala<\/h3>\n<\/blockquote>\n

S vremenom se sve sna\u017enija veza izme\u0111u ukrajinskog vojnog vrha i zapadnih zapovjednika po\u010dela rastakati u vi\u0161e smjerova, otkrivaju\u0107i unutarnje tenzije koje nisu bile tek formalne nesuglasice, ve\u0107 ozbiljne pukotine unutar ukrajinskih institucija. Na van se prikazivalo kako je \u010ditavo zapovjedni\u0161tvo slo\u017eno, no dokumenti i svjedo\u010denja spominju niz epizoda gdje su ukrajinski generali, vo\u0111eni osobnim ambicijama ili politi\u010dkim kalkulacijama, donosili zaokrete koji su i same Amerikance dovodili do bijesa. A sve to imalo je izravne posljedice na tijek vojnih operacija.<\/p>\n

\n

Dva generala, dva pristupa<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Posebno se isti\u010de rivalstvo izme\u0111u generala Valerija Zalu\u017enog, na\u010delnika Glavnog sto\u017eera Oru\u017eanih snaga Ukrajine, i generala Oleksandra Sirskog, zapovjednika Kopnene vojske. Oba su se istaknula jo\u0161 od po\u010detka rata \u2013 prvi po stalo\u017eenoj retorici i dogovaranju sa Zapadom, drugi po sjajnim takti\u010dkim potezima, primjerice tijekom obrane Kijeva i kasnije ofenzive u regiji Harkiv. Me\u0111utim, njihova se vizija daljnjeg tijeka sukoba znatno razlikovala.<\/p>\n

Zalu\u017eni je, na temelju obavje\u0161tajnih procjena ameri\u010dkih generala, vjerovao da treba i\u0107i na “ekonomsko tro\u0161enje” ruskih snaga, poku\u0161ati presje\u0107i linije opskrbe i sustavno razarati zapovjedne centre. Drugim rije\u010dima, djelovati “sigurno” \u2013 \u010dak i ako to zna\u010di da ne\u0107e biti krupnih, simboli\u010dki jakih pobjeda. Sirski je, naprotiv, ponavljao da su “velike pobjede” jedini na\u010din da se odr\u017ei moral u vojsci i podr\u0161ka javnosti. Tu se posebno isti\u010de grad Bahmut, koji je, iako operativno ne presudne va\u017enosti, postao “utvrda” u koju je predsjednik Zelenski ulo\u017eio golema sredstva i koju je Sirski htio pod svaku cijenu zadr\u017eati ili vratiti.<\/p>\n

\n

Uplitanje predsjednika<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Zelenski se katkad oslanjao vi\u0161e na Sirskog, katkad na Zalu\u017enog, ovisno o tome tko mu je u datom trenutku bolje “odgovarao” za politi\u010dki imid\u017e i me\u0111unarodne pregovore. Kako pi\u0161e NYT, upravo je ta neuskla\u0111enost u odlu\u010divanju oko Bahmuta dovela do toga da se znatni dio opreme, municije i novoregrutiranih snaga tro\u0161io na mjesto koje su zapadni generali smatrali \u2013 u najboljem slu\u010daju \u2013 strate\u0161ki ograni\u010denim. Za Amerikance je klju\u010dno bilo proboj posti\u0107i na jugu (prema Melitopolju i Krimu) ili na istoku (oko Harkiva), kako bi se ozbiljno “odrezalo” rusku vojsku. No kad je Zelenski podr\u017eao Sirskog i naredio goleme dodatne napore na bahmutskoj boji\u0161nici, nastao je raskorak s ameri\u010dkim planovima.<\/p>\n

Generali poput Donahuea nastojali su argumentima uvjeriti ukrajinske kolege da “rascjepkavanje” napora ne samo da ne\u0107e dati brz uspjeh, nego mo\u017ee ote\u017eati cjelokupnu obranu. Iz dokumenata i transkripata telefonskih razgovora vidljivo je da je ameri\u010dka strana \u010desto ostajala zbunjena kad bi Ukrajinci, nakon dogovora, iznenada promijenili smjer. Katkad je bilo i otvorene ljutnje: prema svjedo\u010denjima, general Cavoli (vrhovni zapovjednik ameri\u010dkih snaga u Europi) u vi\u0161e je navrata “izgubio \u017eivce” pred ukrajinskim du\u017enosnicima jer su, umjesto zajedni\u010dki dogovorenih protuudara, bez upozorenja krenuli u ofenzivu na nekom drugom pravcu.<\/p>\n

\n

Udar na Herson, prilika za Harkov<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Sli\u010dno se dogodilo kad su ameri\u010dki \u010dasnici inzistirali na koordiniranom udaru koji bi se, prema planu, prvo fokusirao na osloba\u0111anje Hersona, a potom i na ve\u0107e podru\u010dje regije Zaporo\u017eje. No netom prije samog po\u010detka ukrajinske ofenzive, Zelenski je \u2013 kako navodi NYT \u2013 promijenio redoslijed napada, vjerojatno pod pritiskom dijela vojnog vrha. Rezultat je bio raspr\u0161ivanje dostupnih resursa. Amerikanci su, ustvari, odahnuli jedino kad je operacija prema Harkivu bila iznena\u0111uju\u0107e uspje\u0161na i dovela do kolapsa ruskih linija ondje. No \u010dak i u tom primjeru ispostavilo se da je uspjeh dijelom bio neplanirani “rizik” \u2013 Ukrajinci su krenuli “na svoju ruku”, a Rusija je reagirala tromo i povukla se.<\/p>\n

\n

Politi\u010dke ambicije i “prijateljska vatra”<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Zapadne sile, osobito SAD, postajale su sve nervoznije promatraju\u0107i kako se ukrajinska vojna hijerarhija preklapa s politi\u010dkim interesima: Zalu\u017eni se nametnuo kao nacionalni heroj i potencijalni politi\u010dki rival samom Zelenskom, \u0161to se nije svi\u0111alo predsjedni\u010dkom uredu. General Sirski je, s druge strane, pridobivao “bodove” spektakularnim medijskim izjavama o “kona\u010dnim pobjedama”, \u0161to se Zelenskom \u010dinilo korisnim za moral stanovni\u0161tva. Sve je to, po izvje\u0161\u0107u NYT-a, dovodilo do periodi\u010dnih “mini-kriza” u Kijevu, u kojima se nije znalo tko ima posljednju rije\u010d o klju\u010dnim vojnim pitanjima.<\/p>\n

Upravo u tim zakulisnim igrama ra\u0111ala se frustracija i kod zapadnih saveznika. Jasno, Ukrajina formalno zadr\u017eava suverenitet nad vlastitom obranom, ali uz toliko ulo\u017eene opreme i novca, u Washingtonu su o\u010dekivali da \u0107e ukrajinska vrhovna komanda slijediti dogovorene planove. Svaki put kad bi se to izjalovilo, osje\u0107aj povjerenja i partnerskog odnosa biva naru\u0161en. General Donahue jednom je prilikom, prenose ljudi koji su sudjelovali na sastanku, uzrujano poru\u010dio Zalu\u017enom: “Mi vam ne mo\u017eemo garantirati pobjedu u ratu. U\u010dinit \u0107emo sve \u0161to mo\u017eemo, ali to ne zna\u010di da mo\u017eete ignorirati one koji vam daju sredstva.”<\/p>\n

\n

Rasipanje resursa u Bahmutu<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Me\u0111utim, najdrasti\u010dniji primjer razila\u017eenja postao je upravo Bahmut. Dok je zapadna strana upozoravala da \u0107e prevelika koncentracija ljudstva i opreme na tom sektoru iscrpiti ukrajinsku vojsku za nadolaze\u0107e ve\u0107e operacije, Zelenski i Sirski tvrdili su da je Bahmut vrijedan kao “simbol otpora” i na\u010din da se ruske snage dovedu do velikih gubitaka. Istina je da su Rusi ondje doista pretrpjeli ogromne udarce \u2013 no ni ukrajinska strana nije ostala bez silnih \u017ertava. S odmakom od nekoliko mjeseci, \u010dak i pojedini ukrajinski vojni analiti\u010dari priznaju da je Bahmut u velikoj mjeri postao politi\u010dki projekt, a ne \u010disto vojni.<\/p>\n

Tijekom te faze, Amerikanci su otvoreno kritizirali ukrajinski vrh zbog “takti\u010dkih pogre\u0161aka” i nerealne procjene ruskih mogu\u0107nosti. Ukratko, dok je Zapad htio usmjeriti resurse na jug i poku\u0161ati do\u0107i do Krima (kao najve\u0107e geopoliti\u010dke poluge protiv Kremlja), s Kijevom se katkad \u010dinilo da vodi “rat ponosa”, nastoje\u0107i pokazati kako svaki izgubljeni grad mora biti vra\u0107en pod svaku cijenu.<\/p>\n

\n

Napeta ravnote\u017ea<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Naposljetku se stvorila ravnote\u017ea s tenzijama: Ukrajina je trebala podr\u0161ku SAD-a i drugih \u010dlanica NATO-a kako bi uop\u0107e nastavila rat, ali je ujedno poku\u0161avala kreirati vlastitu narativnu logiku “velikih pobjeda”. Amerikanci su uvi\u0111ali da ne smiju previ\u0161e diktirati poteze kako ne bi ispalo da su oni pravi “vlasnici sukoba”, no ipak su \u017eeljeli da sve pro\u0111e u okviru neke jasne, dugoro\u010dne strategije iscrpljivanja Rusije. U tom procjepu nastajale su naj\u017ee\u0161\u0107e razmirice, na primjer oko toga ho\u0107e li se utro\u0161iti streljivo HIMARS-a na sekundarnim frontama (poput Bahmuta) ili pri\u0161tedjeti za planirane udare na Krimu.<\/p>\n

Dok su se ovakve napetosti gomilale, neki su europski saveznici po\u010deli propitivati vjerodostojnost ukrajinskih “velikih najava”. Britanski su du\u017enosnici, iako najsna\u017eniji pobornici Kijeva, iznutra iskazivali zabrinutost: “Koliko daleko trebamo i\u0107i ako ukrajinski predsjednik sam mijenja plan iz dana u dan?” Poljaci, koji su za logistiku ulagali mo\u017eda i najvi\u0161e resursa nakon SAD-a, tu su frustraciju osje\u0107ali na terenu, gdje su valovi izbjeglica stizali na granicu svaki put kad bi neki nepromi\u0161ljeni ofenzivni manevar rezultirao \u017eestokim ruskim odgovorom.<\/p>\n

Ipak, zapadne su zemlje \u2013 unato\u010d tim turbulencijama \u2013 nastavile osiguravati oru\u017eje i obavje\u0161tajnu pomo\u0107, zaklju\u010div\u0161i da je “manjkava” suradnja s Kijevom bolja od potpune neuspjeha. No upravo su ovdje po\u010dele izbijati prve sumnje kako ukrajinska strana ne\u0107e mo\u0107i beskona\u010dno zadr\u017eati zapadnu naklonost, pogotovo ako se politi\u010dki i takti\u010dki nesporazumi budu umna\u017eali. Tog se potencijalnog scenarija najvi\u0161e pribojavao sam Zelenski, koji je, suo\u010den s padom strpljenja saveznika i trajnom prijetnjom ruske vojne ma\u0161inerije, o\u010dajni\u010dki tra\u017eio “veliki proboj” kojim bi pokazao da sav ulo\u017eeni novac i oru\u017eje ima smisla.<\/p>\n

\n

Crvene linije koje blijede: kako su sad i saveznici postupno izgubili kontrolu<\/h3>\n<\/blockquote>\n

\u010cim je rat u Ukrajini prerastao u opse\u017ean sukob s dugim boji\u0161nicama, u Washingtonu su se pojavila pitanja o “crvenim linijama” kojih se ne smije prije\u0107i kako bi se izbjegao izravan sukob NATO-a s Rusijom. Me\u0111utim, upravo se iz neslu\u017ebenih transkripata i dokumenata vidi da je svaka od tih crta, korak po korak, postajala sve rastezljivija. Na po\u010detku je Bidenova administracija postavila jasne granice: ameri\u010dke snage ne\u0107e kro\u010diti u Ukrajinu, ne\u0107e se dijeliti obavje\u0161tajni podaci koji bi mogli izravno dovesti do likvidacije ruskih zapovjednih struktura, a ne\u0107e se ni poticati napadi na samu rusku teritoriju. No doga\u0111aji na terenu, politi\u010dki pritisci te \u017eelja da se ruske snage \u0161to ja\u010de pogode ipak su u kona\u010dnici poni\u0161tavali ta ograni\u010denja.<\/p>\n

\n

Strah od “\u0161ireg rata” i njegova relativizacija<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Razlozi za oprez bili su jasni: svako naglo \u0161irenje sukoba, osobito ako bi NATO slu\u017ebeno postao strana u ratu, moglo je dovesti do uporabne prijetnje nuklearnog oru\u017eja. Rusko politi\u010dko i vojno vodstvo povremeno je testiralo spremnost Zapada, daju\u0107i izjave o “nuklearnim opcijama” ako bi se “ugrozila egzistencijalna sigurnost Rusije”. Iako su te izjave mogle biti dio propagandnog zastra\u0161ivanja, dovoljno su odjeknule u Washingtonu i europskim metropolama da se isprva poku\u0161alo zadr\u017eati distancu.<\/p>\n

No kako je ukrajinska vojska, uz golemu ameri\u010dku i britansku pomo\u0107, po\u010dela donositi zamjetne rezultate na boji\u0161tu, u Kijevu se javila ambicija za odva\u017enijim potezima. Tijekom 2022. i 2023. sve \u010de\u0161\u0107e su pristizali zahtjevi da se omogu\u0107i “puni domet” raketnih sustava (uklju\u010duju\u0107i HIMARS i ATACMS) kako bi se poga\u0111ale strate\u0161ke mete dublje u okupiranim dijelovima, pa i na samoj ruskoj teritoriji. Iz dokumenata je vidljivo da su ameri\u010dki du\u017enosnici u po\u010detku to odbijali. Ali onda se pojavila logika: “Ako je napad na Krim prihvatljiv, po \u010demu bi se napad na Belgorod ili Kursk drasti\u010dno razlikovao?” \u2013 s gledi\u0161ta Rusije, i Krim se smatra vlastitim teritorijem. Tako je malo-pomalo ono \u0161to je isprva bilo nezamislivo, postalo mogu\u0107e.<\/p>\n

\n

Ops box: ulazak u “zabranjenu zonu”<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Jedno od klju\u010dnih poglavlja u ovoj evoluciji predstavljali su tzv. ops boxovi (operational boxes) \u2013 dogovoreni prostori unutar kojih bi se moglo preciznim zapadnim oru\u017ejem ga\u0111ati ruske polo\u017eaje, \u010dak i kada prelaze ukrajinske granice. To je nastalo u kontekstu poku\u0161aja da se za\u0161titi grad Harkiv i sprije\u010di ruska topni\u010dka ili raketna djelovanja iz susjedne Belgorodske oblasti. U po\u010detku su ops boxovi trebali obuhvatiti samo uski pojas uz granicu, a zatim su se \u0161irili. Svaki put kada su Rusi pomicali logistiku dublje u svojoj pozadini, Amerikanci bi popu\u0161tali i dopu\u0161tali Kijevu sve sna\u017enije i dulje udare, pru\u017eaju\u0107i mu to\u010dne satelitske koordinate.<\/p>\n

Takav razvoj situacije ne samo da je pove\u0107avao rizik od eskalacije, ve\u0107 je i oslabljenoj Moskvi slao poruku da joj “dosada\u0161nji potezi” ne jam\u010de sigurnost niti unutar samih ruskih granica. NYT navodi kako je ovo izazvalo duboko nezadovoljstvo \u010dak i kod nekih du\u017enosnika u Pentagonu, koji su smatraju\u0107i da bi se relativno lako moglo skliznuti u ne\u0161to opasnije: “U jednom trenutku se pitalo \u2013 ho\u0107e li Ukrajinci dobiti odrije\u0161ene ruke za ciljeve u samoj Moskvi?”<\/p>\n

\n

Ameri\u010dki \u010dasnici na terenu (iako slu\u017ebeno ne)<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Jo\u0161 jedna upadljiva crvena linija odnosila se na izravno slanje ameri\u010dkih vojnika na ukrajinski teritorij. Nakon izbijanja rata, Washington je slu\u017ebeno iznio da ne\u0107e biti “boots on the ground”. Me\u0111utim, u stvarnosti se ispostavilo da je odre\u0111eni broj ameri\u010dkih vojnih savjetnika i specijalaca, pod krinkom “SME timova” (Subject Matter Experts), ipak bio u Kijevu, pa i u podru\u010dju blizu fronta, poma\u017eu\u0107i ukrajinskim brigadama u operativnom planiranju. U dokumentima se spominje da su u po\u010detku takvi timovi morali ostati unutar sigurnih zgrada (uglavnom ameri\u010dkog veleposlanstva), ali kako je rat odmicao, njihove su ovlasti rasle. Navodno su pojedini timovi savjetovali ukrajinske snage sve do linija boji\u0161nice, posebice kad je u pitanju bilo ciljanje s naprednim oru\u017eanim sustavima.<\/p>\n

Iako su to formalno bile “nadzorne” ili “instruktorske” misije, \u010dinjenica da su ameri\u010dki du\u017enosnici donosili klju\u010dne procjene na licu mjesta upu\u0107uje da se de facto radilo o vrlo izravnom anga\u017emanu. Za Kremlj je to, dakako, bila dodatna potvrda da protiv sebe nema samo Ukrajinu, nego vojne stru\u010dnjake i opremu iz najve\u0107e svjetske sile.<\/p>\n

\n

Sabota\u017ee i diverzije duboko u ruskoj pozadini<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Jo\u0161 jedno od “zabranjenih polja” isprva je bilo izvo\u0111enje sabota\u017ea unutar ruskog teritorija, uklju\u010duju\u0107i diverzije na kriti\u010dnu infrastrukturu. No tu se ranije istaknuo britanski pristup: pojedini izvori govore kako su posebni timovi iz Velike Britanije u suradnji s CIA-om obu\u010davali ukrajinske komandose za “podvodne i kopnene napade” na rusku infrastrukturu. Primjeri uklju\u010duju upade u blizini Krima, napade na crnomorsku flotu, ali i dron-udare na ruske vojne instalacije. Svaki novi uspjeh tih akcija dalje je pomicao granice “dopu\u0161tenog”.<\/p>\n

U kona\u010dnici se pro\u0161irio i do napada na strate\u0161ke to\u010dke duboko u Rusiji (skladi\u0161ta goriva, \u017eeljezni\u010dke \u010dvorove, vojne baze). Iako se u Washingtonu nikada javno nije pohvalilo takvim potezima, dokumenti ukazuju da su na najvi\u0161im razinama vlasti bili svjesni da ukrajinske specijalne snage ili obavje\u0161tajne slu\u017ebe (poput HUR-a) iza sebe imaju detaljne podatke i logisti\u010dku podr\u0161ku Zapada. Samo bi se formalno naglasilo da “Sjedinjene Dr\u017eave ne odobravaju napade na ruski teritorij”. No s vremenom je ta izjava izgubila te\u017einu, ba\u0161 kao i druge crvene linije.<\/p>\n

\n

Krenulo je od Krima<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Posebno zanimljiv detalj predstavlja Krim, koji Moskva smatra svojom teritorijalnom cjelinom od 2014. \u0160tovi\u0161e, Kremlj je otvoreno upozoravao da bi masivniji napad na Krim mogao predstavljati “ekstremnu prijetnju” po samu opstojnost Rusije, \u0161to implicira i mogu\u0107nost uporabe takti\u010dkog nuklearnog oru\u017eja. Ameri\u010dki du\u017enosnici \u2013 barem se tako tvrdilo \u2013 bili su svjesni da je to najopasnija zona, pa su u prvim mjesecima rata strogo branili Kijevu kori\u0161tenje ameri\u010dkih obavje\u0161tajnih podataka za napade na Krim. No onda je do\u0161lo do uspje\u0161nih akcija ukrajinske strane na crnomorsku flotu i most preko Ker\u010dkog tjesnaca; isprva se mislilo da su to autonomni potezi Ukrajinaca, ali s vremenom se pojavilo sve vi\u0161e dokaza o utjecaju zapadnih slu\u017ebi.<\/p>\n

Kako se Krim iz “zabranjene zone” pretvorio u poligon za velike udare, vi\u0161e gotovo i nije bilo na\u010dela koje bi ukrajinskim snagama branilo takve poteze. Uslijedile su diverzije, napadi bespilotnim letjelicama, pa i ozbiljno o\u0161te\u0107enje ruskih ratnih brodova. Mimo svih javnih izjava o “oprezu”, u stvarnosti je Amerika \u2013 preko koordinacijskog centra u Wiesbadenu i izravne suradnje sa zapovjednicima na terenu \u2013 sve glasnije poticala ideju da je Krim “slabija to\u010dka Rusije” koja se mora maksimalno napadati, kako bi Kremlj do\u0161ao u podre\u0111en polo\u017eaj na pregovorima.<\/p>\n

\n

Kada “partnerstvo” izmakne kontroli<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Prema analizi stru\u010dnjaka koji su imali uvid u dokumente, bijeg od vlastitih crvenih linija doveo je do toga da su Amerikanci u jednom trenutku shvatili kako vi\u0161e ne uspijevaju u potpunosti nadzirati sve \u0161to se doga\u0111a na boji\u0161tu. Ukrajinci su, koriste\u0107i prostor koji im je ostavljen, po\u010deli izvoditi napade i bez prethodne konzultacije sa SAD-om. Kad su ameri\u010dki generali reagirali upozorenjem, Kijev se opravdavao da “imaju svoje obavje\u0161tajne kapacitete” koji im potvr\u0111uju da je meta legitimna.<\/p>\n

Tako su i saveznici ostajali u \u0161kripcu: boje\u0107i se da bi uskra\u0107ivanje potpore moglo dovesti do velikog poraza Ukrajine (i posljedi\u010dnog ja\u010danja Moskve), nastavljali su financirati i opskrbljivati Kijev, a istodobno su gledali kako se sukob opasno primi\u010de granicama same Rusije. Ova situacija nikoga nije zadovoljavala: Kijev je smatrao da mu Zapad i dalje ne daje “dovoljno” mo\u0107nog oru\u017eja, Zapad se brinuo da Kijev gura \u010ditavu regiju prema masovnijem sukobu, a Rusija je konstatirala da njezin protivnik nije Ukrajina, nego gotovo cjelokupna zapadna vojna infrastruktura.
\nPrate\u0107i sve te pomake, postaje o\u010dito da su za po\u010detak sukoba Amerikanci imali odre\u0111ena stroga pravila, nastoje\u0107i izbje\u0107i potencijalni Tre\u0107i svjetski rat. No ubrzo su ta pravila nestajala ili se dovodila u pitanje. Kako rat biva dugotrajniji i gor\u010di, tako je i spremnost da se povu\u010de granica popu\u0161tala \u2013 sve dok kona\u010dni rezultat nije postao “rat bez granica”, barem kad je rije\u010d o tome gdje, kako i s \u010dijom pomo\u0107i Ukrajina mo\u017ee uzvratiti udarac.<\/p>\n

\n

Rat bez izlaza: Trump, iscrpljena vojska i iluzija potpune pobjede<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kako se iscrpljuju i vrijeme i resursi, sve je jasnije da je ratna ra\u010dunica Ukrajine, ali i Zapada, zapela u slo\u017eenom vrtlogu politi\u010dkih interesa i strate\u0161kih kalkulacija. Mnogi su bili uvjereni da \u0107e ruska vojska, potkopana sankcijama i neuspjesima na terenu, do\u017eivjeti slom. No golemi gubici i nezadovoljavaju\u0107i rezultati ukrajinskih ofenziva pokazali su da je ruska vojska, unato\u010d unutarnjim potresima, zadr\u017eala dovoljno resursa za daljnje iscrpljivanje neprijatelja. U cijeloj toj jednad\u017ebi pojavio se jo\u0161 jedan kriti\u010dni \u010dimbenik: povratak Donalda Trumpa na \u010delo Sjedinjenih Dr\u017eava, koji je unio nemir u savezni\u010dke planove.<\/p>\n

\n

Promjena u Bijeloj ku\u0107i i njezine posljedice<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Nova ameri\u010dka administracija dala je naslutiti da nema namjeru odr\u017eavati golemu razinu vojne i financijske pomo\u0107i Ukrajini ako zauzvrat ne vidi vidljiv napredak ili barem uvjerljivo smirivanje sukoba. Trump je od po\u010detka zazirao od dugotrajnog inozemnog ratovanja koje ne donosi brze politi\u010dke koristi kod ku\u0107e. Ujedno je svjestan da me\u0111u dijelom ameri\u010dkih bira\u010da vlada zamor zbog ukrajinske “beskrajne pri\u010de” i rastu\u0107eg tro\u0161ka za SAD. Shodno tomu, po\u010deo je nagla\u0161avati potrebu za “pregovorima” i “brzim okon\u010danjem” sukoba, i to na na\u010din koji se Kijevu doima poput napu\u0161tanja “partnerstva”.<\/p>\n

Pritisak na Zelenskog tako je postao dvostruk: vi\u0161e nema neograni\u010denog prostora da tro\u0161i zapadne resurse, a Rusija i dalje kontrolira opse\u017ene teritorije. Kad su prve najave iz Washingtona po\u010dele govoriti o “nu\u017enosti kompromisa”, u Kijevu je uslijedilo uzbunjivanje. Zelenski se boji da bi Moskva mogla iskoristiti ameri\u010dko kolebanje za diktiranje svojih uvjeta na mirovnim razgovorima, a da ukrajinsko vodstvo na koncu ostane i bez teritorija i bez dovoljno vojnih sredstava za nastavak rata. Upravo je ta neizvjesnost dovela do novog vala riskantnih poteza na terenu.<\/p>\n

\n

Iscrpljenost vojske i moralni slom<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Slu\u017ebeni podaci o gubicima ukrajinske vojske neprestano se umanjuju, no razli\u010diti izvori potvr\u0111uju da su brojke stradalih ve\u0107 goleme. Klju\u010dna je razlika u tome \u0161to je Rusija, sa znatno ve\u0107im demografskim rezervoarom, uspjela povu\u0107i nove kontingente vojnika, dok se Ukrajina oslanja na ograni\u010dene mobilizacijske mogu\u0107nosti i zapadnu vojnu pomo\u0107. Starosna struktura regruta u Ukrajini postaje alarmantno visoka, a pove\u0107ava se i broj onih koji poku\u0161avaju izbje\u0107i nova\u010denje. Generalima je sve te\u017ee voditi ofenzivne operacije kad su jedinice nepopunjene, a nekada\u0161nji “asovi” iz prvih mjeseci rata ili su poginuli, ili su iscrpljeni dugotrajnim borbama.<\/p>\n

Na boji\u0161nici se stoga, prema svjedo\u010denjima, sve \u010de\u0161\u0107e doga\u0111a da postrojbe odbijaju krenuti u frontalni napad bez dovoljne topni\u010dke ili zra\u010dne podr\u0161ke, koju opet nedostaje jer Zapad vi\u0161e nije spreman priskrbiti neograni\u010dene zalihe. Prije je svaka ukrajinska ofenziva u\u017eivala spektakularnu PR-podr\u0161ku u svjetskim medijima; sada se u zapadnim krugovima pitaju je li jo\u0161 smisleno ulagati u skupe projekte koji ne jam\u010de jasan uspjeh. U takvoj se klimi i motivacija me\u0111u vojnicima tro\u0161i puno br\u017ee nego prije.<\/p>\n

\n

Iluzija potpune pobjede i ogoljela stvarnost<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ukrajinsko je vodstvo \u2013 potaknuto i ranijim ameri\u010dkim ohrabrenjima \u2013 naumilo posti\u0107i potpunu pobjedu, tj. povratiti sve teritorije, uklju\u010duju\u0107i Krim. No s vremenom se pokazalo da Rusija ne samo da ne popu\u0161ta, nego i da je spremna u borbu uklju\u010diti dodatne saveznike ili paravojne formacije, poput anga\u017emana nekih bliskoisto\u010dnih i azijskih igra\u010da koji Moskvi isporu\u010duju oru\u017eje i vojnu opremu. Uz to, sankcije Rusiju nisu bacile na koljena kako se o\u010dekivalo. Kijev ostaje u uvjerenju da mora i\u0107i do kraja, budu\u0107i da bi prihva\u0107anje pregovora pod ruskim uvjetima zna\u010dilo politi\u010dki poraz. Me\u0111utim, ameri\u010dko kolebanje potkopava tu odlu\u010dnost; dok je Joe Biden bio spreman sustavno podupirati ofenzive, Trumpov se tim sada vi\u0161e okre\u0107e retorici “smanjenja \u0161tete” i “realizma”.<\/p>\n

Taj zaokret u ameri\u010dkoj politici izaziva pravu buru me\u0111u ukrajinskim saveznicima. Neke europske zemlje, koje su same iscrpljene krizom cijena energije i rastu\u0107im nezadovoljstvom stanovni\u0161tva, sve se \u010de\u0161\u0107e pitaju isplati li se i dalje investirati u ukrajinsku vojnu kampanju. Britanija, koja je u po\u010detku bila najvatreniji ukrajinski pobornik, morat \u0107e sada pa\u017eljivo balansirati izme\u0111u novog ameri\u010dkog stava i vlastitih geopoliti\u010dkih interesa. Poljska je, pak, izravno zabrinuta za vlastitu sigurnost i ne \u017eeli vidjeti kako se rat prelama preko njezinih granica.<\/p>\n

\n

Mogu\u0107i epilog<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Cijeli sukob tako izgleda zaglavljen: Ukrajina nema dovoljno snage da brzo izbije na granice iz 1991., Rusija ne uspijeva slomiti ukrajinsku obranu, a SAD vi\u0161e nije spreman beskona\u010dno odr\u017eavati status quo. U Kijevu strahuju da bi jedini izlaz mogao biti rje\u0161enje koje bi i Rusiju i Ukrajinu ostavilo daleko od njihovih maksimalnih ciljeva. Iz perspektive Kremlja, to bi zna\u010dilo zadr\u017eavanje najve\u0107eg dijela osvojenih podru\u010dja i izbjegavanje poni\u017eavaju\u0107eg poraza, a iz perspektive Ukrajine \u2013 te\u0161ke teritorijalne kompromise koji bi se te\u0161ko prodali doma\u0107oj javnosti.<\/p>\n

U sjeni takvog scenarija stoji i mogu\u0107nost da se rat ipak nastavi jo\u0161 godinama, u nekoj “zamrznutoj” ili povremeno razbuktanoj formi, usprkos nastojanjima novih ameri\u010dkih vlasti da “zatvore slu\u010daj”. Katkad se \u010dini da je najvjerojatniji ishod upravo taj: nikakva spektakularna kapitulacija jedne strane, nego postupan prelazak u polumirno stanje. Na \u017ealost, to zna\u010di da veliki dio isto\u010dne Ukrajine ostaje u ru\u0161evinama, a regija u strahu od novog razbuktavanja.<\/p>\n

Zaklju\u010dno, pri\u010da o “potpunoj pobjedi” danas se doima vi\u0161e kao politi\u010dka mantra nego kao realna perspektiva. Previ\u0161e je aktera, previ\u0161e proturje\u010dnih interesa i \u2013 nakon svega \u2013 prevelik osje\u0107aj iscrpljenosti na gotovo svim stranama. Dolazak Donalda Trumpa u Bijelu ku\u0107u samo je dodatno rasvijetlio golemi stupanj nejedinstva Zapada, kao i ranjivost Ukrajine kad ostane bez naj\u0161ire i naj\u010dvr\u0161\u0107e ameri\u010dke potpore. U takvim okolnostima, logi\u010dan rasplet nije juna\u010dki trijumf, ve\u0107 tegoban kompromis ili razvu\u010deno “ne-rje\u0161enje”, sve dok se ne prona\u0111e druga\u010diji globalni dogovor ili dok jedna od suprotstavljenih strana ne do\u017eivi potpuni, ali vrlo malo vjerojatan, krah.<\/p>\n

Dakako, kad govorimo o potpunom slomu, Ukrajina je sad svakako ve\u0107i kandidat za to. Europa joj je obe\u0107ala “brda i doline” potpore \u010dak i nakon otvorenog Trumpovog kolebanja. No, za ukrajinski narod to su samo brda i doline ru\u0161evina i stotine tisu\u0107a mrtvih. Svaki rat je tragedija, ali magnitudu ove jo\u0161 ne mo\u017eemo niti pojmiti. Zasljepljenost medijskom propagandom ne daje previ\u0161e prostora obi\u010dnim ljudima da vide \u0161iru sliku, svakako ne i glavne uzro\u010dnike, no prije ili kasnije obrisi istine ovog rata ugravirat \u0107e se u kolektivnu povijest. Ovo je bio (na\u017ealost jo\u0161 i jest) rat u \u0161irem kontekstu ambicija za globalnu geopoliti\u010dku hegemoniju. Projekt je stigao pred vrata Rusije i neumoljivo je imao namjeru poru\u0161iti sve prepreke. Ukrajina je tragi\u010dar, na \u010delu s katastrofalnim vodstvom koje si je dozvolilo da bude iskori\u0161teno u \u0161irim planovima tog projekta.<\/p>\n

Ukrajinski narod \u0107e jednog dana, koji nije daleko, dati svoj sud o tome, ali valja podsjetiti da Ukrajina nipo\u0161to nije jedina. Tragi\u010dno je, ali istinito, Europa vrvi zemljama nedovr\u0161enog suvereniteta (i slabih moralnih smjernica) koje bi se na isti na\u010din dale \u017ertvovati i pokidati po uzoru ovom ukrajinskom.<\/p>\n

Jedina nada, kako za Ukrajinu tako i za sudbonosne marionete poput nje, je da zaista gledamo \u0161irom otvorenih o\u010diju prema totalnoj promjeni globalne paradigme. Trump se unosi nasilni\u010dki, stvara nelagodu, nervozu, ali mo\u017eda iza svega stoji prebacivanje totalne globalne hegemonije natrag u gabarite SAD-a, jedne koncentrirane super-sile (koja, ako postane to \u0161to si je Trump zamislio, uskoro \u0107e ponovno biti globalni problem). S tim povla\u010denjem nestat \u0107e, bar na neko vrijeme, te silne potrebe za geopoliti\u010dkim \u017ertvovanjem cijelih nacija od strane modernih kvislinga koji \u0161e\u0107u Europom na najvi\u0161im razinama. Bit \u0107e novih problema, stojimo na rubu totalnih trgovinskih sukoba, ali ako uspijemo maknuti vru\u0107e ratove iz svojih bli\u017eih i daljnjih susjedstva, to bi bio dobar epilog jedne megalomanske ere.<\/p>\n

advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tajna povijest rata u Ukrajini koji mo\u017eda ipak nije po\u010deo invazijom \u2013 kako su SAD i NATO sukob planirali godinama i ho\u0107e li se grandiozni projekt ru\u0161enja Rusije na kraju sam uru\u0161iti zajedno s erom globalne hegemonije?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":425106,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-427865","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427865","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=427865"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427865\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":427984,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427865\/revisions\/427984"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/425106"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=427865"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=427865"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=427865"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}