Mo\u017eda prvi put jedan tekst stavlja na istu, pozitivisti\u010dku ravan kralja Jugoslavije, Aleksandra I Kara\u0111or\u0111evi\u0107a Ujedinitelja i mar\u0161ala, prvog i do\u017eivotnog predsednika Socijalisti\u010dke Federativne Jugoslavije, Josipa Broza Tita. Ove dve nesporno velike li\u010dnosti balkanske, ali i svetske istorije, imaju mnogo vi\u0161e zajedni\u010dkog nego \u0161to ljudi obi\u010dno pretpostavljaju.<\/p>\n
Obojica su bili prihva\u0107eni i osporavani, a danas o njima sude njihovi simpatizeri i protivnici, dok istorija, ostaje zaboravljena ili zanemarena. I kralj Aleksandar i Tito bili su autoritarni na svoj na\u010din, ali su, svako u skladu sa dru\u0161tvenim okolnostima svog vremena, bili i demokrati.<\/p>\n
Obojica su bili Jugosloveni. Kako je ve\u0107 re\u010deno, izme\u0111u kralja Aleksandra i Josipa Broza Tita postoji mnogo vi\u0161e sli\u010dnosti nego \u0161to se \u010desto priznaje. Iako se to mo\u017eda ne \u017eeli priznati, obojica su bili politi\u010dki i vojni stratezi bez premca.<\/p>\n
Bili su svesni jedne velike istine: mala, pojedina\u010dna zemlja ne mo\u017ee da prona\u0111e adekvatno mesto me\u0111u evropskim silama. Srpski kralj Petar naredio je osloba\u0111anje teritorija dana\u0161njih \u201esuverenih i nezavisnih\u201c dr\u017eava, dok je njegov sin, kralj Aleksandar, uspeo da ih ujedini u zajedni\u010dku dr\u017eavu. Preimenovanjem Kraljevine SHS u Kraljevinu Jugoslaviju, kona\u010dno je ostvaren vi\u0161estoljetni san koji su intelektualci svog vremena, okupljeni u Ilirskom pokretu, te\u017eili \u2013 san o oslobo\u0111enju i ujedinjenju jugoslovenskih naroda u jednu dr\u017eavu.<\/p>\n
Nakon Drugog svetskog rata stvorena je nova Jugoslavija, sa republikanskim ure\u0111enjem i na potpuno novim dru\u0161tvenim temeljima. No, postavlja se pitanje: da li su ti temelji zaista bili druga\u010diji od onih na kojima je nastala Kraljevina Jugoslavija? Ne smemo zaboraviti da je i ona nastala posle svetskog rata i da je bila sastavljena od naroda sa dubokim religijskim i kulturolo\u0161kim antagonizmima.<\/p>\n
Kralj Aleksandar i Tito bili su svesni da najve\u0107i antagonizmi poti\u010du od nere\u0161enih nacionalnih pitanja, pa su obojica, koriste\u0107i svoj li\u010dni autoritet, poku\u0161avali da stvore i oja\u010daju kult jugoslovenske nacije. Ova ideja trebalo je da premosti te podele i omogu\u0107i da Jugoslavija, i njeni narodi, dr\u017ee korak sa ostatkom sveta u svakom pogledu.<\/p>\n
Me\u0111utim, slabo obrazovanje, duboko ukorenjen kult tradicije, veliki uticaj mati\u010dnih religijskih zajednica, kao i sitni socijalni interesi, doveli su do raspada obe Jugoslavije.<\/p>\n
Ova \u010dinjenica nas tera na razmi\u0161ljanje o stvarnom autoritetu ovih vo\u0111a me\u0111u narodom. I kralj Aleksandar i Tito zalagali su se za dugotrajan opstanak Jugoslavije, veruju\u0107i da je stvaranje jugoslovenske nacije klju\u010d za stabilnost i napredak dr\u017eave. S obzirom na to, nu\u017eno je preispitati koliko je njihov autoritet zaista bio duboko ukorenjen me\u0111u ljudima, jer se pokazalo da su, kad su ambicije pojedinaca do\u0161le do izra\u017eaja, mnogi po\u010deli da se udaljavaju od jugoslovenske ideje.<\/p>\n
Jugoslovenska ideja je bila zloupotrebljena iz razli\u010ditih razloga, i te\u0161ko je sve te razloge pobrojati u ovom tekstu. Danas, kada vi\u0161e nemamo ni kralja Aleksandra ni Tita, pravi Jugosloveni i dalje ne dopu\u0161taju razdvajanje ovih velikih li\u010dnosti. Odgovornost za o\u010duvanje ideje Jugoslavije le\u017ei na novim generacijama, \u010diji je osnovni zadatak da za\u0161tite ovu ideju od daljih zloupotreba.<\/p>\n
Narodni pokret Jugosloveni<\/p>\n
Glavni odbor<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Izme\u0111u kralja Aleksandra i Josipa Broza Tita postoji mnogo vi\u0161e sli\u010dnosti nego \u0161to se \u010desto priznaje. Iako se to mo\u017eda ne \u017eeli priznati, obojica su bili politi\u010dki i vojni stratezi bez premca<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":427781,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-427778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=427778"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":427782,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/427778\/revisions\/427782"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/427781"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=427778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=427778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=427778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}