{"id":427662,"date":"2025-04-08T06:41:32","date_gmt":"2025-04-08T04:41:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=427662"},"modified":"2025-04-08T06:41:32","modified_gmt":"2025-04-08T04:41:32","slug":"ne-ponizuj-se-i-ne-placi-pred-tudjim-vratima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/04\/08\/ne-ponizuj-se-i-ne-placi-pred-tudjim-vratima\/","title":{"rendered":"Ne ponizuj se i ne pla\u010di pred tu\u0111im vratima!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Vu\u010deti\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razumijem one koji prema dr\u017eavi, bilo kojoj pa tako i ovoj na\u0161oj, iskazuju posebne osje\u0107aje, uklju\u010duju\u0107i i ljubav. Dr\u017eava je metafora, stoga, sve kada bi i htjela, ne mo\u017ee zna\u010diti isto razli\u010ditim ljudima, ona nikada nije jednozna\u010dna.<\/p>\n

Meni, recimo, dr\u017eava ne treba zbog ljubavi \u2013 dapa\u010de, ozbiljno bih se zabrinuo za vlastito psihi\u010dko zdravlje i emocionalni \u017eivot kada bih volio tu metaforu.<\/p>\n

Prema dr\u017eavi uspostavljam racionalni, a ne emocionalni odnos, ona mi treba u institucionalnom smislu, kao logistika mojim egzistencijalnim planovima. Moj \u017eivot, moje vrijeme i moji egzistencijalni izbori bitniji su od svake dr\u017eave.<\/p>\n

Naravno da ovu perspektivu ne zadr\u017eavam samo za sebe, smatram da isto vrijedi za sve ljude \u2013 svaki \u010dovjek, ma koliko javnosti nepoznat bio, vrijedniji je od dr\u017eave u kojoj \u017eivi. Dr\u017eava je, u kona\u010dnici, ure\u0111ena sukladno onome kako neki narod (odnosno gra\u0111ani) te dr\u017eave poima sebe kao ljude.<\/p>\n

Hrvatska dr\u017eava savr\u0161eno odgovara, nazovimo to tako, hrvatskom tipu \u010dovjeka \u2013 on je nedostojanstven, lako upravljiv, poslu\u0161an, stra\u0161ljiv, servilan, na smrt bolestan i korumpiran. Takva nam je i dr\u017eava, ona je uvijek posljedica duha naroda.<\/p>\n

Duh hrvatskog naroda savr\u0161eno se materijalizirao u sada\u0161njoj dr\u017eavi. Ovo mi je bilo jasno od prvog dana mog ulaska u javni \u017eivot \u2013 on je zadan, ne\u0107e se sam od sebe promijeniti.<\/p>\n

Sva na\u0161a lamentiranja, upozoravanja i apeli da se ovaj nesretni narod, koji nezaustavljivo ide u to\u010dku nestanka s povijesne pozornice, trgne i oslobodi \u017eivotnu energiju, osu\u0111eni su na propast. Uostalom i ti apeli ni po \u010demu ne nadilaze duh hrvatskog naroda.<\/p>\n

Neprestano se ponavljamo i ni\u0161ta se ne doga\u0111a, jer se ni\u0161ta i ne mo\u017ee dogoditi, a mi i dalje ponavljamo i dalje se ponavljamo. Ne vidimo da se ponavljamo i da se ni po \u010demu bitnome ne razlikujemo od onih koje kritiziramo jer se ni oni ne mijenjaju.<\/p>\n

Glavna karakteristika onoga \u0161to se ponavlja je ponavljanje, a ne sadr\u017eaj koji se ponavljanjem ponavlja, on je od sekundarnog zna\u010daja.<\/p>\n

Hrvatsku mo\u017ee mijenjati i uvijek ju je mijenjao posluh ne\u010demu izvana. Impuls promjene jednostavno nije nastanjen u onome \u0161to arhai\u010dno nazivamo hrvatskim narodom.<\/p>\n

Vrijeme i odnosi u kojima sada \u017eivimo tako\u0111er su zapo\u010deli izvanjskim procesima koji su, na simboli\u010dkoj razini, zapo\u010deli padom Berlinskog zida. A kako smo mi te procese razumjeli i kako smo ih pretvorili u gradivni element politi\u010dkog, dru\u0161tvenog i institucionalnog \u017eivota, e to je ve\u0107 ovisilo o nama.<\/p>\n

Mi smo tim procesima dali notu servilnosti, straha, korupcije i kroni\u010dne bolesti, zato i imamo iste takve institucije \u2013 one su kroni\u010dno bolesno i savr\u0161eno servilne. Potvrdu za ovo nalazimo na svakom koraku.<\/p>\n

Naravno da postoje pojedinci koji ne pripadaju duhu ovog naroda, oni su, gotovo ni\u010deanski, svjesni da svi nemamo istu ljudsku bit. Dijelimo istu biologiju i obli\u010dje, ali nismo isti. To i jest posebnost horizonta ljudskosti \u2013 ljudi su razli\u010diti.<\/p>\n

Vi\u0161e puta sam isticao da ne pripadamo istom vremenu, da to \u0161to se nalazimo na istom prostoru, kao i to \u0161to se susre\u0107emo u istim, izvanjski mjerljivim i zapa\u017eljivim trenucima, ne zna\u010di da smo suvremenici.<\/p>\n

Biti suvremenik nije kronolo\u0161ka kategorija, nego idejna. Suvremenici su oni koji vlastito egzistencijalno vrijeme posve\u0107uju istoj ideji. Ja, recimo, ne mogu oti\u0107i na Thompsonov koncert, on je izvan moga vremena, suprotstavlja se idejama koje me odu\u0161evljavaju, pokre\u0107u i humaniziraju.<\/p>\n

Thompsonovi suvremenici \u0107e oti\u0107i na taj koncert, i neka odu, ta nalaze se u istom vremenu i to vrijeme iskori\u0161tavaju da bi se okupili oko iste ideje. Oni tu ideju vide kao ideju domoljublja, ja, naprotiv, u tome vidim izraz povijesne servilnosti.<\/p>\n

Nemam namjeru u\u0107i u jo\u0161 jedan ciklus ponavljanja o tome kojoj povijesti i sada\u0161njosti ja pripadam, a kojoj pro\u0161losti i sada\u0161njosti pripada servilno hrvatstvo. Ono, uostalom, danas, tako poni\u017eavaju\u0107e kli\u010de jednom Trumpu i u toj pomahnitaloj, po\u017eudom i prevarama vo\u0111enoj stara\u010dkoj biologiji vidi pobjedu nad nekakvim zloduhom rodne i woke ideologije.<\/p>\n

To servilno hrvatstvo ne vidi da je Trump zainteresiran za Hrvatsku i da s njome \u017eeli sklopiti savezni\u0161tvo isto kao \u0161to su nositelji tog servilnog hrvatstva zainteresirani za sklapanje savezni\u0161tva s dostojanstvom.<\/p>\n

Krle\u017ein lik Leone Glembay je, u jednoj re\u010denici, izrekao svu istinu o duhu na\u0161eg naroda: \u201dHodaj uspravno, ne pla\u010di pred tu\u0111im vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj\u201d.<\/p>\n

Da sam, kojim slu\u010dajem, bio na Mojsijevom mjestu kada mu je Jahve upu\u0107ivao onih 10 zapovijedi, sve bih ih sveo na jednu, na onu koju je izrekao Leone: Ne ponizuj se i ne pla\u010di pred tu\u0111im vratima!<\/p>\n

Ljudski \u017eivot isklju\u010duje poni\u017eavanje pred drugima. Narod koji odbija poni\u017eavati se \u201dpred tu\u0111im vratima\u201d, mo\u017ee urediti dr\u017eavu, i to vode\u0107i se principima po\u0161tovanja i dostojanstva. Takva dr\u017eava ne tra\u017ei ljubav, ona pru\u017ea podr\u0161ku i jam\u010di sigurnost svim gra\u0111anima.<\/p>\n

Kakva je na\u0161a, pred vratima raznih mo\u0107nika uplakana i poni\u017eena, dr\u017eava dovoljno govori i nedavni primjer spa\u0161avanja jednog sporta\u0161a u Crnoj Gori, ali i, jo\u0161 vi\u0161e, nebriga prema \u017eivotu jednog, sada na\u017ealost mrtvog mladi\u0107a s Lastova.<\/p>\n

Mediji su prenijeli vijest da je Ivica Kosteli\u0107, na\u0161av\u0161i se u nevolji nakon \u0161to je jako jugo prevrnulo njegov kajak u moru nedaleko u\u0161\u0107a Bojane, uputio poziv svojoj sestri, poznatoj sporta\u0161ici Janici Kosteli\u0107, koja je, potom, nazvala premijera Andreja Plenkovi\u0107a. On je nazvao premijere Albanije i Crne Gore. Ivica Kosteli\u0107 je spa\u0161en.<\/p>\n

U istom mjesecu kada se premijer Plenkovi\u0107 zauzeo za spa\u0161avanje sporta\u0161a koji se nalazio izvan Hrvatske, na Lastovu je umro jedan mladi\u0107, nakon \u0161to je preko osam sati putovao s Lastova do Dubrovnika.<\/p>\n

Javnost spekulira tko je odgovoran za sustavnu nebrigu koja ga je odvela u smrt. Podsje\u0107am da se on, makar prema onome \u0161to mi je medijski dostupno, mjesec dana prije smrti javio lije\u010dnicima hitne slu\u017ebe u Blatu. Tada nije dobio antibiotik a trebao je, imao je upalu uha. Upala uha se razvila u meningitis, a potom je nastupila sepsa.<\/p>\n

Mladi\u0107 je umro u Hrvatskoj. Nitko nije zvao premijera, da je, zasigurno ne bi putovao preko osam sati i u dubrova\u010dkoj bolnici bi mu bila pru\u017eena adekvatna pomo\u0107.<\/p>\n

Ovoga mladi\u0107a je ubio duh servilnog naroda koji nema empatije. Empatija pripada ljudima, a ne poslu\u0161nicima. Empatija obvezuje na djelovanje, a mi ne djelujemo iako smo saznali kroz koju agoniju je pro\u0161ao i u kakvim okolnostima je umro ovaj mladi\u0107.<\/p>\n

Duhu ovoga naroda odgovara premijer koji \u0107e se, po prethodnom pozivu, anga\u017eirati da netko pre\u017eivi, ba\u0161 kao \u0161to \u0107e istovremeno izgraditi zdravstveni sustav koji \u0107e ljude nebrigom odvoditi u smrt.<\/p>\n

Ho\u0107e li se netko pobuniti zbog smrti ovoga mladi\u0107a? Ho\u0107e li makar jedan student u ovoj nesretnoj dr\u017eavi zastati makar jednu minutu i iskazati otpor prema sustavu nebrige prema \u017eivotu, patnji i smrti onih koji ne mogu nazvati premijera?<\/p>\n

Naravno da ne\u0107e.<\/p>\n

Zato se rje\u0161enje za \u017eivot u ovoj dr\u017eavi nebrige nalazi se u Leonovim rije\u010dima: \u201dPljuni i pljusni, iza tih vrata nema nikoga za tebe\u201d.<\/p>\n

Ne ponizuj se i ne pla\u010di pred tu\u0111im vratima!<\/a><\/p><\/blockquote>\n