{"id":427614,"date":"2025-04-07T07:50:46","date_gmt":"2025-04-07T05:50:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=427614"},"modified":"2025-04-07T07:50:46","modified_gmt":"2025-04-07T05:50:46","slug":"zavadi-pa-vladaj-kako-ce-djelovati-trokut-sad-rusija-kina-i-gdje-je-tu-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/04\/07\/zavadi-pa-vladaj-kako-ce-djelovati-trokut-sad-rusija-kina-i-gdje-je-tu-eu\/","title":{"rendered":"Zavadi pa vladaj! Kako \u0107e djelovati trokut SAD-Rusija-Kina i gdje je tu EU"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zoran Meter<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ujesen 1969. godine kulminirao je opasni vojni sukob\u00a0izme\u0111u dvaju susjednih komunisti\u010dkih divova SSSR-a i NR Kine u kontekstu prethodnog dubokog politi\u010dkog raskola. Rat su isprovocirali Kinezi, pozivaju\u0107i se na nepravedne povijesne ugovore koje je Carska Kina bila primorana potpisati u korist Ruskog Carstva. Sukob je po\u010deo na otoku Damanski (Zhenbao, kin.), na rijeci Ussuri \u2013 oko 400 kilometara sjeverno od klju\u010dnog ruskog dalekoisto\u010dnog grada Vladivostoka. Rat je zaustavila tek otvorena prijetnja Moskve da \u0107e protiv Kine uporabiti nuklearno oru\u017eje, \u0161to je i pokrenulo pregovara\u010dki proces, ali su me\u0111usobni odnosi jo\u0161 dugo vremena ostali hladni.<\/p>\n

Taj je opasni grani\u010dni problem zapravo rije\u0161en tek sredinom 90-tih, vrlo dalekovidnim potezom Moskve koji je iniciran jednim od glavnih ruskih stratega, kasnije i ministra vanjskih poslova i premijera Ruske Federacije Evgenija Primakova, i kada je potpisan sporazum o normalizaciji odnosa s Pekingom, pri \u010demu je sporni otok predan pod kineski suverenitet (\u0161to je bila i povijesna pravda). Na tom sporazumu ubrzo je pokrenuta svestrana nadogradnja novih i dubokih partnerskih odnosa dviju dr\u017eava, koja se intenzivirala dolaskom na vlast Vladimira Putina 2000. godine, da bi kulminaciju do\u017eivjela dolaskom na vlast u Kini sada\u0161njeg \u010delnika Xi Jinpinga 2012. godine.<\/p>\n

Me\u0111utim, vratimo se jo\u0161 na kratko gore navedenom vojnom sukobu dvaju komunisti\u010dkih divova. Stvarni uzroci rata bili su puno dublji od spomenutih nepravednih povijesnih ugovora jer oni su postojali i jo\u0161 odranije, i nisu nimalo smetali prethodnom \u010dvrstom savezni\u0161tvu dviju komunisti\u010dkih mega-dr\u017eava uspostavljenom nakon pobjede komunisti\u010dke vojske u kineskom gra\u0111anskom ratu 1949. godine. SSSR je bio prva zemlja koja je priznala NR Kinu kao suverenu dr\u017eavu.<\/p>\n

Zapravo je postupna dekonstrukcija savezni\u010dkih odnosa izme\u0111u Moskve i Pekinga po\u010dela jo\u0161 15-ak godina ranije, nakon \u0161to je 1954. vlast u SSSR-u nakon Staljinove smrti preuzeo Nikita Hru\u0161\u010dov. Osim pokretanja procesa \u201edestaljinizacije\u201c sovjetskog dru\u0161tva, \u00a0Hru\u0161\u010dov je i potpuno promijenio vanjskopoliti\u010dki smjer zemlje, okrenuv\u0161i se uspostavi normalizacije odnosa s tada\u0161njim klju\u010dnim i zajedni\u010dkim s Kinom \u201eimperijalisti\u010dkim neprijateljem\u201c \u2013 Sjedinjenim Dr\u017eavama. I dok je ono prvo, obra\u010dun sa Staljinom, za tada\u0161nji kineski dr\u017eavni vrh bilo ideolo\u0161ko \u201esvetogr\u0111e\u201c i taj su potez novih sovjetskih vlasti ozna\u010davali kao \u201eizdaju\u201c, puno opasnije po Peking zapravo je bilo ono drugo. Smatrali su kako potencijalno ameri\u010dko-sovjetsko partnerstvo mo\u017ee ugroziti kineske sjeverne granice sa SSSR-om, jer bi zemlja ostala sama na opasnoj globalnoj geopoliti\u010dkoj plo\u010di, stije\u0161njena izme\u0111u dviju vojnih i nuklearnih velesila. I to u uvjetima kada je kineski nuklearni potencijal bio nedostatan i nerazvijen u smislu mogu\u0107nosti nano\u0161enja bilo kakvih strate\u0161kih udara po SSSR-u a kamoli Sjedinjenim Dr\u017eavama \u2013 smje\u0161tenim daleko iza \u0161irokog Pacifika.<\/p>\n

\n

Zavadi pa vladaj<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Strahove Pekinga zapravo je rije\u0161io Washington. Lukave i pragmati\u010dne, kakve uvijek jesu, Sjedinjene Dr\u017eave nisu mogle ne samo ne primijetiti, ve\u0107 i ne iskoristiti raskol izme\u0111u Moskve i Pekinga \u010dije je savezni\u0161tvo do tada predstavljalo golemu zabrinutost po ameri\u010dke sigurnosne interese ali i globalni utjecaj, jer se komunizam u to vrijeme brzo \u0161irio diljem tada\u0161njeg Tre\u0107eg svijeta. \u0160tovi\u0161e, u to su vrijeme Amerikanci doslovno na svojim ju\u017enim granicama dobili novu opasnu komunisti\u010dku prijetnju \u2013 Kubu, koju je intenzivno pomagao SSSR.<\/p>\n

U tim i takvim okolnostima, zajedni\u010dkom vizijom i lukavstvom tada\u0161njeg predsjednika Richarda Nixona i \u201e\u010darobnjaka\u201c ameri\u010dke diplomacije i Nixonovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Henryja Kissingera\u00a0(pogre\u0161no se zasluge za ovo pripisuju isklju\u010divo Kissingeru iako je on bio zagovornik politi\u010dkog pragmatizma \u2013 tzv. Realpolitik, a bio je i pionir detanta sa SSSR-om) Washington je Pekingu predlo\u017eio normalizaciju odnosa i trgovinsku suradnju. Dotada SAD nije priznavao Kinu kao dr\u017eavu, ve\u0107 njen odmetnuti otok Tajvan (slu\u017ebeno Republika Tajvan) na koji se smjestila pora\u017eena vojska nacionalisti\u010dke stranke Kuomintanga), ali je predlo\u017eio i tu promjenu, tada, kao i danas \u2013 vrlo va\u017enu za Kinu. Kroz tzv. ping-pong diplomaciju (naziv je dobila po u navedenu svrhu organiziranom prijateljskom susretu stolnoteniskih reprezentacija dviju dr\u017eava) vrhunac je bio posjet Nixona Pekingu 1972.g. i zajedni\u010dko dono\u0161enje \u0160angajskog komunikea koji je postavio temelje za svestrane odnose dviju dr\u017eava (od vanjskopoliti\u010dkih gdje je SAD stao na stranu Kine u sukobu sa SSSR-om, pa do gospodarskih koji su zna\u010dili uvo\u0111enje tr\u017ei\u0161nih na\u010dela u dotad zatvorenu komunisti\u010dku privredu, ulazak ameri\u010dkih tvrtki i davanje Kini povoljnih zajmova kao i ulazak kineskih tvrtki na ameri\u010dko tr\u017ei\u0161te).<\/p>\n

Mo\u017eemo slobodno re\u0107i kako je ameri\u010dki pragmatizam kroz politiku \u201ezavadi pa vladaj\u201c\u00a0 u kona\u010dnici doveo do potpuno ne\u017eeljenog efekta za Washington: do neslu\u0107eno brzog uzleta Kine na sam gospodarski vrh svijeta, i \u2013 ne manje va\u017eno, do neo\u010dekivanog, neslu\u0107enog uzleta kinesko-ruskih odnosa za \u0161to je Rusija spomenutom vizijom Primakova \u017ertvovala samo jedan jedini, zapravo u strate\u0161kom smislu potpuno nebitan rije\u010dni otok a dobila tako puno. Rije\u0161ila je zauvijek sve grani\u010dne probleme izme\u0111u dviju dr\u017eava. Koliko je to va\u017eno, najbolje se ogleda upravo sada \u2013 u krajnje turbulentnim globalnim geopoliti\u010dkim odnosima \u2013 kada pred na\u0161im o\u010dima nastaje jedan potpuno novi svijet.<\/p>\n

Vidimo \u0161to bi danas bilo da to nije u\u010dinjeno mo\u017eda i najbolje kroz primjer nerije\u0161enih kinesko-indijskih pograni\u010dnih sporova u zoni Himalajskog gorja, koji ne dozvoljavaju izgradnju potpunog povjerenja izme\u0111u Pekinga i New Delhija. \u010cak i neovisno o tome \u0161to su obje zemlje \u010dlanice pojedinih va\u017enih regionalnih i globalnih formata (\u0160angajska organizacija, BRICS) i \u0161to imaju vrlo razvijenu trgovinsku suradnju. Ove grani\u010dne sporove upravo sada Washington najvi\u0161e i koristi za poku\u0161aj uvla\u010denja Indije u svoju sigurnosnu arhitekturu poput QUAD-a usmjerenu protiv \u0161irenja kineskog regionalnog i globalnog utjecaja.<\/p>\n

\n

Klju\u010dni geopoliti\u010dki trokut SAD-Rusija-Kina<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U svijetu nikada i ni\u0161ta nije stalno, a mijene su zapravo konstanta. Tako i geopolitika, koja je, \u0161to se promjena ti\u010de gotovo pa \u017eivi organizam: razvija se, prilago\u0111ava okolnostima, \u201emutira\u201c u kontekstu promjena odnosa snaga \u010diji procesi ponekad traju dugo, a nekad se doga\u0111aju gotovo \u201eu treptaju oka\u201c.<\/p>\n

Ovo potonje upravo se sada i najbolje vidi.\u00a0 Koliko je samo jedna jedina globalna pandemija Covid-19 od po\u010detka 2020. doslovno preko no\u0107i promijenila svijet, a koliko je to isto nedugo nakon toga u\u010dinila i ruska invazija na Ukrajinu u velja\u010di 2022. koja je zapravo preko no\u0107i dokinula globalnu histeriju navedenom pandemijom i postavila neke posve nove odnose i pravila igre. I kona\u010dno, tre\u0107i primjer globalnih tektonskih promjena \u201epreko no\u0107i\u201c \u2013 ponovni dolazak\u00a0Donalda Trumpa na vlast, koji je vrlo brzo okrenuo svijet na glava\u010dke.<\/p>\n

Kako god bilo \u2013 a iz tog sam razloga i po\u010deo ovu analizu podsjetnikom na navedeni povijesni doga\u0111aj \u2013 sada definitivno po\u010dinje novo doba u kojemu \u0107e po prvi put globalni geopoliti\u010dki trokut SAD-Rusija-Kina dominirati me\u0111unarodnim odnosima. U vrijeme Hladnog rata tu je ulogu imao bilateralni \u201eformat\u201c SAD-SSSR, uz Kinu kao tek tre\u0107u i u odnosu na njih ipak drugorazrednu zemlju.<\/p>\n

Za razliku od pro\u0161log, 21. stolje\u0107e vra\u0107a nas u klasi\u010dni geopoliti\u010dki realizam \u2013 koji se temelji na sili i nacionalnim interesima kao dominiraju\u0107im \u010dimbenikom nad globalizmom i me\u0111unarodnim pravilima. Onima koji su u 20. stolje\u0107u, nekad manje uspje\u0161no (Liga naroda poslije Prvog svjetskog rata), a nekad vi\u0161e (Organizacija Ujedinjenih Naroda \u2013 OUN) \u2013 u mnogomu oblikovali svijet kakav smo donedavno poznavali.<\/p>\n

Novi geopoliti\u010dki trokut bit \u0107e prisutan kao klju\u010dan ne samo ukoliko uspije osigurati odre\u0111ena me\u0111usobna pravila igre (prije svega u sferi trgovine i u zonama gdje se njihovi strate\u0161ki interesi opasno sudaraju), ve\u0107 i ako do toga ne do\u0111e. Ovo potonje bi zapravo svijet vrlo brzo gurnulo u eru potpune nestabilnosti, pa mislim da \u0107e se to pod svaku cijenu nastojati izbje\u0107i iako vi\u0161e ba\u0161 ni\u0161ta nije sigurno.<\/p>\n

Kina sada, ne bih rekao sa strahom (jer odnosi su danas potpuno druk\u010diji nego u vrijeme uvodnog povijesnog podsjetnika) ve\u0107 s velikom dozom zanimanja prati poku\u0161aj normalizacije odnosa Moskve i Washingtona. Ono \u0161to analiti\u010dari i u Moskvi i u Pekingu pritom primje\u0107uju jest poku\u0161aj Donalda Trumpa da ponovo \u201ezabije klin\u201c u odnose izme\u0111u Rusije i Kine. I on sam nekad o tome otvoreno govori, da bi ve\u0107 drugi put govorio ne\u0161to posve suprotno \u2013 kako bi \u017eelio uspostaviti normalnu suradnju SAD-a s obje te zemlje po me\u0111usobno za sve korisnim pravilima igre.<\/p>\n

Zapravo ta Trumpova strate\u0161ka neodre\u0111enost ili dvosmislenost i predstavlja glavnu prepreku brze normalizacije ameri\u010dko-ruskih odnosa. Rusi su s pravom oprezni i njihov dr\u017eavni vrh ponavlja da su (iako priznaje kako i dalje postoje odre\u0111eni problemi u rusko-kineskim odnosima, prije svega u sferi trgovine i u kontekstu ameri\u010dkih sekundarnih sankcija) strate\u0161ki odnosi Rusije s Kinom neraskidivi i po obje zemlje najva\u017eniji kada je rije\u010d o njihovim nacionalnim i sigurnosnim interesima. Gotovo iste poruke oda\u0161ilje i Peking, neovisno \u0161to je i on spreman na odre\u0111ene kompromise s Trumpom prije svega u sferi trgovinskih odnosa.<\/p>\n

S druge strane Washington strahuje ne samo od daljnjeg ja\u010danja kinesko-ruskih odnosa, ve\u0107 i od onih koji su do sada uspostavljeni \u2013 \u0161to vidi kao golemu prijetnju svojim sigurnosnim i globalnim interesima (uspostava novih trgovinskih saveza, novih sredstava pla\u0107anja kroz zaobila\u017eenje dolara i td.). Pritom Trump za to stanje ve\u0107 dugo optu\u017euje prethodnu administraciju Joea Bidena koja je sna\u017enim uklju\u010divanjem SAD-a i zapada u opasni ukrajinski vojni sukob dovela do jo\u0161 sna\u017enijeg zagrljaja Moskve i Pekinga kroz od tada ve\u0107 i slu\u017ebeno pokrenuti ruski strate\u0161ki zaokret sa Zapada na Istok.<\/p>\n

\n

Putin mu nije vjerovao ali je kasnije za\u017ealio<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Politiku strate\u0161kog zokreta Rusije na Istok prvi je osmislio jo\u0161 prije 20-tak godina poznati i jedan od me\u0111unarodno najpriznatijih ruskih stratega i stru\u010dnjaka Sergej Karaganov\u2013 neovisno o tome \u0161to je poznat i kao ruski vanjskopoliti\u010dki \u201ejastreb\u201c.<\/p>\n

On je po\u010detkom 21. stolje\u0107a profesionalno boravio i radio u Washingtonu i, kako je govorio, \u010desto je sudjelovao na stru\u010dnim forumima ili u posjetima State Departmentu i razgovarao s tada\u0161njim klju\u010dnim ameri\u010dkim analiti\u010darima i geopoliti\u010darima. Ve\u0107 je onda spoznao, kako je rekao \u2013 da je bilo kakav poku\u0161aj Rusije da je Zapad prigrli kao ravnopravnog partnera \u201eSizifov posao\u201c jer je vidio iznena\u0111uju\u0107u koli\u010dinu netrpeljivosti predrasuda koju su prema Rusiji tada iskazivale mnoge utjecajne ameri\u010dke osobe. Shvatio je, kako je kazao \u2013 da je bilo kakva stvarna pomirba izme\u0111u Rusije i zapada na\u017ealost nemogu\u0107a jer ju zapad nikada nije \u017eelio niti \u0107e je htjeti kao svog istinskog partnera a kamoli saveznika.<\/p>\n

Zbog toga je Karaganov osmislio strategiju zaokreta Rusije na istok koju je \u010dak tada \u00a0predstavio i samom Putinu. Me\u0111utim, stav potonjeg je bio puno benevolentniji. Tj. vjerovao je da je sve \u0161to Karaganov govori u biti to\u010dno, ali je ustrajavao na tome da je pragmatizam SAD-a i zapada ipak klju\u010dni \u010dimbenik, i da je zbog va\u017enosti koju za zapad ima Rusija kao velika sirovinska baza i veliko tr\u017ei\u0161te za njegove kompanije upravo to dominantno u odnosu na hladnu geopolitiku.<\/p>\n

Taj se Putinov stav \u2013 bez obzira na njegovu obavje\u0161tajnu karijeru i iskustvo u radu u KGB-u i kasnije FSB-u, na kraju pokazao naivan, \u0161to je on jo\u0161 prije dvije godine i sam otvoreno priznao u jednom od svojih velikih obra\u0107anja ruskoj politi\u010dkoj eliti i \u0161irokoj javnosti\u00a0 u kontekstu obja\u0161njavanja razloga pokrenute ruske invazije na Ukrajinu.<\/p>\n

Kako god bilo, tek nakon \u0161to je na tu invaziju zapad zajedni\u010dki odgovorio povijesno nevi\u0111enim proturuskim sankcijama Putin je pokrenuo strategiju brzog strate\u0161kog zaokreta zemlje na Istok \u2013 mo\u017eemo to kolokvijalno re\u0107i u kineski zagrljaj (iako je, preciznosti radi, taj potez Putin pokrenuo j\u0161 ranije \u2013 nedugo nakon sankcija zapada uvedenih poslije ruske aneksije Krima 2014. godine, ali ipak samo djelomi\u010dno \u2013 jer je \u010dak i tada jo\u0161 vjerovao da SAD ne\u0107e krenuti u potpunu proturusku avanturu s novim postrevolucionarnim vlastima u Kijevu).<\/p>\n

Karaganov, koji je na zapadu s pravom tretiran kao ruski \u201ejastreb\u201c zbog svojih beskompromisnih izjava, posebno po pitanju uporabe nuklearnog oru\u017eja \u2013 pro\u0161li je tjedan dao intervju za britanski You Tube kanal LBC. Na britka pitanja novinara Matta Freya koji svog ruskog gosta nije nimalo \u0161tedio, Karaganov je odgovarao vrlo odrje\u0161ito, o\u0161tro pa i radikalno. Osim \u0161to je na konstataciju voditelja da je ukrajinska vlast za razliku od ruske izabrana demokratskim putom odgovorio da su \u201eHitler i Musolini tako\u0111er izabrani demokratski\u201c, Karaganov je bio izrazito o\u0161tar prema politici dana\u0161njih europskih elita. \u201eEuropa uvla\u010di planet u Tre\u0107i svjetski rat\u201c i zato \u201ebolje promijenite svoju elitu\u201c \u2013 kazao je u intervjuu.<\/p>\n

\u201eRekao bih na\u0161im balti\u010dkim susjedima i njihovim \u010delnicima, i drugim \u010delnicima u Europi, da je najbolji na\u010din da budu sigurni da imaju dobre odnose s Rusijom, a ne da budu ratoborni. Ne treba nam vi\u0161e zemlje. Imamo ogromnu koli\u010dinu zemlje koju trebamo razviti. Ne trebamo napadati Europu, a nitko u Rusiji to ne \u017eeli. Me\u0111utim, ako jedna ili vi\u0161e zemalja ugroze na\u0161u sigurnost, one \u0107e patiti od toga,\u201c \u2013 kazao je Karaganov.<\/p>\n

Na upit voditelja da je britanski premijer Keir Starmer rekao je da \u0107e Rusija prije ili kasnije morati sjesti za pregovara\u010dki stol kako bi dogovorila neku vrstu prekida vatre i ho\u0107e li zato Rusija pristati na ozbiljne pregovore oko Ukrajine bez ekstremnih zahtjeva, Karaganov je odgovorio:<\/p>\n

\u2013 Zazivali smo ozbiljne pregovore od samog po\u010detka. Ukrajinci i njihovi zapadnjaci su ih blokirali, podsjetit \u0107u da smo se skoro dogovorili na samom po\u010detku sukoba, ali je onda do\u0161ao va\u0161 biv\u0161i premijer (Boris, op.ZM.) Johnson i nagovorio na\u0161e jadne susjede Ukrajince da se bore do kraja \u2026Dakle, spremni smo pregovarati, ali \u0107emo voditi ra\u010duna o svojim interesima i dugoro\u010dnim interesima europske sigurnosti i mira u svijetu. I osobno smatram da za to moramo pobijediti, barem moralno, jer sulude i autodestruktivne europske elite \u017eele gurnuti Europu i svijet u ponor Tre\u0107eg svjetskog rata. Hvala Bogu da su na\u0161i ameri\u010dki neprijatelji shvatili da se moraju izvu\u0107i iz ove kalju\u017ee i odlu\u010dili opet postati na\u0161i partneri.\u201c<\/p>\n

Odgovaraju\u0107i na pitanje misli li da su postupci Donalda Trumpa sada vi\u0161e u skladu s ruskim ili europskim interesima odgovorio je slijede\u0107e:<\/p>\n

\u201cNe poznajem ga dobro, ali mislim da gospodin Trump ima ameri\u010dke interese u srcu. Shvatio je da bi Amerika, nastavi li sudjelovati u ovom sukobu, ili zavr\u0161ila moralnom katastrofom poput Afganistana, ili bi svjedo\u010dili nuklearnim udarima na teritorij svojih saveznika i ameri\u010dkih baza u Europi. On to ne \u017eeli i ja ga savr\u0161eno razumijem. Amerikanci su se po\u010deli povla\u010diti u stranu \u010dak i za vrijeme predsjedni\u0161tva predsjednika Bidena. Prije odlaska s du\u017enosti, predsjednik Biden je poku\u0161ao provocirati novu rundu eskalacije i prebacivanje odgovornosti na Trumpa i Putina. Obojica su savr\u0161eno razumjeli ovaj njegov trik.\u201c<\/p>\n

Govore\u0107i o Karaganovu, neovisno o svemu ipak bi bilo pretenciozno tvrditi kako on utje\u010de na formiranje kona\u010dnih ruskih odluka jer je daleko od izvr\u0161ne vlasti. Ali neupitno je da ima veliki ugled u dru\u0161tvu pa i kod samog Putina. Uostalom, dekan je moskovskog Fakulteta za svjetsku ekonomiju i me\u0111unarodne poslove Nacionalnog istra\u017eiva\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta i Visoke ekonomske \u0161kole, kao i po\u010dasni predsjednik Vije\u0107a za vanjsku i obrambenu politiku.<\/p>\n

\n

Europa i njena budu\u0107nost<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U kontekstu gore spomenutog klju\u010dnog geopoliti\u010dkog trokuta, jedan, donedavno vrlo va\u017ean globalni \u010dimbenik \u00a0sve vi\u0161e posustaje u \u201evelikoj igri\u201c kao samostalni igra\u010d i zbog toga postaje sve nervozniji. Zapravo osje\u0107a nezaustavljiv gubitak svoje vi\u0161estoljetne globalne dominacije i ta je spoznaja razumljivo bolna.\u00a0Rije\u010d je, naravno, o Europi. U jednakoj mjeri o Europskoj uniji i njenim klju\u010dnim \u010dlanicama Njema\u010dkoj i Francuskoj, kao i o Velikoj Britaniji.<\/p>\n

Nova utrka u naoru\u017eanju koju Europa upravo pokre\u0107e s Rusijom koja je jo\u0161 uvijek u ratu je posve legitimna u smislu stvaranja zajedni\u010dke obrane od vanjskih agresija ako tako procjenjuju njeni stratezi. Oko toga mo\u017eemo imati razli\u010dita mi\u0161ljenja. S tim se mo\u017eemo slagati ili ne slagati s obzirom da \u0107e ta odluka itekako utjecati na \u017eivote svih europskih gra\u0111ana. Ona je sada takva kakva jest, ali to ne zna\u010di da ju s vremenom politi\u010dari ne mogu i zaustaviti ukoliko sigurnosne procjene o vanjskim ugrozama na kontinentu i njegovom okru\u017eju postanu povoljnije (\u0161to je za sada malo izgledno). Ali sada bih se ipak osvrnuo na ne\u0161to puno gore i riskantnije od toga.<\/p>\n

Vi\u0161e zabrinjava, kada je rije\u010d o klju\u010dnim europskim dr\u017eavama, njihov gubitak mo\u0107i, gubitak mogu\u0107nosti sudjelovanja u dono\u0161enju klju\u010dnih odluka globalnog karaktera pa \u010dak i onih u svom neposrednom susjedstvu (Ukrajina, Bliski istok), stavljanje u ulogu tre\u0107erazrednog globalnog igra\u010da potpuno ovisnog o SAD-u, kao i spoznaja da \u0107e jo\u0161 dugo morati kimati glavama na sve \u0161to bude stizalo iz Washingtona kao \u201edoma\u0107a zada\u0107a\u201c. Sve to toliko frustrira klju\u010dne europske metropole do te mjere da sada po\u010dinju solirati i povla\u010diti poteze mogu\u0107eg vrlo riskantnog karaktera \u2013 i to potpuno izvan dometa utjecaja i samoga EU-a odnosno vode\u0107ih struktura u Bruxellesu \u0161to mo\u017ee imati i dalekose\u017ene posljedice po sam EU. Jer \u010dini se da va\u017ene zemlje \u010dlanice sada otvoreno primarno \u017eele voditi ra\u010duna o svojim interesima a nekim zajedni\u010dkim politikama ili vrijednostima ma koliko se u to jo\u0161 formalno zaklinjalo.<\/p>\n

Najbolji primjer je poku\u0161aj stvaranja tzv. \u201ekoalicije voljnih\u201c\u00a0za nastavak pru\u017eanja vojne i financijske pomo\u0107i Ukrajini kroz inicijativu, a onda i glavnu ulogu Pariza i Londona. Njome bi se \u017eeljele osigurati vojne snage koje bi se nakon potpisivanja primirja u Ukrajini i pod sigurnosnom kapom SAD-a rasporedile u toj zemlji kao jamac njene sigurnosti tj. da je Rusija u budu\u0107nosti vi\u0161e ne\u0107e napasti. Za sada je u toj koaliciji 31 zemlja, velikom ve\u0107inom \u010dlanice EU-a odnosno NATO saveza.<\/p>\n

Me\u0111utim, u vrijeme pisanja ovog teksta od velikih europskih dr\u017eava Velika britanija voljna je poslati izme\u0111u dvije i tri tisu\u0107e vojnika, sli\u010dno kao i Francuska, Njema\u010dka uop\u0107e ne \u017eeli slati svoje vojnike ve\u0107 samo osigurati financijska sredstva, dok su protiv slanja svojih vojnika za sada kategori\u010dki \u0160panjolska, Italija i Poljska. Prema procjenama stru\u010dnjaka, da bi se pokrila crta razdvajanja du\u017e \u010ditave boji\u0161nice du\u017ee od 2 tisu\u0107e kilometara bilo bi potrebno oko 200-300 tisu\u0107a vojnika.<\/p>\n

\n

\u201eKoalicija nevoljnih\u201c<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Me\u0111utim, \u201ekoalicija voljnih\u201c vjerojatno \u0107e se vrlo brzo pretvoriti u \u201ekoaliciju nevoljnih\u201c. Jer Washington (barem za sada a vjerujem da \u0107e tako i ostati) jasno daje do znanja kako nikakav sigurnosni ki\u0161obran ili jamac europskim vojskama koje \u017eele u\u0107i u Ukrajinu on ne \u017eeli biti (podsje\u0107am, London i Pariz nastoje nagovoriti Washington da\u00a0 on njihove vojnike pokriva ameri\u010dkim zra\u010dnim snagama i sredstvima protuzra\u010dne obrane). Jer da su Sjedinjene Dr\u017eave htjele ratovati s Rusima u Ukrajini to bi ve\u0107 bila u\u010dinila i Bidenova administracija \u2013 puno ratobornija prema Moskvi od ove Trumpove.<\/p>\n

Zato sve ovo \u0161to se doga\u0111a s \u201ekoalicijom voljnih\u201c prije sli\u010di na cirkus nego ozbiljnu politiku, koja jasno zna \u0161to \u017eeli i na koji na\u010din to \u0161to \u017eeli mo\u017ee ostvariti. O tome ovih dana pi\u0161u \u010dak i pojedini utjecajni britanski mediji, \u010desto citiraju\u0107i i svoje visoke umirovljene generale. Jer nitko jo\u0161 ne zna ni kako reagirati ako npr. Rusi napadnu europske vojnike na nekoj lokaciji u Ukrajini u kojoj Rusija jo\u0161 slu\u017ebeno ratuje. Ho\u0107e li Pariz ili London tada mo\u017eda Rusiji morati objaviti rat? Odgovore na to i sli\u010dna pitanja jo\u0161 uvijek ne daje nitko.<\/p>\n

Iz tog \u0107e se cirkusa, pokrenutog ne zbog strate\u0161ke vizije Europe koje nema ve\u0107 isklju\u010divo zbog njihove oja\u0111enosti Trumpovom politikom prema Ukrajini odnosno Rusiji i Putinu, a najvi\u0161e zbog gore navedenog osje\u0107aja izba\u010denosti iz igre \u2013\u00a0 vode\u0107i europski politi\u010dari morati vaditi kako znaju i umiju. Bolje prije nego poslije, jer sa svakim daljnjim otezanjem i hinjenjem da oni ne\u0161to klju\u010dno odlu\u010duju to \u0107e im va\u0111enje biti sve te\u017ee i po njihov ugled u doma\u0107em elektoratu ali i u svijetu op\u0107enito. Onom istom koji Europu ve\u0107 ionako ne do\u017eivljava ozbiljnim i utjecajnim igra\u010dem u smislu dono\u0161enja va\u017enih politi\u010dkih odluka (u ekonomskom i trgovinskom smislu jo\u0161 uvijek da). Dovoljno je primijetiti kako posredni\u010dku ulogu u reguliranju odnosa izme\u0111u spomenutog klju\u010dnog globalnog geopoliti\u010dkog trokuta sve vi\u0161e preuzimaju bogate arapske zemlje \u2013 Saudijska Arabija i UAE, dok one \u2013 do ne tako davne europske posrednike i doma\u0107ine klju\u010dnih summita na vrhu \u2013 poput \u0160vicarske ili Finske, mo\u0107ni dr\u017eavnici svijeta sve vi\u0161e zaobilaze u \u0161irokom luku.<\/p>\n

Trump omalova\u017eava Europu gdje god i kad god stigne. Xi Jinping je nedavno odbio prihvatiti poziv Bruxellesa da do\u0111e na summit posve\u0107en obilje\u017eavanju 50. godi\u0161njice uspostave diplomatskih\u00a0 odnosa Kine i EU-a (info: Financial Times, 16. o\u017eujka). Za Putina je i bespredmetno govoriti \u0161to misli o Europi u kontekstu njenih sankcija i odnosa prema ukrajinskom ratu op\u0107enito, ali jo\u0161 vi\u0161e i prema sada\u0161njim nastojanjima njega i Trumpa da s Ukrajinom postignu sporazum o prekidu vatre. Putin smatra da europske metropole sada manipuliraju Volodimirom Zelenskim i da ih ovaj zbog osje\u0107aja ameri\u010dke odba\u010denosti slijepo slu\u0161a iako formalno prihva\u0107a sve \u0161to Washington tra\u017ei.<\/p>\n

Zapravo su stvari \u2013 koliko god bile uistinu komplicirane po pitanju postizanja \u010dvrstog sporazuma izme\u0111u Moskve i Kijeva uz ameri\u010dko posredni\u0161tvo \u2013 u svemu ostalom izvan toga vrlo jednostavne.<\/p>\n

Ukoliko sporazum ne bude potpisan zbog nedostatka \u017eelje bilo samo Kijeva, bilo njega i Europe zajedno \u2013 rat \u0107e se nastaviti punom \u017eestinom, ali \u0107e se SAD tada od svega toga distancirati. Trumpovoj administraciji to ne bi bio problem u\u010diniti jer ona nije ta koja je pokrenula ovaj rat. \u0160tovi\u0161e, Trump se uvla\u010denju SAD-a u njega od samoga po\u010detka o\u0161tro protivio i zbog toga sna\u017eno kritizirao Bidena i njegov tim.<\/p>\n

Dakle, u tom slu\u010daju jedan na jedan bi ostale Europa s Ukrajinom i Rusija. Je su li europske politi\u010dke elite spremne na takav scenarij tj. krenuti u samostalni vojni obra\u010dun s Rusima na ukrajinskom tlu \u2013 u zemlji koja nije ni \u010dlanica EU-a ni NATO saveza da bi imale neku politi\u010dko-pravnu obvezu \u2013 samo zbog nekih krajnje upitnih moralnih obveza kao da su one potpuna nevina\u0161ca u prljavom svijetu politike i koje zbog toga svima imaju pravo dijeliti lekcije zbog lo\u0161eg pona\u0161anja?<\/p>\n

Iskreno, ne bih rekao. Vjerujem da i mnogi od njih u sebi misle kako bi u uvjetima o\u0161trog protivljenja Moskve mirovnoj operaciji s vojnicima \u010dlanica NATO saveza u Ukrajini (koju su izme\u0111u ostalog i napali u namjeri da ne bi postala \u010dlanica tog istog saveza) bilo krajnje opasno riskirati s takvim\u00a0 eksperimentom. Tim vi\u0161e \u0161to su se oni sli\u010dni povijesno vi\u0161e puta pokazali kao pogubni za Stari kontinent.<\/p>\n

Tjedna analiza Zorana Metera: Zavadi pa vladaj! Kako \u0107e djelovati trokut SAD-Rusija-Kina i gdje je tu EU<\/a><\/p><\/blockquote>\n