{"id":425432,"date":"2025-03-11T07:32:48","date_gmt":"2025-03-11T06:32:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=425432"},"modified":"2025-03-11T07:32:48","modified_gmt":"2025-03-11T06:32:48","slug":"ne-to-nisu-ponavljaci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/03\/11\/ne-to-nisu-ponavljaci\/","title":{"rendered":"Ne, to nisu ponavlja\u010di!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Boris Buden<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Slavni Flammarionov drvorez, ikoni\u010dki prikaz svijeta na pragu renesanse, ilustrira nadrealnu scenu: dospjev\u0161i na kraj svijeta \u2013 mjesto na kojem nebeski svod dodiruje ravnu zemaljsku plo\u010du \u2013 mladi \u010dovjek, vjerojatno hodo\u010dasnik, proturio je glavu kroz opnu neba i zagledao se u \u2026 ne znamo \u0161to.<\/p>\n

Brojni tuma\u010di simboli\u010dkog zna\u010denja ove ilustracije, nastale najvjerojatnije tek u 19 stolje\u0107u, nisu prona\u0161li nikakvo obja\u0161njenje za ono \u0161to je taj lik ugledao s onu stranu poznatoga svijeta. Neki su u nejasnim konturama vidjeli sliku boga, drugi su tu prepoznali ure\u0111aje svemirskog mehanizma, a tre\u0107i, slikovni prikaz Aristotelovog Nepokrenutog pokreta\u010da.<\/p>\n

Ono me\u0111utim, \u0161to je na toj ilustraciji o\u010digledno i oko \u010dega nema spora, je njezina prava i jedina tema, moment razotkrivanja onog jo\u0161 nevi\u0111enog, odnosno ushi\u0107enje koje prati taj \u010din i koje promatra\u010d te scene dijeli s njezinim protagonistom, likom \u010dovjeka koji se usudio glavom probiti horizont postoje\u0107eg. Sve ostalo je drugorazredno \u2013 ki\u010d banalne stvarnosti.<\/p>\n

U svom simboli\u010dkom zna\u010denju, ovaj stari Flammarionov drvorez govori nam vi\u0161e o studentskim protestima u Srbiji no svi dana\u0161nji mediji zajedno, bilo socijalni bilo asocijalni. Napaljeni na spektakl, kao pubertetlije na porn-hub, zasi\u0107uju nam zjenice jednom te istom slikom koja se ponavlja u beskona\u010dnom loopu: masa koja penetrira javni prostor, masa koja se nakuplja i di\u017ee, nabrekla do pucanja, masa u akciji, masa odozgo, masa odozdo, masa s lijeve i s desne strane, u pokretu i zastoju, u detalju i u krupnom planu, cini\u010dno umanjena u prore\u017eimskoj perspektivi, optimisti\u010dki uve\u0107ana u proture\u017eimskoj. Pa onda opet masa, pa jo\u0161 vi\u0161e mase \u2026 Kolikogod spektakularan, \u010ditav taj vizualni overkill, htio ne htio, slu\u017ei jednoj svrsi \u2013 da raspiri dvije slatke iluzije i prikrije jednu gorku istinu.<\/p>\n

Prva je, da je masa, stotinjak godina nakon svog prvog stupanja u politi\u010dku arenu suvremenog svijeta jo\u0161 uvijek relevantni politi\u010dki subjekt, kako u dobru tako i u zlu. U kre\u010dani gra\u0111ansko-liberalnih mozgova, ona jo\u0161 uvijek igra va\u017enu ulogu, premda na scenu vi\u0161e ne izlazi bez kostima. Jednom, u prljavim, smrdljivim krpama populizma, a drugom prilikom u sezonski aktualnom outfitu civilnog dru\u0161tva. Dok na prvu publika psuje i pljuje, drugoj odu\u0161evljeno plje\u0161\u0107e. Zato evropska i zapadna javnost srpske studentske proteste, bez obzira na njihovu masovnost, uop\u0107e ne primje\u0107uje.<\/p>\n

Masa bez kostima, kolikogod spektakularna njezina medijska prezentacija, ostaje nevidljiva. Sve bi naravno bilo druga\u010dije da su studenti iza\u0161li na ulice pod zastavama Srbije i Rusije, zazvali Kosovo i skandirali Putinu. Zgro\u017eena divljanjem primitivnih Balkanaca, zavedenih populisti\u010dkim manipulacijama, Evropa bi na\u0161la jo\u0161 jedan razlog za\u0161to Srbiji nema i ne mo\u017ee biti mjesta u njezinom \u201ecivilizacijskom krugu\u201c. Da su, naprotiv, podigli zastave Evropske Unije, NATO-a, ili one duginih boja i objavili da su iza\u0161li na ulice u ime demokracije i evropskih vrijednosti, a protiv iliberalnih autokrata, kao \u0161to su Putin, Orban i Vu\u010di\u0107, \u010ditava bi Evropa na \u010delu s Ursulom von der Leyen stala na stranu hrabrog civilnog dru\u0161tva koje je povelo Srbiju u evropsku budu\u0107nost. Ali avaj, srpski studenti nisu ni jedno ni drugo. Oni, zajedno sa svima koji su uz njih javno stali, nisu \u010dak ni masa, \u0161to ni njima naklonjeni mediji ne mogu shvatiti, a ni prikazati.<\/p>\n

To, dakle, da je masa na ulicama danas jo\u0161 uvijek u stanju radikalno promijeniti danu stvarnost, \u010dista je iluzija, slatka dodu\u0161e, ali ipak samo iluzija. Ako ne prije, to se jasno pokazalo one davne subote, 15. februara 2003., kada su u \u0161est stotina gradova svijeta milijuni ljudi iza\u0161li na ulice protestiraju\u0107i protiv najavljene invazije Iraka, ilegalne vojne intervencije i okupacije jedne suverene zemlje, koju su njezini akteri pred Vije\u0107em sigurnosti i pred \u010ditavom svjetskom javno\u0161\u0107u legitimirali smije\u0161nim petpara\u010dkim la\u017eima. Ljudi su reagirali najve\u0107im masovnim protestom u povijesti \u010dovje\u010danstva. Samo na rimskim ulicama masa je brojila tri milijuna ljudi. London je do\u017eivio najve\u0107i politi\u010dki skup u svojoj povijesti.<\/p>\n

I, \u0161to se dogodilo? Ni\u0161ta! \u201eKoalicija voljnih\u201c obavila je posao, poslala u smrt preko 150.000 ljudi od \u010dega dvije tre\u0107ine civila i milijune Ira\u010dana otjerala u izbjegli\u0161tvo. Liberalne zapadne demokracije, ina\u010de toliko ponosne na svoje demokratske vrijednosti, u potpunosti su ignorirale volju masa. Prekr\u0161ile su zakone, po\u010dinile zlo\u010dine i to sve ne samo bez kazne, nego i bez ikakvih politi\u010dkih posljedica. Danas, kada se u Evropi stvara nova \u201ekoalicija voljnih\u201c za naoru\u017eavanje i rat, demonstrira se samo jo\u0161 u Ni\u0161u. Protiv \u010dega, ili za \u0161to, to Evropa ne zna, niti ju zanima.<\/p>\n

Ali tu je i druga, jednako slatka ali zato ni\u0161ta manja iluzija, ona koja je u studentima i ljudima koji ih slijede prepoznala narod, odnosno \u010ditav protest shvatila kao sukob izme\u0111u dobrog naroda i lo\u0161e dr\u017eave. Dakle, na jednoj strani je \u010destit, nepokvaren, istine i pravde \u017eeljan narod koji je predvo\u0111en studentima iza\u0161ao na ulice da bi popravio nevaljale, disfunkcionalne institucije svoje \u201ezakazale\u201c dr\u017eave, ili u komandnom jeziku zapadne dominacije, honest & brave people vs. failed state.<\/p>\n

Na drugoj strani je, naravno, korumpirana i od naroda otu\u0111ena politi\u010dka elita koja je otela i upropastila dr\u017eavu. U tom smislu je i kona\u010dna svrha protesta jasna i nedvojbena: o\u010distiti dr\u017eavu od pokvarenih elemenata i tako nad njom obaviti neku vrstu generalnog remonta, nakon kojega \u0107e ona proraditi kao nova. Srbija \u0107e na koncu postati normalna, ure\u0111ena dr\u017eava u kojoj \u0107e institucije obavljati svoj posao, zakoni se po\u0161tivati, a slobodna i nezavisna javnost, udru\u017eena s uvijek budnim civilnim dru\u0161tvom, u hodu uklanjati mo\u017eebitne devijacije. Time \u0107e kapitalizam napokon dobiti svoj optimalni pravno politi\u010dki okvir unutar kojeg \u0107e pokrenuti neprekidni rast, bez kriza i sukoba, uzdi\u017eu\u0107i, poput plimnog vala, \u017eivotni standard i op\u0107e blagostanje svih \u010dlanova srpskog dru\u0161tva.<\/p>\n

Dugi srpski ko\u0161mar \u201enedovr\u0161ene dr\u017eave\u201c napokon \u0107e do\u0107i svojem kraju. Srpski narod probudit \u0107e se u stvarnosti svoje obnovljene dr\u017eave koja \u0107e poput \u0161vicarskog sata ravnomjerno otkucavati vrijeme sre\u0107e i blagostanja, ako ne do vje\u010dnosti, a onda barem dok ih smrt ne rastavi, \u0161to se, naravno, nikada ne\u0107e dogoditi.<\/p>\n

A \u0161to je s politi\u010dkim partijama, odnosno opozicijskim politi\u010darima, zar za njih nema mjesta u ovoj pri\u010di o sretnoj srpskoj budu\u0107nosti? Istina je, nema ih me\u0111u glavnim akterima srpskih studentskih protesta, \u0161to ipak ne zna\u010di da nisu prisutni. Kao gladne vrane zasjeli su na okolnim osmatra\u010dnicama i \u010dekaju da re\u017eim, pod pritiskom mase, pukne, izvali se na le\u0111a i otkrije slabine pa da mu se uvuku u utrobu i po\u010dnu gozbu. Ako ne, nikom ni\u0161ta. Nisu ni\u0161ta riskirali pa ni\u0161ta ne\u0107e ni izgubiti. A \u010dekati, to znaju najbolje, oni to mogu i dovijeka ako treba. U stvari, \u010ditava politi\u010dka sfera, dakle partijski odnosno parlamentarni sistem, navodno sama ki\u010dma modernog demokratskog dru\u0161tva, gotovo je potpuno odsutna iz samog doga\u0111aja. Mo\u017eda zato \u0161to je postala irelevantna. Da ne bude zabune, sve nam govori da su politi\u010dke partije i sam parlamentarni sistem u politi\u010dkom \u017eivotu (srpskog) dru\u0161tva postali suvi\u0161ni. \u0160tovi\u0161e, uop\u0107e nam ne nedostaju. \u010cak naprotiv, istinsko iskustvo slobode, nade, ljudskog dostojanstva ukazalo se tek kad smo ih gurnuli u stranu.<\/p>\n

To nas je dovelo i do pitanja o onoj gorkoj istini skrivenoj iza slatkih iluzija. Ni\u0161ta ju ne razotkriva bolje od temeljnog paradoksa srpskih studentskih protesta \u2013 o\u010diglednog nesrazmjera izme\u0111u silne energije koju je protest generirao, masovne mobilizacije naj\u0161irih slojeva gra\u0111ana, njihove spontane kolektivne kreativnosti, socijalno formativne samoorganizacije i samodiscipline, superiorne medijske samoartikulacije, njihove upornosti i istrajnosti, sve skupa bez presedana, ne samo u srpskoj, nego i u evropskoj modernoj povijesti \u2013 i, s druge strane, krajnjeg minimalizma njihovih politi\u010dkih zahtjeva. Pa sve \u0161to oni tra\u017ee, je da se po\u0161tuje postoje\u0107i zakon i da se to \u010dini javno. To i ni\u0161ta vi\u0161e. Ali, vidimo, i to je previ\u0161e. Oni su nerealni, jer tra\u017ee mogu\u0107e.<\/p>\n

Studenti, a potom i svi koji su po\u0161li za njima, u\u010dinili su \u0161to nisu smjeli \u2013 uhvatili su liberalnu demokraciju za rije\u010d, \u0161to im ona ne\u0107e oprostiti. Cinizam je bio i ostao njezin intrinzi\u010dni modus operandi, pre\u0161utna pretpostavka svake vjere u njezine ideale: u narod kao suverena u svojoj demokratskoj nacionalnoj dr\u017eavi i me\u0111unarodnom poretku, zasnovanom na pravilima i zakonima; u figuru slobodnog individuuma kao centra svekolikog univerzuma koji u jednakosti s ostalima, preko svojih demokratski izabranih predstavnika, ure\u0111uje \u017eivot zajednice na dobrobit svih; u instituciju javnosti, neovisne i objektivne, koja u slobodnoj razmjeni razli\u010ditih ideja s lako\u0107om proizvodi racionalnost i pravi\u010dnost; u pravnu dr\u017eavu, sna\u017eno i aktivno civilno dru\u0161tvo i, naposljetku, u nedodirljivo privatno vlasni\u0161tvo i na njemu zasnovano slobodno tr\u017ei\u0161te, \u010dija \u0107e nevidljiva ruka prije ili kasnije nahraniti sva usta i osigurati svima solidan krov nad glavom\u2026<\/p>\n

Ali, zar smo zaboravili, i prije no \u0161to \u0107e joj se taj krov sru\u0161iti na glavu, Srbija je dva puta slijepo povjerovala u ovaj ideolo\u0161ki ki\u010d. Najprije, devedesete, zajedno s masama Isto\u010dne Evrope, u epohalnom povijesnom obratu poznatom pod imenom pada komunizma. Uslijedila je stvarnost nacionalisti\u010dke mr\u017enje, privatizacijske plja\u010dke, ratova, etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja, zlo\u010dina, teritorijalnog saka\u0107enja, moralnog poni\u017eenja, ekonomskog propadanja. Desetak godina kasnije, u takozvanoj Petooktobarskoj revoluciji, Srbija je jo\u0161 jednom poletjela grlom u liberalno-demokratske jagode, da bi odmah potom zavr\u0161ila u trnju beskona\u010dne tranzicijske distopije, na \u0161ugavoj periferiji evropskog i globalnog kapitalizma, u ustavno teritorijalnom provizoriju, korumpiranih elita i institucija, zemlje i naroda u stanju permanentne nedovr\u0161enosti i \u010dekanja na \u010dudo \u2013 demokraciju kakva ona treba da bude odnosno kakva ve\u0107 jest, ali ondje drugdje, u Evropi, Zapadu \u2026<\/p>\n

Zar danas, nakon ovoga, netko doista ozbiljno misli da Srbija jo\u0161 jednom poku\u0161ava isto, da je svu tu slobodarsku energiju, volju za radikalnom promjenom, dosad nevi\u0111enu slogu i solidarnost, pokrenula \u0161aka ponavlja\u010da, lijenih, nesposobnih i priglupih, koji evo po tre\u0107i put izlaze na popravni iz demokracije?<\/p>\n

Flammarionov drvorezac nije svoj glavni lik smjestio u centar svijeta, idili\u010dni pejza\u017e zemlje kao ravne plo\u010de, jasno ograni\u010dene horizontom poznatog i mogu\u0107eg. Naprotiv, dovukao ga je do samog ruba tog svijeta, onamo gdje ga je nebeski svod pritisnuo na tlo, natjerao ga da se savije i klekne, da bi ba\u0161 na tom mjestu probio glavom na drugu stranu, u svijet iza horizonta. On ga vidi. Ne mi, koji stojimo u centru. Kao u Srbiji danas. Vidimo masu, ali ne vidimo ono \u0161to ona vidi, jer je glavom ve\u0107 s onu stranu horizonta. Konture su nejasne i nemogu\u0107e ih je imenovati. Ali grdno se vara svatko tko se nada da nas s one strane \u010deka dobro poznati recept: smjena vlasti; novi izbori; skup\u0161tina sastavljena od autenti\u010dnih predstavnika naroda; nekorumpirana, efikasna egzekutiva koja bez zadr\u0161ke sprovodi zakone; novo autohtono civilno dru\u0161tvo, istinski neovisni mediji i sli\u010dne ravnozemlja\u0161ke fantazije raspadaju\u0107eg liberalno demokratskog poretka.<\/p>\n

Uostalom, sam taj \u010din pobune i protesta, u njegovoj enormnoj energiji i dimenzijama, motiviran je, prije svega, egzistencijalnim iskustvom kraja jedne epohe, jednog svijeta \u010dije su se istine i uzvi\u0161eni ideali razotkrili kao la\u017ei i prazne iluzije. Ni\u0161ta se ne bi dogodilo, da je u Novom Sadu jedna sfu\u0161ana nadstre\u0161nica pala na par nesretnika. Ali nije, nego se \u010ditav nebeski svod vladaju\u0107e ideologije sru\u0161io na dru\u0161tvo, ili to\u010dnije, na ono \u0161to je od njega ostalo nakon decenija njegova neoliberalnog rastakanja. I to \u0161to je danas ustalo na pobunu, ostatci su ostataka tog dru\u0161tva, protjeranog iz institucija dr\u017eave, propalog kroz zakonske paragrafe, oga\u0111enog ideologijom, ismijanog i ispljuvanog u masovnoj kulturi, zanijemjelog u parlamentu i rasprodanog, u bescjenje, na tr\u017ei\u0161tu rada. Zato to \u0161to vidimo na ulicama srpskih gradova nije masa, nego dru\u0161tvo, samo \u0161to mediji, kakvi jesu, nemaju ni rije\u010di ni slike da nam to ka\u017eu i prika\u017eu.<\/p>\n

Ljudi su iza\u0161li na ulice, jer je to jedino mjesto na kome jo\u0161 mogu realno artikulirati solidarnost kao formativno iskustvo dru\u0161tva.
\nJer to dru\u0161tvo, koje je samo ostalo bez krova nad glavom, jedini je krov koji ih mo\u017ee za\u0161tititi od nebeskog svoda koji prijeti da ih zdrobi pod sobom. Svijet, kakav danas jest, nije vi\u0161e mjesto za \u017eivot, nego prijetnja samom opstanku \u017eivota.<\/p>\n

Otuda su upravo studenti ti koji su poveli pobunu. Ne zato \u0161to kao kakva avangarda poznaju put u bolju budu\u0107nost, nego zato \u0161to nemaju budu\u0107nosti. Nacija kojoj danas jo\u0161 naivno i nevino pripadaju, do kraja stolje\u0107a bit \u0107e samo jo\u0161 gomila bespomo\u0107nih staraca, daleko brojnija od djece koja bi ih mogla uzdr\u017eavati; jezik koji govore i na kojem u\u010de ve\u0107 je danas digitalno mrtav; tehnologija koja ih jo\u0161 fascinira, ubrzano im kuje robovske okove i plete om\u010de oko vratova; ako ih ne spr\u017ee nuklearne bojeve glave, spr\u017eit \u0107e ih pakleno sunce. Oni nemaju izbora. Ili \u0107e radikalno promijeniti svijet u koji smo ih bacili, ili ih ne\u0107e biti.<\/p>\n

masina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Srpski narod probudit \u0107e se u stvarnosti svoje obnovljene dr\u017eave koja \u0107e poput \u0161vicarskog sata ravnomjerno otkucavati vrijeme sre\u0107e i blagostanja, ako ne do vje\u010dnosti, a onda barem dok ih smrt ne rastavi, \u0161to se, naravno, nikada ne\u0107e dogoditi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":420503,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-425432","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425432","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=425432"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425432\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":425435,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425432\/revisions\/425435"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/420503"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=425432"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=425432"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=425432"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}