{"id":425357,"date":"2025-03-09T08:27:24","date_gmt":"2025-03-09T07:27:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=425357"},"modified":"2025-03-09T08:27:24","modified_gmt":"2025-03-09T07:27:24","slug":"dodji-doma-necu-ti-nista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/03\/09\/dodji-doma-necu-ti-nista\/","title":{"rendered":"Do\u0111i doma, ne\u0107u ti ni\u0161ta"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vedran Limi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kako smo mi ka dica u jednom danu vi\u0161e vrimena provodili na ulici nego zbrojenih sati u jednom misecu u ku\u0107i, onda su nepodop\u0161tine i manguparije bile dio na\u0161ih odrastanja. A dani ma koliko dugi bili, oni nama uvik kratki jer su bili intenzivni od dolaska na ulicu do odlaska u postelju.<\/p>\n

A kad smo toliko dugo vremena zajedno ludovali jasno je samo po sebi da je tu bilo svega. Od smija, cike, vike, \u0161ala pa sve do uganu\u0107a, preloma, isfri\u017eanih ruku i nogu, masnica na bedrima, struganih kolina, \u0161ljiva na o\u010dima, kako na\u0161ih, tako i onih s druge strane na\u0161ih uvjerenja. Jebajiga, pravda se mora branit po svaku cijenu.<\/p>\n

Flasteri i zavoj su nas uredno krasili, a oni koji su nosili gips, a jo\u0161 bolje \u0161take, bili su posebno \u0161tovani. Njima smo najvi\u0161e zavidili jer to je, u tim na\u0161im malim ratovima \u201ddugmadi\u201d, odnosno dokazivanjima pravde, bilo posebno cijenjeno, normalno jer to se te\u0161kom mukom tribalo zaslu\u017eit.<\/p>\n

I znali smo mi da kada bismo pretjerali da smo zbog takvog pona\u0161anja zaslu\u017eili kazne, ali smo od njih bi\u017eali ka vrag od tamjana. Ko je lud da zbog nama tada normalnog pona\u0161anja bude ka\u017enjen. U stvari la\u017eem jer kad bismo ponekad pretjerali onda smo duboko u sebi znali \u0161ta nas \u010deka. I neka \u010deka, na\u010dekat \u0107e se.<\/p>\n

A svi mi iz pedeset i neke i danas pamtimo jedan poziv s kojim su nas na\u0161e matere matale kada bismo ne\u0161ta gadno zgrije\u0161ili. I ma kako one izgovorile taj poziv: nje\u017eno, sugestivno, toplo, prpo\u0161no, nevino, naivno ili u formi nare\u0111enja, mi se mali\u0161ani nikada nismo odazivali na njega.<\/p>\n

Dakako jer ko je lud poslu\u0161at mater kad te mami s onim \u010duvenim: Do\u0111i doma, sine, ne\u0107u ti ni\u0161ta! Kako da ne. Pa \u0161ta \u0107u dolazit doma ako mi ne\u0107e\u0161 ni\u0161ta. I onda bismo mi zujali oko ku\u0107e sve dok nam se matere ne bi oladile.<\/p>\n

O\u010devi su u to vrime stalno radili, nerijetko i na vi\u0161e strana, tako da se nisu ba\u0161 s nama puno bavili, osim ako nekome ne bi gadno rascopali glavu pa bi onda s o\u010devima ranjenika to rje\u0161avali po kratkom postupku. Krivac bi fasovao \u0161amar ili dva, i svi zadovoljni. Ako bi se rana za\u0161ila s vi\u0161e od tri punta onda bi svaki sljede\u0107i zna\u010dio da toliko dana nema na ulicu.<\/p>\n

U na\u0161im malim \u017eivotima ve\u0107e kazne od toga nije bilo. To je bila skoro smrtna presuda jer kakav je to \u017eivot ako nisi na ulici koja \u017eivot zna\u010di.<\/p>\n

A sve ove male flastere, zavoje ili fri\u017eeve matere su rje\u0161avale kuva\u010dom ili mri\u017eicon, ako bi nas nespremne stigle, \u0161to bi se vrlo rijetko dogodilo. Ali da smo sami od sebe prihvatili poziv: Do\u0111i doma, ne\u0107u ti ni\u0161ta, e to nismo nikada. Bilo je, nije da nije i poneki malo tupaviji koji bi nasjeo na tu trapulu dvaput, ali tre\u0107i put nije niko.<\/p>\n

Normalno, jer kad bi rijetki luda\u0161 i poslu\u0161a mater i odazva se na njen poziv: Do\u0111i doma, ne\u0107u ti ni\u0161ta, vrlo brzo bi najeba i jo\u0161 br\u017ee svatija da je to te\u0161ka trapula. I mogla je kasnije mater nudit i bombone, fritule ili fetu torte, ali se na njen poziv niko normalan nije odaziva. Lekcija se za cili \u017eivot nau\u010dila.<\/p>\n

I onda bi u tom i takvom odrastanju napokon do\u0161ao onaj dan. Dan D. A to je oni kada bi, materi koja je zamahnila da te po guzi kuva\u010dom preodgoji, oteo tu drvenariju i prelomija je na dva dila. To je bio znak da vi\u0161e nismo klinci.<\/p>\n

Tada su matere zamijenili o\u010devi s odgojnim pedago\u0161kim pri\u010dama kojima nije bilo kraja. Svi mi bismo ta predavanja minjali za milijun kuva\u010da, ali nazad se nije moglo.<\/p>\n

Dugo sam mislio da je ti poziv: Do\u0111i doma, ne\u0107u ti ni\u0161ta, s mojim odrastanjem oti\u0161ao u povijest moje mladosti i dakako da sam se zajebao. Naime kada sam po\u010deo intenzivnije koristit mozak shvatio sam da je ti naivni poziv opstao sve do dana\u0161njih dana i to ne namijenjen samo dici, ve\u0107 i onima koji bi se radi politi\u010dkih funkcija trebali odraslo pona\u0161at.<\/p>\n

Dodu\u0161e valja priznat da je ti poziv malo evoluirao pa ga prvenstveno ameri\u010dki geopoliti\u010dki stratezi malo druga\u010dije izgovaraju i on sada glasi: Dragi na\u0161i, mi \u0107emo vam do\u0107i i u va\u0161u dr\u017eavu i na dar vam donijeti demokraciju kao krajnji civilizacijski doseg. I donijeli su je.<\/p>\n

Prvi su civilizacijske blagodati te doktrine iskusili ameri\u010dki starosjedioci. I dok su Indijanci s divljenjem kao u \u010duda zurili u jeftine \u0111in\u0111e-min\u0111e, bi\u017euteriju, perle i ostale pizdunske darove, ostali su priko no\u0107i bez svoje zemlje i postali getoizirana manjina.<\/p>\n

I da ne nabrajam jer bi mi uzelo puno vrimena, svugdi di su se Ameri pojavili kao donositelji demokratskih darova tu bi nakon njih nastao kr\u0161 i lom, s tim \u0161ta bi zemlja ostala bez znatnih resursa s kojima bi darovatelji napla\u0107ivali svoj anga\u017eman u implementiranju demokracije u politi\u010dki krvotok te zemlje.<\/p>\n

Dovoljno se samo sitit zadnjih darova Afganistanu, Iranu, Libiji, Siriji itd. A tamo di ne mogu fizi\u010dki do\u0107 onda igraju drugu jo\u0161 zajebaniju igru. A ona glasi: Do\u0111ite pod na\u0161u za\u0161titu, ne\u0107emo vam ni\u0161ta.<\/p>\n

Jednu takvu sad najbolje osje\u0107aju Ukrajinci kojima su kauboji na po\u010detku rata kroz razne vojne grantove odnosno donacije darovale silnu vojnu pomo\u0107.<\/p>\n

A sada kada je prestanak rata na vidiku \u017euti i \u0161areni su se uvatili ra\u010dunanja i mrtvi ladni Zelenom ispostavili ra\u010dun s porukom: Lipi na\u0161, do\u0161lo ti je vrime da vrati\u0161 sve \u0161ta smo ti mi nesebi\u010dno darovali. Ako ne mo\u017ee\u0161 u ke\u0161u nema problema vrati nam \u201ddug\u201d u rijetkim mineralima, metalima, rudama itd.<\/p>\n

Ima bit da ta njihova geostrate\u0161ka doktrina pali samo kod male dice odnosno malih igra\u010da. Nadam se da \u0107e Europa napokon svatit kako joj je vrime da odraste.<\/p>\n

Autograf.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako smo mi ka dica u jednom danu vi\u0161e vrimena provodili na ulici nego zbrojenih sati u jednom misecu u ku\u0107i, onda su nepodop\u0161tine i manguparije bile dio na\u0161ih odrastanja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":425361,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-425357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=425357"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":425362,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/425357\/revisions\/425362"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/425361"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=425357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=425357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=425357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}