{"id":424040,"date":"2025-02-20T08:32:05","date_gmt":"2025-02-20T07:32:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=424040"},"modified":"2025-02-20T15:48:52","modified_gmt":"2025-02-20T14:48:52","slug":"toksicna-moda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/02\/20\/toksicna-moda\/","title":{"rendered":"Toksi\u010dna moda"},"content":{"rendered":"

Autorica: Sabine Leitner<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ovim \u010dlankom htjela bih skrenuti pa\u017enju na modnu industriju. \u010cak i ako su vam poznati dokumentarni filmovi poput Fashion\u2019s Dirty Secrets (Prljave tajne mode), vrijedi podsjetiti se nekih \u010dinjenica, zato \u0161to je pisanje i \u0161irenje informacija tako\u0111er jedan oblik aktivizma.<\/p>\n

Uz naftnu industriju, modna industrija je jedan od pet najve\u0107ih zaga\u0111iva\u010da okoli\u0161a na svijetu. Globalno, svake godine proizvedemo vi\u0161e od sto milijardi novih odjevnih predmeta od novih vlakana. Izme\u0111u 2000. i 2015. godine brojka globalne prodaje odje\u0107e se udvostru\u010dila. Kao posljedica toga, samo u Velikoj Britaniji vi\u0161e od tristo tisu\u0107a tona rabljene odje\u0107e, u vrijednosti od dvanaest i po milijardi funti, bacilo se u sme\u0107e. Ta odje\u0107a zavr\u0161ava na odlagali\u0161tu otpada gdje uslijed razgradnje otpu\u0161ta stakleni\u010dki plin metan. Ve\u0107ina te odje\u0107e bila bi i dalje sasvim nosiva.<\/p>\n

Za proizvodnju te zapanjuju\u0107e koli\u010dine odje\u0107e koristi se golema koli\u010dina toksina. Rijeka Citarum u Indoneziji, koju lokalno stanovni\u0161tvo koristi za vodoopskrbu, smatra se najprljavijom rijekom na svijetu. Sadr\u017ei toksi\u010dne razine \u017eive, kadmija, olova i arsena koje u rijeku svakodnevno ispu\u0161taju \u010detiri stotine tvornica. \u0160ezdeset i osam posto ovih tvornica su proizvo\u0111a\u010di tekstila koji svaki dan izbacuju oko dvjesto osamdeset tona toksi\u010dnog otpada u rijeku!<\/p>\n

Jedan od najgorih materijala po pitanju toksi\u010dnih nuspojava je pamuk, koji \u010dini \u010detrdeset i tri posto ukupne odje\u0107e, jer je proizvodni proces pamuka izuzetno zaga\u0111uju\u0107i i zahtijeva goleme koli\u010dine vode. Za uzgoj pamuka koji je potreban za izradu samo jednog para traperica utro\u0161i se naprimjer preko petnaest tisu\u0107a litara vode, a za samo jednu majicu do dvije tisu\u0107e i petsto litara \u010diste vode, \u0161to je koli\u010dina vode potrebna osobi u Africi da pre\u017eivi \u010detiri mjeseca. Uzgoj pamuka glavni je razlog isu\u0161ivanja Aralskog jezera u Kazahstanu, koje je 1960. godine bilo \u010detvrto najve\u0107e kopneno jezero na svijetu s povr\u0161inom od \u0161ezdeset osam tisu\u0107a \u010detvornih kilometara, a danas je smanjeno na djeli\u0107 svoje veli\u010dine.<\/p>\n

Proizvodnja pamuka tako\u0111er je odgovorna za osamnaest posto upotrebe pesticida u svijetu i dvadeset pet posto ukupne uporabe insekticida. Premda ne jedemo svoju odje\u0107u, na\u0161a ko\u017ea apsorbira ove kemikalije u tragovima kada nosimo tu odje\u0107u. Ali najgori je u\u010dinak taj \u0161to se ljudi koji rade u proizvodnji pamuka truju zbog upotrebe velike koli\u010dine pesticida. \u010cak i u SAD-u vi\u0161e od deset tisu\u0107a ameri\u010dkih poljoprivrednika umire svake godine od karcinoma povezanih s takvim kemikalijama. Tako\u0111er, ljudi koji nemaju drugu mogu\u0107nost osim da koriste vodu iz zaliha u blizini polja pamuka, izlo\u017eeni su ozbiljnoj opasnosti da u tijelo unesu pesticide koji su dospjeli u tlo.<\/p>\n

Budu\u0107i da sada sve to znamo, mo\u017eemo li zaista nastaviti svojim uobi\u010dajenim na\u010dinom \u017eivota kao da to ne znamo? Mo\u017eemo li uistinu biti sretni zbog povoljno kupljene odje\u0107e ako su stvarni tro\u0161kovi na\u0161e nove kupovine milijuni litara \u010diste vode zaga\u0111ene toksi\u010dnim kemikalijama da bi se uzgojila vlakna i obojala odje\u0107a?<\/p>\n

Ako znamo, ne mo\u017eemo se pretvarati da ne znamo. Barem ne kao moralna bi\u0107a. Ne mo\u017eemo se osloboditi svoje odgovornosti tako \u0161to \u0107emo re\u0107i da ne mo\u017eemo promijeniti sustav. Promjena se doga\u0111a ako po\u010dnemo raditi stvari druga\u010dije, ako to svakodnevno \u017eivimo u svom \u017eivotu. Svaki pojedinac doprinosi ili problemu ili rje\u0161enju. Temeljem Kantova kategori\u010dkog imperativa, prije svakog postupka trebamo se zapitati bi li posljedice bile dobre kada bi svatko postupao na isti na\u010din. Irokezi, autohtoni ameri\u010dki Indijanci, daju vrlo sli\u010dne savjete: pri svakoj odluci trebali bismo razmotriti kako \u0107e to utjecati na sedmu generaciju od na\u0161e.<\/p>\n

Vrijeme je da primijenimo ono \u0161to znamo. Pritom ne mislim da bismo trebali hodati u krpama. Ali svi mo\u017eemo kupovati manje, kupovati organski pamuk, kupovati u du\u0107anima rabljenom robom ili razmjenjivati odje\u0107u. Kolektivno, razlika bi bila ogromna.<\/p>\n

S engleskog prevela: Sofija Stepanovska<\/p>\n

Toksi\u010dna moda<\/a><\/p><\/blockquote>\n